Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2899/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednice vijeća Sabine Dugonjić, sudac izvjestitelj i član vijeća Amande Snoj i člana vijeća Josipa Grubišića, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-10041/2023-11 od 14. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-10041/2023-11 od 14. svibnja 2025. i sudi:
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 isplati iznos od 4.179,13 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose:
- 3.354,86 eura od 21.4.2023. do isplate,
- 824,27 eura od 27.10.2023. do isplate,
po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5 postotnih poena, uz naknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom tekućom presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.
III. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 88,42 eur u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 4.179,13 eura za zateznim kamatama pojedinačno označenim u toj točki izreke uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.
2. Protiv te presude "i to u cijelosti" žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu tuženiku svih zatraženih parničnih troškova, a podredno predlaže presudu ukinuti i vratiti predmet na ponovni postupak.
3. Potražuje trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 88,42 eur.
3. Žalba je osnovana.
4. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP.
5. Predmet ovog spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.179,13 eur sa zateznim kamatama, sa osnova invalidske mirovine zbog ozljede na radu u omjeru od 30 % utvrđene rješenjem tužitelja poslovni broj spisa 249277 od 16. travnja 2009. (list 21 do 24 spisa) koji je tužitelj za razdoblje od 1. studenog 2020. do 30. rujna 2023. isplatio svojem osiguraniku zbog umirovljenja, a povodom ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi koja se dogodila 17. studenog 2005. koju je prouzročio osiguranik tuženika, te njegova odgovornost za prometnu nezgodu utvrđena je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 742/17 od 27. lipnja 2018.
6. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje presude te je na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.
7. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da je osiguranik tužitelja BŠ ozlijeđen u prometnoj nezgodi 17. studenog 2025. koju je uzrokovao osiguranik tuženika, da je navedenim rješenjem HZMO osiguraniku tužitelja, kod kojeg je zbog ozljede na radu 30 % i bolesti 70 % nastala opća nesposobnost za rad, priznata invalidska mirovina počevši od 8. studenog 2008., te da je iz obračuna HZMO (list 59 i 67 spisa) razvidno da je u utuženom razdoblju isplaćeno ukupno 4.197,13 eura, što je 30 % od ukupno isplaćenog iznosa, a osnov i visinu tog potraživanja tuženik osporava.
8. Međutim, prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, prvostupanjski sud je na utvrđene činjenice pogrešno primijenio materijalno pravo iz Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13 – dalje ZOMO) jer valja primijeniti materijalno pravo iz čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima o prometu ("Narodne novine", broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., dalje ZOOP/05), koji uređuje "subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja".
9. I prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sadržanom u brojnim odlukama kao što su primjerice odluka broj Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja-prometne nezgode.
10. Naime, tuženik se kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač-štetnik. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji je Ugovor o obveznom 3 osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen člankom 8. stavkom 1. ZOOP, koja glasi:
„Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.“
11. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se, sukladno načelu razmjernosti, i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.
12. Budući prema članku 27. ZOOP, obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ako bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, to je u svakom pojedinom slučaju potrebno utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i zavisno od toga odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.
13. Istovjetna pravna shvaćanja zauzeta su i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1067/2012 od 5. prosinca 2017., Rev 137/2017-3 od 23. studenoga 2021., Rev 68/2019-2 od 1. ožujka 2022., Rev 1437/21-20 od 5. siječnja 2020., Rev 909/21-3 od 8. rujna 2022., Rev 66/22-2 od 1. veljače 2022., Rev 12/22 od 12. siječnja 2022., Rev 866/2022-2 od 30. kolovoza 2022. kao i Rev 235/23-2 od 4. travnja 2023.
14. Kako je istovjetno pravno shvaćanje zauzeto u brojnim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske te iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 235/2023 od 4. travnja 2023. ujedno proizlazi da je takvo shvaćanje „prihvaćeno u suđenju već i sa značajem suđenja u skladu sa stabilnom, ustaljenom i dosljednom sudskom praksom“ (točka 8. obrazloženja te odluke), to nema mjesta primjeni ZOMO.
14.1. U konkretnom slučaju ne postoji obveza tuženika, kao društvo za osiguranje, platiti tužitelju utuženi iznos, jer tužitelj svom osiguraniku isplaćuje invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu u omjeru od 30 % (a što je između stranaka nesporno) pa upravo radi toga, u konkretnom slučaju niti ne postoji nikakva novčana razlika koju bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju temeljem članka 27. ZOOP.
15. Stoga je, uvaženjem žalbe tuženika pobijanu odluku valjalo preinačiti temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP odlučiti kao pod toč. I. ove presude.
16. Kako je preinačenjem presude tuženik u cijelosti uspio u sporu imao bi pravo sukladno čl. 154. st. 1. ZPP na naknadu troškova parničnog postupka. Međutim, kako visinu zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka istaknutu u odgovoru na tužbu, tuženik nije precizirao niti specificirao po pojedinim stavkama tijekom postupka, isti je zahtjev neosnovan pa je odlučeno kao u izreci ove presude (toč. II.).
17. Budući je tuženik sa žalbom u cijelosti uspio ima pravo na trošak plaćene sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 88,42 eur (toč. III. ove presude).
U Zagrebu 15. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Sabina Dugonjić
