Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-729/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Koraljke Bumči, kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Irene Kvaternik kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog RD, zbog kaznenih djela protiv okoliša – ubijanjem ili mučenjem životinja iz članka 205. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući povodom žalbe optuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj K-205/2020.-44 od 5. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog RD kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci, broj K-205/2020.-44 od 5. srpnja 2024. na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. – dalje u tekstu: ZKP) stavljena je izvan snage presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj K-205/2020. od 17. ožujka 2020. kojom je optuženi RD oglašen krivim zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11. i kaznenog djela ubijanja ili mučenja životinja iz članka 205. stavak 1. KZ/11. te je optuženi RD proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv okoliša – ubijanjem ili mučenjem životinja, činjenično i pravno pobliže opisano u izreci pobijane presude. Na temelju odredbe članka 205. stavak 1. KZ/11. optuženi RD je osuđen na kaznu zatvora u trajanju pet mjeseci, a na temelju članka 56. stavak 1., 2. i 3. KZ/11. optuženiku je izrečena uvjetna osuda i izvršenje izrečene kazne odgođeno za vrijeme od jedne godine tako da se izrečena kazna neće izvršiti ako optuženik u tom roku ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP optuženik je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka u cijelosti.

2. Nadalje, na temelju članka 453. točka 3. ZKP optuženi RD je oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisano u izreci pobijane presude. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP troškovi kaznenog postupka koji se odnose na oslobađajući dio presude padaju na teret proračunskih sredstava.

3. Protiv osuđujućeg dijela presude pravovremeno je podnio žalbu optuženi RD putem branitelja Ivana Smokrovića, odvjetnika u Rijeci, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu te ukine pobijanu prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

6. Žalba nije osnovana.

7. Nije u pravu optuženi RD kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer je obrazloženje nejasno i nerazumljivo, da su razlozi u pobijanoj presudi, na koje se prvostupanjski sud poziva u obrazloženju pobijane presude na temelju kojih je zaključio da je optuženik zračnom puškom pucao u psa te ga ozlijedio i time mu bez opravdanog razloga nanio nepotrebne boli, krajnje nejasni i nerazumljivi te iz istih nije razvidno zbog čega je prvostupanjski sud odlučio kao u izreci. Istaknuvši u odnosu na ovu žalbenu osnovu da iz provedenih dokaza ne proizlazi da je optuženik doista pucao na psa iz zračne puške niti da bi ozljede psa koje su evidentirane u potvrdi veterinara odgovarale ozljedi koja bi bila prouzročena ili bi mogla biti prouzročena pucanjem iz zračne puške, već da je trebalo s tim u vezi provesti odgovarajuće vještačenje, žalitelj zapravo, iako presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, sadržajno tvrdi da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

8. Naime, prvostupanjski je sud na temelju iskaza svjedokinje ČD koja je iskazala kako je kritičnog dana bila s KD, njenom kćeri R i svojom djecom, sinom Č i kćeri Č, kada je do njih u dvorište došao optuženik držeći u ruci zračnu pušku i pucao je u psa K koji se nalazi pored njih te iskaza svjedokinje KD koja potvrđuje da je bila sa ČD, svojom kćeri R, unucima i psom kada je u njihovo dvorište došao optuženik te držeći u ruci zračnu pušku, prišao psu i pucao mu u glavu u predjelu čela, kao i potvrde Veterinarske stanice Rijeka iz koje proizlazi da je pas K zaprimljen istoga dana, neposredno nakon događaja u Kliniku za male životinje zbog oteknuća glave očiju i otvorene rane koja je krvarila, zaključio da su iskazi svjedokinja vjerodostojni, uvjerljivi jer su međusobno podudarni i potvrđeni potvrdom Veterinarske stanice Rijeka.

9. U pravu je žalitelj kada tvrdi da je iskaz KD pred policijskim istražiteljem I policijske postaje Rijeka 4. ožujka 2020. nekonfrontiran jer obrani nije pružena mogućnost ispitati svjedokinju. Prema odredbi članka 431. stavak 2. ZKP takav se iskaz može pročitati, ali se na takvom, nekonfrontiranom iskazu, odnosno zapisniku koji nije proveden na način propisan člankom 234. i 235. ZKP ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda. S obzirom na sadržaj iskaza ČD i potvrde Veterinarske stanice Rijeka iz kojih dokaza jasno proizlazi da je optuženi RD počinio terećeno kazneno djelo tako da iskaz KD nije bitan za odlučivanje o kaznenoj odgovornosti optuženika, odnosno na tom se iskazu isključivo ili u odlučujućoj mjeri ne temelji osuđujuća presuda. Stoga, čitanjem iskaza ove svjedokinje nije povrijeđeno konfrontacijsko pravo, odnosno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda pa posljedično nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP.

10. To što je svjedokinja ČD u odnosu na kazneno djelo prijetnje izjavila da odustaje od kaznenog progona optuženika je irelevantno kako u odnosu na kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11. tako i u odnosu na kazneno djelo iz članka 205. stavak 1. KZ/11. jer se radi o kaznenim djelima koja se progone po službenoj dužnosti, neovisno o volji oštećenika. Nadalje, za opstojnost kaznenog djela nije odlučno što nije prijavljeno optuženikovo pucanje u psa, kao i što nije pronađena puška kojom je pucano jer su svjedokinje KD i ČD suglasno i uvjerljivo opisale kako su vidjele da optuženik zračnom puškom puca u psa, a što odgovara opisanim ozljedama na psu. Neposredno nakon događaja pas je odveden veterinaru kako bi mu se pružila potrebna pomoć, što je bilo neophodno, a tek potom kada su sanirane pseće ozljede je KD podnijela kaznenu prijavu. Ovakvo postupanje, odnosno traženje pomoći za ozlijeđenog psa, a tek potom prijavljivanje događaja policiji predstavlja životno i logično postupanje u ovakvim životnim situacijama. Iz potvrde Veterinarske stanice Rijeka proizlazi da je psu natekla glava, da ima ranu između očiju, oteknuće glave između očiju, ranu iz koje se cijedi sukrvica kao i da je dijagnosticirana trauma glave

– udarac ili pucanj zračne puške, dakle, jedan od mogućih mehanizma nastanka dijagnosticirane ozljede psa je uslijed pucnja iz zračne puške, što je u skladu s iskazima svjedokinja KD i ČD tako da radi potpunog razjašnjenja činjeničnog stanja nije bilo neophodno provoditi i veterinarsko vještačenje na okolnost mehanizma nastanka ozljede, kada je veterinar koji je zbrinuo psa inkriminirani mehanizam nastanka ozljede naveo kao mogući.

11. Optuženi RD se posebno ne žali zbog odluke o kazni, ali kako se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, njegova žalba u skladu s odredbom članka 478. ZKP sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni i uvjetnoj osudi, stoga je ovaj drugostupanjski sud ispitao odluku o kazni i uvjetnoj osudi. Ispitujući odluku o kazni ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud sasvim ispravno utvrdio sve okolnosti koje su u smislu članka 47. KZ/11. bile od utjecaja na odmjeravanje kazne. Osnovano je prvostupanjski sud na strani optuženika kao olakotno cijenio neosuđivanost i činjenicu što je otac jednog maloljetnog djeteta, dok otegotnih okolnosti nije našao. Utvrđene okolnosti je ispravno i vrednovao pa kada se uzme u obzir propisana tempore criminis kazna zatvora za kazneno djelo ubijanja ili mučenja životinja iz članka 205. stavak 1. KZ/11. u trajanju do jedne godine, tada je kazna zatvora u trajanju pet mjeseci primjerena osobi optuženika, njegovom prijašnjem životu, obiteljskim i socijalnim prilikama, kao i posljedicama njegovog postupanja te će se istima izrazit primjerena društvena osuda zbog počinjenog kaznenih djela, utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela. S obzirom na dosadašnji život optuženika, činjenicu neosuđivanosti kao i protek vremena od počinjenja djela u kojem nije dolazio u sukob sa zakonom, osnovano je prvostupanjski sud izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja u trajanju jedne godine jer je za očekivati da optuženik ubuduće i bez izdržavanja kazne neće činiti kaznena djela.

12. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu sa odredbama članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

13. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 482. ZKP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 15. srpnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Koraljka Bumči