Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4807/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Diane Preglej, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Ane Gradišek, članice, u pravnoj stvari tužitelja VD /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], kojeg zastupa Dino Čekada, odvjetnik iz Pule, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d.

/OIB: 92963223473/ sa sjedištem u [adresa], koju zastupa Sanja Porobija, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P- 1980/2019-25 od 26. listopada 2023., u sjednici održanoj 15. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P- 1980/2019-25 od 26. listopada 2023. pod stavcima I. i II. izreke.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču- Parenzo poslovni broj P-1980/2019-25 od 26. listopada 2023. pod stavkom III. izreke i sudi:

Odbija se zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.109,38 eura sa zateznim kamatama od 20. listopada 2023. do isplate.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P- 1980/2019-25 od 26. listopada 2023. pod stavkom III. izreke.

II. Ukida se rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču- Parenzo poslovni broj P-1980/2019-25 od 26. listopada 2023. pod stavcima I., II. i IV. izreke i u tom dijelu predmet vraća na ponovno suđenje.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška predmetne žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod:

stavkom I. izreke je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je Sporazum kojeg su tužitelj i tuženica sklopili 5. siječnja 2016. nepostojeći, odnosno da nije nastao i da je bez pravnog učinka, zahtjev za isplatu iznosa od 5.589,56 eura /42.114,65 kuna[1] s osnove preplaćene redovne kamate sa zateznim kamatama na pojedine navedene iznose, zahtjev za isplatu iznosa od 5.898,19 eura / 44.439,81 kuna s osnove preplaćenog CHF sa zateznim kamatama na pojedine navedene iznose, zahtjev za isplatu iznosa od 13.047,77 eura / 98.308,21 kuna s osnove preplaćenog tečaja CHF sa zateznim kamatama na pojedine navedene iznos (ukupno 24.535,52 eura sa zateznim kamatama) i zahtjev za naknadu troška sa zateznim kamatama;

stavkom II. izreke je odbijen eventualno kumulirani zahtjev na utvrđenje ništetnim Sporazuma kojeg su tužitelj i tuženica sklopili 5. siječnja 2016., za isplatu iznosa od 5.589,56 eura /42.114,65 kuna s osnove preplaćene redovne kamate sa zateznim kamatama na pojedinačno navedene iznose, iznosa od 23.270,56 eura / 175.331,70 kuna sa zateznim kamatama na pojedinačno navedene iznose (ukupno 28.860,12 eura) i zahtjev za naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama,

a stavkom III. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 3.109,38 eura / 23.427,62 kuna sa zateznim kamatama od 20. listopada 2023. do isplate.

Prvostupanjskim je rješenjem pod stavkom I., II. i IV. izreke odbačena tužba u dijelu glavnih i kumuliranih zahtjeva na utvrđenje da je ništetan navedeni dio odredbi članka 1., 2., 2.1., 4., 7.1 i 7.2. Ugovora o kreditu broj 3206850303, kreditna partija 7103182312 sklopljenog 16. lipnja 2006. i članka 2. i 4. Dodatka od 7. kolovoza 2014. koji se odnosi na obračun tečaja CHF, te na utvrđenje da navedene odredbe Dodatka ne proizvode nikakve pravne učinke, a pod stavkom III. izreke odbačena tužba po zahtjevu na utvrđenje da je tužitelj 7. kolovoza 2014. u cijelosti otplatio kredit.

2. Protiv presude i rješenja žali se tužitelj iz razloga određenih člankom 353. stavkom

1. ZPP-a[2] . Predlaže preinaku ili ukidanje prvostupanjske presude i rješenja slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe.

1 Fiksni tečaj konverzije – 7,53450 kuna za 1,00 euro

2 Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. -

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora su zahtjevi na utvrđenje da su ništetne odredbe o jednostranoj promjeni stope redovne kamate odlukom tuženice i valutnoj klauzuli sadržane u Ugovoru o kreditu broj 3206850303, kreditna partija 7103182312, sklopljenog 16. lipnja 2006. i Dodatka od 7. kolovoza 2014., sklopljenog između tužitelja i tuženice; zahtjev na utvrđenje da je Sporazum kojeg su tužitelj i tuženica sklopili 5. siječnja 2016. nepostojeći, odnosno da nije nastao i da je bez pravnog učinka, restitucijski zahtjev za isplatu iznosa od 24.535,52 eura (5.589,56 eura + 5.898,19 eura + 13.047,77 eura) sa zateznim kamatama na pojedinačno navedene iznose, te eventualno kumulirani zahtjev na utvrđenje ništetnim Sporazuma koji su tužitelj i tuženica sklopili 5. siječnja 2016., za isplatu iznosa od 28.860,12 eura (5.589,56 eura + 23.270,56 eura) sa zateznim kamatama na pojedinačno navedene iznose i zahtjev za naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama.

6. Iz rezultata prvostupanjskog raspravljanja i sadržaja spisa proizlazi:

- tužitelj (korisnik kredita / potrošač) i tuženica (kreditor /trgovac) sklopili 16. lipnja 2006. Ugovor o kreditu broj 3206850303, kreditna partija 7103182312 (u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu / 2006) za iznos protuvrijednosti u kunama od 111.000,00 CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke (za kupnju kuće), na rok otplate od 25 godina, sa promjenjivom stopom redovne kamate po jednostranoj odluci tuženice i tečaju CHF Hrvatske narodne banka važećem na dan plaćanja svakog anuiteta kredita ponaosob (list 10. - 14), a 7. kolovoza 2014. Dodatak Ugovoru o kreditu / 2006 kojim su s obzirom na izvršenu uvećanu uplatu po tužitelju (500.000,00 kuna) suglasno utvrdili da se tom uplatom smanji visina mjesečnih anuiteta, tako da anuitet iznosi 62,16 CHF, sastavni dio kojeg Dodataka je Plan otplate (anuitet od 1. rujna 2014. do 1. srpnja 2031. iznose 62,16 CHF /list 19. - 22./);

- tuženica u studenom 2015. tužitelju dostavila izračun konverzije za kredit sa stanjem 30. rujna 2015., prijedlog akta izmjene ugovora o kreditu u skladu sa ZID ZPK-a/2015 (list 40. - 54.);

- između stanaka 5. siječnja 2016. sklopljen Sporazum na temelju ZID ZPK- a/2015, prema kojem neotplaćena glavnica kredita u CHF 30. rujna 2015. iznosi 9.235,13 CHF / 64.468,34 kuna, a zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF preračunatih u EUR po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan uplata veći od zbroja anuiteta po kreditu u eurima u skladu s otplatnim planom za kredit u eurima, računajući do 30. rujna 2015. i iznosi 7.892,98 eura, odnosno da je preplatom podmiren kredit u eurima, s tim da će kreditor sve uplate do 1. listopada 2015. utvrditi u skladu s člankom 19. f ZID ZPK-a/2015 i

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a)

za njihov učinak povećati ili smanjiti iznos stavki iz članka 3. i članka 4. stavka 1. Sporazuma, a preostali iznos koji nadnevka 30. rujna 2015. prelazi zbroj anuiteta u eurima će tuženica vratiti na račun tužitelja, najkasnije u roku 60 dana od datuma prihvata konverzije po tužitelju (list 55. - 56.).

7. Na temelju u bitnome navedenih okolnosti prvostupanjski je sud zaključio da tužitelj nema pravni interes po zahtjevima na utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu / 2006 sa Dodatkom od 7. kolovoza 2014., u dijelu promjenjive stope redovne kamate jednostranom odlukom tuženice i vezivanje obveze tužitelja za tečaj CHF važeći na dan plaćanja svakog anuiteta posebno, da se tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj 7. kolovoza 2014. u cijelosti otplatio kredit odnosi na utvrđenje činjenice, što da ne podrazumijeva deklaratorna tužba iz odredbe članka 187. stavka 2. ZPP-a i u tom dijelu rješenjem odbacio tužbu, a presudom odbio kao neosnovane ostale glavne i eventualno kumulirane zahtjevu u bitnome navodeći da su Sporazumom o konverziji provedenom u siječnju 2016., u skladu sa ZID ZPK-a/2015, kojim je položaj tužitelj izjednačen sa položajem kao da je 2006. realiziran kredit sa valutnom klauzulom EUR, stranke suglasno i retroaktivno uredile svoj odnos i regulirale sva pitanja, zbog čega da tužitelju ne pripada pravo po tim glavnim i kumuliranim zahtjevima.

8. Osporavajući prvostupanjsku presudu i rješenje tužitelj pozivom na navedene žalbene razloge ustraje na stavu da ima pravni interes tražiti da se utvrde ništetnim odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutnoj klauzuli iz Ugovora o kreditu / 2006 sa Dodatkom iz 2014. i da se utvrdi da je 7. kolovoza 2014. u cijelosti otplatio kredit, zatim da je provedena konverzija kredita bespredmetna budući da je do 5. siječnja 2016. kredit zapravo bio otplaćen, da je tuženica već samim nuđenjem konverzije bila nesavjesna i da neovisno o provedenoj konverziji nije u cijelosti obeštećen, zbog čega da mu je tuženica po pravilima o stjecanju bez osnove dužna platiti zahtijevane novčane iznose po osnovi razlike u anuitetima kredita između početno ugovorene stope redovne kamate Ugovorom o kreditu / 2006 i tečaja CHF važećim na dan realizacije kredita /2006./ i plaćanih tijekom otplate kredita, a koje da je stekla po osnovi koja je otpala (nepoštenih / ništetnih odredbi Ugovora o kreditu / 2006).

8.1. Tužitelj se poziva i na pravna shvaćanja iskazana u presudi Suda Europske unije broj C-118/17 od **.**.2019. (ĐD protiv Erste Bank Hungary), broj C-452/18 od 9. srpnja 2020. (XZ v Ibercaja Banco SA) i drugih županijski sudova u Republici Hrvatskoj (Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1294/2021-2 od 4. travnja 2023. i Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-642/2021-2 od 20. rujna 2022.), za koja drži da podržavaju njegovo tumačenje pravne osnove predmetnog spora.

Odluka na žalbu tužitelja protiv presude

9. Ispitivanjem pobijane presude nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se poziva tužitelj.

10. Žalbeni razlog nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 355. ZPP-a) i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 356. ZPP-a) nema značaj koji tim razlozima pridaje tužitelj iskazanim stavovima u dijelu žalbe kojom pobija prvostupanjsku presudu (izuzev u dijelu odluke o parničnim troškovima pod stavkom III. izreke prvostupanjske presude, kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak sa zateznim kamatama).

11. Prema pravilima ZPK-a[3] o konverziji kredita (članak 19. a - 19. f) koja korespondiraju sa istim pravilima sadržanim u ZKI-a[4] (članak 375. a - 357. f), konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR (članak 19. b ZPK-a), izračunom propisanim odredbom članka 19. c ZPK-a, te ostale uvjete određene člankom 19. d i člankom 19. e ZPK-a.

12. Odredbom članka 3. stavkom 2. ZZP-a[5] (istovjetno članak 4. stavak 2. ZZP- a/2014.) je propisano da se na obvezno pravni odnos između potrošača i trgovca primjenjuju odredbe propisa kojima se uređuje obvezno pravni odnosi.

13. Iz navedenih propisa proizlazilo bi da su ZPK-a i ZKI-a postavljeni temelji za rješavanje problema kredita denominiranih u CHF i kredita denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF, da oba Zakona uređuju istu vrstu odnosa, s tim što je ZID ZKI-a/2015 samo proširen krug ovlaštenika i na adresate koji nisu obuhvaćeni odredbama ZID ZPK-a/2015, odnosno određen sadržaj, način i učinci konverzije kredita, te primjena odredbi propisa kojima se uređuje obvezno pravni odnosi na sve obvezno pravne odnose između potrošača i trgovca koji nisu uređeni posebnim zakonima.

14. Općim propisima sadržanim u ZOO-a[6] između ostalog je propisano da sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, u skladu sa Ustavom Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu (članak 2.), da ga mogu urediti i drugačije nego što je ZOO-a određeno (članak 11.), da obveze prestaju suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu (članak 160. stavak 1.), da se prestankom glavne obveze gase i druga sporedna prava (članak 160. stavak 2.) i da su odredbe propisa kojima se, djelomično ili u cijelosti, određuje sadržaj ugovora, sastavni dijelovi tih ugovora (članak 248. stavak 2.).

3 Zakon o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, broj: 75/2009., 112/2012., 143/2013., 147/2013., 9/2015., 78/2015., 102/2015., 52/2016., 128/2022., 156/2023., u daljnjem tekstu: ZPK-a) 4 Zakon o kreditnim institucijama (Narodne novine, broj: 159/2013., 19/2015., 102/2015., 15/2018., 70/2019., 47/2020., 47/2020., 146/2020., 151/2022., 145/2024., u daljnjem tekstu: ZKI-a) 5 Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 19/2022., 59/2023., u daljnjem tekstu: ZZP-a) 6 Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., u daljnjem tekstu: ZOO-a)

15. Iz rezultata prvostupanjskog raspravljanja kao izvjesno proizlazi kako je već navedeno pod točkom 7. obrazloženja ove presude da je tuženica u studenom 2015. tužitelju dostavila izračun konverzije za kredit sa stanjem 30. rujna 2015., prijedlog akta izmjene ugovora o kreditu u skladu sa ZID ZPK-a/2015 i da je između stanaka 5. siječnja 2016. sklopljen Sporazum na temelju ZID ZPK-a/2015, prema kojem neotplaćena glavnica kredita u CHF s nadnevkom 30. rujan 2015. iznosi 9.235,13 CHF / 64.468,34 kuna, a zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF preračunatih u EUR po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan uplata da je veći od zbroja anuiteta po kreditu u eurima u skladu s otplatnim planom za kredit u eurima, računajući do 30. rujna 2015. i iznosi 7.892,98 eura, odnosno da je preplatom podmiren kredit u eurima, i da će tuženica razliku vratiti na račun tužitelja (tužitelj ne tvrdio da mu tuženica nije vratila na račun pripadajući iznos prema Sporazumu o konverziji od 5. siječnja 2016.).

16. Sagledavajući u bitnome nesporne okolnosti konkretnog slučaja u smislu naprijed navedenih propisa, a imajući pri tome u vidu i da je ZID ZPK-a/2015 i ZID ZKI-a/2015 povodom više prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti tih Zakona s Ustavom, koji nisu prihvaćeni, razmatran pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske (rješenje broj U-I-3685/2015 od 4. travnja 2017. i druga – Narodne novine, broj: 39/2017.), i da je odredbom članka 19. a stavkom 2. ZPK-a određeno da se odredbe Glave IV. a (Konverzija kredita denominirana u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF) primjenjuje na kredite denominirana u CHF i denominirana u kunama s valutnom klauzulom u CHF, bez obzira na vrstu i namjenu, u kojem dužnikova obveza iz kredita ili obveza vraćanja primljenog nastala zbog prestanka ugovora nije ispunjenja ili prisilno ostvarena, za zaključiti je da tuženica nije dužan vratiti tužitelju svotu koju je tužitelj platio više na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutnoj klauzuli CHF iz Ugovora o kreditu iz 2006. sa Dodatkom iz 2014. (24.535,53 eura po glavnom tužbenom zahtjevu / 28.860,12 eura po eventualno kumuliranom/) budući da prema konverziji kredita koja je provedena u skladu sa ZPK-a/2015 nije bilo preplata koje bi bile zadržane u imovini tuženice, da je tužitelj prihvatio izračun konverzije i bezuvjetno se suglasio da se konverzija kredita u CHF provede u skladu s dostavljen mu izračunom konverzije koji je sastavni dio Sporazuma.

17. Naime, suglasnom voljom stranaka iskazanom u Sporazumu o konverziji, sklopljenom na temelju ZID ZPK-a/2015, restrukturirane su međusobne obveze stranaka, u skladu sa odredbama ZPK-a i postignuta svrha konverzije regulirana člankom 19. b stavkom 2. ZPK-a - položaj tužitelja kao potrošača izjednačen je s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom EUR, nakon što je prihvatio konverziju prema kojoj su sa nadnevkom 30. rujan 2015. riješena sva pitanja vezano za preplatu.

18. Prema tome, kako su provedenom konverzijom 2016., u skladu sa ZPK-a, koju je tužitelj prihvatio, neutralizirani štetni učinci problematičnih (nepoštenih / ništetnih) odredbi iz Ugovora o kreditu iz 2006. sa Dodatkom iz 2014. tako što su izračunom konverzije kredita 2016. godine obuhvaćene preplate po osnovi nepoštenih odredbi iz Ugovora o kreditu iz 2006., to je na temelju suglasne volje sudionika u obveznom odnosu, u smislu odredbe članka 160. stavka 1. i 2. ZOO-a u vezi s člankom 3. stavkom 2. ZZP-a prestala obveza tuženice kao kreditora (trgovca) prema tužitelju kao potrošaču na postupanje prema ništetnim (nepoštenim) ugovornim odredbama o načinu promjene ugovorene stope redovne kamate iz konvertiranog (izvornog) kredita uz valutnu klauzulu CHF i njihovim posljedicama (podudarno sa shvaćanjem iskaznim u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022.), kojom suglasnom voljom ugovornih strana je u biti isključeno u subjektivno - materijalnom smislu pravo tužitelja na povrat plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene stope redovne (ugovorene) kamate i valute CHF iz kredita denominiranog u kunama u CHF, odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, sa zateznim kamatama, što zakonom nije zabranjeno.

19. Dakle, provedeni Sporazum o konverziji je u skladu sa odredbama ZID ZPK- a/2015 i na temelju tog Sporazuma, kojim su neutralizirani štetni učinci problematičnih (nepoštenih / ništetnih) odredbi iz Ugovora o kreditu / 2006. sa Dodatkom iz 2014., na strani tuženice nije došlo do stjecanja bez osnove na teret tužitelja (potrošača), novčanih iznosa koje tužitelj potražuje, kako je to u biti zaključio i prvostupanjski sud i pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev na utvrđenje da je Sporazum o konverziji sklopljen 5. siječnja 2016. nepostojeći, da nije nastao, odnosno da je bez pravnog učinka, eventualno kumulirani zahtjev da je isti Sporazum ništetan, te restitucijske zahtjeve glavni – 24.535,52 eura i eventualno kumulirani - 28.860,12 eura na ime razlike u anuitetima po osnovi promjenjive stope redovne kamate i razlike u tečaju CHF do konverzije kredita (kao da konverzija nije provedena, odnosno kao da položaj tužitelja kao potrošača nije izjednačen s položajem u kojem bi bio da je 2006. realiziran kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom EUR, a time pravno i činjenično uspostavljena situacija kao da nepoštenih / ništetnih odredbi iz Ugovora o kreditu /2006 nije bilo).

20. Pored navedenog neodrživ je stav tužitelja da je 7. kolovoza 2014. "… zapravo otplatio i zatvorio predmetni kredit …", zbog čega da je konverzija bespredmetna, koja da mu je nesavjesno i nezakonito ponuđena po tuženici i da mu prema početno ugovorenim uvjetima / parametrima iz Ugovorom o kreditu / 2006 s obzirom na nepoštene odredbe tog Ugovora o promjenjivoj stopi redovne kamate u valutnoj klauzuli CHF pripada pravo na obeštećenje u zahtijevanim novčanim iznosima, a niti je od utjecaja za konačnu odluku po zahtjevima o kojima je odlučeno prvostupanjskom presudom pozivanje tužitelja na pravno shvaćanje iskazano u presudi Suda Europske unije broj C-118/17 od **.**.2019. (ĐD protiv Erste Bank Hungary) i broj C-452/18 od 9. srpnja 2020. (XZ v Ibercaja Banco SA) i drugih županijski sudova u Republici Hrvatskoj (Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1294/2021-2 od 4. travnja 2023. i Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-642/2021-2 od 20. rujna 2022.) za koja pogrešno drži da su s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja podudarna za njegovim stavovima iskazanim vezano za odluke iz izreke presude.

21. Stoga je odbijena kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda pod stavcima I. i II. izreke, odnosno odlučeno kao pod stavkom I. izreke drugostupanjske presude (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

22. Nadalje, kako je predmet spora zaštita tužitelja kao potrošača i slabije ugovorne strane protiv tuženice kao jače strane u njihovim međusobnim odnosima, te kako je djelomični uspjeh tuženice u dosadašnjem tijeku postupka posljedica neustaljene sudske prakse, to je u skladu sa odredbama o troškovima i principima na kojima se temelje, svrsishodno, racionalno i pravedno u okolnostima konkretnog slučaja odstupiti od odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove, uključujući i trošak žalbe tužitelja, a pri čemu treba imati u vidu da svako drugačije tumačenje pravila o troškovima u okolnostima kao što su predmetne bilo bi suprotno ustavnom i konvencijskom pravu na pošteno suđenje, odnosno u dosegu ograničavanja prava potrošača da štiti svoja prava pred sudom.

23. Zbog tih razloga je po žalbi tužitelja preinačena odluka o troškovima pod stavkom III. izreke prvostupanjske presude, tako što je odbijen zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.109,38 eura sa zateznim kamatama od 20. listopada 2023. do isplate, odnosno odlučeno kao pod stavkom II. izreke prvostupanjske presude (članak 373. točka 3. ZPP-a).

Odluka na žalbu tužitelja protiv rješenja

24. Nije u pravu tužitelj kada tvrdi da je vezano za odluku pod stavkom III. izreke prvostupanjskog rješenja, kojim je odbačena tužba po zahtjevu na utvrđenje da je tužitelj 7. kolovoza 2014. u cijelosti otplatio „Ugovor o kreditu broj: 3206850303, kreditna partija broj: 7103182312 kojeg je tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 16.06.2006.", pogrešno primijenjena odredba članka 187. stavka 2. ZPP-a jer da "… ima pravni interes da sud utvrdi da je tužitelj 07.08.2014. god u cijelosti otplatio predmetni kredit, a sve kako bi ostvario pravo na povrat svih preplaćenih iznosa nakon tog dana (dakle kako bi ostvario povrat više uplaćenog iznosa na taj dan u iznosu os 12.364,03 eura / 93.156,79 kuna, kao i povrat svih daljnjih uplata koje su izvršene nakon 07.082014. god.)".

24.1. To ne samo iz razloga, što odlučivanje o zahtjevu kojem se protivno odredbama članka 187. ZPP-a traži utvrđenje činjenica ne spada u sudsku nadležnost, a što zahtjev tužitelja pod stavkom III. izreke pobijanog rješenja jest, već i zbog toga što se pravni interes za deklaratornu zaštitu, na koji se pogrešno poziva tužitelj, podrazumijeva utvrđenje aktualnog sadržaja određenog pravnog odnosa, a ne i odnosa koji su ga uzrokovali (deklaratornom pravnom zaštitom ne mogu se stvarati novi pravni odnosi, niti preinačavati postojeći) i konačno što zahtjev na utvrđenje o kojem je odlučno pod stavkom III. izreke prvostupanjskog rješenja, kako ga je postavio tužitelj ne može poslužiti kao temelj, a niti kao pretpostavka za zasnivanje i ostvarenje eventualnih novih odnosa stranaka (po tužitelju prava na povrat svih preplaćenih iznosa do i nakon 7. kolovoza 2014.).

25. Prema tome, žalbenim navodima tužitelja ne dovodi se u pitanje pravilnost odluke pod stavkom III. izreke prvostupanjskom rješenja kojim je odbačena tužba po zahtjevu na utvrđenje da je tužitelj 7. kolovoza 2014. u cijelosti otplatio "Ugovor o kreditu broj: 3206850303, kreditna partija broj: 7103182312 kojeg je tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 16.06.2006.", zbog čega je vezano za taj dio rješenja odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje, odnosno odlučeno kao pod stavkom I. izreke rješenja (članak 380. točka 2. ZPP-a).

26. Međutim, djelomično opravdano se tužitelj osporavajući prvostupanjsko rješenje poziva na relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka i s tim u vezi formirane zaključke prvostupanjskog suda, a koje su utjecale na pravilnost odluka iz izreke, i to u dijelu u kojem je rješenjem odbačena tužba po zahtjevima na utvrđenje da su ništetne naznačene odredbe Ugovora o kreditu / 2006 sa Dodatkom iz 2014. (stavak I., II. i IV. izreke prvostupanjskog rješenja) koje se odnose na promjenjivu stopu redovne kamate po jednostranoj odluci tuženice i vezivanje obveze tužitelja za tečaj CHF važeći na dan plaćanja svakog anuiteta kredita.

27. Odredbama ZZP-a/2003[7] (u kontinuitetu ZZP-a/2007 ) i ZOO-a (članak 328. u vezi s člankom 327. i člankom 326. stavkom 1.) predviđeno je pravo tužitelja za traženje deklaratorne zaštite (utvrđenje nepoštenosti /ništetnosti/ pojedinih dijelova ugovornih odredbi o potrošačkom kreditu), a koje zakonsko ovlaštenje oslobađa tužitelja dužnosti dokazivanja svog konkretnog pravnog interesa po deklaratornom traženju, a što znači da tužitelj kao korisnik kredita (potrošač) u smislu odredbe članka 187. stavka 2. ZPP-a, neovisno o provedenoj konverziji kredita 2016. (konverzijom kredita nije prestalo zakonsko ovlaštenje tužitelja na traženje deklaratorne zaštite) ima pravni interes po navedenim deklaratornim zahtjevima na utvrđenje (Rev 2868/2018 od 12. veljače 2019., Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020., Rev 809/2021-2 od 21. prosinca 2022.).

28. Stoga je po žalbi tužitelja ukinuto prvostupanjsko rješenje pod stavcima I., II. i IV. izreka kojim je zbog nedostatka pravnog interesa odbačena tužba na utvrđenje ništetnih dijela odredbi Ugovora o kreditu / 2006 i Dodatka od 7. kolovoza 2014. koje se odnose na promjenjivu stopu redovne kamate i valutu CHF i u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno odlučeno kao pod stavkom II. izreke drugostupanjskog rješenja (članak 380. točka 3. ZPP-a).

29. Naime, pravilima o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima, sadržanim u ZZP-a/2003 (u kontinuitetu i ZZP-a/2007) je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana, a na štetu potrošača, da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca i da je trgovac dužan dokazati da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru, pojedinačno pregovaralo (članak 81. ZZP-a/2003, članak 96. ZZP-a/2007), da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (članak 84. ZZP-a/2003, članak 99. ZZP-a/2007), da odredbe ugovora koje prema Zakonu ili sporazumu stranaka mora biti sastavljen u pisanom obliku, moraju biti

7 Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/2003., u daljnjem tekstu: ZZP-a/2003) 8 Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 79/2007., 125/2007., 75/2009., 79/2009., 89/2009., 133/2009., 78/2012., 56/2013., u daljnjem tekstu: ZZP-a/2007/)

napisane jasno i razumljivo i biti lako uočljive (članak 85. ZZP-a/2003, članak 100. ZZP-a/2007), da se dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače u smislu koji je povoljniji za potrošača (članak 86. ZZP-a/2003, članak 101. ZZP-a/2007) i da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a ništavost pojedine odredbe ugovora da ne povlači za sobom i ništavost samog ugovora, ako on može opstati bez takve ništave odredbe (članak 87. ZZP-a/2003, članak 102. ZZP-a/2007).

30. Potrošačem se smatra svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti (članak 3. točka 1. ZZP-a/2003 i ZZP-a/2007).

31. Prema navedenim odredbama, a vezano za valutu CHF i jednostrano mijenjanje stope redovne kamate, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača (postojanje povrede propisa zaštite potrošača) obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač individualno pokrene radi zaštite svojih prava (istovjetno članak 138. a u vezi s člankom 131. stavkom 1. ZZP-a/2007) i potrošač, kao što je to učinio i tužitelj u predmetnom postupku, može se pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz odredbe članka 502.a stavka 1. ZPP-a.

32. Presudama u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača (Visoki trgovački sud Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014., Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. u odnosu na ugovaranje promjenjive stope redovne kamate, Trgovački sud u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visoki trgovački sud Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev- 2221/2018 od 3. rujna 2019. u odnosu na valutu CHF), stranka kojih je bio i tuženik (pravni prednik), a kojom je između ostalog obuhvaćeno razdoblje sklapanja potrošačkih ugovora od 1. lipnja 2004. - 31. prosinca 2008. pravomoćno je presuđeno:

- da su u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijeđeni kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o krediti promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, na koji način je tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg ZZP-a, a nastavno važećim ZZP-a, te ZOO-a,

- da su odredbe ugovora o valutnoj klauzulu u CHF nepoštene i ništetne jer da su te odredbe svih banaka bile nerazumljive za klijente (klijentima nisu na valjan način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijenta kao potrošača) i da su tužene banke kao trgovci bili svjesni rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja glavnice u valuti CHF, da ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri, a što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorni strana.

33. U ponovljenom suđenju, ukoliko tužitelj ustraje na zahtjevima na utvrđenje koje se odnosi nepoštenost / ništetnost odredbi Ugovora o kreditu / 2006 i Dodatka iz 2014. vezano za promjenjivu stopu redovne kamate po jednostranoj odluci tuženice i vezivanje obveze tužitelja za tečaj CHF važeći na dan plaćanja svakog anuiteta kredita, prvostupanjski će sud utvrditi je li tužitelj potrošač iz krugova kojima su financijska kretanja i prilike bili strani, je li Ugovor o kreditu / 2006 standardan i unaprijed formuliran, jesu li odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate u Ugovoru o kreditu / 2006 i aktima tuženice bile lako razumljive, te je li, a ako jest na koji način tuženica predvidive dosege rizika promjene /naglog rasta/ tečaja CHF u odnosu na kunu, kojih je bila svjesna, prezentirala tužitelju kao potrošaču, i je li u skladu sa načelom savjesnosti i poštenja pokušala otkloniti ograničenja u korištenju prava tužitelja kao potrošača (slabije ugovorne strane) u razdoblju do konverzije kredita (2016.), te druge činjenice s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja koje ocijeni relevantnim za odluku i pri tome će imati u vidu da znatnija neravnoteža ne proizlazi samo iz kvantitativnog ekonomskog ocjenjivanja, koje se temelji na usporedbi ukupnog iznosa transakcija, već i iz činjenice dovoljno ozbiljnog oštećenog pravnog položaja u koji je stavljen tužitelj kao potrošač zbog nemogućnosti bilo kakvog utjecaja na sadržaj Ugovora do konverzije na temelju Zakona, a time i ograničenjima u korištenju svojih prava do konverzije kredita i da traženo deklaratorno utvrđenje po tužitelju u predmetnoj parnici nije usmjereno samo na zaštitu pojedinačnog interesa, već i na zaštitu pravnog poretka i javnog interesa, što u konačnici potvrđuju osim mjerodavne odredbe članka 96. ZZP-a/2007 i članka 4. ZOO-a, izmijene kako Zakona o zaštiti potrošača, tako i Zakona o potrošačkom kreditiranju posebno u dijelu obveznog sadržaja ugovora o kreditu (članak 10. - 19.).

34. S obzirom na iskazani stav pod točkom 22. obrazloženja vezano za dužnost naknade parničnih troškova (svaka stranka snosi svoje troškove), odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška predmetne žalbe (stavak III. izreke rješenja).

U Zagrebu 15. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Diana Preglej