REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2637/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i mr. sc. Igora Periše članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AFIRMACIJA KARLOVAC d.o.o. (sada SUPERNOVA KARLOVAC d.o.o.) iz Zagreba, Avenija Većeslava Holjevca 62, OIB 44734581304, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Balatinec i Nikolić d.o.o. iz Zagreba, Draškovićeva 13/V, protiv tuženika Grad Karlovac, Banjavčićeva 9, OIB 25654647153, kojeg zastupaju punomoćnici OK, KK, Dario Banić i Tomislav Horački, odvjetnici u Karlovcu, Vranicanijeva 5/I, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4424/2024-2 od 17. prosinca 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-238/2024-32 od 10. listopada 2024., u sjednici održanoj 15. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4424/2024-2 od 17. prosinca 2024., u odnosu na točku I. izreke te presude, u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava, konkretno prava na pravično suđenje i u njemu sadržanog prava na pristup sudu.

II. Zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova sastava odgovora na prijedlog tuženika se odbija.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4424/2024-2 od 17. prosinca 2024., u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-238/2024-32 od 10. listopada 2024., uz tvrdnju da je pobijana u tom odluka nezakonita.

1.1. U prijedlogu je naznačio slijedeća pravna pitanja:

"1. Smatra li se da Ugovor ima deklaratoran karakter kada je među strankama postignuta suglasnost o njegovu sadržaju, a svrha ugovaranja oblika (ovjera potpisa stranaka po javnom bilježniku) isključivo u tome da stranke osiguraju dokaz postojanja Ugovora, sve to uzimajući u obzir da su stranke pristupile izvršavanju ugovornih obveza?

2. Smije li se zanemariti postupanje stranaka (konkretno i konkludentno) poduzeto u svrhu ispunjavanja ugovora prilikom davanja ocjene je li ugovor uopće nastao?

3. Smatra li se da su stranke naknadno odustale od posebnog oblika sklapanja ugovora ukoliko su konkretnim radnjama pristupile izvršavanju istog ugovora?

4. Predstavlja li inzistiranje na nepostojanju pravnog posla pri činjenici da su stranke pristupile već njegovom izvršavanju, primjer pretjeranog formalizma jer se pritom očito ne sagledava cjelokupni kontekst odnosa između stranaka?

5. Ukoliko se izjava o prijeboju zasniva na tražbinama koja izvire iz dva različita pravna posla, od kojih je jedan sporan (Ugovor), a drugi nesporan (neizvršenje obveze) između stranka, može li ista izjava stvarati pravne učinke u dijelu koji se odnosi na nesporan pravni posao ili je isključena kao neobvezujuća u cijelosti?

6. Smatra li se da je sporazum između Afirmacija d.o.o. (Supernova d.o.o.) i Grada Karlovca od 27.04.2010.g. ispunjen u pretežitom dijelu prema odredbi čl. 294. ZOO-a uz postojanje pravomoćnog rješenja o izmjeni i dopuni lokacijske dozvole KLASA:UP/I-350/10-02/6 od 20.05.2010.g. za I. i II. fazu izgradnje priključne ceste trgovačkog centra „Supernova“ na ulicu Antuna Mihanovića, a tužitelj Supernova Karlovac d.o.o. svojim sredstvima kako je predviđeno prema čl. 2. Sporazuma, izgradio i rekonstruirao I. fazu prometnice?

7. Može li se smatrati da je tužitelj Afirmacija d.o.o. (Supernova d.o.o.) prešutno odustao od čl. 8. Sporazuma od 27.04.2010.g. (ugovorenog oblika) te smatrao da je dovoljan potpis gradonačelnika Grada Karlovca i bez ovjere njegovog potpisa po javnom bilježniku s obzirom na postojanje pravomoćnog rješenja o izmjeni i dopuni lokacijske dozvole KLASA:UP/I-350/10-02/6 od 20.05.2010.g. za I. i II. fazu izgradnje priključne ceste trgovačkog centra „Supernova“ na ulicu Antuna Mihanovića, a tužitelj Supernova Karlovac d.o.o. svojim sredstvima kako je predviđeno prema čl. 2. Sporazuma, izgradio i rekonstruirao I. fazu prometnice, da je sklopljen obzirom na odredbu čl. 289. stavak 3., isključivo da stranke osiguraju dokaz postojanja ugovora i na taj način učinili sporazum valjanim prema čl. 292. st. 1. ZOO- a?".

2. Tvrdi da su navedena pitanja važna za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer shvaćanje nižestupanjskih sudova o odlučnim činjenicama odstupa od prakse revizijskog suda, a kao razloge važnosti navedenim pitanjima navodi odluke revizijskog suda broj Gž- 425/77 od 2. ožujka 1978., u kojoj je izneseno shvaćanje da prema odredbi čl. 289. st. 2. Ugovor za čije je sklapanje ugovora posebna forma može biti raskinut, dopunjen ili na drugi način izmijenjen i neformalnim sporazumom, te Rev-1153/82 od 6. siječnja 1983., Rev-2319/88 i Rev-813/85, u kojima je izneseno pravno shvaćanje o značenju ispunjenje pretežitog dijela Ugovora.

3. Uz navedena pitanja, tuženik je, sukladno čl. 385.a st. 2. ZPP, predložio da mu se dopusti podnijeti reviziju iz razloga što mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku, zbog pretjeranog formalizma (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, br. U-III-2184/2009 od 13. studenoga 2014.), povrijeđeno temeljeno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'', broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14), kao i čl. 6.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda; (''Narodne novine - Međunarodni ugovori'', broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17).

4. U odgovoru na prijedlog tužitelj osporava dopuštenost i osnovanost podnesenog prijedloga, predlaže isti odbaciti, podredno odbiti i traži troškove sastava odgovora na prijedlog.

5. Prijedlog je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za vraćanje stečenog bez pravne osnove, kojem zahtjevu je tuženik istakao prigovor prijeboja.

7.1. Na temelju rezultata dokaznog postupka nižestupanjski sudovi su prihvatili pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izneseno u ranije donesenoj odluci u ovoj pravnoj stvari, poslovni broj Rev-2081/19 od 29. kolovoza 2024., prema kojem kasniji Sporazum od 27. travnja 2010. nema pravni učinak u smislu odredbe članka 290. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO), kojom je odredbom propisano da ugovor koji nije sklopljen u ugovorenom obliku nema pravni učinak ako su strane valjanost ugovora uvjetovale posebnim oblikom, te da se ne može prihvatiti zaključak nižestupanjskih sudova da je cilj odredbe čl. 8. predmetnog Sporazuma bio isključivo u tome da stranke osiguraju dokaz postojanja ugovora jer činjenica potpisanog pisanog oblika predmetnog Sporazuma ima dostatnu dokaznu snagu postojanja samog ugovora, pa s obzirom u konkretnom slučaju Sporazum nije ovjeren od jedne strane, taj ugovor nema pravni učinak u smislu čl. 290. st. 2. ZOO, a posljedice su izjednačene s posljedicama ništetnog ugovora. To znači da za stranke iz takvog ugovora nisu nastale nikakve obveze, pa ni obveza isplate ugovorenih iznosa. Svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

7.2. Nadalje su utvrdili da neosnovano tuženik smatra da je postupio prema odredbi članka 4. tog Sporazuma jer je izdao punomoć trećoj osobi ČK, a ne tužitelju (i to još 19. studenoga 2008., odnosno gotovo godinu i pol prije sklapanja Sporazuma od 27. travnja 2010.), i da bi time u smislu članka 294. ZOO taj Sporazum u pretežnom dijelu bio ispunjen.

7.3. Također su utvrdili da, iako je tužitelj prema podnesku sa str. 31. spisa kojeg je predao sudu na ročištu od 21. travnja 2015,. naveo da je izveo sve radove navedene u članku 2. Sporazuma, a da nije izveo radove iz članka 3. tog Sporazuma iz razloga što mu tuženik nikada nije izdao punomoć iz članka 4. Sporazuma, zaključili su da predmetni Sporazum nije ispunjen u pretežitom dijelu pa se stoga on ne može smatrati valjanim prema odredbi članka 294. ZOO.

8. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da je u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno naznačeno više pravnih pitanja i da su izneseni određeni razlozi važnosti, međutim, prema ocjeni ovoga suda ne radi se o pitanima koja bi bila važna za ravnopravnost svih u njegovoj primjeni jer za naznačena pitanja nisu izneseni odgovarajući razlozi njihove važnosti.

9. Naime, u naznačenim pravnim pitanjima osporava se ocjena provedenih dokaza i po nižestupanjskim sudovima utvrđeno činjenično stanje.

10. S obzirom da pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna, i kako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagatelj iznosi samo svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s ocjenom provedenih dokaza i pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, valja zaključiti da to nisu razlozi čl. 385.a ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.

11. Prijedlog je, kako je naprijed navedeno, podnesen i iz razloga navedenih u čl. 385.a st. 2. ZPP-a, pozivajući se na povredu temeljnog ljudskog prava, konkretno prava na pravično suđenje, te povredu prava vlasništva.

12.1. Revizijski sud ocjenjuje da predlagatelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije učinio vjerojatnim da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP. Naime, razlozi koje predlagatelj veže uz povredu temeljnih ljudskih prava tiču se povrede prava na pravično suđenje zajamčenog čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, kao i ustavnog prava na jednakost svih pred zakonom i pred sudovima zajamčenog odredbom čl. 14. Ustava RH, te prava vlasništva.

12.2. Prema načelnom shvaćanju ovoga suda u primjeni st. 2. čl. 385.a ZPP, nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnoga ljudskog prava, niti je ova zakonska odredba osnova za pretjerano širenje privatne funkcije revizije po dopuštenju jer i ta revizija ima javnu funkciju (kao što je imala i izvanredna) koja je funkcija primarno vezana uz donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti (što je bila funkcija redovne revizije).

12.3. Odredba čl. 6. st. 1. EKLJP i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže određena procesna jamstva, a revizijski sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno izjasniti se o navodima tužitelja, iznositi činjenice i predlagati dokaze koji su odlučni za dokazivanje pravno relevantnih (ne i ostalih) tvrdnji na kojima se temelji tužbeni zahtjev, te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. Iz sadržaja pobijanih presuda proizlazi da sudovi u svojim presudama nisu dostatno odgovorili na sve odlučne navode i prigovore tuženika, pa tako i one koji se tiču razloga glede odlučnih činjenica vezano za istaknuti prigovor prijeboja, uzimajući u obzir da su stranke pristupile izvršavanju ugovornih obveza, te su propustili ocijeniti je li postupanje stranaka (konkretno i konkludentno) poduzeto u svrhu ispunjavanja ugovora prilikom davanja ocjene je li ugovor uopće nastao, odnosno jesu li stranke naknadno odustale od posebnog oblika sklapanja ugovora kada su konkretnim radnjama pristupile izvršavanju istog ugovora (I. faza izvršena), te je li ispunjen u pretežitom dijelu, prema odredbi čl. 294. ZOO, uz postojanje pravomoćnog rješenja o izmjeni i dopuni lokacijske dozvole KLASA:UP/I-350/10-02/6 od 20.5.2010. za I. i II. fazu izgradnje priključne ceste trgovačkog centra ''Supernova'' na ulicu Antuna Mihanovića, a tužitelj Supernova Karlovac d.o.o. svojim sredstvima kako je predviđeno prema čl. 2. Sporazuma, izgradio i rekonstruirao I. fazu prometnice, odnosno nisu ocijenili može li se smatrati da je tužitelj Afirmacija d.o.o. (Supernova d.o.o.) prešutno odustao od čl. 8. predmetnog Sporazuma (ugovorenog oblika), i je li smatrao da je dovoljan potpis gradonačelnika Grada Karlovca i bez ovjere njegovog potpisa po javnom bilježniku s obzirom na postojanje pravomoćnog rješenja o izmjeni i dopuni lokacijske dozvole KLASA:UP/I-350/10-02/6 od 20. 5.2010.g. za I. i II. fazu izgradnje priključne ceste trgovačkog centra „Supernova“ na ulicu Antuna Mihanovića, kada je tužitelj svojim sredstvima, kako je predviđeno prema čl. 2. Sporazuma, izgradio i rekonstruirao I. fazu prometnice, da je sklopljen obzirom na odredbu čl. 289. st. 3., isključivo da stranke osiguraju dokaz postojanja ugovora i na taj način učinili Sporazum valjanim prema čl. 292. st. 1. ZOO.

13. U tom smislu presude nižestupanjskih sudova nisu detaljno obrazložene pa se, kao takve, mogu smatrati arbitrarnim i očito nerazumnim, pa stoga sadržaj prijedloga i njegovi prilozi upućuju na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.

14. Na temelju iznesenog tuženiku je povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na jednakost svih pred zakonom, te je ocjena ovog suda da su ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP i za dopuštenje revizije, te je na temelju odredbe čl. 385.a u svezi čl. 389.b st. 3. ZPP, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 15. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Marina Paulić