REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Kžzd-45/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Gabrijele Marčeta Ferić, kao predsjednice vijeća za mladež, te sutkinja za mladež Dorijane Dolenec Kujundžić i Tanje Prenc Kanis, kao članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje Adelite Vitasović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženika ŽH, [osobni identifikacijski broj] i 2. optuženice PH, [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 1. Kaznenog zakona (NN 125/11,144/12,56/15,61/15,101/17,118/18,126/19, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama 1. optuženika ŽH podnesenoj putem branitelja Ivana Mračića, odvjetnika iz Zagreba i 2. optuženice PH podnesenoj putem branitelja Željka Macana, odvjetnika iz Velike Gorice protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Kzd-66/2020-16 od 23. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe 1. optuženika ŽH i 2.optuženice PH, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Kzd-66/2020-16 od 23. veljače 2024. 1. optuženik ŽH i 2. optuženica PH oglašeni su krivima da su počinili kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - povredom djetetovih prava iz čl. 177. st. 1. KZ/11, te su 1. optuženik ŽH i 2. optuženica PH osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, te je temeljem čl. 56. KZ/11 1. optuženiku ŽH i 2. optuženici PH izrečena uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko 1. optuženik ŽH i 2. optuženica PH u roku kušnje u trajanju od 4 godine ne počine novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem odredbe čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08) 1. optuženik ŽH i 2. optuženica PH oslobođeni su obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

2. Protiv pobijane presude pravodobnu žalbu podnosi 1. optuženik ŽH putem branitelja Ivana Mračića, odvjetnika iz Zagreba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se ukine pobijana presuda te da ga se oslobodi od optužbe.

2.1. Pravodobnu žalbu protiv pobijane presude podnosi 2. optuženica PH putem branitelja Željka Macana, odvjetnika iz Velike Gorice zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se preinači pobijana presuda i 2. optuženicu PH oslobodi od krivnje.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Županijsko državno odvjetništvo Pula-Pola je nakon razgledavanja dopisom poslovni broj KŽ-DO-216/2025-3 od 7. travnja 205. vratilo spis.

5. Žalbe 1. optuženika ŽH i 2. optuženice PH nisu osnovane.

6. Žalitelj 1. optuženik ŽH smatra da 1. optuženik ŽH nije postupao sa izravnom, a niti neizravnom namjerom. On objektivno funkcionira značajno ispod roditeljskih prosječnih kompetencija u smislu podizanja, odgoja i obrazovanja maloljetnog djeteta, te je poduzimao korake i mjere koje su mu sugerirale stručne službe. Takvim tvrdnjama u prilog da govori i materijalna dokumentacija - izvješće nadležnog Centra za socijalnu skrb. Unatoč okolnosti što 1. optuženik ŽH vrlo teško funkcionira i što mu supruga ima značajnih zdravstvenih problema, da je 1. optuženik ŽH poduzimao mjere i brinuo o malodobnom djetetu mlt.GH. To da proizlazi i iz podataka koje je dala obiteljski pedijatar dr.med.EH u svom očitovanju te da se dijete iako rođeno od majke ovisnice na metadonskoj terapiji adekvatno psihosomatski razvijalo. Također da je navedeno kako je 1. optuženik ŽH dolazio uvijek na preglede sa djevojčicom koja je primjerene higijene i navika te da pedijatrica nije uočila tijekom tri godine elemente koji bi upućivali na bilo kakav oblik maltretiranja ili zapostavljanja djeteta. Stoga žalitelj smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenice, te pogrešno da je utvrdio da je 1. optuženik ŽH grubo zanemario roditeljske dužnosti. U žalbi se ističe kako je 1. optuženik ŽH nezaposlen, te da on, kao i 2. optuženica PH njegova supruga žive od socijalne pomoći od 1.500,00 kuna koja je bila jedva dovoljna za podmirenje režijskih troškova za stan i da je unatoč tako lošim materijalnim prilikama se 1.optuženik ŽH trudio da dijete redovito pohađa vrtić, a kasnije školu u koju je svakodnevno odvodio te da je surađivao sa stručnim službama. Stoga smatra da je pogrešno utvrđena njegova namjera. Okolnost što je odjeća djeteta bila ponekad manje ili više primjerena da je posljedica loših materijalnih prilika, a 1. optuženik ŽH da je brinuo o zdravlju i higijeni djeteta.

7. U žalbi 2. optuženica PH ističe kako nedostaje subjektivna komponenta kaznenog djela kod 2. optuženice PH koja je nedostatnog roditeljskog kapaciteta. 2. optuženica PH da nije imala namjeru zanemarivati svoje roditeljske dužnosti, nego ih, iz razloga na koje nije mogla utjecati (vlastito psihofizičko stanje), nije mogla objektivno valjano izvršavati. Stoga smatra da postoji okolnost koja isključuje njezinu krivnju.

8. Takve tvrdnje žalitelja 1. optuženika ŽH i 2. optuženice PH nisu osnovane. Okolnosti na koje se poziva žalitelj 1. optuženik ŽH podaci koji su dobiveni od pedijatrice ne isključuju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja koje je prvostupanjski sud pravilno utvrdio temeljem drugih provedenih dokaza pa tako izvješća voditeljice stručne pomoći i druge dokumentacije Centra, rješenje [obrt], izvješća [obrt], izvješća ABC, dokumentacije ABC, ABC, izvješća voditelja mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora za razdoblje od 1. srpnja 2019. do 31. srpnja 2019., te za razdoblje od 1. listopada 2019. do 15. listopada 2019., završnog izvješća o provođenju mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora, dokumentacije Kuće Svetog Josipa za nezbrinutu djecu, rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, nalaza i mišljenja multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih ABC, dokumentacija Centra za socijalnu skrb 191-217, 218-222 spisa, kao i iskaza svjedoka koje je sud pročitao i neposredno saslušao: zapisnika o ispitivanju svjedokinje ŽHB od 3. ožujka 2020., zapisnika ispitivanju svjedoka ŠH od 13. svibnja 2020., zapisnika o ispitivanju svjedoka PHB od 14. svibnja 2020., zapisnika o ispitivanju svjedoka SH od 27. svibnja 2020., te iskazi svjedoka neposredno saslušanih pred sudom SH, ŽHB, ŠH, PHB.

9. Temeljem dokumentacije Centra za socijalnu skrb prvostupanjski sud utvrđuje da 1.optuženik ŽH i 2. optuženica PH nisu vodili adekvatnu skrb o djetetu zbog čega su bili pod nadzorom nadležnog Centra koji je i pokrenuo postupak za lišenje njihove poslovne sposobnosti do čega nije došlo. Uz to prvostupanjski sud se poziva na iskaze svjedoka ŽHB, ŠH, PHB, SH te utvrđuje da je obitelji kroz institute obiteljsko pravne zaštite pružena pomoć 1. optuženiku ŽH i 2. optuženici PH te da je Centar intervenirao radi adekvatnog ispunjenja roditeljske odgovornosti. Temeljem njihovih iscrpnih iskaza utvrđuje da su 1. optuženik ŽH i 2. optuženica PH svjesno i kontinuirano zanemarivali malodobno dijete te nisu ispunjavali roditeljske dužnosti ni brinuli o odgoju, zdravlju, higijeni i izvršavanju školskih obaveza njihova djeteta, nisu brinuli o higijeni prostora u kojem su boravili, te su pokazali potpunu nezainteresiranost za osobne potrebe djeteta. Prvostupanjski sud je vodio računa o okolnosti da su njihove roditeljske sposobnosti bile neadekvatne zbog čega im je i pružena pomoć i intervencija nadležnih službi koji su ih upućivali na to kako bi usvojili vještine da adekvatno brinu o djetetu, ali da to 1. optuženik ŽH i 2. optuženica PH nisu prihvatili. U odnosu na 1. optuženika ŽH odgajateljica u vrtiću PHB iskazala je kako je početno suradnja sa oba optuženika bila uredna, ali da se ubrzo pogoršala. Dijete je u vrtić dolazilo neadekvatne higijene te su oba roditelja upućena na stručna savjetovanja i pomoć, o čemu je vrtić redovito izvještavao i Centar za socijalnu skrb. Do pogoršanja suradnje sa roditeljima došlo je 2017.godine na 2018. godinu jer unatoč poduzetim mjerama savjetovanja i angažmanima Centra za socijalnu skrb 1. optuženik ŽH i 2. optuženica PH nisu poboljšali brigu o djetetu. Radnje zanemarivanja djeteta tijekom 2017.godine i 2018.godine su djelatnici vrtića uočavali svakodnevno, te bi došlo do malih poboljšanja kada bi vrtić intervenirao. Stoga osnovano prvostupanjski sud utvrđuje da su poboljšanja u postupanju roditelja bila moguća jer je do njih ipak znalo doći ali da unatoč tome 1. optuženik ŽH i 2. optuženica PH nisu na odgovarajući način skrbili i brinuli za dijete. Unatoč okolnosti što su 1.optuženik ŽH i 2. optuženica PH bili u tretmanu Centra za socijalnu skrb te upozoravani na propuste u izvršenju svojih obveza prema djetetu nisu primjereno reagirali niti su promijenili postupanje glede skrbi o osnovnim potrebama djeteta zbog čega je došlo do lišenja roditeljskih prava 1. optuženika ŽH i 2. optuženice PH.

10. Obzirom su djelatnici vrtića, kao i škole, te djelatnici Centra za socijalnu skrb provodili redoviti nadzor te su svjedoci iskazivali o propustima 1. optuženika ŽH i 2. optuženice PH kroz dulji vremenski period, a o čemu postoji i iscrpna dokumentacija Centra za socijalnu skrb to tvrdnje žalitelja da liječnica pedijatrica nije uočila propuste u postupanju 1. optuženika ŽH koje su djelatnici drugih službi uočili ne dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Zaključci prvostupanjskog suda vezano uz odlučne činjenice zasnovani su na opsežnoj dokumentaciji Centra za socijalnu skrb koji je pratio i vršio nadzor nad postupanjem 1. optuženika ŽH i 2. optuženice PH, kao i zapisnika ABC gdje je maloljetno dijete boravilo nakon što je dijete izmješteno iz obitelji, kao i dokumentacijom stručnjaka koji su obrađivali dijete: izvješća psihologa, nalaza Poliklinike za zaštitu djece i mladih, izvješća voditelja mjere stručne pomoći. Temeljem dokumentacije Centra za socijalnu skrb proizlazi da je obitelji pružena pomoć i potpora te je vršen neposredni nadzor u obitelji, te su djelatnici Centra posjećivali prostor u kojem je dijete živjelo, a koji je bio nepospremljen, u kojem je čistoća neadekvatno održavana. Uz to je naznačeno da su roditelje uputili da potraže podatke za ulaz u e-imenik, što roditelji nisu učinili, a da je kod djeteta učiteljica zatekla tablete Lupoceta, te je voditeljica upozorila roditelje da ne ugrožavaju dijete. Naznačeni su podaci dobiveni od školske liječnice kako dijete nije bilo na liječničkom pregledu. Od strane Centra dobili su zaduženje da se angažiraju vezano uz čišćenje prostora u kojem žive te da vježbaju sa djevojčicom matematiku, a što su oni tek djelomično izvršili. Zbog manjkavih znanja i kompetentnosti predloženo je da se obitelj uključi u psihološki tretman.

12. Nisu prihvatljive tvrdnje žalitelja 1. optuženika ŽH i 2. optuženice PH da slabe roditeljske kompetencije i loša materijalna situacija opravdavaju postupanje 1.optuženika ŽH i 2.optuženice PH. Oni nisu postupali ni po onim uputama koje su se odnosile na njihov osobni angažman vezano uz čišćenje i pomoć djetetu pri savladavanju nastavnog gradiva, druženje sa djevojčicom, odlaske u zajedničke šetnje, razgovore i aktivnosti.

13. Iz dokumentacije škole u kojoj je učenica mlt.AH pohađala u ABC proizlazi da su poduzete mjere radi zaštite dobrobiti maloljetne djevojčice, zbog narušene obiteljske dinamike neprikladnih ponašanja 1. optuženika ŽH i 2. optuženice PH, te grubog zanemarivanja djetetovih primarnih potreba, ali i podataka o fizičkom napadu na dijete, te je ABC poduzeo mjere žurnog izdvajanja djeteta iz obitelji.

14. 1. optuženiku ŽH i 2. optuženici PH je zbog neprepoznavanja posebnih potreba djeteta, nefunkcioniranja u svakodnevnom životu, neodgovarajućih i nehigijenskih uvjeta života izrečena mjera stručne pomoći i potpore koje je provodila defektolog ŽHB u kontinuitetu od 1. svibnja 2018. do 4. ožujka 2019., a 5. ožujka 2019. određena je mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarenjem roditeljske skrbi o mlt.GH. Obzirom su utvrđeni pozitivni pomaci stručni tim je odustao od poduzimanja radnji izdvajanja djeteta uz novu određenu mjeru intenzivne stručne pomoći i nadzora, ali je izvršenim nenajavljenim terenskim izvidom utvrdio da maloljetna djevojčici odrasta u iznimno nepovoljnim i nehigijenskim uvjetima ugrožavajućim za njezin život. Na održanom proširenom sastanku s djelatnicima škole Centar je dobio informaciju da dijete ne dolazi na nastavu, a da je 1.optuženiku ŽH izrečena i mjera zabrane približavanja 2. optuženici PH. Iako je voditelj mjere dogovorio prijem djeteta u dom roditelji nisu omogućili ulazak policiji u stan ni odvođenje djeteta radi njegovog smještaja. Rješenjem Centra za socijalnu skrb mlt.AH je 24. rujna 2019. žurno izdvojena iz obitelji i smještena u kuću Svetog Josipa za nezbrinutu djecu, a na osnovu činjenica utvrđenih iz dokumentacije Centra koji je nadzirao obitelj.

15. Rješenje o izdvajanju se zasniva na mišljenju psihologa kako je potrebno donijeti odluku o oduzimanju prava 1. optuženiku ŽH i 2. optuženici PH na stanovanje sa djetetom u trajanju od godinu dana zbog rizika koje je dijete bilo izloženo (ovisnosti roditelja, nezaposlenosti, neadekvatne stambenih prilika, neodržavanja osobne higijene, te zanemarivanja djetetovih potreba). Iz izvješća ustanove u koje je dijete smješteno utvrđen je izostanak odgoja i nerazvijene higijenske i radne navike kod djeteta, te poteškoće koje ima sa velikim zaostacima u gradivu. Temeljem iskaza svjedoka sukladno materijalnoj dokumentaciji Centra za socijalnu skrb pravilno je prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice. Tako su svjedoci PHB psiholog vrtića, SH razrednica te ŠH učiteljica iskazivali o svakodnevnim radnjama zanemarivanja koje su uočili.

16. Tvrdnje žalitelja 1. optuženika ŽH i 2. optuženice PH vezano uz namjeru postupanja nisu sukladne opširnoj dokumentaciji i iskazima svjedoka koji su bili u kontaktu sa djevojčicom. Pravilno utvrđuje temeljem iskaza ispitanih svjedoka ŽHB, ŠH, PHB, SH da je tijekom dugog razdoblja kroz institute obiteljsko pravne zaštite pružena pomoć 1. optuženiku ŽH i 2. optuženici PH intervencija nadležnog Centra za socijalnu skrb radi adekvatnog ispunjavanja roditeljske odgovornosti. Iz navedenih iskaza utvrđuje da proizlazi svjesno i kontinuirano zanemarivanja malodobnog djeteta od strane 1. optuženika ŽH i 2. optuženice PH ne izvršavanjem njihovih roditeljskih dužnosti, ne brigom za odgoj, zdravlje, higijenu i izvršavanje školskih obveza njihovog djeteta, te higijena prostora u kojem su boravili te osnovano zaključuje da je to notorni pokazatelj potpune nezainteresiranosti 1. optuženika ŽH i 2. optuženice PH za osnovne potrebe djeteta. Uz to razrednica SH iskazivala je da je vidjela da otac 1. optuženik ŽH, ali i majka 2. optuženica PH viču na dijete kada bi došli po nju u školu, te da je škola morala zbog neadekvatnih postupanja roditelja pozvati i socijalnu službu. Iskazivali su o pozitivnim promjenama na djetetu nakon što je izdvojeno i smješteno u Dom. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice za koje se 1. optuženik ŽH i 2. optuženica PH terete, a koje proizlaze iz opširne dokumentacije Centra za socijalnu skrb sukladno drugim provedenim dokazima iskazima svjedoka koje je prvostupanjski sud prihvatio.

17. Žalitelj 1. optuženik ŽH, kao i žaliteljica 2. optuženica PH ističu kako nisu utvrđeni subjektivni elementi kaznenog djela te da postoje okolnosti koje isključuju krivnju 2. optuženice PH.

18. Suprotno takvim tvrdnjama žalitelja prvostupanjski sud dao je pravilne i valjane razloge vezano uz subjektivne elemente kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 1. KZ/11 kako za 1. optuženika ŽH tako i za 2. optuženice PH. Prvostupanjski sud je jasno naznačio da nisu prihvatljive obrane 1.optuženika ŽH i 2. optuženice PH kako oni nisu sposobni da na bolji način i na adekvatni način skrbe o djeci već je jasno naznačio da okolnost što su optuženici nedorasli ispunjavanju roditeljskih obveza njih ne oslobađa krivnje. 1. optuženik ŽH i 2. optuženica PH su bili dulje vrijeme u tretmanu i pod nadzorom nadležnog Centra za socijalnu skrb koji ih nije lišio poslovne sposobnosti već im je ukazivao na nepravilnosti u odgoju i postupcima, ali su pokazali potpunu nezainteresiranost za osnovne potrebe djeteta. Pravilno cijeni prvostupanjski sud da su uz pomoć intervencije nadležnih službi mogli usvojiti vještine potrebne za adekvatan odgoj i brigu o djetetu, ali da to nisu htjeli učiniti. To iz razloga što je na intervenciju ustanova znalo doći do manjih poboljšanja. Unatoč okolnostima što su bili u tretmanu Centra za socijalnu skrb te upozoravani na propuste prilikom primjenjenih mjera intenzivne stručne potpore i pomoći radi osnaženja roditeljskih kapaciteta nisu promijenili svoje postupanje glede skrbi o osnovnim potrebama djeteta koje su grubo zanemarili, a uslijed njihove nebrige je njihovo dijete mlt.AH žurno izdvojena iz obitelji. Stoga je pravilno u radnjama 1. optuženika ŽH i 2. optuženice PH utvrdio sve subjektivne i objektivne elemente kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece - povredom djetetovih prava iz čl. 177. st. 1. KZ/11.

19. Budući da žalba podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi sukladno čl. 478. ZKP/08 i žalbu zbog odluke o kazni, uvjetnoj osudi sud je ispitao presudu iz tog osnova te utvrdio da su izrečene minimalno zakonom zapriječene kazne od 1 godine koje su izrečene 1. optuženiku ŽH i 2. optuženici PH nisu prestroge, a sve imajući u vidu da je na tu kaznu primijenjena uvjetna osuda te određeno da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko 1. optuženik ŽH i 2. optuženica PH u roku od 4 godine ne počine novo kazneno djelo. Pri tom je prvostupanjski sud u dovoljnoj mjeri vodio računa o olakotnim okolnostima koje je utvrdio. 1. optuženiku ŽH je cijenio olakotno neosuđivanost, činjenicu da je lišen roditeljskog prava u postupku obiteljsko-pravne zaštite djeteta, ukupno trajanje postupka dok otegotnih okolnosti nije našao. 2.optuženici PH je cijenio olakotno neosuđivanost, činjenicu da je lišena roditeljskog prava u postupku obiteljsko-pravne zaštite djeteta, ukupno trajanje postupka, dok otegotnih okolnosti nije našao.

20. Ispitujući presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 1., t. 5., t. 6., t. 9. - t. 11., st. 2. ZKP/08, a niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

21. Slijedom izloženog, a temeljem čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Puli-Pola 15. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća za mladež

Gabrijela Marčeta Ferić