Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-5490/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Gradišek, predsjednika vijeća, Željke Rožić Kaleb člana vijeća i suca izvjestitelja te Andrine Raspor Flis člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Irene Zustović, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Irene Zustović i Ingrid Zustović Batelić, u Labinu, protiv tuženika OTP banka d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 52508873833, kojeg zastupa punomoćnik Alan Alagić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Goran Veljović, Merima Ibrahimović, Ivana Bilić Komparić, Vladimir Veljović i Alan Alagić, u Puli, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj P-153/2023-20 od 17. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika OTP banka d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj P-153/2023-20 od 17. listopada 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I, II, IV i VI izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

"I. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe ugovora o kreditu broj [broj kredita] kojeg su **.**.2005. zaključili korisnik kredita UĐ, tužitelj kao sudužnik i tuženik, i to u članku 1. ugovora u dijelu koji glasi: „Kunska protuvrijednost CHF 93.000,00 (devedesettritisuće švicarskih franaka) po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita“; u čl. 2. u dijelu koji glasi: „Otplata kredita vršit će se u 36 jednakih mjesečnih anuiteta čiju visinu utvrđuje Banka planom otplate.“; te u čl. 3. ugovora u dijelu koji glasi: „Kamatna stopa iznosi 4,89 % godišnje, s tim da je kamatna stopa promjenjiva.“.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati 1.851,93 eura (tisuću osamsto pedeset i jedan euro i devedeset tri centa) sa zateznim kamatama koje na pojedinačne iznose teku kako slijedi:

– na iznos od 150,95 eura od 7. ožujka 2012.

– na iznos od 110,21 eura od 10. travnja 2012.

– na iznos od 110,01 eura od 10. svibnja 2012.

– na iznos od 108,17 eura od 13. lipnja 2012.

– na iznos od 99,94 eura od 13. srpnja 2012.

– na iznos od 34,85 eura od 14. ožujka 2013.

– na iznos od 35,47 eura od 12. travnja 2013.

– na iznos od 39,05 eura od 14. svibnja 2013.

– na iznos od 38,73 eura od 14. lipnja 2013.

– na iznos od 33,20 eura od 11. srpnja 2013.

– na iznos od 39,01 eura od 9. kolovoza 2013.

– na iznos od 38,85 eura od 12. rujna 2013.

– na iznos od 35,78 eura od 11. listopada 2013.

– na iznos od 38,45 eura od 12. studenog 2013.

– na iznos od 36,90 eura od 12. prosinca 2013.

– na iznos od 36,81 eura od 14. siječnja 2014.

– na iznos od 38,33 eura od 13. veljače 2014.

– na iznos od 38,64 eura od 14. ožujka 2014.

– na iznos od 37,38 eura od 14. travnja 2014.

– na iznos od 38,64 eura od 15. svibnja 2014.

– na iznos od 36,90 eura od 13. lipnja 2014.

– na iznos od 34,21 eura od 14. srpnja 2014.

– na iznos od 38,64 eura od 12. kolovoza 2014.

– na iznos od 38,64 eura od 12. rujna 2014.

– na iznos od 37,56 eura od 10. listopada 2014.

– na iznos od 40,82 eura od 12. studenog 2014.

– na iznos od 34,43 eura od 12. prosinca 2014.

– na iznos od 83,85 eura od 14. siječnja 2015.

– na iznos od 39,56 eura od 12. veljače 2015.

– na iznos od 37,59 eura od 11. ožujka 2015.

– na iznos od 37,41 eura od 14. travnja 2015.

– na iznos od 41,37 eura od 13. svibnja 2015.

– na iznos od 38,62 eura od 12. lipnja 2015.

– na iznos od 40,47 eura od 15. srpnja 2015.

– na iznos od 48,54 eura od 13. kolovoza 2015.

– na iznos od 45,04 eura od 15. rujna 2015 i

– na iznos od 38,91 eura od 14. listopada 2015.

sve do isplate i po stopi do 31. srpnja 2015. od 12 %, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. od 8,14 %, od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. od 8,05 %, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. od 7,88 %, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. od 7,68 %, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. od 7,41 %, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. od 7,09 %, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. od 6,82 %, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. od 6,54 %, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. od 6,30 %, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. od 6,11 %, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. od 5,89 %, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. od 5,75 %, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. od 5,61 %, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. od 5,49 %, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. od 5,31 %, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. od 5,5 %, od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. od 7 % godišnje, od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024. od 7,50 %, a 1. srpnja 2024. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.) uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem potražuje 4.784,21 eura sa zateznim kamatama.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka isplatom 735,12 eura (sedamsto trideset pet eura i dvanaest centi) sa zateznim kamatama od 17. listopada 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 (petnaest) dana. 3 P-153/2023-20

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu, za iznos 773,10 eura sa zateznim kamatama.

VI. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka."

2. Protiv prvostupanjske presude a prema obrazloženju žalbe u dijelu pod točkom I, II, IV i VI izreke, žali se tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te bitnih povreda odredbi parničnog postupka s prijedlogom, prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a budući da je prvostupanjska presuda jasna i razumljiva te se može ispitati nije počinjena niti bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile budući da na ročištu održanom 3. rujna 2024. izrijekom nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim i bez pravnog učinka odredbi Ugovora o kreditu kojega su nesporno **.**.2005. zaključili korisnik kredita UĐ te tužitelj kao sudužnik te tuženik kao kreditor (dalje: Ugovor o kreditu) i to odredbe čl. 1. Ugovora gdje je ugovorena otplata kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju HNB na dan isplate te u dijelu pod točkom 2. izreke gdje je ugovorena otplata u 36 mjesečnih anuiteta čiju visinu utvrđuje banka planom otplate i čl. 3. gdje je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, kao i zahtjev za isplatu preplaćenog u ispunjenju ugovorne odredbe gdje je primijenjen tečaj CHF na dan isplate kredita.

7. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu upućujući na rezultat i učinak tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača prethodno utvrđujući nespornim kako je između korisnika kredita i tužitelja kao sudužnika te tuženika te kreditora, sklopljen predmetni Ugovor o kreditu na svotu od 93.000,00 CHF prema srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita kao stambeni kredit za mlade a sa ugovorenim rokom otplate od 30 godina s time, da su korisnik kredita i tuženik 27. travnja 2016. konvertirali kredit.

7.1. Glede sporne aktivne legitimacije tužitelja prvostupanjski sud pravilno zaključuje kako tužitelj kao sudužnik nema pravni položaj potrošača jer nije direktni korisnik kredita on kao fizička osoba a u funkciji sudužnika je preuzeo obvezu korisnika kredita i time došao u položaj koji bi bio analogan potrošaču s time, da se i odredba o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli mogu primijeniti na tužitelja kao fizičku osobu jer su sve uplate izvršene po tužitelju vršene s ciljem i namjerom otplate kredita.

7.2. Također ocjenjuje kako činjenica da je predmetni kredit konvertiran, ne utječe na osnovanost zahtjeva tužitelja jer se pravo na utvrđenje ništetnosti ne gasi te je ništetnost kao posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe nastala od početka a zatim nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja sudi razliku koju je tužitelj preplatio kao sudužnik naime razlika po tečaju za razdoblje od 7. ožujka 2012. do 14. listopada 2015. u svoti od 1.851,93 eura.

8. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je u čl. 502. c ZPP propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz čl. 502.a st. 1. ZPP pa nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 1279/2022-2 od 14. veljače 2023. je u odnosu na postavljeno pitanje: može li se sud, pozivajući se na ništetnost spornih ugovornih odredbi, u postupku pozivati na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz Kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača i ne provesti u individualnom postupku dokaze predložene po tuženiku zauzeo odgovor kako je suprotan odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03, 46/07 i 79/07 - dalje: ZZP) kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka (radnika revidenta) koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.

10. Tuženik međutim nije radi utvrđenja ove činjenice predložio dokaze pa nije ostvaren žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kojega ističe tuženik tvrdnjom, kako mu nije bilo omogućeno dokazivati da se o spornim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo.

11. Tužitelj u svom iskazu potvrđuje da je potpisao Ugovor o kreditu kojemu je korisnik bio bivši muž njegove sestre za potrebe kupnje stana za stanovanje te da je protiv korisnika kredita pokrenuo ovrhu ali mu ništa nije bilo naknađeno jer je ovrha bila nemoguća s time, da nije dobrovoljno plaćao tuženiku umjesto glavnog dužnika već je tuženik u ovršnom postupku ostvarivao naplatu s njegove plaće.

12. Tužitelj kao sudužnik korisnika kredita nije izgubio pravni interes za utvrđenje pojedinih odredbi Ugovora o kreditu ništetnim s obzirom da ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla s time, da ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Zbog toga nije isključena mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih njegovih odredbi jer se ne radi o uzroku ništetnosti koji bi predstavljao zabranu manjeg značenja u smislu odredbe čl. 107. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005 - dalje: ZOO) koji je važio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu s obzirom na činjenicu da su označene odredbe Ugovora o kreditu koje su predmet prijepora, predstavljale njegove bitne sastojke.

13. Nadalje sukladno odredbi čl. 109. st. 1. ZOO na ništavost se pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba čime je neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije istaknut po tuženiku.

14. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je djelomično potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. a povodom tužbe tužitelja potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka je pravomoćno utvrđeno kako su banke u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita tako, što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristili ništetne i nepoštene ugovorne odredbe gdje je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača.

15. Dijelom Ugovora o kreditu, gdje je određena promjenjiva visina kamatne stope tuženik je, ugovarajući takvu kamatnu stopu postupio suprotno odredbi čl. 59. ZZP koji je važio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, s obzirom da se o tim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti su utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorene kamatne stope, što je uzrokovalo potrebu primjene odredbe čl. 81. st. 1. i 2. ZZP i naročito odredbe čl. 82. alineja 10. i 11. ZZP, s posljedicom predviđenom odredbom čl. 87. st. 1. ZZP koja predviđa da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

16. Posljedica takve nepoštene odredbe jest njezina ništetnost budući da kamata mora biti određena odnosno, odrediva u smislu odredbe čl. 46. st. 2. ZOO a ugovorna odredba gdje se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva ali nije razumljiva a jedino je sigurno kako visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke.

17. Presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. je u predmetu broj C- 26/13 odlučeno da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13, koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom treba tumačiti na način, da ugovorna odredba potrošaču ne samo mora biti gramatički razumljiva, što znači da su u ugovoru o kreditu tužitelju morali biti na jasan način objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora o kreditu tako, da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice.

18. Odredba o promjeni kamatne stope je odlučujuća ugovorna odredba a ona je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena pa tako ova odredba Ugovora o kreditu, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja te dovodi do toga, da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti. Tako se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci Ugovora a putem označene ugovorne odredbe tuženik je onemogućio utjecaj druge ugovorne strane na visinu kamate što je suprotno odredbi čl. 26. ZOO koja propisuje da je Ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima Ugovora. Uz iznijeto, označeni dio odredbi Ugovora o kreditu suprotan je odredbi čl. 12. ZOO gdje je određeno da su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveze iz tih odnosa, dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja odnosno, da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa a mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti.

19. S obzirom da je kamata cijena a cijena je bitan element Ugovora o kreditu te mora biti određena odnosno, odrediva prema odredbama Ugovora, samim time već odredba ugovora koju koristi tuženik a na temelju koje se cijena određuje prema njegovoj jednostranoj odluci bez unaprijed određenog čvrstog kriterija za promjenu, upućuje na ocjenu kako je označena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja.

20. Pravnim utvrđenjima iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu, gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. je utvrđeno, da su banke u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime je postupljeno suprotno odredbama čl. 81. i 82. ZZP.

21. Označenim dijelom odredbe Ugovora o kreditu gdje je ugovorena isplata protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju na dan korištenja kredita te obveza tužitelja na pristanak rizika i učinaka vezanih uz promjenu tečajnih odnosa tuženik je, ugovarajući ih, također postupio suprotno odredbi čl. 59. ZZP, s posljedicom predviđenom odredbom čl. 87. st. 1. ZZP.

22. Tuženik i korisnik kredita su nesporno 27. travnja 2016. zaključili Ugovor nazvanim Radnja kojom se provodi ZIDZPK gdje su u čl. 1. stranke suglasno utvrdile sklapanje Ugovora o kreditu kao i da je Ugovor o kreditu otkazan 27. studenog 2013. i suglasnost stranaka da se Ugovor provodi na temelju ZIDZPK te postupanjem po Ugovoru ne nestaje novacija obveze iz čl. 145. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje: ZOO/05) već se radi o istoj tražbini obvezi iz Ugovora o kreditu (dalje: Radnja).

23. Pri tom su samo navedeni podaci o izvornom kreditu s valutnom klauzulom u CHF na dan 30. rujna 2015. i simulaciji izračuna kredita u valuti Eur tako da je utvrđen iznos uplaćenih sredstava po Ugovoru o kreditu do dana otkaza kredita 34.852,48 eura i iznos preplate do dana otkaza kredita od 802,06 eura zatim dospjela glavnica kredita na dan 27. studenog 2013. kao datuma otkaza kredita od 403.251,62 HRK i iznosom preplate na taj dan u svoti od 6.128,28 kuna te je utvrđena dospjela glavnica nakon prijeboja s uplatama i redovna kamata nakon prijeboja.

24. I naposlijetku, odredbom čl. 3. st. 2. Radnje su ugovorne strane izrazile suglasnost da korisnik kredita i ostali sudionici Ugovora o kreditu osobno obavijeste banku te se jave u poslovnicu banke radi provedbe konverzije i potpisivanja potrebne dokumentacije, što prema sadržaju Radnje glede tužitelja nije učinjeno i on nije potpisao Radnju.

25. Primjena ZIDZPK derogira opće odredbe ZOO/05 o pravnim posljedicama ništetnosti tako, da se svote koje su plaćene na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate i valutnoj klauzuli ne vraćaju potrošaču već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Aneksom, sa jasno propisanim načinom raspolaganja možebitno nastalom preplatom koja se, u slučaju da nije dostatna za zatvaranje obveze iz kredita prema novom otplatnom planu, koristi za namirenje budućih obroka ili anuiteta dok se, za slučaj da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka ili anuiteta u valutnoj klauzuli u eurima prema novom otplatnom planu, vraća potrošaču.

26. Ovdje su međutim korisnik kredita i kreditor sklapanjem Radnje postignuli sporazum kojim izrijekom nije došlo do novacije Ugovora o kreditu i kojim su utvrdili svote koje su uplaćene po Ugovoru o kreditu do dana otkaza kredita te iznos preplate do dana otkaza kredita od 802,06 eura i dospjele glavnice kredita na dan 27. studenog 2013. kao datuma otkaza kredita od 403.251,62 HRK i iznosom preplate na taj dan u svoti od 6.128,28 kuna te je utvrđena dospjela glavnica nakon prijeboja s uplatama i redovna kamata nakon prijeboja.

27. Tako Radnja predstavlja nagodbu između korisnika kredita i kreditora koju tužitelj kao sudužnik nije potpisao a prema odredbi čl. 47. ZOO/05 nagodba što ju je sklopio jedan od solidarnih dužnika s vjerovnikom nema učinak prema ostalim dužnicima, ali oni imaju pravo prihvatiti tu nagodbu, ako ona nije ograničena na dužnika s kojim je sklopljena.

28. Budući da tuženik niti tvrdi a niti dokazuje da je tužitelj prihvatio Radnju, u odnosu na njega nije prestala obveza tuženika na povrat preplaćenih svota po osnovi ništetne ugovorne odredbe s valutnom klauzulom u CHF niti je sklapanjem Radnje sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZOO a prema odredbama ZIDZPK tužitelj restituiran za nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli, koja je sadržana u U go v o r u o kreditu jer ga, s jedne strane, odredbe Radnje ne obvezuju a s druge strane, isplate koje je na temelju njih učinio nisu vraćene su u njegovu imovinu na način da su iskorištene za njegov račun.

29. Nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka izrađen je sukladno odredbama čl. 258.-261. ZPP te je vještak utvrdio tečajne razlike koje je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja u kunama u odnosu na tečaj za CHF na dan korištenja kredita i to za razdoblje kada je tužitelj nesporno vršio plaćanja pa je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i visinu kondemnatornog dijela zahtjeva tužitelja.

30. Ništavost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc) a prema odredbi čl. 104. st. 1. ZOO, u slučaju ništavosti ugovora svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora dok je odredbom čl. 210. st. 1. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koriste s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

31. Kako je tuženik sastavio predmetni Ugovor o kreditu i isključivo on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju taj Ugovor, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik nepošteni stjecatelj, te u smislu odredbi čl. 210. i čl. 214. ZOO mora vratiti, ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

32. Tuženik također neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer odredba čl. 214. ZOO ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu budući da određuje kako, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva.

33. Slijedom svega iznijetog je prvostupanjski sud odluku u dijelu pod točkom I i II izreke donio pravilnom primjenom odredbe čl. 103. ZOO kao i odredbi čl. 210. te 214. ZOO pa je žalbu tuženika trebalo odbiti kao neosnovanu primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u tom dijelu.

34. Prvostupanjski sud je odluku o parničnom trošku donio pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP a s obzirom da je prvostupanjski sud pravilno obredio ukupni trošak tužitelja sukladno odredbama čl. 155. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23), primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom IV i VI izreke.

U Zagrebu 15. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Ana Gradišek