REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Kž-73/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Gabrijele Marčeta Ferić, kao predsjednice vijeća, te Dorijane Dolenec Kujundžić i Tanje Prenc Kanis, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Adelite Vitasović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika NL, [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 212. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika NL podnesenoj putem braniteljice Stanke Matić, odvjetnice iz Dubrovnika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj K-112/2020-46 od 13. studenog 2023., na sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženika NL, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj K-112/2020-46 od 13. studenog 2023. optuženik NL oglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv okoliša - protupravnu gradnju iz čl. 212. KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 mjeseci.

1.1. Temeljem odredbe čl. 56. KZ/11 optuženiku KL izrečena je uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 7 mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik NL ne počini novo kazneno u roku kušnje od 2 godine od pravomoćnosti presude.

1.2. Temeljem odredbe čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik NL je obvezan snositi troškove kaznenog postupka u paušalno određenom novčanom iznosu od 100,00 eura/753,45 kuna, putni trošak svjedoka BL u iznosu od 24,42 eura/184,00 kune, putni trošak pristupa svjedoka PL u iznosu od 22,03 eura/166,00 kuna, putni trošak pristupa svjedoka ĐL u iznosu od 21,40 eura/161,23 kune, a koje troškove je obvezan podmiriti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, a pod prijetnjom ovrhe uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske model HR64, IBAN [broj bankovnog računa], poziv na broj primatelja 6084-3847-11220 (opis plaćanja: troškovi u predmetu 40 K-112/2020) i dokaz o uplati dostaviti sudu.

2. Protiv pobijane presude pravodobnu žalbu podnosi optuženik NL putem braniteljice Stanke Matić, odvjetnice iz Dubrovnika zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se prihvati žalba i ukine prvostupanjska presuda, a predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. U odgovoru na žalbu Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku ističe kako je žalba optuženika ŽL neosnovana. Prvostupanjski sud da je pravilno utvrdio činjenično stanje te predlaže da se odbije žalba optuženika NL kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Županijsko državno odvjetništvo u Puli-Pola je nakon razgledavanja dopisom poslovni broj KŽ-DO-89/2024-3 od 15. veljače 2024. vratilo spis.

5. Žalba optuženika NL nije osnovana.

6. Nisu osnovane tvrdnje žalitelja optuženika NL da je izreka presude nerazumljiva zbog okolnosti što je u izreci navedeno da je "... u moru ispred njegove obiteljske kuće naložio izvođenje rive površine 22x20 metara, kao i gradnju instalacijskih cijevi ispod državne [adresa]. Zbog okolnosti što je upotrijebljen termin izvođenje rive i izgradnja instalacijskih cijevi izreka nije nerazumljiva. Neovisno o tome što se cijevi ne grade već se ugrađuju elementi i sklopovi koji se polažu termin gradnja obuhvaća i navedene elemente ugradnje gotovih sklopivih dijelova ispod kolnika državne ceste.

7. Razlozi koje je dao prvostupanjski sud zašto poklanja vjeru iskazima ispitanih svjedoka nisu kontradiktorni ni nejasni. Stoga nije počinjena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08. Neslaganje s ocjenom iskaza svjedoka predstavlja žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ni način ocjene iskaza svjedoka HL, ML, OL i AL ne predstavlja žalbu s osnove bitne povrede odredba kaznenog postupka. Žalba podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

8. Žalitelj optuženik NL smatra da je ukoliko je prvostupanjski sud poklonio vjeru iskazima svjedoka HL, TL, ZL i AL trebao donijeti oslobađajuću presudu, te da nije obrazložio koji su to objektivni i subjektivni elementi temeljem njihovih iskaza utvrđeni. Također da prvostupanjski sud nije dovoljno obrazložio provedeni dokaz koji je izvršio uvidom u DOF 5/2011, a za koji žalitelj navodi da je dokaz vidljivo postojanje navedenog mola pri snimanju terena u lipnju 2011. koji je korišten za ozakonjenje nezakonito izgrađenih objekata izgrađenih prije tog vremena. Time da je poljuljan i iskaz svjedoka PL koji je dao pred državnim odvjetnikom. Također da prvostupanjski sud nije dao značaj odluci Općine Janjina o davanju suglasnosti na radove pojačanog održavanja na pomorskom dobru od 12. travnja 2018. kao vrlo bitnoj ispravi uz DOF 5/2011. Prvostupanjski sud da je propustio obrazložiti zašto optuženik NL neuka stranka koja je pribavila suglasnost svoje općine, nije bio u zabludi o okolnostima koje isključuju protupravnost već je samo naveo da se samo optuženik NL nije nalazio u zabludi citirajući odredbe čl. 31. st. 1. KZ/11. Predmetnu odluku [obrt] prvostupanjski sud da je trebao staviti u relaciju sa iskazom svjedokinje ĐL koja je iskazala da ima saznanje da je lokalna samouprava uzimala sebi za pravo da dozvoljava održavanje postojećih starih mola za što ona smatra da se zloupotrebljavalo. Njoj da je prilikom očevida optuženik NL pokazivao neke skice i opravdavao se da je mislio da je to dovoljno pa da to upućuje na izostanak namjere optuženika NL za počinjenje kaznenog djela za koje je oglašen krivim.

9. Žalitelj smatra da je prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer je odbio prijedlog obrane da se od Državnog inspektorata pribavi podatak da li je i koji inspektor izlazio na teren na području [adresa] i u mjesecu svibnju 2018. i da se pribavi preslika putnog naloga za uporabu službenog vozila. Time da je ostao neprovjeren bitan element optuženikove obrane u kojem je naveo da mu je građevinski inspektor dolaskom na lice mjesta za vrijeme radova, a nakon što je provjerio da radovi nisu utjecali na pomorski put, rekao da je sve u redu te da nije sačinio nikakav zapisnik niti poduzeo bilo kakav postupak prema optuženiku IL. Naveden stav inspektora da je učvrstio optuženika IL u uvjerenju da postupa u skladu s uputama lučke kapetanije i pisanom odlukom Općine Janjina. Time da bi se i izvršila provjera iskaza svjedoka JL kome je prvostupanjski sud poklonio vjeru pri donošenju presude jer bi se tada moglo utvrditi je li imenovani inspektor bio u inkriminirano vrijeme u obilasku mjesta [adresa] te da on ne iskazuje istinito ili su obilazak vršili "gostujući" inspektori koji su dolazili u ispomoć, pa ih je tada trebalo sve ispitati radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja. Obrana cijeni da je inspektor imao interes štititi svoju poziciju jer je evidentan i kažnjiv njegov propust u obavljanju službe ako je doista on bio na terenu za vrijeme izvođenja radova a nije upozorio optuženika IL da mu je za takav zahvat potrebna građevinska dozvola.

10. Odbijanjem navedenih dokaznih prijedloga činjenično stanje nije pogrešno i nepotpuno utvrđeno jer pribavljanjem podataka da li je i koji inspektor izišao na teren u svibnju 2018. te provjerom da li mu je izdat nalog nije moguće utvrditi odlučne činjenice niti dovodi u pitanje ocjenu iskaza svjedoka koje prvostupanjski sud prihvaća i cijeni u dokaznom postupku.

11. Ni žalba optuženika NL podnesena s osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

12. Žalitelj smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da bi optuženik NL djelo počinio s izravnom namjerom i drži da postojanje takve namjere tijekom postupka nije utvrđeno. Smatra da prvostupanjski sud pogrešno utvrđuje da je optuženik NL gradio novu rivu, a ne vršio sanaciju postojećeg mola, te da je postojeći mol vidljiv iz snimke DOF 5/2011. Žalitelj smatra da je prvostupanjski sud zanemario obranu optuženika NL da je započeo radove u učvršćivanju vanjskih rubova postojećeg mola koja je potkrijepljena iskazima svjedoka HL, ML, ZL i AL, a kojima je prvostupanjski sud poklonio vjeru. Tako da iz iskaza svjedoka ML i HL tadašnjih zaposlenika [adresa], kao i zapisnika o obavljenom nadzoru od 21. svibnja 2018. kojeg su na terenu sačinili u ime te ustanove da proizlazi, kao i iz geodetske snimke, da je na području zahvata prethodno postojala uređena obala. U telefonskom pozivu prema [obrt] čuvarska služba je dobila potvrdu da je inspekcija upoznata sa radovima i da je sukladno zakonu, a u zapisniku je konstatirano i da u dokumentaciji stoji da je obavijest poslana Upravnom odjelu za turizam, pomorstvo, poduzetništvo i energetiku. Svjedok ZL iz [obrt] navodi da je rekao optuženiku IL da ukoliko ima suglasnost Općinskog vijeća što se tiče inspekcije sigurnosti plovidbe nema nikakvih problema ali da je po naputku šefa [obrt], sada pok.VL, napisao da ima nedostataka, a uputu je poslušao jer mu ju je izdao hijerarhijski nadređeni. Žalitelj ističe kako obranu optuženika NL potvrđuju iskazi svjedoka ŠL predsjednika Općinskog vijeća i LL načelnika Općine [obrt]. Svjedokinja ĐL koju prvostupanjski sud drži krunskim svjedokom da je na lice mjesta došla "post festum" kada su radovi već izvedeni jer je označeno kao vrijeme izvođenja radova tijekom travnja i svibnja 2018., a zapisnik o inspekcijskom pregledu je od 1. lipnja 2018.. Imenovana svjedokinja da učvršćenje vanjskih zidova mola tretira kao da tu nikad ranije nije postojao mol i kao da se radi u cijelosti o potpuno novoj građevini.

13. Suprotno navodima žalitelja pravilno je prvostupanjski sud cijenio sve izvedene dokaze a okolnost što je inspekcijski nadzor ĐL obavila 1. lipnja 2018. ne isključuje vjerodostojnost njezinog iskaza kao ni činjenica koje je prvostupanjski sud temeljio upravo na njezinom iskazu. Žalitelj se poziva na snimke iz katastra i dokaz DOF 5/2011 kao dokaz postojanja navedenog mola pri snimanju terena u lipnju 2011..

14. Postojanje mola na snimkama ne upućuje da bi se radilo o sanaciji budući je ĐL kao ovlaštena osoba sačinila zapisnik o inspekcijskom pregledu Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja. Zapisnikom je utvrđeno da su izvedeni radovi na gradnji rive: uz mjesnu cestu izvršeno je nasipavanje novim materijalom, izvedeno je betoniranje armirano betonskih zidova različitih dimenzija. Također je utvrđeno kako je vidljivo da je prema kući izvedeno postavljanje tri cijevi u kojima su vjerojatno neke instalacije, tlocrtna površina izvedene rive je 20x12m te je stanje očito nedovršeno. Srednji dio površine zidova 2x2,5m je nasut sitnim materijalom. Također je naznačeno da za građenje ove građevine nije ishođena pravomoćna građevinska dozvola shodno Zakonu o gradnji, te je građevina označena tablom građevinske inspekcije postavljeno na prednji zid rive prema cesti, odnosno gradilište je zatvoreno i postavljen poziv za saslušanje u Uredu građevinske inspekcije. Također je iz rješenja Uprave za inspekcijske poslove utvrđeno da je investitoru optuženiku KL naređeno u roku od 8 dana ukloni građevinu namjene rive tlocrtne površine 20x12m na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i 3 instalacijske cijevi na potezu od stambene zagrade, u vlasništvu investitora, do mora - rive, a na kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

15. Svjedokinja ĐL je kao službena osoba bila na gradilištu, te je našla da se izvode radovi i da gradilište nije označeno kao gradilište i da nema ishođene građevinske dozvole što je utvrdila u Uredu za izdavanje građevinskih dozvola. Sjeća se da se radilo o gradnji rive u pomorskom dobru do ceste koja prolazi kroz [adresa] da je cesta bila prorezana i da su bile provedene određene instalacije između kuće i rive. Okolnost što je svjedok navela da je optuženik NL tvrdio da je tu bila riva i da je pokazivao skice ne opravdava postupke optuženika NL kao ni okolnost što se obraćao drugim nenadležnim službama. O tome da li mu je potrebna dozvola se trebao informirati kod tijela koje te dozvole izdaje, a ne od drugih tijela tražiti informacije o tome. Uz to ĐL je navela da skice ranijeg stanja nisu odgovarale potpuno novoj gradnji jer se radilo o većem objektu za koji treba građevinska dozvole. Za dobivanje građevinske dozvole potrebno je prethodno ishodovati koncesijsko odobrenje i mnoge suglasnosti od Ministarstva mora, do lokalne samouprave, sve ono što zahtjeva ishođenje građevinske dozvole. Okolnost što je njoj optuženik NL rekao kako mu je rečeno da to smije raditi ne predstavlja zamjenu za građevinsku dozvolu niti opravdava njegovo postupanje obzirom se nije obratio nadležnom tijelu koje izdaje građevinske dozvole. Svjedokinja je izvršila uvid u DOF 5/2011 kao i kartu te vidjela da su postojali neki molići, ali navodi da je ovo bila nova građevina veća i nasuprot kuće što je sve zapisnički utvrđeno. Obzirom da je građeno na pomorskom dobru i za rekonstrukciju treba imati građevinsku dozvolu. Na daljnji upit navela je da ona nije vještačila ranije stanje mola i zatečenu građevinu, a zatečeno je bilo nešto novo i građevina koja zahtjeva pravomoćnu građevinsku dozvolu. U konkretnom slučaju se nije radilo o učvršćivanju već se vidjela nova gradnja. Svjedokinja ĐL jasno je naznačila da lokalna samouprava nije ovlaštena uzimati pravo vezano uz izgradnju i održavanje postojećih starih komunalnih vezova obzirom na odredbe Zakona o gradnji.

16. Imajući u vidu da su radovi vršeni na pomorskom dobru gdje je već i za rekonstrukciju potrebna građevinska dozvola, koju optuženik NL nije imao, a da je svjedokinja ĐL utvrdila da se radi o većem zahvatu i gradnji novog objekta to nisu osnovane tvrdnje žalitelja da se radilo samo o sanaciji. Ni fotodokumentacija DOF 5/2011 kao ni snimak ne isključuje vjerodostojnost iskaza svjedokinje inspektorice ĐL. Iako se optuženik NL obratio općini za donošenje odluke o uređenju obale, već u samoj zamolbi i skici idejnog rješenja razvidno je da postoje razlike između starog stanja i nove linije obale, te da se planira nasipavanje morskog djela kao što je to i zapisnikom o izvedenom nadzoru utvrđeno.

17. Obzirom na razlike u gabaritima i nasipavanju morskog djela unutar ranijeg mola te novoj liniji obale to okolnost da je prethodno postojao mol nije dovoljna za zaključak da se radi o sanaciji, a ne o rekonstrukciji i gradnji novog objekta za koje je potrebna dozvola. Uz to ugradnja cijevi ispod kolnika ceste ne može se nikako smatrati obnovom postojećeg mola budući da isti nije sadržavao instalacije čije je postojanje utvrđeno inspekcijskim nadzorom.

18. Okolnost što je Općinsko vijeće dalo suglasnost na radove pojačanog održavanja optuženiku IL ne može zamijeniti građevinsku dozvolu jer je za postojanje građevinske dozvole, a pogotovo što se radilo na pomorskom dobru, potreban cijeli niz suglasnosti i dozvola kao što je to navela građevinska inspektorica ĐL.

19. Žalitelj se poziva na iskaze HL, ML, ZL i AL koje drži da je prvostupanjski sud nedovoljno analizirao, a koji da potvrđuju obranu optuženika NL. Žalitelj prigovara iskazu svjedoka ML koji nije imao neposrednih saznanja o činjenicama jer nije bio na licu mjesta i naveo da po prvi puta vidi optuženika IL.

20. Takvi navodi žalitelja nisu osnovani te je iskaze navedenih svjedoka prvostupanjski sud pravilno analizirao i pravilno utvrdio činjenice. Svjedokinja HL je djelatnica [adresa] koja je bila na stručnom osposobljavanju u vrijeme kada je ustanova zatekla optuženika DL da zajedno sa izvođačima obavlja radove na obali u području posebnog rezervata ABC u mjesto [adresa], a kada je zapisnik sačinio čuvar prirode ML. Optuženik NL da im je pokazao geodetski snimak prijašnjeg stanja i rekao da ima suglasnost Lučke kapetanije i kolege ML, kao i suglasnost Hrvatskih cesta za prekopavanje ceste. Prije izvođenja radova potrebno je između ostalog ishoditi dopuštenje njihovog Ministarstva, Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, a nije joj bilo poznato da li je optuženik to ishodovao. Ni okolnost što je optuženik NL pokazivao svjedokinji geodetski snimak i rekao da ima suglasnost Lučke kapetanije ne dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja koje je prvostupanjski sud utvrdio temeljem iskaza ĐL budući je ona mjerodavna kao građevinska inspektorica dati tumačenje što je sve potrebno vezano uz građenje i građevinsku dozvolu, a HL o tome nije ni iskazivala.

21. Ni iskaz svjedoka ML ne dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja jer je i on radio u inkriminiranom periodu kao čuvar prirode Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode [adresa]. On je zatekao optuženika IL pri izvođenju radova, te je naveo da optuženik NL za to nije imao dokumentaciju zbog čega je i obavijestio ABC. Na upit da li je vidio ostatke starog mola, naveo je da je vidio sa strane, ali misli da se je izišlo iz gabarita postojećeg stanja jer nije bilo naznaka da je ispod išta staro, bio je samo svježi beton. Ne može se prihvatiti tvrdnja žalitelja da taj iskaz svjedoka ML potvrđuje obranu optuženika NL budući je on rekao da mu je optuženik pokazivao odluku Općine [obrt], ali da im to ništa nije značilo jer se radilo o posebnom rezervatu sa posebnim stupnjem zaštite. Iako on različito iskazuje u konačnici ostaje pri onom što je naveo u inspekcijskom zapisniku vezano uz nazivanje Lučke kapetanije, a kada je dobio potvrdu od Lučke kapetanije da je upoznata sa radovima i da je sve po zakonu. Međutim, mišljenje Lučke kapetanije ne može zamijeniti postojanje građevinske dozvole a isto ne može zamijeniti ni odluka tijela koje nije nadležno za izdavanje građevinske dozvole.

22. Ni iskaz svjedoka ZL djelatnika Lučke kapetanije ne dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja obzirom da je naveo da je on davao mišljenje što se tiče inspekcije sigurnosti plovidbe te optuženiku KL rekao da neće biti problema ako ima suglasnost općinskog vijeća. Kada je došao u ured nazvao je Lučku kapetaniju u [adresa] i nazvao šefa Odjela inspekcije kojem je rekao što je utvrdio na terenu te mu je on rekao da napiše da ima nedostataka, a ne da nema jer se gradi na pomorskom dobru, te da je postupio u skladu s mišljenjem nadređenog.

23. Ni iskaz svjedoka AL ne dovodi u pitanje pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda niti potvrđuje obranu optuženika NL budući da on potvrđuje kako je optuženik tražio savjete i upute u Lučkoj kapetaniji, ali se nije mogao sjetiti detalja ni koje mu je upute dao. Naveo je da je za obnavljanje molova potrebno ishodovanje koncesije koju izdaje županija ili da se obrati lokalnoj samoupravi gradu ili općini koja upravlja pomorskim dobrom i da se pribavi suglasnost općine za obavljanje radova sanacije. U slučaju kada je potrebno ispoštovati građevinski akt vezan za gradnju da se i to mora ispoštovati. Navedeni iskaz ne potvrđuje obranu optuženika NL već suglasno kao i svjedok ĐL govori da u situaciji kada je potreban određen akt za gradnju, takav akt treba i pribaviti.

24. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je optuženik NL tijekom travnja i svibnja 2018. kao investitor postupao protivno čl. 106. st. 1. Zakona o gradnji jer je građenju građevine pristupio bez pravomoćne građevinske dozvole i znajući da mu je to zabranjeno, a da se radilo o građevini rive površine 20X12 m, kao i građevinskih radova postavljanja instalacijskih cijevi ispod državne ceste D414.

25. Pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da je optuženik NL kao osoba koja živi u tom području i ima kuću uz samu obalu morao znati da je zabranjeno izvoditi radove na zaštićenom obalnom području mora bez potrebnih dozvola, te da morska obala sama po sebi spada u područje na kojem nije dozvoljena gradnja bez potrebne građevinske dozvole.

26. Pozivanje žalitelja kako je optuženik NL smatrao da ima potrebne dozvole zbog toga što je imao suglasnost ABC ne opravdava postupanje optuženika NL niti upućuje da bi se radilo o neotklonjivoj zabludi jer je imao mogućnost raspitati se kod nadležnih službi. Optuženik NL nije se obratio tijelu koji izdaje građevinske dozvole niti istu ishodovao. Suglasnosti koje je pribavio optuženik NL ne mogu zamijeniti građevinsku dozvolu koja je potrebna za gradnju ili rekonstrukciju objekta. Stoga je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da je optuženik NL bio svjestan svih obilježja kaznenog djela, da je djelo počinio s izravnom namjerom jer je znao da nema potrebne građevinske dozvole te da vrši gradnju građevine u području koje je od posebnog interesa za državu.

27. Stoga je u radnjama optuženika NL utvrdio sve subjektivne i objektivne elemente kaznenog djela protiv okoliša - protupravne gradnje, opisano i kažnjivo iz čl. 212. KZ/11. Za navedeno kazneno djelo zakonom je zapriječena kazna od 6 mjeseci do 5 godina. Prvostupanjski sud je optuženiku IL izrekao kaznu od 7 mjeseci pri čemu je istu uvjetovao te odredio da se ona neće izvršiti ukoliko optuženik ne počini novo kazneno djelo u roku provjeravanja od 2 godine. Prilikom odmjere sankcije prvostupanjski sud je cijenio kao olakotno primjereno vladanje pred sudom, a otegotno dosadašnju osuđivanost. Obzirom na sve okolnosti počinjenja kaznenog djela, stupanj krivnje, da je djelo počinjeno s izravnom namjerom, utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, izrečena sankcija je primjerena i nije prestroga.

28. Ispitujući presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 1., t. 5., t. 6., t. 9. - t. 11., st. 2. ZKP/08, a niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

29. Slijedom izloženog, a temeljem čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Puli-Pola 15. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Gabrijela Marčeta Ferić