Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2681/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb, predsjednice vijeća, Andrine Raspor Flis, članice vijeća - sutkinje izvjestiteljice i Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Darku Grafu odvjetniku u Odvjetničkom društvu Alija Hrastinki & Graf u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po RŽD, zamjenici Općinskog građanskog državnog odvjetništva u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama obiju stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2005/2015- 54 od 27. ožujka 2025., dana 15. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice RŽ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2005/2015-54 od 27. ožujka 2025., u dijelu pod točkom II. izreke kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 21.592,58 eura sa zakonskim zateznim kamatama.
II. Odbija se žalba tuženice Republike Hrvatske i potvrđuje navedena presuda u dijelu pod točkom I. izreke.
r i j e š i o j e
I. Ukida se navedene presuda u dijelu pod točkom II. izreke kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete s osnove izmakle koristi za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 14. listopada 2012. sa zakonskim zateznim kamatama, kao i u dijelu pod točkom III. izreke.
II. O trošku žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja nalaže se tuženici isplatiti tužiteljici na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 22.471,30 eura, te na ime naknade imovinske štete iznos od 7.827,55 eura, sve za zakonskim zateznim kamatama, u roku od 15 dana.
2. Sa zahtjevom za naknadu štete u iznosu od 21.592,58 eura sa zakonskim zateznim kamatama, kao i sa zahtjevom za naknadu štete u vidu izmakle koristi za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 14. listopada 2012. godine sa zakonskim zateznim kamatama, tužiteljica je odbijena.
3. Ujedno je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak.
4. Protiv te presude žali se tužiteljica, u dijelu pod točkom II. izreke, te tuženica u dijelu pod točkom I. i III. izreke, iz svih razloga navedenih u članku 353. stav 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), te predlažu da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine i traže troškove sastava žalbi.
5. Žalba tužiteljice djelomično je osnovana.
6. Žalba tuženice nije osnovana.
7. U provedenom postupku sud prvog stupnja, glede dosuđenja visine naknade štete, nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stav 2. točka 11. ZPP, budući da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva i proturječna sama sebi i razlozima presude i u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji nisu nejasni i proturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
8. Sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stav 2. ZPP, a na koja ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 365. stav 2. ZPP.
9. Nisu osnovani žalbeni navodi, jer je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, dosuđujući tužiteljici pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, kao i naknadu imovinske štete.
10. Naime, pravomoćnom međupresudom suda prvog stupnja broj Pn-2005/18-18 od 25. siječnja 2018. godine, utvrđeno je da postoji odgovornost tuženice zbog povrede europske pravne stečevine, tj. došlo je do povrede zaštićenog razmjera između legitimnih javnih interesa i legitimnih individualnih interesa na štetu tužiteljice, pa tuženica odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbi člana 14. Zakona o sustavu državne uprave (Narodne novine broj 150/11, 93/16, 104/16, 66/19) u svezi s člankom 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO), a uslijed takvog protupravnog postupanja tužiteljica je pretrpjela štetu u smislu odredbe članka 1046. ZOO, u vidu troškova pripreme i polaganja javnoovršiteljskog ispita i uloženih sredstava u opremu i prostor (tako i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-51/22-2 od 4. listopada 2022.).
11. Sukladno navedenim zakonskim odredbama sud prvog stupnja dosudio je tužiteljici imovinsku štetu za troškove pripreme i polaganja javnoovršiteljskog ispita, te uloženih sredstava u opremu i prostor, sukladno računima priloženim u spisu, a isto tako i prema odredbi članka 223. ZPP, u iznosu od 7.827,55 eura, a koja utvrđenje suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud.
12. Pritom je neosnovan žalbeni navod da bi kupovina novog namještaja i šest stolica predstavljao luksuzni izdatak, te da se ne radi o nužnom izdatku propisanom Pravilnikom o javnobilježničkim uredima i radnom vremenu (Narodne novine broj 41/11) i Pravilnikom o izmjenama pravilnika o javnoovršiteljskim uredima i radnom vremenu (Narodne novine broj 118/11), budući da iz rješenja Ministarstva pravosuđa od 20. prosinca 2011. godine proizlazi da je komisija za pregled prostora i opreme namijenjenih za obavljanje javnoovršiteljske službe Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske izvršila pregled prostora i opreme namijenjenih za obavljanje javnoovršiteljske službe, te utvrdila da isti odgovaraju uvjetima propisanim navedenim pravilnikom, te da su prostor i oprema primjereni za obavljanje javnoovršiteljske službe.
13. Točni su navodi tuženice da je Ustavni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama (U-I-5612/11, U-I-6274/11, U-I-178/12 i U-I-480/12) obvezao državu platiti svakom imenovanom javnom ovršitelju zadovoljštinu u paušalnom neto iznosu od 18.000,00 tadašnjih kuna, međutim, u posebnom dijelu tih odluka navedeno je i da ta zadovoljština ne utječe na opće pravo svake osobe – imenovanog javnog ovršitelja da u sudskom postupku potražuje naknadu pretrpjele štete prema općim pravilima obveznog prava, a ta zadovoljština se ne uračunava u tu eventualnu sudsku naknadu.
14. Prema tome, pravilno je sud prvog stupnja postupio kada je prihvatio zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete, pa suprotni navodi u žalbi tuženice u tom pravcu nisu osnovani.
15. Glede neimovinske štete, pravilno je sud prvog stupnja, sukladno odredbi članka 19. stav 2. ZOO, utvrdio da je tužiteljica u konkretnom slučaju trpjela neimovinsku štetu upravo zbog ponašanja tuženice. Naime, sasvim je jasno da je tužiteljica imala određena očekivanja u postupanju prema tadašnjem Zakonu o javnim ovršiteljima koji je naglo ukinut bez ikakve najave, zbog čega nije došlo do realizacije javnoovršiteljske službe, pa je jasno da je tužiteljica zbog toga trpjela veliku neugodu, nezadovoljstvo, frustraciju, čime je poremećen njezin dotadašnji duševni mir, a takvim je postupkom tuženica zadirala u zaštićenu sferu prava osobnosti na duševno zdravlje, zbog čega je tužiteljica trpjela određene duševne boli. Tim više što joj je tim postupkom tuženice povrijeđeno pravo osobnosti zbog povrede prava slobode na privređivanje, pa je tužiteljica opravdano bila zabrinuta za svoju egzistenciju, budući da je otkazala odvjetnički ured i trebala je financirati razdoblje dok je trajala odgoda primjene zakona, a znatna sredstva je već uložila prostor i opremu potrebnih za rad ovršiteljskog ureda, te čak i zaposlila djelatnicu koja je dala otkaz na svom radnom mjestu. Osim toga, teško je podnosila i negativnu kampanju koja se vodila u vezi te službe, a pogotovo jer je tome bio izložen i njezin maloljetni sin u školi, zbog čega je pretrpjela i značajne tegobe sa zdravljem.
16. Stoga je, imajući sve to u vidu, sud prvog stupnja pravilno, sukladno odredbi članka 1100. stav 1. i 2. ZOO, dosudio tužiteljici pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete, ocijenivši da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, vodeći pri tome računa o jačini duševnih boli, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnja koje nisu spojive s njenom naravi i društvenom svrhom.
17. Pri tome kod ocjene duševnih boli nije nužno provođenje medicinskog vještačenja, već je sud ovlašten svoje stajalište formirati na temelju vlastitih znanja i iskustva, uzimajući u obzir okolnosti slučaja koja po životnoj logici upućuju na to da je tužiteljica pretrpjela duševne boli.
18. Stoga dosuđenje te naknade u iznosu od 22.471,30 eura, prihvaća i ovaj sud, zbog čega nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice i tuženika u tom pravcu.
19. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 368. stav 1. ZPP, u tom dijelu, odbiti žalbe tužiteljice i tuženice kao neosnovane i potvrditi presudu suda prvog stupnja.
20. Međutim, djelomično su osnovani žalbeni navodi tužiteljice, jer sud prvog stupnja glede naknade imovinske štete u vidu izmakle koristi za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 14. listopada 2012. godine, nije pravilno utvrdio sve činjenice relevantne za pravilnu primjenu materijalnog prava.
21. Prema odredbi članka 1089. stav 1. ZOO oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete tako i na naknadu izmakle koristi, a prema stavku 3. istog članka pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.
22. Izmakla korist je neizravna šteta koja se očituje u onemogućavanju stjecanja određene imovinske koristi koju je oštećenik osnovano očekivao prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima slučaja da nije bilo štetne radnje ili propuštanja kojom je štetnik prouzročio štetu.
23. Sud prvog stupnja odbija taj dio zahtjeva tužiteljice navodeći da, iako prihvaća nalaz i mišljenje financijskog vještaka, isti nije relevantan za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, budući da sud nije dobio tražene podatke od Porezne uprave vezano za troškove poslovanja javnih bilježnika u Gradu Zagrebu kao moguće usporedivoj kategoriji za razdoblje od 1. siječnja 2012. godine do 14. listopada 2012. godine, s obzirom na to da je porezna uprava navela da oni takav podatak ne mogu dostaviti jer da se radi o 2012. godini, a arhivska građa izlučuje se prema pravilima za upravljanje dokumentiranim gradivom Ministarstva financija Porezne uprave (Narodne novine broj 105/20). Osim toga, sud se poziva i na shvaćanje izraženo u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1465/2019-2 od 28. veljače 2023. godine.
24. U toj je odluci navedeno da bi se dosudila naknada štete s osnove izmakle dobiti mora postojati objektivna vjerojatnost da bi tužiteljica, da je javno ovršiteljska služba opstala, ostvarila dobitak, odnosno izmaklu korist, a da u tom postupku prema parametrima pribavljenim od suda nije dokazano da bi došlo do izmakle koristi.
25. Međutim, tužiteljica je još u tužbi, zajedno s ostalim tužiteljima, predložila sudu da se od Hrvatske javnobilježničke komore pribave podaci o prosječnim troškovima poslovanja javnobilježničkih ureda sa sjedištem na području Grada Zagreba tijekom navedenog razdoblja, a koji dokaz sud prvog stupnja nije proveo.
26. Imajući u vidu poslovanje javnobilježničkih ureda u tom razdoblju kod tužiteljice je postojala namjera stjecanja koristi koja se izjalovila, a sud prvog stupnja trebao je utvrditi je li postojala i objektivna vjerojatnost da bi tužiteljica zaista stekla dobitak da nije bila u tome spriječena i je li mogla očekivati da će za razdoblje od 1. siječnja 2012. godine, kada je trebala početi sa radom, do 14. listopada 2012. godine, kada je tužiteljici na temelju Zakona o prestanku važenja zakona o javnim ovršiteljima od 28. rujna 2012. (Narodne novine broj 112/12) prestala javnoovršiteljska služba, ostvarivati korist svojim radom prema redovitom tijeku stvari da nije došlo do štetnog događaja zbog čega očekivana korist nije ostvarena.
27. Stoga je sud prvog stupnja trebao provesti dokaz predložen po tužiteljici i nedvojbeno utvrditi postojanje navedenih činjenica.
28. Prema tome, kako je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, to je valjalo na temelju odredbe članka 370. ZPP, u tom dijelu, ukinuti presudu suda prvog stupnja i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.
29. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će ispraviti nedostatke na koje ovim rješenjem ukazano, te provesti dokaze predložene u tužbi i nedvojbeno utvrditi je li postojala objektivna vjerojatnost da bi tužiteljica da nije bilo postupanja tuženice mogla svojim radom ostvariti korist i u kojem iznosu i je li joj to onemogućeno ponašanjem tuženice, čime joj je nastala šteta zbog izmakle koristi, te u skladu s tim utvrđenjem pravilno odlučiti o tom dijelu tužbenog zahtjeva.
30. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 166. stav 4. ZPP.
U Zagrebu 15. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Željka Rožić Kaleb
