REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-976/2025-2
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Frankopanska 16
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda , Eveline Čolović Tomić , predsjednice vijeća , Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović , članice vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja RĆiz [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine , Zagreb , Republike Austrije 14 , OIB: 95093210687 , radi obnove postupka u predmetu povrata vlastito uloženih sredstava, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku , poslovni broj: Us I-1794/2023-8 od 20. prosinca 2024. , na sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2025.
pretpostavljam da je
Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku , poslovni broj: Us I-1794/2023-8 od 20. prosinca 2024.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika , KLASA: UP/II-361-01/22-01/03 , URBROJ: 531-03-4-23-6 od 22. studenog 2023. i odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika prijedlog tužitelja od 9. svibnja 2022., kojim traži obnovu postupka dovršenog rješenjem Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, KLASA: UP/II-402-06/18-02/02, URBROJ: 510-05-01/01-18-05 od 3. srpnja 2018. (dalje: rješenje tuženika od 3. srpnja 2018.), odbačen je kao nepravodoban. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ureda državne uprave u Vukovarsko-srijemskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, Odjela za imovinsko-pravne poslove, obnovu i stambeno zbrinjavanje Vukovar, KLASA: UP/I-361-08/02-01/86, URBROJ: 2196-01-02-04/4-18-13 od 18. siječnja 2018. (dalje: rješenje prvostupanjskog tijela od 18. siječnja 2018.), kojim je tužitelju priznato pravo na povrat vlastiti uloženih sredstava za obnovu ratom oštećenog stana u [adresa] sa utvrđenim II stupnjem oštećenja.
2.1. Presudom Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-911/18 od 24. travnja 2019., odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika od 3. srpnja 2018., a ta presuda je ocijenjena zakonitom presudom ovog Suda, poslovni broj: Usž- 3291/19-2 od 2. srpnja 2020. godine.
3. Protiv presude prvostupanjskog suda tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi iznosi kronologiju upravnog postupka i upravnog spora navodeći da je nakon primitka presude ovog Suda, poslovni broj: Usž- 3291/19, zatražio i dobio očitovanje Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje od 29. travnja 2022., povodom kojeg podneska je i zatražio obnovu postupka, temeljem članka 123. stavka 2. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP). Osporava da je prijedlog nepravodoban te, slijedom navedenog, predlaže usvojiti žalbu i poništiti presudu prvostupanjskog upravnog suda.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. U skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Visoki upravni sud ispituje presudu prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi.
7. Tužitelj je podnio prijedlog za obnovu postupka radi ponovnog rješavanja tuženika o njegovoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 18. siječnja 2018., jer smatra da je rješenje tuženika od 3. srpnja 2018., doneseno temeljem neistinitih navoda i lažne isprave prvostupanjskog tijela, a što da proizlazi iz očitovanja Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje od 29. travnja 2022., u kojem se navodi da Županijska Komisija za popis i procjenu ratne štete nije procjenjivala više stambene zgrade te da višestambena zgrada nije imala kategoriju oštećenja.
8. Međutim, iz obrazloženja rješenja tuženika od 3. srpnja 2018. i podataka spisa predmeta proizlazi da je sporni stupanj oštećenja stana utvrđen uvidom u zapisnik Komisije za popis i procjenu ratne štete Vukovarsko-srijemske županije od 15. studenog 2004. godine. Iz navedenog zapisnika i uz njega priloženog očitovanja, proizlazi da je bespredmetno tražiti procjenu stana u obnovljenoj zgradi, da su stan i cijela zgrada na adresi [adresa], obnovljeni, pri čemu je zgrada obnovljena u organiziranoj obnovi, dok je stan tužitelj obnovio vlastitim sredstvima prije početka organizirane obnove zgrade. Ujedno je konstatirano da je višestambena zgrada procijenjena od strane Komisije za popis i procjenu ratne štete na višestambenim objektima na II stupanj oštećenja. Tuženik se pozvao i na očitovanje Vukovarsko-srijemske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, obnovu i razvoj od 2. travnja 2003., iz kojeg proizlazi da je procjenu ratne štete na višestambenim objektima u Vukovaru tijekom 1998. izvršila posebna Komisija Ministarstva obnove i razvitka, Ispostava Vukovar te da je za višestambeni objekt na adresi [adresa] utvrđen II stupanj oštećenja objekta, a u kojem se nalazi i stan tužitelja. Obzirom na takvo činjenično stanje, tuženik je ocijenio pravilnim zaključak prvostupanjskog tijela da tužitelj na predmetnom stanu nije dokazao postojanje oštećenja uzrokovana ratom koja bi prelazila okvire utvrđenog II stupnja oštećenja.
9. Slijedom svega naprijed navedenog, očitovanje Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje od 29. travnja 2022. ne predstavlja novu činjenicu niti dokaz da bi rješenje tuženika od 3. srpnja 2018. bilo doneseno na temelju lažne isprave, zbog čega je prijedlog tužitelja valjalo odbaciti iz razloga što okolnost na kojoj se temelji prijedlog za obnovu nije učinjena vjerojatnom. Kako je već samo po toj osnovi prijedlog pravilno odbačen, to Sud nije posebno razmatrao prigovor usmjeren na ispravnost prijedloga, jer njegova eventualna osnovanost ne bi dovela do drugačijeg rješenja ove stvari.
10. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
11. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a , žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 15. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
