REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3021/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i mr. sc. Igora Periše članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nikola Pranjić, odvjetnik u Rijeci, protiv I. tuženika ŽZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II. tuženika GZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju punomoćnici u Odvjetničkom društvu Marjanović, Perčić i Bilandžija j.t.d., odvjetnici u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu I. tuženika ŽZ za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-533/2024-3 od 7. travnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-248/2023-4 od 7. ožujka 2022., u sjednici održanoj 15. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog prvotuženika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Prijedlog prvotuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava.
Obrazloženje
1. Prvotuženik ŽZ podnio je prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-533/2024-3 od 7. travnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-248/2023-4 od 7. ožujka 2022.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja šest pravnih pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
3. U opravdanju razloga važnosti postavljenih pitanja poziva se i na rješenje Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-850/2022-3 od 19. listopada 2023. uz tvrdnju da je shvaćanje nižestupanjskih odluka protivno shvaćanju u navedenoj odluci, odnosno da nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske o navedenim pitanjima.
4. Prijedlog podnosi i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) zbog povrede temeljnih ljudskih prava na pošteno i pravično suđenje iz čl. 14. st. 2., čl. 18. i čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 – dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99-proč. tekst, 8/99-ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 – dalje: Konvencija). Predlaže prihvatiti prijedlog za dopuštenje revizije i prvotuženiku dopustiti podnošenje revizije u ovoj pravnoj stvari.
5. Na prijedlog nije odgovoreno.
6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja nemaju značaj pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7. Naime, revizijski sud je u odnosu na postavljena pitanja utvrdio da su izneseni neodgovarajući razlozi važnosti u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, jer se shvaćanjem iznesenim u odlukama naznačenim kao razlog važnosti ne odgovara niti na jedno postavljeno pitanje, pa utoliko za postavljena pitanja nisu izneseni odgovarajući razlozi njihove važnosti. Osim toga iz prijedloga za dopuštenje revizije nije moguće nedvojbeno utvrditi zašto bi postavljena pitanja bila važna za odluku u ovom sporu, a osobito zašto bi rješavanje istih pitanja bilo važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, iz sadržaja postavljenih pitanja te navoda iznijetih u prijedlogu proizlazi da prvotuženik prijedlog podnosi ne zato jer smatra da bi odluka revizijskog suda bila važna za jedinstvenu primjenu prava kroz sudsku praksu, već isključivo zato što nije zadovoljan odlukom drugostupanjskog suda koja mu ne ide u korist.
8. Tvrdnje prvotuženika kojima pokušava dokazati osnovanost (ali ne i važnost) postavljenih pitanja se u potpunosti svodi da je preispitivanje, vlastitih, ranijih, žalbenih navoda. Ponavljanje žalbenih razloga nedvojbeno upućuje na to da prvotuženik nije obrazložio zašto bi postavljena pitanja bila važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a posebice razloge zbog kojih bi odluka o postavljenom pitanju bila važna za razvoj prava kroz sudsku praksu.
9. Naime, ako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagatelj iznosi samo svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.
10. Sadržaj prvotuženikovog prijedloga za dopuštenje revizije se dijelom svodi na prigovore o načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koji se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
10.1. Pogrešno je i shvaćanje prvotuženika da odluke na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva (Revx 1239/2015-2 od 20. svibnja 2020., Županijskog suda u Rijeci Gž-656/2019 od 9. prosinca 2019.) u opravdanju postavljenih pitanja usporedive s pobijanom drugostupanjskom presudom u smislu da bi se radilo o pravnim pitanjima o kojima ona odstupa od prakse revizijskog suda ili da bi se radilo o neujednačenoj praksi viših sudova. Naime, u svakom od tih predmeta na koji se poziva prvotuženik, odluke o tužbenom zahtjevu obrazložene su specifičnim činjeničnim okolnostima s kojima se ne može usporediti činjenična situacija u predmetnom slučaju. Naime, odluka o sporu o postavljenim pitanjima ovisi o načinu vođenja postupka, izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni, pa stoga te odluke ne daju značaj važnosti postavljenim pitanjima niti je pozivanjem na navedene odluke prvotuženik opravdao važnost postavljenih pitanja.
11. Budući da nije ispunjena pretpostavka iz čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješiti kao u izreci.
12. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP valja reći da prvotuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo iz čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. toč. 1. Konvencije, a koje se odnose na pravo na pošteno i pravično suđenje koje uključuje i načelo jednakosti oružja parničnih stranaka.
13. Prvotuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da su mu u ovom parničnom postupku u kojem je donesena pobijana presuda sudovi nižeg stupnja počinili osobito teške povrede odredaba parničnog postupka te su pogrešno primijenili materijalno pravo čime su mu povrijedili njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava.
14. Glede navoda prvotuženika da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 14. st. 2., čl. 18. te čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
15. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima prvotuženiku bilo omogućeno izjasniti se o svim zahtjevima i navodima tužitelja, iznositi činjenice i predlagati dokaze, te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U svojim nižestupanjskim presudama sudovi su odgovorili na sve odlučne navode kako tužitelja tako i prvotuženika. Te presude su dovoljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da prvotuženik nije imao pošteno i pravično suđenje, te da mu je povrijeđeno pravo jednakosti svih pred zakonom.
16. Slijedom navedenog ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije.
17. Slijedom navedenog u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on podnesen pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 15. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
