REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U OSIJEKU

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1174/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću kojeg čine predsjednica vijeća, sutkinja Krunoslava Dropulić, sudac izvjestitelj o stanju predmeta i član vijeća, Tomislav Šimić, te članica vijeća, sutkinja Štefica Bukvić, u pravnoj stvari tužitelja AG, OIB: [osobni identifikacijski broj] i BG, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], a zastupa ih Nikolina Mijolović Jakšetić, odvjetnica u Rijeci, protiv EG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa Kristian Čarapić, odvjetnik u Rijeci, radi ukidanja služnosti, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci P-655/2021-31 od 13. svibnja 2024., u sjednici vijeća 15. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci P-655/2021-31 od 13. svibnja 2024.

Obrazloženje

Predmet spora:

1.

Predmet spora je ukidanje prava stvarne služnosti prolaza pješice i s kolima koje je osnovano na teret k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a za korist vlasnika k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

Odluka prvostupanjskog suda:

2.

Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti te je točkom I. izreke ukinuo pravo stvarne služnosti prolaza.

2.1.

Točkom II. izreke naložio je zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci po pravomoćnosti presude izvršiti brisanje navedenog prava služnosti.

2.2.

Točkom III. izreke naložio je tuženiku u roku 15 dana naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu 2.529,19 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, po stopi i tijeku navedenom u toj točki izreke.

2.3.

Prvostupanjski sud je svoju odluku utemeljio na činjenici da tuženik ima alternativni pristup svojoj nekretnini preko nerazvrstane ceste k. č. br. [katastarska čestica] koja neposredno graniči s njegovom nekretninom. Sud je utvrdio da je cesta asfaltirana i omogućava pješački i kolni pristup, što je potvrdilo geodetsko vještačenje. Ova činjenica bila je pravno odlučna jer čini služnost preko nekretnine tužitelja nepotrebnom.

2.4.

Sud je također uzeo u obzir iskaze svjedoka koji su potvrdili postojanje alternativnog pristupa. Svjedok GG i ĆG potvrdili su da se do tuženikove nekretnine može doći nerazvrstanom cestom.

2.5.

Konačno, sud je zaključio da služnost puta koja više ne služi svojoj svrsi zbog postojanja alternativnog pristupa mora biti ukinuta u skladu s načelom da služnosti moraju biti korisne i izvršavati se obzirno kako bi što manje opterećivale poslužno dobro.

Žalbeni razlozi i odgovor na žalbu:

3.

Prvostupanjsku presudu pobija tuženik.

3.1.

Tuženik tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka te da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

3.2.

Navodi da je vještačenje trebao provesti građevinski, a ne geodetski vještak zbog postojanja visinske razlike između javnog puta i njegove nekretnine, a da je vještakinja geodetske struke svom pristranom nalazu prekoračila svoja znanja i zadatak.

3.3.

Tuženik osporava postojanje alternativnog pristupa tvrdeći da između nerazvrstane ceste i njegove nekretnine postoji visinska razlika od jednog metra, a što je, prema navodu tuženika, jasno vidljivo na fotografiji broj 9 koja je priložena nalazu vještaka geodetske struke.

3.4.

Također ističe da su tužitelji bili upoznati s postojanjem služnosti prilikom kupnje nekretnine te da je pravo služnosti upisano u zemljišne knjige već više od 40 godina. Tvrdi da nema drugih pristupa svojoj kući te da su on i njegova supruga osobe starije od 80 godina i slabog zdravstvenog stanja i da nisu u mogućnosti poduzeti građevinske radove izgradnje novog puta do svoje kuće.

3.5.

Glede parničnih troškova tuženik smatra da su previsoko utvrđeni i protivni Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

3.6.

Tužitelji su u odgovoru na žalbu istaknuli da su svi žalbeni navodi neosnovani te da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice. Navode da fotografije jasno pokazuju da ne postoji visinska razlika između ceste i tuženikove nekretnine. Visinska razlika postoji u odnosu na suhozid koji je postavio tuženik na način da je samo nabacao kamenje kako bi sagradio zid. No, u odnosu na same terene nema visinske razlike.

Ocjena drugostupanjskog suda:

4.

Čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP-a), propisano je da drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku odluku u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

4.1.

Čl. 375. st. 1. ZPP-a propisano je da u obrazloženju presude odnosno rješenja, drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja, što je ovaj žalbeni sud i učinio, citiravši žalbene navode tuženika u točkama 3.1. do 3.4.

4.2.

Žalba nije osnovana.

4.3.

Što se tiče mogućih bitnih povreda parničnog postupka, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Presuda sadrži jasne i potpune razloge o svim odlučnim činjenicama koji nisu proturječni izreci presude niti izvedenim dokazima. Prvostupanjski sud je izveo sve potrebne dokaze i pravilno ih ocijenio primjenom načela slobodne ocjene dokaza iz čl. 8. ZPP-a.

4.4.

Tuženik druge povrede parničnog postupka (na koje drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti) nije konkretizirao pa ovaj žalbeni navod drugostupanjski sud nije mogao ispitati.

4.5.

Neosnovani su žalbeni navodi o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenog dokaza geodetskim vještačenjem pravilno utvrdio da nekretnina tuženika direktno graniči sa k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] a koja je nerazvrstana cesta pod nazivom „Od [adresa] do [adresa]“, te da je ista predviđena za kolni pristup i kući tuženika s kbr. 37. Vještakinja Tatjana Radetić je prilikom usmenog očitovanja na raspravi, jasno potvrdila da su javna prometnica i nekretnina tuženika na istom nivou.

4.6.

Suprotno tvrdnjama tuženika, fotografije priložene uz nalaz vještaka jasno pokazuju da se ne radi o betonskom zidu već o suhozidu od nabacanih kamenja koji se može ukloniti bez velikih troškova.

4.7.

Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je vještakinja geodetske struke prekoračila svoja znanja i zadatak te da je pitanje postojanja alternativnog pristupa trebao utvrditi građevinski vještak zbog navodne visinske razlike između javnog puta i nekretnine tuženika. Prije svega, valja naglasiti da je zadaća vještaka geodetske struke upravo utvrđivanje postojanja alternativnog pristupa, što uključuje analizu konfiguracije terena, visinske odnose između parcela te mogućnost komunikacije između nekretnina. Vještakinja Tatjana Radetić postupila je u potpunosti u okviru svoje stručne kompetencije kada je utvrdila da nerazvrstana cesta k. č. br. [katastarska čestica] neposredno graniči s nekretninom tuženika te da omogućava pješački i kolni pristup. Što se tiče navodne visinske razlike od jednog metra, iz fotografske dokumentacije koja je sastavni dio nalaza vještaka, posebno fotografije broj 9 na koju se tuženik poziva, jasno je vidljivo da se visinska razlika odnosi isključivo na suhozid, a ne na samu razinu terena između ceste i njegove nekretnine. Vještakinja je tijekom usmenog očitovanja na raspravi nedvojbeno potvrdila da su javna prometnica i nekretnina tuženika na istom nivou, što je vidljivo i iz fotografija broj 6 i 8 priloženih uz nalaz. Navod o pristranosti vještakinje tuženik nije obrazložio.

4.8.

Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, posebno članak 242. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014) koji propisuje da sud može ukinuti služnost puta ako utvrdi da postoji drugi jednako prikladan prolaz. U konkretnom slučaju, postojanje asfaltirane nerazvrstane ceste koja neposredno graniči s tuženikovom nekretninom nedvojbeno predstavlja takav alternativni pristup.

4.9.

Što se tiče navoda da su tužitelji znali za služnost prilikom kupnje nekretnine 2017., valja istaknuti da je utvrđeno kako služnost nije bila upisana na nekretnini tužitelja kao poslužnoj nekretnini, već samo na nekretnini tuženika kao povlasnoj. Međutim, čak i da su tužitelji znali za služnost, to ne mijenja činjenicu da je služnost izgubila svoju svrhu postojanjem alternativnog pristupa. Dodatno, sam tuženik je u iskazu priznao da mu "kamion s drvima dolazi tim drugim putem" te da "poštar donosi preporučenu pošiljku po ovom drugom putu". Time je sam potvrdio funkcionalnost alternativnog pristupa.

4.10.

Navodi o visokoj životnoj dobi tuženika i njegove supruge te njihovom zdravstvenom stanju nisu pravno relevantni za odlučivanje o postojanju alternativnog pristupa. Činjenica da tuženik ne vozi automobil već 20 godina zapravo umanjuje potrebu za kolnim pristupom preko nekretnine tužitelja. Pravno je irelevantan žalbeni navod tuženika da nije u mogućnosti poduzeti građevinske radove izgradnje novog puta do svoje kuće. Mogućnost izgradnje pristupa bila bi relevantna jedino kada bi bilo potrebno projektirati i izgraditi potpuno novi pristupni put. Međutim, u konkretnom slučaju pristup već postoji - asfaltirana nerazvrstana cesta neposredno graniči s tuženikovom nekretninom, a jedina prepreka je suhozid od nabacanih kamenja. Uklanjanje takve prepreke ne zahtijeva građevinsku ekspertizu niti predstavlja složen građevinski zahvat.

4.11.

Konačno, valja naglasiti da načelo obzirnog izvršavanja služnosti zahtijeva da se poslužno dobro što manje opterećuje. Kada postoji alternativni pristup koji jednako dobro služi potrebama vlasnika povlasne nekretnine, nema opravdanja za održavanje služnosti koja nepotrebno opterećuje tuđu nekretninu.

5.

Tuženik odluku o troškovima postupka nije konkretno pobijao.

5.1.

Ovdje još jednom treba ukazati da sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, već isključivo odlučuje o žalbenim navodima stranke kojima se osporava pravilnost odluke o troškovima postupka.

5.2.

Prvostupanjski sud je svoju odluku o troškovima postupka obrazložio na 7. stranici obrazloženja prvostupanjske presude, a tuženik nijednim žalbenim navodom takav obračun troškova nije doveo u pitanje.

6.

Stoga, imajući u vidu da ne postoje žalbeni razlozi koje tuženik navodi u žalbi, a ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, primjenom čl. 366. st. 1. i čl. 368. st. 1. ZPP-a, presuđeno je kao u izreci drugostupanjske odluke.

U Osijeku 15. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

sutkinja

Krunoslava Dropulić