REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg J.F. Kennedyja 11

P-1543/23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, sutkinja Romini Markovinovic, u pravnoj stvari tužitelja Druga fundacija SPV d.o.o., Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB: 25132169807, kojeg zastupa Goran Devrnja, odvjetnik iz Zagreba, Vrbani 15 protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, OIB 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000 Zagreb kojeg zastupaju odvjetnici od odvjetničkog društva Metelko, Knežević i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 09.srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 15. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 7. st. 1. Ugovora o namjenskom kreditu sklopljenog dana 10.10.2006. godine između korisnika kredita ŠI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika koji glasi: ” u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja.“

II Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473 isplatiti tužitelju DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o. iz Zagreba, Lonjička ulica 2A, OIB: 25132169807, isplati iznos od 38.103,72 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

23,93 EUR od dana 15.11.2008. do isplate

94,58 EUR od dana 15.1.2009. do isplate

95,74 EUR od dana 15.2.2009. do isplate

58,04 EUR od dana 15.3.2009. do isplate

66,69 EUR od dana 15.4.2009. do isplate

68,41 EUR od dana 15.5.2009. do isplate

53,53 EUR od dana 15.6.2009. do isplate

53,53 EUR od dana 15.6.2009. do isplate

56,12 EUR od dana 15.7.2009. do isplate

44,70 EUR od dana 15.8.2009. do isplate

60,84 EUR od dana 15.9.2009. do isplate

42,34 EUR od dana 14.10.2009. do isplate

58,75 EUR od dana 23.11.2009. do isplate

52,65 EUR od dana 15.12.2009 do isplate

83,92 EUR od dana 15.1.2010. do isplate

103,99 EUR od dana 15.2.2010. do isplate

99,65 EUR od dana 15.3.2010. do isplate

119,60 EUR od dana 15.4.2010. do isplate

156,15 EUR od dana 15.5.2010. do isplate

163,98 EUR od dana 15.6.2010. do isplate

206,95 EUR od dana 15.7.2010. do isplate

205,50 EUR od dana 15.8.2010. do isplate

294,58 EUR od dana 15.9.2010. do isplate

242,69 EUR od dana 15.10.2010. do isplate

254,69 EUR od dana 15.11.2010. do isplate

311,04 EUR od dana 15.12.2010. do isplate

316,07 EUR od dana 15.1.2011. do isplate

296,02 EUR od dana 15.2.2011. do isplate

308,16 EUR od dana 15.3.2011. do isplate

308,79 EUR od dana 15.4.2011. do isplate

345,82 EUR od dana 15.5.2011. do isplate

424,53 EUR od dana 15.6.2011. do isplate

514,10 EUR od dana 15.7.2011. do isplate

453,13 EUR od dana 15.9.2011. do isplate

453,13 EUR od dana 15.9.2011. do isplate

401,70 EUR od dana 15.10.2011. do isplate

405,13 EUR od dana 15.11.2011. do isplate

404,40 EUR od dana 8.12.2011. do isplate

13.884,65 EUR od dana 8.12.2011. do isplate

16.515,50 EUR od dana 9.12.2011. do isplate

prema stopi koja je od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine, određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine, određena za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine, određena za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30.12.2023. godine do isplate, određena uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se nepostojanje tuženikove tražbine prema tužitelju u iznosu od 1.087,02 eur / 8.189,94 kn sa zateznim kamatama koje teku i to:

- 7,43 EUR od 1.12.2006 pa do isplate,

- 16,75 EUR od 1.1.2007 pa do isplate,

- 29,36 EUR od 1.2.2007 pa do isplate,

- 14,00 EUR od 1.3.2007 pa do isplate,

- 30,46 EUR od 1.4.2007 pa do isplate,

- 78,91 EUR od 10.4.2007 pa do isplate,

- 52,72 EUR od 1.5.2007 pa do isplate,

- 53,93 EUR od 1.6.2007 pa do isplate,

- 48,21 EUR od 1.7.2007 pa do isplate,

- 48,32 EUR od 1.8.2007 pa do isplate,

- 70,89 EUR od 1.9.2007 pa do isplate,

- 44,56 EUR od 1.10.2007 pa do isplate,

- 67,12 EUR od 1.11.2007 pa do isplate,

- 31,14 EUR od 1.12.2007 pa do isplate,

- 36,90 EUR od 1.1.2008 pa do isplate,

- 3,76 EUR od 1.2.2008 pa do isplate,

- 11,41 EUR od 1.3.2008 pa do isplate,

- 53,81 EUR od 1.4.2008 pa do isplate,

- 37,82 EUR od 1.5.2008 pa do isplate,

- 50,35 EUR od 1.6.2008 pa do isplate,

- 50,35 EUR od 1.7.2008 pa do isplate,

- 124,69 EUR od 3.7.2008 pa do isplate,

- 53,00 EUR od 1.8.2008 pa do isplate,

- 53,46 EUR od 1.9.2008 pa do isplate,

- 17,67 EUR od 1.11.2008 pa do isplate,

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te se tuženikov prigovor radi prebijanja odbija kao neosnovan.

IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.145,50 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja ove presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa do isplate, u roku od 15 dana.

V Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 7.079,50 eura sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate, kao neosnovan.

i

r i j e š i o  j e

Tužba je povučena u dijelu kojim je tužitelj zahtijevao isplatu iznosa od 146,28 eura sa zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 1. lipnja 2023. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj u bitnome navodi da je između tuženika i korisnika kredita sklopljen Ugovor o namjenskom kreditu broj 3207599616 (dalje u tekstu: Ugovor) od 10. listopada 2006. kojim je korisniku kredita ŠI stavljen na raspolaganje iznos od 240.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita, da je tužitelj s korisnikom kredita sklopio Ugovor o cesiji kojim je na tužitelja prenesena (cedirana) tražbina korisnika kredita, a radi se o tražbini preplaćenih iznosa koji su nastali kao posljedica ništetnosti ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta glavnice vezana uz švicarski franak, da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., u odnosu na ništetnost odredaba ugovora o valutnoj klauzuli u švicarskim francima i o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednostranoj odluci banke utvrđeno da je tuženik u razdoblju od početka 1. travnja 2005. do kraja 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, koristeći ništetne i nepoštene odredbe. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu te potražuje razliku u preplaćenom iznosu s osnove valutne klauzule u švicarskim francima u ukupnom iznosu od 38.247,01 eur sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je u bitnome ističe prigovor nepostojanja aktivne legitimacije na strani tužitelja jer su prava koja bi proizlazila iz potrošačkog ugovora sklopljenog između korisnika kredita i tuženika strogo osobne naravi koja pripadaju potrošačima (korisniku kredita) osobno te stoga nisu prenosiva, da tužitelj nije dokazao da je korisnik kredita imao status potrošača, da tužitelj nije dokazao da se o spornoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je odredba o valutnoj klauzuli korisniku kredita bila jasna, lako uočljiva i razumljiva, da ne postoji znatna neravnoteža u pravima i obvezama suprotno načelu savjesnosti i poštenja, da je sporna visina tužbenog zahtjeva te ujedno ističe prigovor zastare.

3. Tuženik je podneskom od 29.10. 2024. istaknuo prigovor radi prebijanja za iznos od 1.034,19 eur s pripadajućim zateznim kamatama s osnove tražbine prema tužitelju po osnovi plaćenih anuiteta u vrijeme kada je tečaj bio niži od početnog tečaja.

4. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je podneskom od 05.05.2025. postavio konačan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 38.103,72 eur s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne preplaćene iznose od izvršene preplate do isplate, a tuženik je podneskom od 13.05.2025. precizirao prigovor radi prebijanja na iznos od 1.087,02 eur s pripadajućim zateznim kamatama.

S obzirom da se tuženik djelomičnom povlačenju tužbe nije protivio, sud je odlučio kao u izreci rješenja temeljem odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu ZPP).

5. Tijekom dokaznog postupka pročitani su Ugovor o namjenskom kreditu od 10.10.2006. ( list 7-9 spisa), Ugovor o ustupu tražbine od 5.6.2023. ( list 10-15 spisa), Obavijest o ustupu tražbine ( list 16 spisa), Obavijest o preuzimanju tražbine ( list 17 spisa), Izjava svjedoka ŠI ( list 33-35 spisa) , sudska praksa ( list 53-72, 74-108, 111-113, 116-163, 186-236, 300-309, 420-438 spisa), zapisnik sa sjednice Građanskog odjela VSRH broj Su-IV-222/04 od 5.3.2024. ( list 73 spisa), Uvjeti za kreditiranje ( list 109-110, 114 spisa), mišljenje dr. sc. UI dipl.iur: “Stjecanje bez osnove”, Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse, Godišnjak 27., Zagreb, 2020.( list 237-299 spisa), pregled promjena kamatnih stopa i obavijest ( list 342-343 spisa), prometi po kreditu ( list 344-355 spisa), provedeno je zamolbeno saslušanje svjedoka ŠI pri Općinskom sudu u Zadru od 13.3.2025. ( list 396-397 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku dipl. oec. Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. – Nalaz i mišljenje vještaka od 23.4.2025. ( list 398-405 spisa).

6. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 38.103,72 eur s pripadajućim zateznim kamatama djelomično osnovan, dok tuženikov prigovor radi prebijanja za iznos od 1.087,02 eur s pripadajućim zateznim kamatama nije osnovan.

7. Predmet spora su tužiteljevi zahtjevi za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi iz Ugovora o namjenskom kreditu od 3207599616 od 10. listopada 2006. (čl.7.st.1. Ugovora) kojima je ugovorena valuta švicarski franak uz koju je vezana glavnica kredita te za isplatu preplaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe toga ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak u iznosu od 38. 103,72 eur.

8. U postupku nije bilo sporno da su tuženik i DI sklopili Ugovor o namjenskom kreditu, kako se to navodi u tužbi.

9. Iz Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o potrošačkom ugovoru jer korisnik kredita nije obrtnik, niti trgovac pojedinac, već fizička osoba koja ne obavlja registriranu djelatnost pa se radi o potrošaču sukladno odredbi čl. 3. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03, dalje: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Svrha ugovora je bila namjenska, a radilo se o stambenom kreditu za kupnju stana korisnika kredita. Tuženik je Ugovor o kreditu sklopio kao banka u čiji redovni predmet poslovanja ulazi odobravanje kredita. Prema tome, tuženik je u tom ugovoru imao ulogu trgovca.

10. Uvidom u Ugovor o ustupu/prijenosu tražbine (cesiji) sud je utvrdio da su korisnik kredita DI i tužitelj sklopili taj ugovor 5. lipnja 2023. U čl. 2. toga Ugovora je ugovoreno da DI ustupa tužitelju novčanu tražbinu prema tuženiku nastalu po osnovi preplaćenih iznosa s naslova valute, kamate i svih plaćenih naknada na temelju ništetnih odredbi Ugovoru o kreditu sklopljenog s tuženikom.

Tražbina koja je predmet ustupa je novčana tražbina, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi neovisno o svojstvu ustupitelja kao potrošača te se njihova narav ne protivi ustupu, dok je primatelj pravna osoba koja nije potrošač. Dakle, tuženik neosnovano ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer tužitelj ima pravo tražiti isplatu temeljem potraživanja svoga prednika budući da se ne radi tražbini strogo osobne naravi.

11. Presudom ovoga suda br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., pod točkom 1. njezine izreke, uz ostalo je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 ) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. odbijena je žalba ovdje tuženika (i ostalih tuženika u tom predmetu) i potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013., između ostalog i u točki 1. njezine izreke.

12. Sukladno navedenom, presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. postala je pravomoćna u dijelu koji se odnosi na vezivanje glavnice uz valutu švicarski franak te u dijelu utvrđenja da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

13. Odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

14. Ova odredba stupila je na snagu 1. srpnja 2013. sukladno odredbi čl. 54. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 57/11), a tužba u kolektivnom sporu podnesena je 2012. godine. Međutim, prema odredbi čl. 53. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 57/11) odredbe tog Zakona, pa prema tome i odredba čl. 502.c ZPP-a primjenjuje se na sve postupke koji budu u tijeku na dan njegova stupanja na snagu.

15. Također, i odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12, dalje: Zakon o zaštiti potrošača) je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

16. Navedena pravomoćna presuda P-1401/12 primjenjuje se u smislu odredbe čl. 138.a ZZP-a na ovaj parnični postupak neovisno o tome što ga nije pokrenuo osobno potrošač, već tužitelj. Ovo stoga jer ustupom tražbine nije došlo do promjene identiteta tražbine i tužitelj ima sva prava prema tuženiku koja je imao i vjerovnik DI. Stoga se na odnos tužitelja i tuženika primjenjuju i svi propisi o zaštiti potrošača, kao i pravomoćna presuda donesena u kolektivnom sporu.

17. Pojam naknade štete iz odredbe čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača obuhvaća sve postupke pokrenute radi isplate novčanog iznosa kao posljedice povrede zaštićenih kolektivnih interesa i prava, a ne samo naknadu štete kako je definirana odredbom čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO), jer tako uskim tumačenjem odredba čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača onda ne bi imala smisla.

18. Prema tome, ovaj sud je vezan za utvrđenja i odluku suda u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, a koja presuda je pravomoćna. Zauzeta pravna stajališta u pravomoćnoj presudi u kolektivnom sporu o ništetnosti odredaba ugovora o kreditu u pogledu vezivanja glavnice uz valutu švicarski franak odnose se i na predmetni Ugovor o kreditu koji su sklopili DI i tuženik. Taj Ugovor o kreditu sklopljen je upravo u razdoblju koje je obuhvaćeno izrekom presude iz navedenog pravomoćno okončanog potrošačkog spora i sadrži identične odredbe o valutnoj klauzuli, a koje su navedenom presudom iz potrošačkog spora utvrđene ništetnima. Tuženik nije dokazao da je u pogledu ovog konkretnog ugovornog odnosa potrošač DI dobio sve informacije koje su mu bile potrebne da shvati što navedene odredbe podrazumijevaju i koje rizike nose, niti da se o tim odredbama pojedinačno pregovaralo ili da su bile lako razumljive konkretnom potrošaču, a što je dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana zbog čega su te odredbe ocijenjene kao nepoštene i ništetne. Navedeno je sud utvrdio i na temelju iskaza svjedoka ŠI kojem je sud povjerovao kao životnom i uvjerljivom jer iz njegova iskaza ne proizlazi da se o spornim odredbama pojedinačno pregovaralo, da je tuženik potrošaču dao sve potrebne informacije te da je potrošaču bila lako razumljiva odredba o valutnoj klauzuli u CHF, odnosno da mu je bio lako razumljiv rizik ugovaranja upravo te valutne klauzule s obzirom na usporedbu tečaja CHF prema kuni koji je bio puno nestabilniji od tečaja EUR prema kuni. Stoga se utvrđenja iz presude P-1401/12 u kolektivnom sporu odnose i na ovaj Ugovor o kreditu, neovisno koja je bila njegova svrha. Kako su odredbe potrošačkih ugovora o kreditu koje je tuženik sklapao u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. u pogledu valutne klauzule vezane uz švicarski franak, već utvrđene nepoštenim i ništetnim pravomoćnom presudom u kolektivnom sporu, to su i odredbe o valutnoj klauzuli iz predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu sklopljenog između ŠI i tuženika po ocjeni suda također nepoštene i ništetne.

19. Visina potraživanja u vidu preplaćenih iznosa anuiteta s osnove valutne klauzule utvrđena je financijskim vještačenjem u ukupnom iznosu od 38.103,72 eur. Iz nalaza i mišljenja vještaka također proizlazi i da razlika između anuiteta valutne klauzule za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen manje plaćeni iznos iznosi 1.087,02 EUR. Navedeni nalaz i mišljenje je sud u cijelosti prihvatio jer je vještak u cijelosti postupio sukladno zadatku koji mu je odredio sud, jer je dan po stručnoj osobi nakon izvršenog uvida u cjelokupnu dokumentaciju spisa i jer u konačnici nikakvih primjedaba stranaka na taj nalaz i mišljenje nije bilo.

Valja reći da je tužitelj podneskom od 05.06.2025. odustao od dopune nalaza i mišljenja na okolnost izračuna neosnovano naplaćene naknade za obradu kredita jer je tuženik podneskom od 03.06.2025. dostavio potvrdu iz koje proizlazi kako naknada za obradu kredita nije naplaćena.

20. Ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer ugovor može opstati i bez tih odredbi sukladno odredbi čl. 324. st. 1. ZOO- a. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Dakle, posljedica ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi je da svaka stranka vraća ono što je primila na temelju tih odredbi, tj. svaka stranka ima pravo na povrat onog što je dala. Slijedom navedenog, obveza tuženika je po osnovi navedenih ništetnih odredbi sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a vratiti tužitelju iznos od 38.103,72 eur EUR.

21. U odnosu na zatezne kamate valja reći da prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 utvrđeno je pod točkom 1. izreke da je tuženik sklapao ugovore o kreditima s potrošačima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz čega proizlazi nesavjesnost tuženika jer je morao znati da su takve odredbe nepoštene. Zbog toga, zatezne kamate teku od dana izvršenih plaćanja i to na pojedinačne iznose od kojih se sastoji ukupna tražbina čiju isplatu tužitelj zahtijeva tužbenim zahtjevom, i to po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje na odnose izvan trgovačkih ugovora.

22. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a jer za tu tražbinu nije propisan poseban zastarni rok. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača podnesena je 4. travnja 2012. i time je zastara prekinuta sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a. Zastara počinje ponovno teći od pravomoćnosti presude, što znači da u pogledu restitucijskih zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli zastara počinje ponovno teći prvoga dana iza dana 14. lipnja 2018. kada je presuda u tom dijelu postala pravomoćna, dakle 15. lipnja 2018. Tužba u ovom parničnom predmetu je podnesena 13. lipnja 2023., dakle unutar općeg zastarnog roka računajući od pravomoćnosti presude u kolektivnom sporu.

23. Vještak je u nalazu i mišljenju na prijedlog tuženika zasebno iskazao negativne razlike, za koje je tuženik istaknuo prigovor radi prebijanja u iznosu od 1.087,02 eur. U svezi s navedenim negativnim razlikama sud utvrđuje da plaćanjem određenih anuiteta po tečaju koji je bio niži od početno ugovorenog tečaja, izvršenim od strane korisnika kredita, korisnik kredita nije ništa primio niti je stekao bez osnove pa stoga na tuženikovoj strani nije ni nastala nikakva tražbina prema korisniku kredita odnosno prema tužitelju koja bi eventualno mogla biti predmet prijeboja.

24. Slijedom prednjih utvrđenja tužbeni zahtjev je utvrđen osnovanim, dok je tuženikov prigovor radi prebijanja utvrđen neosnovanim, slijedom čega je odlučeno kao u točkama I., II. i III. izreke ove presude.

25. Tužitelj je tijekom postupka djelomično povukao tužbu (za iznos od 146,28 eura). Međutim, radi se o smanjenju tužbenog zahtjeva u neznatnom iznosu nakon provedenog financijskog vještačenja, tj. o usklađivanju tužbenog zahtjeva s nalazom i mišljenjem vještaka jer tužitelj u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu traži isplatu iznosa sukladno izračunu u nalazu i mišljenju vještaka. U takvom slučaju uspjeh stranaka u parnici određuje se prema končano postavljenom tužbenom zahtjevu sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, a tuženik nema pravo na naknadu troškova postupka u pogledu smanjenog (djelomično povučenog) tužbenog zahtjeva.

26. Prema Tbr. 52. t. 4. Tarife sud primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku donošenja odluke.

27. O troškovima postupka odlučeno je u granicama postavljenog zahtjeva, kojim granicama je sud vezan sukladno čl. 2. ZPP-a.

28. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 eura prema Tbr. 7. t. 1. Tarife, sastava podneska od 5. svibnja 2025. u iznosu od 1.000,00 eura prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, podneska od 05. studenog 2024. u iznosu od 50,00 eura prema Tbr. 8. t. 4. Tarife, za ročište od 11. veljače 2025. u iznosu od 500,00 eura prema Tbr. 9. t. 2. Tarife jer se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima, za ročišta od 13. ožujka 2025., 28. svibnja 2025. i 09. srpnja 2025. u iznosu od po 1.000,00 eura prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, što ukupno iznosi 5.550,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 1.387,50 eura, trošak vještačenja u iznosu od 350,00 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 429,00 eura i presudu u iznosu od 429,00 eura, pa ukupni priznati troškovi iznose 8.154,50 eura.

29. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 09. studenog 2023. i 07. veljače 2024. zatražen u iznosu od po 1.000,00 eur uvećan za PDV od 25% jer nisu bili potrebni radi vođenja parnice. U tim podnescima tužitelj nije iznio nikakve nove odlučne okolnosti, već ponavlja navode iz ranijih podnesaka.

Ne pripada mu ni trošak za sastav podnesaka od 05.11.2024. zatražen po Tbr.8/1 OT (preko dosuđenog) jer navedeni podnesak pripada kategoriji "ostalih podnesaka" kojima pripada samo 25% iznosa pune Tarife ali ne više od 25 bodova. Odbijen je s prekomjernim zahtjevom troška pristupa na ročište 11.02.2025. u iznosu od 500,00 EUR ( preko dosuđenog u iznosu od 500,00 EUR do zatraženog u iznosu od 1.000,00 EUR), po Tbr 9/1 OT jer jer se na navedenom ročištu nije raspravljalo o glavnoj stvari. Naime, da bi se smatralo da se na ročištu raspravlja o glavnoj stvari potrebno je da stranka usmeno na ročištu iznese nove navode ili da obrazloži do tada iznesene navode, što je na navedenom ročištu izostalo.

Odbijen je i za razliku od zatražene do priznate visine za iznos sudske pristojbe na tužbu i na presudu u iznosu od 142,00 eur, prema visini predmeta spora.

30. Osim toga, nepotrebnim je sud ocijenio zahtjev za naknadu troškova pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR uvećano za PDV od 25%, a to stoga što se dostava presude strankama koje su obaviještene o ročištu na kojem se presuda objavljuje, u slučaju njihovog nedolaska na ročište za objavu, obavlja putem e-oglasne ploče suda istog dana kad je presuda objavljena pa je stoga trošak dolaska na ročište na kojem se presuda objavljuje nepotreban u smislu čl. 155 ZPP.

31. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. IV. i V. izreke presude.

Zagreb, 15.srpnja 2025.

Sudac

Romina Markovinović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.