Poslovni broj: Usž-1470/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice RP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik iz Zagreba, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi usklađivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice, zastupane po istom opunomoćeniku, protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4422/2023-11 od 20. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4422/2023-11 od 20. siječnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje i oglašivanje ništavim rješenja tuženika, KLASA: UP/II-551- 06/23-014/189, URBROJ: 251-02-01/001-23-5 od 31. srpnja 2023. (točka I. izreke) te se odbija zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke). Navedenim rješenjem tuženika odbija se prigovor tužiteljice podnijet protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22-013/1815, URBROJ: 251-09-22-1/004- 23-8 od 19. svibnja 2023. (točka I. izreke) te se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog postupka (točka II. izreke).
2. Tužiteljica je protiv osporene presude izjavila žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbenim razlozima, u bitnom, ističe da je prvostupanjsko tijelo, pozivanjem na članak 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći roditelj odgojitelj ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj 25/22.-dalje u tekstu: Odluka/22), pokrenulo po službenoj dužnosti upravni postupak te je bez ispitnog postupka donio prvostupanjsko rješenje, kojim je modificiran raniji pravomoćni upravni akt istog tijela od 27. rujna 2017., a što strankama nije ni sporno. Sporno je jesu li tuženik i prvostupanjsko tijelo bili stvarno nadležni donijeti tužbom pobijana rješenja, naročito jer se tužbom prigovara da su propustili izvršiti modifikaciju prava i obveza u izreci pravomoćnog upravnog akta do 31. prosinca 2022., koji rok je propisan u članku 6. Odluke/22, s tim da je tužiteljica osporila da je tuženik uopće imao nadležnost pokrenuti upravni postupak po službenoj dužnosti, zbog nedostatka uvjeta propisanog u članku 42. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09. i 110/21.-dalje u tekstu: ZUP) i Pravilnika o unutarnjem redu prvostupanjskog gradskog upravnog ureda, osporavajući i postojanje potpisa od strane naznačenog potpisnika na oba tužbom pobijana rješenja. Tužiteljica je prigovorila i zakonitosti članka 10. Odluke o novčanoj pomoći roditelj odgojitelj ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj 10/18. i 20/21.) te zakonitosti upravnog postupka u cijelosti, potonje naročito jer nije proveden ispitni postupak unatoč članku 51. stavku 1. ZUP-a te iz razloga što tuženik ne može biti nadležno tijelo jer prigovor nije zakoniti pravni lijek zbog članka 164. stavka 4. Statuta grada Zagreba ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj 11/21.-proč.tekst), već je pravni lijek koji je propisan višim općim aktom žalba i za odlučivanje o istom je nadležno ministarstvo. Također, tužiteljica prigovara narušavanju prava razmjernosti, prava na pravično suđenje, saslušanje stranke u upravnom postupku te prava na nepovredivost vlasništva, kao i zabranama ne bis im idem i res judicata, jer se nezakonito modificira pravomoćno rješenje. Nastavno u žalbi tužiteljica ponavlja navedene prigovore, iznoseći opširno i detaljne razloge u prilog svojih stajališta, pri čemu se poziva na sudsku praksu i odluke Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske. Nadalje, ističe da je u tužbi izričito predložila i poništavanje prvostupanjskog rješenja, kako je to očito iz petita tužbe, zbog razloga koji su iznijeti i u tužbi te tijekom spora, a od kojih neki uopće nisu razmatrani u drugostupanjskom rješenju koje je također tužbom osporeno kao nezakonito. Naime, iako je zakonom propisano da o tužbenom zahtjevu koji se odnosi na glavnu stvar i sporedna traženja sud odlučuje presudom, prvostupanjski sud u ovom sporu o glavnom zahtjevu ne sudi u izreci presude. Posljedično svemu navedenom, tužiteljica nalazi nezakonitom i odluku o trošku jer je, umjesto da usvoji tužbeni zahtjev i dosudi zatražene troškove spora, prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev i troškove spora, pa tužiteljica traži da joj se ti troškovi dosude, uvećano za zakonsku zateznu kamatu. Slijedom svega navedenoga, predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu, poništiti osporenu presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno, poništiti presudu i usvojiti u cijelosti tužbeni zahtjev. Ujedno potražuje naknadu troška sastava ove žalbe, uvećano za sudsku pristojbu, a sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu, u izrijekom navedenom iznosu.
3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice te da time nije povrijedio zakon na njezinu štetu.
6. Naime, prema odredbi članka 126. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu izjaviti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.
7. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužiteljica upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, te je, primjenom izrijekom navedenih odredaba ZUP-a i Odluke/22, osnovano ocijenio zakonitim rješenje tuženika, pri čemu je za takvu svoju odluku naveo jasne i dostatno obrazložene razloge koje, zbog nepotrebnog ponavljanja, prihvaća i ovaj Sud.
8. Na drukčiji zaključak ne ukazuju ni žalbeni navodi, kojima tužiteljica u bitnom ponavlja prigovore istaknute u tužbi, tražeći u stvari drukčiju ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja te dajući pritom svoje tumačenje primijenjenog materijalnog i postupovnog prava, što nije od utjecaja na rješavanje ove stvari. Ovo osobito imajući u vidu da je pravilnost stajališta zauzetih u osporenoj presudi ovaj Sud već potvrdio u nizu ovosudnih presuda (primjerice presuda poslovni broj Usž-1855/2025-2 od 20. svibnja 2025., Usž-1128/2025-4 od 4. lipnja 2025., Usž-4416/2024-2 od 12. ožujka 2025. i dr.), u kojima je detaljnije odgovoreno, pored ostalih, i na istovrsne žalbene prigovore pa se tužiteljica s tim u vezi upućuje na sadržaj navedenih presuda.
9. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nije našao osnove osporenu presudu, uz obrazloženje kakvo je njome dano, ocijeniti nezakonitom pa je žalbu valjalo odbiti.
10. Na kraju, Sud nije našao osnovanim niti zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela predmetnog upravnog spora, jer tužiteljica nije uspjela sa žalbom u ovom sporu pa joj, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.
11. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagrebu, 15. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
