REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-1880/2023-2

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda , Eveline Čolović Tomić , predsjednice vijeća , Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić , članice vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja VALAMAR RIVIERA dd sa sjedištem u Poreču, Stancija Kaligari 1, OIB: 36201212847 , kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici iz Odvjetničkog društva BEKINA, ŠKURLA, DURMIŠ I SPAJIĆ doo sa sjedištem u Zagrebu, Preradovićeva 24, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske , Zagreb , Prisavlje 14 , OIB: 22874515170 , uz sudjelovanje zainteresiranih osoba TIN TRADE d.o.o. o. o. sa sjedištem u Dubrovniku, Mata Vodopića 18, OIB: 69255600760 , kojeg zastupa opunomoćenik Ognjen Dabelić , odvjetnik u Dubrovniku , Vukovarska 22 , radi koncesije na pomorskom dobru, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: 15 Us I-4/2022-12 od 17. veljače 2023. , na sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2025.

pretpostavljam da je

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: 15 Us I-4/2022-12 od 17. veljače 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-342-22/20-01/53, URBROJ: 530-03-1-1-1-21-17 od 27. listopada 2021. i odluke Županijske skupštine Dubrovačko-neretvanske županije o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja za koncesiju na pomorskom dobrom za gospodarsko korištenja dijela pomorskog dobra - plaža „Copacabana", Grad Dubrovnik, KLASA: 947-01/19-01/71, URBROJ: 2117/1-04-20-17 od 10. lipnja 2020. godine. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka I. izreke) te je naloženo tužitelju da u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja o troškovima spora isplati zainteresiranoj osobi iznos od 1.243,75 eura, što predstavlja protuvrijednost iznosa od 9.371,03 kuna na ime naknade troškova upravnog spora (točka II. izreke).

1.1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja protiv odluke prvostupanjskog tijela o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja za koncesiju na pomorskom dobru za gospodarsko korištenja dijela pomorskog dobra - plaža „Copacabana” od 10. lipnja 2020. godine.

1.2. Iz podataka spisa proizlazi da je tuženik svojim prethodnim rješenjem, KLASA: UP/II-342-22/20-01/53, URBROJ: 530-03-1-1-1-20-5 od 21. listopada 2020., odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv iste Odluke o odabiru prvostupanjskog tijela od 10. lipnja 2020., protiv kojeg je tužitelj pokrenuo upravni spor u kojem je Upravni sud u Splitu, presudom, poslovni broj: 2 Usljn-26/2020-24 od 16. lipnja 2021., poništio to rješenje te predmet vratio tuženiku na ponovni postupak, koji je rezultirao ovdje osporenim rješenjem. U obrazloženju presude sud je, između ostalog, naveo da se koncesija na pomorskom dobru može dati samo nakon što je granica pomorskog dobra utvrđena i provedena u zemljišnim knjigama, a da cjelovito koncesijsko područje nije upisano odnosno provedeno u zemljišnoj knjizi kako je to propisano člankom 7. stavkom 4. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (“Narodne novine” broj: 158/03., 100/04., 141/06., 38/09., 123/11., 56/16., 98/19., dalje u tekstu: ZPDML).

2. Tužitelj pravovremeno podnesenom žalbom pobija prvostupanjsku presudu i rješenje zbog bitnih povreda pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Obrazloženje presude smatra manjkavim i protivnim odredbama članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine”, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21., dalje: ZUS) te navodi da je prvostupanjskim i drugostupanjskim rješenjem prekršena odredba članka 81. ZUS-a jer tuženik u ponovljenom postupku nije postupio po uputi i u skladu sa shvaćanjima prvostupanjskog suda iznijetim u odluci poslovni broj: Usljn-26/20 od 29. lipnja 2021., kojom je poništeno prvo rješenje tuženika u ovoj upravnoj stvari.

2.1. Nadalje, u razlozima žalbe, u bitnom, smatrajući pogrešnim stav prvostupanjskog suda da se odredbe Zakona o koncesijama („Narodne novine“, broj: 69/17., dalje: ZK) primjenjuju samo kao lex generali, odnosno supsidijarno, dok je krovni propis koji se ima primijeniti ZPDML, navodi da je ZK u svom izričaju moderniji propis od ZPDML-a te kao takav posebice stavlja naglasak na transparentnost i kvalitetu postupka dodjele koncesije. Ističe da se na pravne postupke dodjele koncesije, osim specijalnih propisa u vidu ZPDML-a i ZK-a, primjenjuje i Zakon o općem upravnom postupku (“Narodne novine“, broj: 47/09., 110/21., dalje: ZUP) kao općeniti temeljni propis kojim su regulirana pravila temeljem kojih javnopravna tijela postupaju u okviru svog djelokruga utvrđenog samim ZUP-om, pri čemu se u postupku dodjele koncesije primjenjuje odredba članka 98. ZUP-a kojom su nametnute stroge odredbe u pogledu sadržaja upravnog akta, posebice njegovog obrazloženja, kojima u postupku donošenja prvostupanjskog rješenja, prema mišljenju tužitelja, nije udovoljeno.

2.2. Nadalje, navodi da je prvostupanjski sud propustio odgovoriti na prigovore tužitelja na nezakonitost postupka i proturječnost samih isprava na temelju kojih je i donesena odluka o dodjeli koncesije, primjerice, u dijelu u kojem je stručno povjerenstvo (imenovano od strane davatelja koncesije temeljem Odluke o imenovanju članova stručnog povjerenstva za koncesiju na pomorskom dobru od 13. studenog 2019. (“Službeni glasnik Dubrovačko neretvanske županije“, broj 12/19.), ocijenilo neprihvatljivim ulaganje tužitelja u aquapark u iznosu od 3.112.500,00 kn. Smatra da iz Obavijesti o namjeri davanja koncesije („Službeni glasnik Dubrovačko neretvanske županije“, broj 12/19.) proizlazi da ne postoji zapreka da se u koncesijskom području predvidi i postavljanje aquapark-a te da to proizlazi upravo iz prava koncesionara da koncesijsko područje gospodarski koristi prema svojim planovima razvoja.

2.3. Smatra da se odnosu na česticu [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera) ne može dodijeliti koncesija iz razloga propisanih odredbom članka 14. stavka 4. ZK-a, koja nameće zabranu započinjanja postupka davanja koncesije ako u vezi s predmetom koncesije teku upravni ili sudski postupci, odnosno ako postoje neriješeni imovinskopravni odnosi koji se tiču predmeta koncesije, jer u konkretnom slučaju postoji spor odnosno nerazjašnjeni imovinskopravni odnosi po pitanju gore opisane nekretnine te je tužitelj s Republikom Hrvatskom u postupku prethodnog mirnog rješenja spora po pitanju pravnog statusa navedene čestice.

2.4. Nadalje, tužitelju je nejasno temeljem čega je g. AU, koji nije imenovan članom stručnog povjerenstva, već njegovim tajnikom, supotpisao službene zapisnike o radu stručnog povjerenstva. Smatra da Odlukom o imenovanju stručnog povjerenstva od 13. studenog 2019., a niti prema primjenjivim propisima funkcija tajnika nije predviđena.

2.5. Poziva se na odredbu članka 33. ZK-a, prema kojoj ponude otvara stručno povjerenstvo za koncesije, a pravo sudjelovanja na otvaranju ponuda imaju samo ovlašteni predstavnici ponuditelja i stručno povjerenstvo za koncesije. Nadalje, stručno povjerenstvo za koncesiju o otvaranju ponuda sastavlja zapisnik koji uručuje svim ovlaštenim predstavnicima ponuditelja nazočnim na otvaranju ponuda. S tim u vezi, ističe da u predmetnom postupku imenovano stručno povjerenstvo nije sudjelovalo u postupku otvaranja ponuda nego je isto obavila komisija osnovana od davatelja koncesije, čije radnje tužitelj smatra nezakonitima jer osobe koje su članovi te komisije i koje su sudjelovale u postupku otvaranja ponuda nisu osobe iz članka 33. stavka 5. ZK-a.

2.6. Nadalje, prigovara da zapisnike stručnog povjerenstva od 28. veljače 2020. i od 26. svibnja 2020. nisu potpisali svi članovi stručnog povjerenstva nego tajnik stručnog povjerenstva, AU, i predsjednica stručnog povjerenstva, ZU, protivno odredbi članka 16. stavka 14. ZK-a, kojom je propisano da stručno povjerenstvo o svom radu vodi zapisnik koji potpisuju svi članovi. Ističe da je zakonitost zapisnika nužna pretpostavka obzirom da se radi o ispravama na temelju kojih se utvrđuju relevantne činjenice i koji su prvenstveno poslužili kao pravna osnova za donošenja nalaza stručnog povjerenstva, KLASA: 947-01/19-01/71 od 26. svibnja 2020., kojim je davatelju koncesije dano mišljenje s prijedlogom donošenja prvostupanjskog rješenja. Da bi se nalaz stručnog povjerenstva mogao temeljiti na zapisniku, kao javnoj ispravi, nužno je da zapisnik bude sastavljen na način propisan zakonom.

2.7. Tužitelj prigovara i pogrešnoj primjeni odredbe članka 23. ZPDML-a, kojom je propisana obveza da odluka o koncesiji mora biti utemeljena na nalazu i mišljenju stručnog tijela za ocjenu ponuda, jer stručno tijelo, prema mišljenju tužitelja, nije donijelo nalaz i mišljenje na osnovi zakonitih i valjanih pretpostavki.

2.8. Smatra da je pogrešno primijenjena i odredba članka 7. stavka 4. ZPDML-a koja propisuje na kojem dijelu pomorskog dobra se može dati koncesija, odnosno određuje da se ta koncesija može dati nakon što je utvrđena granica pomorskog dobra i provedena u zemljišnim knjigama.

2.9. Stoga, predlaže ovom Sudu da poništi pobijanu presudu i rješenje, da poništi drugostupanjsko rješenje te da predmet vrati drugostupanjskom upravnom tijelu na ponovni postupak, a podredno da poništi pobijanu presudu i rješenje i sam riješi stvar, na način da prihvati žalbu tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja i ukine prvostupanjsko rješenje, sve uz nalog tuženiku da naknadi tužitelju trošak sastava ove žalbe.

3. Tuženik, u odgovoru na žalbu, ostaje u cijelosti kod obrazloženja osporavanog rješenja te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu i rješenje prvostupanjskog suda.

4. Zainteresirana osoba se odgovorom na žalbu protivi žalbenim navodima tužitelja i predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu te potvrditi presudu i rješenje prvostupanjskog suda.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ZUS-a, Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

7. U odnosu na navode tužitelja kako tuženik u ponovljenom postupku nije postupio sukladno uputi iz presude suda poslovni broj: 2 Usljn-26/2020-24 od 16. lipnja 2021., kojom je bilo poništeno prethodno rješenje tuženika, a u čijem izvršenju je ovdje osporeno rješenje tuženika odneseno, valja reći da je, i po ocjeni ovog Suda, k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i prije donošenja Odluke o namjeri davanja koncesije na pomorskom dobru za gospodarsko korištenje dijela pomorskog dobra plaža Copacabana, Grad Dubrovnik od 13. studenog 2019. ("Službeni glasnik Dubrovačko-neretvanske županije", broj 12/19.) predstavljala pomorsko dobro sukladno Uredbi Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina] ("Narodne novine", broj 22/00.), budući da je prethodno u zemljišnim knjigama bila upisana kao javno dobro s upisanom kulturom "obala". Valja istaknuti i da je nakon donošenja citirane presude Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku nadležnom sudu 8. rujna 2021. podnijelo prijedlog radi upisa pomorskog dobra, koji upis je i proveden pod brojem Z-9217/2021 na temelju odredbi članka 3. stavka 2. i 3. te članka 5. ZPDML-a te članka 52. Ustava RH, što pak samo potvrđuje ispravnost stajališta tuženika kako je takav upis samo deklaratorne naravi pa je kod takvog stanja stvari naznačena čestica i mogla biti predmet dodjele koncesije. S tim u vezi, pravilno je shvaćanje tuženika da je sporna čestica sastavni dio pomorskog dobra te sastavni dio plaže, kao i da bi se izostavljanjem sporne čestice (u naravi plaža, pomorsko dobro prema samom zakonu i funkcionalnosti, a kojem nitko osim budućeg koncesionara ne može pristupiti), činilo zanemarivanje javnog interesa. Valja naglasiti i da iz spisa proizlazi da je predmetno područje kupališta u proteklih dvadeset i više godina bilo u sastavu koncesije za istu namjenu kao danas, a davatelj koncesije je u skladu s člankom 16. stavkom 12. točkom 5. ZK-a, izvijestio Grad Dubrovnik i Općinsko državno odvjetništvo o namjeri davanja koncesije u navedenom obuhvatu, a s čime se Općinsko državno odvjetništvo suglasilo.

8. Nadalje, po ocjeni ovog Suda, pravilno je prvostupanjski sud obrazložio da se postupak donošenja koncesije na pomorskom dobru prvenstveno provodi u skladu s odredbama ZPDML-a te Uredbe o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru („Narodne novine“, broj: 23/04., 101/04., 39/06., 63/08., 125/10., 102/11., 83/12., 10/17., dalje: Uredba), dok se odredbe ZK-a primjenjuju samo kao lex generalis, odnosno supsidijarno.

9. U odnosu na žalbene navode u kojima tužitelj ističe kako obrazloženje prvostupanjske odluke nema propisan sadržaj iz mjerodavne odredbe članka 98. stavka 5. ZUP-a, ovaj Sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da eventualni manjak obrazloženja prvostupanjske odluke u konkretnom slučaju nije od utjecaja na odabir najpovoljnije ponude te na zakonitost prvostupanjske odluke, jer je iz stanja spisa razvidno da je prvostupanjska odluka, između ostalog, donesena na temelju nalaza i mišljenja stručnog povjerenstva od 26. svibnja 2020. koji nedvojbeno sadrži obrazloženje, a koji je ponuditeljima dostavljen, čime su oni neprijeporno upoznati sa sadržajem istog. Iz spisa predmeta proizlazi da je sudionicima javnog prikupljanja ponuda po donošenju odluke o odabiru, dostavljena sva dokumentacija nastala u postupku odabira (odluka o odabiru, zapisnici, nalaz i mišljenje i drugo) iz čega je vidljiv kriterij i načini odabira najpovoljnije ponude. Sporna ovopredmetna rješenja donesena su na temelju odluka nadležnih upravnih tijela i nalaza stručnog povjerenstva od 26. svibnja 2020. (a koje kao dokument sadrži obrazloženje).

10. U odnosu na prigovor tužitelja da je nepotpuno i pogrešno utvrđena činjenica temeljem koje nije prihvaćen dio ponude tužitelja, u vrijednosti od 3.112.500,00 kn (PDV uključen), koji se odnosi na ulaganje u predloženi aquapark, valja reći da je stručno povjerenstvo (imenovano od strane davatelja koncesije temeljem Odluke o imenovanju članova stručnog povjerenstva za koncesiju na pomorskom dobru od 13. studenog 2019.), ponudu tužitelja u tom dijelu osnovano ocijenilo neprihvatljivom, budući da ponuda u tom dijelu odstupa od odredbi Odluke o namjeri davanja predmetne koncesije od 13. studenog 2019. i grafičkog dijela područja koje čini sastavni dio te odluke.

10.1. Naime, iz odredbe članka 2. Odluke o namjeri davanja koncesije od 13. studenog 2019. proizlazi da je predmet koncesije gospodarsko korištenje kopnenog i morskog dijela pomorskog dobra na dijelu obale/akvatorija, u naravi uređena plaža "Copacabana", a odnosi se na kopneni dio pomorskog dobra (površine od 8040 m2) i morski dio - pripadajući akvatorij (površine 7740 m2). U skladu sa snimkom stvarnog stanja na površini označenoj crvenim linijama (dio čestice zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) koja je sastavni dio te odluke, odabrani najpovoljniji ponuditelj nije ovlašten postavljati ležaljke niti bilo kakvu opremu u svrhu gospodarske djelatnosti osim isključivo komunalne opreme (koševi za otpad i sl.). Ostali dio kopnenog dijela koncesioniranog područja odabrani najbolji ponuditelj ovlašten je koristiti u skladu sa svojim gospodarskim vizijama, međutim, ni u kojem slučaju na niti jednom dijelu koncesioniranog područja, oprema (ležaljke, suncobrani i sl.) ne smiju se postavljati u prostoru 2 (dva) metra horizontalno od linije srednjeviše visoke vode.

10.2. Nadalje, u Studiji opravdanosti davanja koncesije na pomorskom dobru i procjene vrijednosti koncesije za gospodarsko korištenje dijela pomorskog dobra plaže Copacabana na području k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina] (Konfidenca d.o.o., društvo za reviziju, vještačenja i poslovno savjetovanje d.o.o., studeni 2019.) se navodi da je u javnom interesu da predmetna koncesija donosi što više pozitivnih učinaka za lokalnu zajednicu, a da se istodobno negativni učinci na zajednicu smanjuju na najmanju moguću prihvatljivu razinu te su preporuke iz ove studije ocjenjivane u postupku dodjele predmetne koncesije.

10.3. Tako je sukladno nalazu i mišljenju stručnog povjerenstva od 26. svibnja 2020. određeno da područje akvatorija plaže predstavlja slobodnu površinu koja ne smije biti predmet gospodarskog korištenja te mora biti isključivo namijenjena slobodnom korištenju posjetitelja bez postavljanja ikakvih komercijalnih gospodarskih sadržaja, dok bi aquapark u značajnoj mjeri ograničio slobodno korištenje utvrđenog akvatorija. Iz predmetnog nalaza također proizlazi da aquapark na predmetnom području već postoji u neposrednoj blizini, izvan područja koje se daje u koncesiju.

10.4. Stoga, primjenjujući članak 23. ZPDML-a kojim je propisano da Odluka o koncesiji mora biti utemeljena na nalazu i mišljenju stručnog tijela za ocjenu ponuda koje utvrđuje je li ponuda za koncesiju: (1.) odgovara svim posebnim propisima i gospodarskom značaju pomorskog dobra, (2.) usklađena s gospodarskom strategijom, politikom gospodarskog razvitka i strategijom zaštite okoliša prirode Republike Hrvatske i županije, (3.) planirana djelatnost ne umanjuje, ometa ili onemogućuje upotrebu ili korištenje tog odnosno susjednih dijelova pomorskog dobra prema njihovoj namjeni, ovaj Sud nalazi da je stručno povjerenstvo pravilno ocijenilo da iznos koji se odnosi na aquapark od 3.112.500,00 kuna (2.490.000,00 kuna+ PDV) nije prihvatljiv, uslijed čega je isključilo taj iznos iz predloženog ukupnog iznosa investicijskog ulaganja tužitelja od 31.912.245,00 kuna. S obzirom na takvo stanje stvari, Sud nalazi da su prigovori koje u tom pravcu ističe tužitelj u cijelosti neosnovani.

11. Nadalje, tužitelj je prigovor da su imovinskopravni odnosi u odnosu na česticu [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nerazriješeni, po prvi puta istaknuo u tužbi, a osim toga, te činjenice nisu postojale u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke javnopravnog tijela te ne mogu utjecati na zakonitost tuženikovog rješenja.

12. Upravno tijelo za provođenje postupka predmetne koncesije, u skladu s člankom 12. stavkom 2. Uredbe, u svezi članka 20. stavka 2. ZPDML-a, je Upravni odjel za gospodarstvo i more Dubrovačko-neretvanske županije, koje je 14. siječnja 2020. imenovalo članove komisije za otvaranje ponuda i to: LU, za predsjednika, EU i MU, za članice (Odluka, KLASA: 947-01/19- 01/71, URBROJ: 2117/1-08-20-6 14. siječnja 2020.) i odredilo datum javnog otvaranja ponuda na dan 16. siječnja 2020. u 9:00 sati. U skladu s člankom 18. stavkom 2. točkom 6. ZPDML-a, postupak otvaranja ponuda je javan, a o postupku otvaranja ponuda sastavljen je zapisnik, KLASA: 947-01/19-01/71, URBROJ: 2117/01-08-20-9, od 16. siječnja 2020., kojeg su potpisali svi članovi komisije za otvaranje ponuda, kao i ostali nazočni pa kod izloženog stanja stvari i ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim prigovore tužitelja koji se odnose na proceduralne povrede u postupku otvaranja ponuda.

13. Vezano za prigovor kako iz obrazloženja Odluke o imenovanju članova stručnog povjerenstva za koncesiju na pomorskom dobru, KLASA: 947-01/19-01/70, URBROJ: 2117/1-04-19-04 od 13. studenog 2019. ("Službeni glasnik Dubrovačko- neretvanske županije", broj 12/19.), nije vidljivo tko je i na koji način oformio članove stručnog povjerenstva, koliko povjerenstvo ima članova, te da su ocjena i pregled ponuda tajni, za istaknuti je kako su članovi povjerenstva imenovani naprijed naznačenom Odlukom Županijske skupštine Dubrovačko-neretvanske županije na sjednici održanoj 13. studenog 2019. godine, i to iz redova stručnjaka iz različitih područja, a koji odgovaraju sastavu propisanom člankom 23. stavku 4. ZPDML-a.

13.1. Nadalje, 28. veljače 2020., na prvoj sjednici stručno povjerenstvo za koncesiju na pomorskom dobru Dubrovačko-neretvanske županije, provelo je postupak pregleda i ocjene dostavljenih ponuda ponuditelja Tin trade d.o.o. i tužitelja te je o tome sastavljen zapisnik o pregledu i ocjeni ponude, KLASA: 947-01/19-01/71, URBROJ: 2117/1-08-20-11, koji je potpisan od strane AU, kao tajnika imenovanog odlukom stručnog povjerenstva i predsjednice stručnog povjerenstva ZU, što je u cijelosti sukladno odredbi članka 76. stavka 3. ZUP-a.

14. Iz nalaza i mišljenja stručnog povjerenstva od 26. svibnja 2020. proizlazi da je stručno povjerenstvo davatelja koncesije, primjenjujući kriterije iz Uredbe, ocijenilo ponude oba ponuditelja, i to društvo „Tin trade" d.o.o. s 0.955 jedinica, a Valamar Riviera d.d. s 0.944 jedinica te na temelju takve ocjene predložilo Županijskoj skupštini donošenje odluke o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja za koncesiju na pomorskom dobru za gospodarsko korištenje dijela pomorskog dobra - plaža Copacabana, Grad Dubrovnik, društvu Tin trade d.o.o., zainteresiranoj osobi u ovom sporu, s tim da su nalaz i mišljenje stručnog povjerenstva potpisali svi članovi povjerenstva, a isti predstavlja ekvivalent zapisniku stručnog povjerenstva za koncesiju iz članka 16. ZOK- a, koji moraju potpisati svi članovi povjerenstva.

15. Konačno, glede prigovora tužitelja o nedostatnom obrazloženju presude treba reći da se obveza obrazlaganja odluka ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni jasni i argumentirani razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, čemu je ovdje udovoljeno, jer je u osporenoj presudi prvostupanjski sud naveo sve relevantne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući odluku tuženika zakonitom. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio da je osporena odluka donesena u pravilno provedenom postupku, te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude iznio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz izvedenih dokaza te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pri tom na sve pravno odlučne tužbene navode, a naveo je i razlog zašto nije izveo predložene dokaze. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a .

16. S obzirom da nije uspio u ovom upravnom sporu, to je, temeljem članka 79. stavka 4. ZUS-a , tužitelj prvostupanjskom presudom pravilno odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova prvostupanjskog upravnog spora, a ujedno je iz navedenog razloga odlukom ovog Suda odbijen zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka.

17. Slijedom svega navedenog, pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS-a , odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 15. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić