REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2173/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Ražnjević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Bačić i partneri iz Zadra, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, V. Jagića 33, OIB 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž-1475/2024-2 od 14. siječnja 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini posl. broj Pn-345/2022-31 od 9.studenoga 2023., u sjednici održanoj 15. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice u odnosu na pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice u odnosu na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.
Obrazloženje
1 Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 , 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), a smatra da joj reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što joj je, prema njenom mišljenju, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav), zatim da joj je povrijeđeno pravo zajamčeno čl. 14., čl. 19. i čl. 48. Ustava i člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017, - dalje: Konvencija).
2. Tužiteljica je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavila pitanja koja smatra pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
“1. Predstavlja li iskrcaj tereta s teretnog motornog vozila opremljenog integriranim kranom dizalice, čiji rad pokreće motor vozila, redovnu upotrebu istog vozila u smislu čl. 1. točke 1. Direktive 2009/107/EU i čl. 3. i čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14) koja je pokrivena policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti za štetu pričinjenu trećim osobama?
2. Predstavlja li osnovnu funkciju teretnog motornog vozila s kranom dizalice (za čiji je rad nužno potreban motor vozila) koja je sastavni dio istog teretnog motornog vozila pored prijevoza stvari, i svaka njegova upotreba u skladu s tom njegovom osnovnom funkcijom pa tako ne samo prijevoz tih istih stvari, već i ukrcaj ili iskrcaj stvari koje treba prevesti ili koje su upravo prevezene tim vozilom, a sve u smislu čl. 1. točka 1. Direktive 2009/107/EU i čl. 3. i čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu u pogledu tumačenja pojma "upotreba vozila" i opsega pokrića police obveznog osiguranja od odgovornosti?
3. Predstavlja li iskrcaj tereta (drva) s teretnog motornog vozila, opremljenog integriranim kranom, čiji rad pokreće motor vozila, redovnu uporabu tog vozila u smislu članka 1. točke 1. Direktive 2009/103/EZ i članka 3. u vezi s člankom 22. stavkom 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05 i kasnije izmjene), te je li takva uporaba pokrivena policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti za štetu pričinjenu trećim osobama, u skladu s praksom Suda Europske unije u presudama Vnuk (C-162/13), BTA (C-648/17), Andrade C-514/16, Bueno Ruiz (C- 431/18), Torreiro (C-334/16)?
4. Može li sama činjenica korištenja stabilizacijskih stopa teretnog motornog vozila, opremljenog integriranim kranom dizalice čiji rad pokreće motor vozila, i koja je kao takva sastavni dio istog teretnog motornog vozila, prilikom iskrcaja tereta dovesti do zaključka da se ne radi o redovnoj upotrebi vozila u skladu s njegovom uobičajenom funkcijom prijevoznog sredstva u smislu čl. 1. točke 1. Direktive 2009/103/EZ i čl. 3. i čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, već o upotrebi kao radnog stroja, suprotno praksi Suda Europske unije u presudama Vnuk (C-162/13), BTA (C- 648/17), Bueno Ruiz (C-431/18), Andrade C-514/16, Torreiro (C-334/16)?”
3. Tuženik nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Prijedlog za dopuštenje je djelomično neosnovan, a djelomično nedopušten.
5. Polazeći od odredbe članka 387. ZPP i čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće je ocijenilo da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava u sudskoj praksi.
6.1. Revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja zbog kojeg je podnesen prijedlog za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je pobijana odluka utemeljena na shvaćanju koje je podudarno sa shvaćanjem revizijskog suda iznesenim u odluci posl. broj Rev-2756/2018-2 od 7. rujna 2021., u kojoj pravnoj stvari je do štetnog događaja došlo uporabom dizalice koja je bila pričvršćena na kamion koji je radio bez kretanja, jer je motor kamiona pokretao dizalicu. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud je zaključio da štetni događaj nije nastao uslijed uporabe teretnog vozila kao motornog vozila, jer isto nije bilo u pokretu, već je štetni događaj nastao uslijed njegove upotrebe kao radnog stroja, zbog čega tuženik kao osiguratelj tog motornog vozila ne odgovara za nastalu štetu tužitelju. U skladu s navedenim pravnim shvaćanjem revizijskog suda u pobijanoj odluci drugostupanjski sud je zaključio da do štetnog događaja nije došlo uporabom motornog vozila u one svrhe u koje se motorno vozilo koristi, već je došlo u trenutku kada je to teretno vozilo korišteno kao radni stroj (kamion-kiper) i to na način da je s kranom hidraulične dizalice vršen istovar paleta na kojima su bila naslagana drva, a koja radnja se ne može podvesti pod redovnu uporabu vozila. U tom slučaju se ne radi o šteti pretrpljenoj u vezi s pogonom vozila u smislu odredbe čl. 1068. i čl. 1069. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO).
6.2. Osim toga ni razlozi na koje se poziva tužiteljica, a koje navodi važnim jer smatra da bi rješenje nekog pitanja bilo važno, ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi, ne odgovaraju činjeničnoj i pravnoj situaciji u pobijanoj odluci.
7. Slijedom navedenog, nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a riješio kao pod točkom I. izreke.
8. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a koji tužiteljica podnosi zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom (poglavito povrede na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava) i čl. 6 Konvencije, valja reći da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi joj nekom osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo na zakonito i pravično suđenje te pravo na obrazloženu odluku, kao i pravo na jednakost svih pred zakonom. Nižestupanjske odluke su obrazložene, sadrže dostatne i relevantne razloge i ne mogu se po ocjeni ovoga suda smatrati arbitrarnima, niti očito nerazumnima, pa slijedom navedenog nije učinjeno vjerojatnim da bi zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Isto tako pravnim shvaćanjem u pobijanoj odluci nije tužiteljici povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno čl. 14. st. 2. Ustava da su svi pred zakonom jednaki, a niti joj je povrijeđeno pravo vlasništva koje se jamči čl. 48. st. 1. Ustava, kao ni pravo zajamčeno čl. 19. st. 1. Ustava.
9. U opisanim okolnostima tužiteljica nije dokazala da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje pa je zato njezin prijedlog temeljen na citiranoj odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 15. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
