Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-890/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac, kao predsjednice vijeća te Irene Kvaternik i Koraljke Bumči kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog DP i dr., zbog kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom - iz članka 118. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbi 1. optuženika DP i 2. optuženika LP, podnesenih protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1061/2017-167 od 17. listopada 2024., u javnoj sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2025. u prisutnosti 1. optuženika DP,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe 1. optuženog DP i 2. optuženog LP kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu na temelju članka 455. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. - dalje u tekstu ZKP) proglasio je krivima 1. optuženog DP zbog počinjenja dva kaznena djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom – opisano i kažnjivo po članku 118. stavak 1. KZ/11, sve u vezi s člankom 51. KZ/11, te mu je na temelju članka 118. stavka 1. KZ/11 za kazneno djelo na štetu FP utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, na temelju članka 118. stavka 1. KZ/11 za kazneno djelo na štetu VP utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, te mu je na temelju članka 51. KZ/11 izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju 2 (dvije ) godine i 6 (šest) mjeseci, 2. optuženom LP na temelju članka 118. stavka 1. KZ/11 za kazneno djelo na štetu FP utvrđena je kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci, na temelju članka 118. stavka 1. KZ/11 za kazneno djelo na štetu VP mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne ) godine i 8 (osam) mjeseci, na temelju članka 51. KZ/11, osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine, a na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora uračunato mu je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od uhićenja 14. ožujka 2017. do 14. rujna 2017. te od 7. prosinca 2018. do 27. veljače 2019. Na temelju članka 118. stavka 1. KZ/11 3. optuženom GP za kazneno djelo na štetu FP utvrđena je kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, na temelju članka 118. stavka 1. KZ/11 za kazneno djelo na štetu VP utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju 8 (osam) , te je na temelju članka 51. KZ/11, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 11 (jedanaest) mjeseci koja kazna zatvora se na temelju članka 55. stavka 1. KZ/11 zamjenjuje radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada za opće dobro, te je 3. optuženi NP upozoren da ukoliko se u roku od 8 dana od dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu poziv ne bi mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja, te je na temelju članka 55. stavka 8. KZ/11 upozoren da ukoliko svojom krivnjom u cijelosti ne izvrši rad za opće dobro u roku koje odredi nadležno tijelo za probaciju, sud će odmah donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili u neizvršenom dijelu. Ako osuđenik ne izvrši rad za opće dobro bez svoje krivnje, nadležno tijelo za probaciju će produžiti dani rok. Na temelju članka 54. KZ/11 3. optuženom GP se u slučaju izvršavanja izrečene kazne zatvora uračunava vrijeme uhićenja i to od 29. ožujka 2017. do 30. ožujka 2017.

2. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP 1. optuženi DP, 2. optuženi LP i 3. optuženi NP dužni su solidarno naknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. i 7. ZKP i to na ime provedenih sudskomedicinskih vještačenja sveukupan iznos 304,73 eura i na ime paušala iznos od po 200,00 eura svaki i solidarno snositi troškove opunomoćenika oštećenika koji će biti određeni posebnim rješenjem, a koje troškove su isti dužni naknaditi u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

3. Protiv te presude žalbu je podnio osobno 1. optuženi DP zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni i putem branitelja Nikole Mandića, odvjetnika iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavak 3. ZKP s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Ujedno je zatražio obavijest o drugostupanjskoj sjednici vijeća.

4. Protiv te presude žalbu je podnio i 2. optuženi LP putem branitelja JP, odvjetnika iz [adresa] zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 3. ZKP, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavak 2. i 3. ZKP s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Ujedno je zatražio obavijest o drugostupanjskoj sjednici vijeća.

5. Na prijedlog 1. optuženog DP, sadržan u žalbi njegovog branitelja Nikole Mandića i prijedlog branitelja 2. optuženika, odvjetnika JP, ovaj drugostupanjski sud je u smislu odredbe članka 475. stavak 1. ZKP izvijestio ŽDO u Zagrebu, 1. optuženog DP, njegovog branitelja odvjetnika Nikolu Mandića i branitelja 2. optuženog, odvjetnika JP o vremenu i mjestu održavanja sjednice drugostupanjskog suda, no na sjednicu drugostupanjskog suda nisu pristupili uredno obaviješteni ŽDO u Zagrebu, branitelj 1. optuženika BP ni branitelj 2. optuženika JP, svi uredno obavješteni o održavanju javne sjednice vijeća, dok je putem audio video uređaja sjednici prisustvovao 1. optuženi DP koji se nalazio u prostorijama Kaznionice u Lepoglavi s obzirom da se nalazi na izdržavanju kazne zatvora izrečene u drugom kaznenom postupku. 1. optuženi DP naveo je da ostaje kod svoje osobne žalbe te žalbe svog branitelja i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

8. Žalbe 1. optuženog DP i 2. optuženog LP nisu osnovane .

9. Osobna žalba 1. optuženika DP i žalba njegovog branitelja odvjetnika Nikole Mandića su sadržajno bitno povezane i dijelom istovjetne pa će biti razmatrane u cjelini kao jedna žalba. Nije u pravu 1. optuženik DP kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP zato što je izreka presude proturječna razlozima, da su razlozi o odlučnim činjenicama potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni i da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza. Naime, prvostupanjski je sud sveobuhvatno i detaljno analizirao sve provedene dokaze, svaki zasebno i u njihovoj ukupnosti, te je jasno iznio razloge o svakoj bitnoj sastavnici terećenog kaznenog djela, ne postoji proturječje između izreke i razloga presude, niti je u razlozima presude uočeno proturječje vezano uz sadržaj isprava i iskaza u obrazloženju u odnosu na same isprave i iskaze.

10. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP 1. optuženi DP obrazlaže na način da prvo reproducira iskaze oštećenika FP i VP, potom daje svoju analizu njihova iskaza te ističe da iz njihovih iskaza ne proizlazi da bi oni iskazivali na način kako je to utvrdio prvostupanjski sud. Međutim, protivno istaknutim žalbenim prigovorima da nije moguće, kako je to naveo oštećeni FP da istovremeno 1. optuženi DP gađa bocama VP te udara šakom FP ocjenjujući njegov iskaz kontradiktoran, pravilno je prvostupanjski sud na temelju u bitnome suglasnih iskaza obojice oštećenika utvrdio dinamiku događaja opisanu u izreci pobijane presude, pri čemu žalitelj neosnovano prigovara ovom dijelu iskaza svjedoka FP, jer on niti u jednom trenutku nije iskazao da su se ove radnje odvijale istodobno već je naveo da je najprije 1. optuženi DP gađao bocama VP za vrijeme dok je njega 2. optuženi LP udario pepeljarom u lice, te su on i 2. optuženi LP pali na pod te se on probao „iščupati“ i dignuti s poda kada je došao 1. optuženi DP koji ga je nekoliko puta lupio šakom u glavu. Stoga, oštećeni FP niti na jednom mjestu nije iskazivao da bi 1. optuženi DP istovremeno gađao bocama oštećenog VP i udarao njega šakama u glavu, kako to netočno navodi žalitelj.

11. Nadalje, žalbom 1. optuženi DP osporava utvrđenja prvostupanjskog suda u odnosu na iskaz oštećenika VP navodeći da ovaj svjedok u svom iskazu nije naveo da bi 1. optuženi DP udarao oštećenog FP a kako se to navodi u izreci pobijane presude, ocjenjujući iskaz i ovog svjedoka kontradiktornim. Međutim, žalitelj ispušta iz vida da je upravo na taj način iskazivao oštećeni FP koji je direktno teretio 1. optuženog DP da ga je isti udario više puta šakom u glavu. Također, netočne su tvrdnje žalbe da je oštećeni FP iskazao da je 1. optuženi DP uzimao sam boce sa stola i gađao oštećenog VP ne spominjući pri tome nikakvo dodavanje od strane 2. i 3. optuženika. Upravo suprotno oštećeni FP iskazao je da je najprije 1. optuženi DP počeo uzimati boce i gađati VP, da bi u nastavku iskaza naveo da je boce 1. optuženom DP dodavao NP, o čemu je suglasno iskazao oštećeni VP navodeći da je su boce 1. optuženom DP počeli dodavati brat LP i treća osoba za koju je naknadno saznao da se radi o NP. Stoga nisu prihvaćeni žalbeni navodi da su iskazi oštećenika u suprotnosti jedno s drugim, te da su kontradiktorni, da se inkriminirani događaj nije odvio na način opisan u izreci presude jer je isto proturječno s onim što se navodi u zapisnicima o ispitivanju oštećenika zbog čega se pobijana presuda ne može ispitati. Suprotno tome, izreka je suglasna razlozima presude, a nema proturječja između iskaza oštećenika danim na zapisnicima i onome što je naveo sud u obrazloženju u odnosu na njihove iskaze.

12. Daljnju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP 1. optuženi DP nalazi u okolnosti da je svjedokinja OP iskazala da je pristupilo više osoba njih četiri do šest te su sve osobe bacale boce te je došlo do tuče, što je suprotno iskazima oštećenika, te u suprotnosti s izrekom presude. Nije u pravu 1. optuženi DP da je iskaz ove svjedokinje sadržajno suprotan iskazima oštećenika i izreci pobijane presude. Naime, iz iskaza ove svjedokinje proizlazi da je ona kritične zgode bila u društvu s oštećenim VP te im se pridružio njegov prijatelj, a nakon nekog vremena pristupio im je gospodin sa šanka i pitao VP u čemu je problem, zbog čega odbija piće koje mu šalje nakon čega mu je VP rekao da je prihvatio piće i popio, da je sjeo s prijateljicom i da će popiti jedno piće i da odlaze, pa je taj gospodin otišao i nakon nekog vremena došlo je njih četiri do šest osoba te su napali VP, agresivno su počeli pričati, a VP je rekao da izađu van da to riješe, nakon čega se ona ustala i maknula od stola par metara dalje, a ti su ljudi počeli bacati flaše i boce na VP i njegovog prijatelja, nastala je zbrka, uglavnom su se tukli nakon čega je izašla van iz lokala. Njen iskaz o dinamici događaja u bitnome je istovjetan iskazima oštećenika, a okolnost na koju upire žalba, da je navela da je došlo četiri do šest osoba ne upućuje na zaključak da su njihovi iskazi o odlučnim činjenicama suprotni, imajući u vidu da iz iskaza obojice oštećenika proizlazi da je u kafiću neposredno prije događaja bilo više osoba, pri čemu iz iskaza svjedokinje proizlazi da se ona udaljila od mjesta događaja par metara i prije nego li je došlo do fizičkog napada na oštećenike.

13. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP 1. optuženi DP vidi u okolnosti da je prvostupanjski sud utvrdio da je 1. optuženi DP kazneno djelo počinio s izravnom namjerom prvog stupnja jer je postupao s ciljem da nanese teške tjelesne ozljede, da je htio djelo kao takvo i kao svoje, a takav zaključak suda je u proturječju s iskazima oštećenika, svjedoka te nalazu i mišljenju sudsko medicinskih vještaka. Suprotno navedenim žalbenim tvrdnjama, zaključak o tome da je 1. optuženi DP postupao s izravnom namjerom prvog stupnja da teško tjelesno ozlijedi oštećenike sud ispravo izvodi na temelju iskaza oštećenika o načinu, intenzitetu, lokalizaciji udaraca koji su im zadani i nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještačenja o mogućem mehanizmu nastanka zadobivenih ozljeda, pa nema proturječja između zaključka suda i dokaza na temelju kojih je sud izveo navedeni zaključak.

14. Protivno navodima žalbe 1. optuženog DP da nije jasno na temelju čega je sud zaključio da je postojala zajednička odluka optuženika da oštećenicima nanesu teške tjelesne ozljede jer sud o tome nije naveo razloge, u točki 13. (list 13) obrazloženja pobijane presude prvostupanjski je sud iznio jasne, dostatne i valjane razloge o postojanju zajedničke namjere svo troje optuženika da teško tjelesno ozljedi oštećenike, koje razloge u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud pa se žalitelj radi nepotrebnog ponavljanja upućuje na navedeno obrazloženje.

15. Obrazlažući žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja 1. optuženi DP navodi da je sud na temelju utvrđenih činjenica pogrešno zaključio o njegovoj krivnji, smatrajući da nije dokazano da bi on počinio navedena kaznena djela. Nije u pravu 1. optuženi DP da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i izveo pogrešan zaključak o njegovoj krivnji s obzirom je na temelju izvedenih dokaza utvrdio sve odlučne činjenice o postojanju njegove krivnje o čemu je iznio jasne, dostatne i valjane razloge koje u cijelosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud.

16. U odnosu na žalbene tvrdnje 1. optuženog DP da s obzirom je iz nalaza i mišljenja sudsko medicinskog vještačenja utvrđeno da je svaki od oštećenika zadobio tešku tjelesnu ozljedu nastalu na način da je svaki oštećenik morao dobiti najmanje šest udaraca jačeg intenziteta pa je sud morao utvrditi tko je zadavao udarce, na koji način, jesu li to činili svi zajedno ili svaki posebno, a što je bilo potrebno i radi subjektivnog elementa kaznenog djela, ističe se da je izrekom pobijane presude jasno navedeno tko je od optuženika poduzeo točno određene inkriminirane radnje na štetu svakog od oštećenika i da je oštećeni FP dobio i udarac staklenim predmetom u glavu i stolicom u prsa. U situaciji kada dvojica ili više optuženika kao supočinitelji udaraju oštećenika s namjerom da ga tjelesno ozljede tada nije odlučno tko je od njih udarcem prouzročio ozljedu s obzirom da to i nije moguće egzaktno utvrditi pa je irelevantno tko je zadao udarce koji su prouzročili tjelesne ozljede kod oštećenika, a u konkretnom slučaju iz postupanja sve trojice optuženika proizlazi volja svakog od njih da sudjeluje u počinjenju kaznenog djela, o čemu je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude iznio jasne i razumljive razloge.

17. Nije u pravu 1. optuženi DP da sud nije primijenio, a trebao je, pravno pravilo in dubio pro reo, temeljem kojeg ga je trebao osloboditi optužbe. Za primjenu navedenog pravnog pravila u konkretnom slučaju nema mjesta, jer sud nije bio u dvojbi o postojanju ili nepostojanju pravno relevantnih činjenica, već je sud temeljem provedenih dokaza utvrdio odlučne činjenice i iz njih pravilno izveo zaključak da su u postupanju 1. optuženog DP ostvarena sva bitna obilježja kaznenih djela za koja je proglašen krivim.

18. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 3. ZKP 2. optuženi LP nalazi u okolnosti da mu je na temelju odredbe članka 402. stavak 3. i 4. ZKP suđeno u odsutnosti, a smatra da ovaj kazneni postupak protiv njega nije mogao biti vođen jer je on dostupan sudu budući se nalazi na izdržavanju kazne zatvora u RH, a isti se u postupku izručenja iz Bosne i Hercegovine u Republiku Hrvatsku radi drugog kaznenog djela i postupka nije odrekao načela specijaliteta, nije se odrekao načela specijaliteta u ovom kaznenom postupku, a niti je za vođenje ovog kaznenog postupka dobivena suglasnost Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine.

19. Protivno navedenim žalbenim prigovorima, nije počinjenja navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer se 2. optuženiku LP u ovom postupku sudi u odsutnosti. Naime, na temelju pravomoćnog rješenja izvanraspravnog vijeća Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kv-385/2024 od 24. travnja 2024. 2. optuženom LP određeno je suđenje u odsutnosti. Nakon što je ovaj optuženik postao nedostupan tijelima kaznenog progona RH na temelju raspisane međunarodne tjeralice na zahtjev ŽDO u Varaždinu uhićen je 22.09.2020. u Prijedoru, BiH, određen mu je ekstradicijski pritvor te je potom izručen RH. Na ročištu 14. prosinca 2023. ovaj optuženik je izjavio da ne želi da mu se sudi u ovom kaznenom postupku te se nije odrekao načela specijaliteta, pa je sud zatražio dopunsku molbu za njegovo izručenje od Ministarstva pravde BiH za vođenje ovog kaznenog postupka koja je molba odbijena rješenjem Ministarstva pravde BiH od 15. ožujka 2024. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se u navedenim okolnostima ima smatrati da je optuženik nedostupan tijelima kaznenog progona RH te je ispravno odredio suđenje u njegovoj odsutnosti koju odluku obrana 2. optuženika nije pobijala žalbom. Stoga, nije u pravu žalitelj da je rasprava održana u njegovoj odsutnosti protivno odredbi članka 468. stavak 1. točka 3. ZKP, s obzirom da je održana bez njegove nazočnosti temeljem pravomoćnog rješenja o suđenju u odsutnosti.

20. Nije u pravu 2. optuženi LP da je izreka presude proturječna razlozima i da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza FP i njegovog iskaza kojeg je iznio u postupku. Naime, žalitelj reproducira dio iskaza oštećenika FP i nakon toga zaključuje da iz njegovog iskaza ne proizlaze utvrđenja navedena u izreci presude. Pri tome, potpuno zanemaruje cijeli iskaz FP i druge izvedene dokaze na temelju kojih je prvostupanjski sud utvrdio odlučne činjenice, pa tako ispušta iz vida da je na temelju iskaza oštećenika VP prvostupanjski sud utvrdio one činjenice koje problematizira u žalbi odnosno da je oštećenik VP iskazao da su 1. optuženom DP boce dodavali njegov brat i još jedna osoba za koju je kasnije saznao da je NP, a oštećenik FP naveo je da je dok je ležao na podu vidio kako boce pucaju u Jerkovićevu glavu, a koje boce je 1. optuženom DP dodavao treći, NP. Prema tome, ne postoji proturječnost između razloga presude o iskazu FP i samog njegovog iskaza.

21. Nadalje, 2. optuženi LP u žalbi ističe da niti jedan od oštećenika ne navodi da bi on udario bilo kojeg od njih niti to iskazuju drugi ispitani svjedoci, pa je sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer je izreka presude proturječna razlozima i postoji proturječnost između razloga presude o iskazima danim u postupku i samih tih iskaza. Međutim, nije u pravu žalitelj da je ostvarena navedena žalbena osnova jer iz iskaza oštećenika FP jasno proizlazi da ga je 2. optuženi LP udario pepeljarom u lice, da su se uhvatili i pali na pod, da su se hrvali neko vrijeme na podu, zatim ga je 1. optuženi DP nekoliko puta lupio šakom u glavu, a potom je s nečim staklenim dobio udarac u glavu i stolicom u prsa, ali ne zna tko mu je te udarce zadao. Prema tome, oštećeni FP izravno tereti 2. optuženog LP za udarac pepeljarom u lice i udarce u vidu „hrvanja na podu“. S druge strane, oštećeni VP je iskazao da kada je 1. optuženi DP krenuo na njega bocama, nakon toga su „..druga dvojica krenuli prema FP i bilo je udaraca više ne zna s koje strane…“, a nakon što mu je predočeno da je je prethodno iskazivao da je vidio kako su druga dvojica tukla FP iskazao je da se radilo o velikoj gužvi, da je bio fokusiran na sebe, ali je vidio da oni tuku FP no ne može reći koliko puta, kojim udarcima i tko je od njih udarao, a za vrijeme dok ga je udarao 1. optuženi DP osjećao je udarce i sa drugih strana, ali se nije okretao niti je vidio od koga su oni krenuli, a postoji mogućnost da su ti udarci bili usmjereni prema FP pa da su njega zahvatili, pa ne može točno odrediti jer je bio fokusiran na udarce koje mu je zadavao 1. opt. DP. Dakle, i navedeni oštećenik opisuje udarce 2. optuženika LP koje je isti zadavao oštećenom FP i njemu. Prema tome, zaključak suda o odlučnim činjenicama nije u suprotnosti s iskazima oštećenika, kako to pogrešno ističe žalitelj.

22. Nije u pravu žalitelj da je ostvarena i daljnja bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i obzirom o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza svjedokinje OP i samog njenog iskaza. Naime, i 2. optuženi LP kao i 1. optuženi DP citira dio iskaza navedene svjedokinje te ističe da iz iskaza ove svjedokinje, a kao što to sud navodi u obrazloženju pobijane presude, ne proizlazi da je „agresiva“ postojala kod okrivljenika već je navela kako je do „agresive“ došlo i s jedne i s druge strane, te da je do VP došlo četiri do šest osoba, pa potom problematizira kako je to sud zaključio da su samo 1. do 3. optuženici sudjelovali u inkriminiranom događaju, gdje su ostale osobe i jesu li i one sudjelovale u napadu te nanijele tjelesne ozljede oštećenicima, te prigovara da o tome u obrazloženju pobijane presude nema razloga. Naime, prvostupanjski je sud u točki 13. obrazloženja presude naveo da prihvaća iskaz navedene svjedokinje kao istinit i vjerodostojan dokaz navodeći da je o agresivnom napadu optuženika na oštećenike iskazivala svjedokinja OP koja je navela da je to izgledalo da su optuženici došli s ciljem da napadnu. Prema tome, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama koje je sud utvrdio. Točno je da je svjedokinja na kraju svog iskaza iskazala da je došlo do agresive i s jedne i s druge strane, međutim, ista je prethodno navela da je do nje i oštećenog VP s kojim je bila u društvu, došlo četiri do šest osoba te su napali VP, agresivno su pričali, te je ona ustala i udaljila se od stola nekoliko metara, a kada je došlo do tuče izašla je van iz lokala. Prema tome, izjava navedene svjedokinje o kojoj polemizira žalitelj nije ništa drugo nego njen dojam o nastaloj situaciji u kojoj je nakon napada optuženika na oštećenike došlo do tuče. U odnosu na prigovore žalbe da je ova svjedokinja iskazala da je došlo četiri do šest osoba u vezi s čim propituje ukupan broj osoba koje su sudjelovale u inkriminiranom događaju i nanijele tjelesne ozljede oštećenicima, već je odgovoreno u obrazloženju ove presude pod točkom 12.

23. U odnosu na subjektivni element kaznenog djela i okolnost da je 2. optuženi LP kaznena djela počinio s izravnom namjerom prvog stupanja, u pobijanoj presudi dani su jasni, dostatni i valjani razlozi, pa nije u pravu žalitelj da o tome u pobijanoj presudi nema razloga. Istovjetne žalbene razloge iznio je 1. optuženi DP te je na njih odgovoreno u točki 13. i 14. obrazloženja ove presude, radi čega ih ovdje ne treba ponavljati.

24. Obrazlažući žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja 2. optuženi LP navodi da je sud na temelju utvrđenih činjenica pogrešno zaključio o njegovoj krivnji, smatrajući da nije dokazano da bi on počinio navedena kaznena djela, paušalno i neargumentirano navodeći da se događaj nije odvijao na način kao u izreci presude, da je nejasan motiv događaja, koliko je osoba sudjelovalo u događaju, da je nejasno tko je kome zadavao udarce obzirom se iskazi oštećenika u pogledu navedenog razlikuju kao i što je nejasno koja je ozljeda nastala od čijeg udarca. Nije u pravu 2. optuženi LP da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i izveo pogrešan zaključak o njegovoj krivnji s obzirom je na temelju izvedenih dokaza utvrdio sve odlučne činjenice o postojanju bitnih obilježja kaznenih djela za koje je proglašen krivim, o čemu je iznio jasne, dostatne i valjane razloge koje u cijelosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud.

25. Na žalbene tvrdnje 2. optuženog LP da s obzirom je iz nalaza i mišljenja sudsko medicinskog vještačenja utvrđeno da je svaki od oštećenika zadobio tešku tjelesnu ozljedu nastalu na način da je svaki oštećenik morao dobiti najmanje šest udaraca jačeg intenziteta pa je sud morao utvrditi tko je zadavao udarce, na koji način, jesu li to činili svi zajedno ili svaki posebno, a što je bilo potrebno i radi subjektivnog elementa kaznenog djela, odgovara se kao pod točkom 16. obrazloženja ove presude.

26. Nije u pravu 2. optuženi LP da sud nije primijenio, a trebao je, pravno pravilo in dubio pro reo, temeljem kojeg ga je trebao osloboditi optužbe. Za primjenu navedenog pravnog pravila u konkretnom slučaju nema mjesta, jer sud nije bio u dvojbi o postojanju ili nepostojanju pravno relevantnih činjenica, već je sud temeljem provedenih dokaza utvrdio odlučne činjenice i iz njih pravilno izveo zaključak da su u postupanju 2. optuženog LP ostvarena sva bitna obilježja kaznenih djela za koja je proglašen krivim.

27. Iako je naveo da pobija presudu i u odnosu na odluku o kazni 1. optuženi DP nije naveo razloge, ali je ovaj drugostupanjski sud ispitao odluku o kazni u smislu članka 478. ZKP obzirom su žalbe oba žalitelja, po braniteljima, izjavljene i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

28. Ispitujući odluku o kazni, ovaj drugostupanjski sud je ocijenio da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne pravilno utvrdio sve okolnosti koje su, u smislu članka 47. KZ/11 odlučne za proces individualizacije kazne pa je tako 1. optuženom DP kao olakotno cijenio da je otac jednog malodobnog djeteta, te da u vrijeme počinjenja kaznenih djela nije bio kazneno osuđivan, dok je kao otegotno istom cijenio da je nakon vremena počinjenja ovih kaznenih djela u tri navrata osuđivan zbog kaznenih djela s elementima nasilja, te količinu kriminalne volje koju je iskazao prilikom počinjenja kaznenih djela koja se očituje u brutalnosti, te uporabi, osim tjelesne snage, staklenih boca i drvenih stolica, te je potom ocjenjujući navedene okolnosti, za svako kazneno djelo utvrdio pojedinačne kazne zatvora od po jedne godine i šest mjeseci, a zatim, primjenom odredbi o stjecaju kaznih djela, istog osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci. S obzirom na izložene okolnosti, pojedinačno utvrđene kazne i jedinstvena kazna zatvora izrečena 1. optuženom DP pobijanom presudom i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda primjerena je svim istaknutim okolnostima, prije svega težini i pogibeljnosti djela koja se očituje u vrsti i brojnosti ozljeda nanesenim oštećenicima, ličnosti optuženika, njegovog ponašanja prije i nakon počinjenja kaznenih djela, te će se navedenom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11.

29. U odnosu na odluku o kazni izrečenoj 2. optuženom LP, prvostupanjski sud nije našao olakotnih okolnosti, dok je kao otegotno cijenio optuženiku njegovu raniju višestruku kaznenu osuđivanost zbog istih ili istovrsnih kaznenih djela s elementima nasilja kada su mu izricane i dugogodišnje kazne zatvora, pa je prvostupanjski sud s pravom zaključio da dosadašnje kazne evidentno nisu u dovoljnoj mjeri utjecale na optuženika da više ne čini kaznena djela, već je činjenje kaznenih djela postao obrazac ponašanja kojeg je optuženik usvojio. Zato je pravilno prvostupanjski sud utvrdio postojanje navedenih otegotnih okolnosti, ispravno ih vrednovao, te uz odsustvo olakotnih okolnosti, za svako počinjeno kazneno djelo prvo utvrdio pojedinačne kazne zatvora od po jedne godine i osam mjeseci i nakon toga optuženom izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine osnovano ocijenivši da će ista u dovoljnoj mjeri utjecati na 2. optuženika LP da se ubuduće kloni činjenja kaznenih djela, da će ona ostvariti svoju svrhu i na planu generalne prevencije, kao i da je istom u dovoljnoj mjeri izražena društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, kao i da će se njome jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, sve sukladno svrsi kažnjavanja propisanoj člankom 41. KZ/11.

30. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu sa odredbama članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije utvrđena povreda odredaba kaznenog postupka ili povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

31. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 482. ZKP odbijene su žalbe 1. optuženika DP i 2. optuženika LP kao neosnovane te je odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu 15. srpnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac