Poslovni broj: Usž-1369/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice PI, [adresa]/10, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik iz Zagreba, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice, zastupane po istom opunomoćeniku, protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4534/2024-6 od 27. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4534/2024-6 od 27. prosinca 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje odnosno oglašivanje ništavim rješenja tuženika, KLASA: UP/II- 551-06/23-014/1843, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 2. lipnja 2023. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22-013/4337, URBROJ: 251-09-22-1/004- 23-2 od 29. ožujka 2023. (točka I. izreke) te se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog postupka (točka II. izreke). Navedenim rješenjem tuženika od 2. lipnja 2023., odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv prvostupanjskog rješenja od 29. ožujka 2023., kao neosnovan, te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Tužiteljica je protiv osporene presude izjavila žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbenim razlozima, u bitnom, smatra spornim jesu li tuženik i prvostupanjsko tijelo stvarno nadležni donijeti predmetna rješenja, naročito jer se prigovara tužbom da su isti propustili izvršiti modifikaciju prava i obveza u izreci pravomoćnog upravnog akta do 31. prosinca 2022., koji rok je propisan u članku 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći roditelj odgojitelj ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj 25/22.-dalje u tekstu: Odluka/22). Drži da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo i počinio bitnu povredu odredaba upravnog spora jer je nezakonito i pogrešno ocijenio da je rok propisan u navedenoj odredbi procesni rok, koji je instruktivan, iako je tužiteljica s pravom ukazivala da je navedeni rok prekluzivan. S tim u vezi upućuje na niz stajališta i odluka Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske, pri čemu upire na zaštitu prava vlasništva i prava na poštivanje privatnog i obiteljskog života, te zaključuje da su pobijana rješenja donesena temeljem članka 6. Odluke/22 i s njima se nesporno zadire u pravomoćno rješenje odnosno ista čine nova rješenja s modificiranim sadržajem. Nastavno tužiteljica detaljno elaborira rokove u upravnom pravu, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09. i 110/21. -dalje u tekstu: ZUP), te na ustavnosudske odluke, nakon čega zaključuje da je rok iz članka 6. Odluke/22 procesnopravni prekluzivni rok, te ih je sud u upravnom sporu morao primijeniti da se ne bi djelovalo arbitrarno. Nadalje, tužiteljica drži spornom stvarnu nadležnost tuženika te ujedno činjenicu da li drugostupanjsko rješenje sadrži uopće potpis, te ako da, je li isti potpis tuženika, pri čemu ukazuje na članak 4. Pravilnika o unutarnjem redu Stručne službe Gradske uprave ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj 34/22.), kojeg sadržajno citira. Smatra spornom i nadležnost osobe koja je donijela prvostupanjsko rješenje, a što sve detaljno pojašnjava. Iznosi opširno i druge razloge zbog kojih smatra da pobijana presuda nije na zakonu utemeljena te, slijedom svega navedenoga, predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu, poništiti osporenu presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno, poništiti presudu i usvojiti u cijelosti tužbeni zahtjev, uz nalog tuženiku da joj nadoknadi troškove upravnog spora, uvećano za troškove žalbenog postupka u iskazanom iznosu.
3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice te da time nije povrijedio zakon na njezinu štetu.
6. Naime, prema odredbi članka 126. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu izjaviti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.
7. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužiteljica upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, te je, primjenom izrijekom navedenih odredaba ZUP-a i Odluke/22, osnovano ocijenio zakonitim rješenje tuženika, pri čemu je za takvu svoju odluku naveo jasne i dostatno obrazložene razloge koje, zbog nepotrebnog ponavljanja, prihvaća i ovaj Sud.
8. Na drukčiji zaključak ne ukazuju ni žalbeni navodi, kojima tužiteljica u bitnom ponavlja prigovore istaknute u tužbi, tražeći u stvari drukčiju ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja te dajući pritom svoje tumačenje primijenjenog materijalnog i postupovnog prava, što nije od utjecaja na rješavanje ove stvari. Ovo osobito imajući u vidu da je pravilnost stajališta zauzetih u osporenoj presudi ovaj Sud već potvrdio u nizu ovosudnih presuda (primjerice presuda poslovni broj Usž-1855/2025-2 od 20. svibnja 2025., Usž-1128/2025-4 od 4. lipnja 2025., Usž-4416/2024-2 od 12. ožujka 2025. i dr.), u kojima je detaljnije odgovoreno, pored ostalih, i na istovrsne žalbene prigovore pa se tužiteljica s tim u vezi upućuje na sadržaj navedenih presuda.
9. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nije našao osnove osporenu presudu, uz obrazloženje kakvo je njome dano, ocijeniti nezakonitom pa je žalbu valjalo odbiti.
10. Na kraju, Sud nije našao osnovanim niti zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela predmetnog upravnog spora, jer tužiteljica nije uspjela sa žalbom u ovom sporu pa joj, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.
11. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagrebu, 15. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
