Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-98/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gabriele Topić Kordej, predsjednika vijeća, Suzane Radaković suca izvjestitelja i člana vijeća, te Sandre Artuković Kunšt, univ. spec. iur., člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CE (ranije ŽE), OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Željki Kupčerić-Trcović, odvjetnici iz Valpova, protiv tuženika ŽE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Goranu Mrkiću, odvjetniku iz Valpova, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj P Ob-542/2017-68 od 15. prosinca 2021., na sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj P Ob-542/2017-68 od 15. prosinca 2021. u stavku I., II., III., IV. i VI. izreke i predmet se u tom dijelu vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II Odluka o troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I. Utvrđuje se da prihod od poljoprivrede kao i ostvareni poticaji OPG [obrt], ostvareni tijekom 2016. godine, odnosno od 11. lipnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine, u neto iznosu od 33.180,35 kn, i tijekom 2017. godine, odnosno od 01. siječnja 2017. godine do 05. rujna 2017. godine u neto iznosu 50.816,88 kn, predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika na jednake dijelove.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime prihoda ostvarenih tijekom trajanja bračne zajednice tužiteljice i tuženika isplati iznos od 41.998,61 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, počev od dana podnošenja tužbe, tj. 31. listopada 2017. godine, pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da kuhinja u vrijednosti od 31.320,97 kuna, visoki sjaj, boja ciklame, koja se sastoji od 4 gornja elementa, 9 donjih elemenata, jedan visoki element s policama u visini cijele kuhinje, jedna kutija za mikrovalnu, jedan otok – šank na sredini kuhinje koji se sastoji od 2 elementa i radne ploče, te ugradbenih aparata: napa, ugradbeni štednjak, ugradbena perilica posuđa, ugradbena pećnica i hladnjak, a koja se nalazi u posjedu tuženika, predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika na jednake dijelove.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati na ime ½ vrijednosti kuhinje iznos od 15.660,48 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, počev od dana podnošenja tužbe, tj. 31. listopada 2017. godine, pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.

V. O d b i j a se preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za isplatu na ime prihoda ostvarenih tijekom trajanja bračne zajednice tužiteljice i tuženika, kao i za isplatu na ime ½ vrijednosti kuhinje, iznad dosuđenog, kao neosnovan.

VI. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 17.735,00 kn (sedamnaesttisućasedamstotridesetpetkuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, počev od dana donošenja prvostupanjske presude, odnosno 15. prosinca 2021., pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.

VII. Odbija se preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu troška postupka, iznad dosuđenog, kao neosnovan.

2. Protiv dijela presude, u stavku izreke I., II., III., IV. i VI. izreke žali se tuženik iz žalbenih navoda propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007- Odluka USRH, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014- Odluka USRH, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda u smislu žalbenih navoda preinači ili ukine i stavlja zahtjev za naknadom troška.

3. Odgovor na žaIbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da prihod od poljoprivrede i ostvareni poticaji OPG [obrt] čiji upisani nositelj je tuženik, a koji su ostvareni tijekom bračne zajednice u 2016. i 2017., kao i kuhinja u vrijednosti od 31.230,32 kuna predstavljaju bračnu stečevinu u ½ suvlasničkog dijela tužiteljice, kao zahtjev za isplatom na ime ostvarenih prihoda tijekom bračne zajednice i vrijednosti kuhinje obzirom na suvlasnički omjer, a koje zahtjeve temelji na bračnoj zajednici od 11. lipnja 2016. do 5. rujna 2017. kada je brak stranaka razveden presudom.

6. U žalbenom postupku, sporno je do kada je trajala faktična bračna zajednica i da li se radi vlastitoj imovini tuženika te s time u vezi sporan je osnov tužbenog zahtjeva i visina.

7. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa nije ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11.

ZPP-a na koju sadržajno upire tuženik.

9. Međutim, žalbeni navodi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava su osnovani.

10. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio;

- da su tužiteljica i tuženik bivši supružnici i da je brak trajao od 11. lipnja 2016. do 5. rujna 2017. kada je razvedem presudom ovog suda broj P Ob-362/2017-4 od 5. rujna 2017.;

- da su stranke za vrijeme trajanja braka naručile izradu ugradbene kuhinje, koja je nakon razvoda braka stranka ostala u posjedu tuženika;

- da su tužiteljica i tuženik tijekom trajanja braka živjeli na katu u kući roditelja tuženika;

- da tužiteljica i tuženik nisu zaključili nikakav ugovor kojim bi rasporedili imovinu koju su stekli tijekom trajanja braka;

- da se tuženik i prije zaključenja braka s tužiteljicom bavio poljoprivredom, i to prije braka radeći za Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo čiji je nositelj bila njegova majka ŠE;

- da je rješenjem Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, Podružnica Osječko – baranjske županije od 7. veljače 2014. upisana promjena nositelja OPG-a s dosadašnjeg nositelja ŠE na novog nositelja ŽE, dakle tuženika te je istim rješenjem dosadašnji nositelj ŠE upisana kao član gospodarstva s danom 7. veljače 2014., a FE je brisan kao član gospodarstva s danom 7. veljače 2014. (listu 12-13 spis i uvjerenja Agencije za plaćanja poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, Podružnica Osječko – baranjske županije list spisa);

-da je OPG [obrt] ostvario potpore u poljoprivredi za 2016. što obuhvaća razdoblje u periodu studeni 2016. do srpnja 2017. u iznosu od 208.052,86 kn, a kako je naznačeno u obavijesti Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (list 115 spisa);

- da prema računima cijena izrade kuhinje po narudžbi s ugradbenim aparatima iznosi 29.920,97 kn, a na taj iznos treba dodati još 1.400,00 kn za staklo u kuhinji, koje je plaćeno "na crno", što je sam tuženik izjavio u svom iskazu i da sveukupna vrijednost kuhinje iznosi 31.320,97 kuna;.

- da prema prijavi poreza na dohodak za 2016. (list 57-65 spisa ) tuženik je prijavio dohodak za 2016. u iznosu od 60.765,63 kn, dok iz prijave poreza za dohodak za 2017. ( list 66-75 spisa) proizlazi da je tuženik prijavio dohodak u istoj godini na iznos od 82.188,72 kuna;

- da prema podacima pribavljenim od Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (listu 80-81 spisa) Obiteljskom poljoprivredno gospodarstvo [obrt], prema podnesenom jedinstvenom zahtjevu iz 2016. je sveukupno isplaćeno 211.703,98 kuna;.

- da je izveden dokaz financijsko knjigovodstvenog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Dajani Vuković i dopuna (list 118-122 i 137-138 spisa);

- da iz nalaza proizlazi da je za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka u 2016. godini uplaćeno na privatan račun tuženika 18.716,65 kn, a u 2017. 16.635,00 kn, odnosno ukupno 35.351,65 kn;

- da je prema nalazu na račun OPG-a bez PDV-a u 2016. uplaćeno 748.876,17 kn, a u 2017. godini 527.850,45 kuna odnosno s PDV-om što za 2016. iznosi 767.592,82 kn, a za 2017. godinu 544.485,45 kuna time da vještak navodi da se u konkretnom slučaju radi o OPG-u i ne radi se o prihodima, već o primitcima na račun, sve u smislu Zakona o porezu na dohodak, jer OPG ostvaruje dohodak, a ne dobit;

- da sukladno nalazu vještaka tuženik je ostvario neto dohodak 2016. u iznosu od 56.880,61 kn, što podijeljeno s 12 mjeseci iznosi 4.740,05 kn, a taj iznos pomnožen sa 7 mjeseci iznosi 33.180,35 kn neto dohotka od 11. lipnja 2016. do 31. prosinca 2016.;

- da je u 2017. tuženi ostvario neto dohodak u iznosu od 76.225,29 kn, što podijeljeno s 12 mjeseci iznosi 6.352,11 kn/mjesec, a kada se to podijeli na 30 dana za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 5. rujna 2017. iznosi 51.875,58 kuna;

- da je nelogično i neživotno da bi tuženik pozajmio novac za izradu kuhinje par dana nakon svatova od svoga oca i da predmetna kuhinja predstavlja bračnu stečevinu stranaka na jednake dijelove.

11. Pošavši od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica sa osnova bračne stečevine suvlasnica predmetne kuhinje u ½ dijela čija vrijednosti iznosi 31.320,97 kuna i obvezao tuženika na isplatu obzirom na suvlasnički omjer iznosa od 15.660,48 eura sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe, kao i da prihod od poljoprivrede i ostvareni poticaji OPG [obrt] tijekom 2016. odnosno od 11. lipnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine, u neto iznosu od 33.180,35 kn, i tijekom 2017. godine, odnosno od 01. siječnja 2017. godine do 05. rujna 2017. godine u neto iznosu 50.816,88 kn, predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika na jednake dijelove te obvezao tuženika na isplatu sa navedenog osnova iznosa od 41.998,61 kuna.

12. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda za sada nije pravilan te tuženik osnovano osporava pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

13. U odnosu na žalbene navode i navedeno utvrđenje prvostupanjskog suda koji se kako to proizlazi iz obrazloženja pobijane odluke nije pozvao na relevantne odredbe Obiteljskog zakona („Narodne novine broj; 103/15, 98/19 47/20 i 156/23 – dalje u tekstu; ObZ) koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja kao i odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 81/2015 i 94/2017 - dalje u tekstu: ZV) te Zakona o poljoprivredi („Narodne novine“ broj: 30/15 i 118/18 – dalje u tekstu; ZP) potrebno je reći slijedeće.

14. Iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da su stranke bilu u braku od 11. lipnja 2016. do 5. rujna 2017. kada je brak stranaka razveden time da iz provedenog dokaznog postupka i obrazloženja pobijane odluke proizlazi da prvostupanjski sud nije utvrdio odlučnu činjenicu do kada je i trajala faktična bračna zajednica stranaka, pa su žalbeni navodi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja osnovani.

15. Nadalje, prema odredbi čl. 35. ObZ-a bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu.

Jednako tako, sukladno čl. 6. ObZ-a bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine

Odredbom čl. 39. st. 1. ObZ-a propisano je da je imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka ostaje njegova vlastita imovina, dok prema st. 2. vlastita imovina je imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne na pravnom temelju različitom od iz čl. 36. ObZ-a.

16. Prema odredbi čl. 2. toč. 2. ZP-a Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo (u daljnjem tekstu: OPG) je fizička osoba ili skupina fizičkih osoba članova zajedničkog kućanstva, koje obavljaju poljoprivredu djelatnost na poljoprivrednom gospodarstvu koristeći se vlastitim ili unajmljenim proizvodnim jedinicama.

17. Iz stanja spisa proizlazi zaključak prvostupanjskog suda da je za vrijeme trajanja braka nositelj OPG-a bio tuženik i da je isti tijekom trajanja braka do 5. rujna 2017. ostvarivao primitke na privatni račun i račun OPG-a.

Jednako tako, prvostupanjski sud je utvrdio da prihod od poljoprivrede kao i ostvareni poticaji OPG [obrt], a koji su ostvareni tijekom 2016. i 2017. odnosno do 5. rujna 2017. predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika na jednake dijelove.

18. Prvostupanjski sud je iznos uplata na privatni račun i račun OPG-a utvrdio prema nalazu i mišljenju vještaka kojem je zadatak bio utvrditi prihode tuženika za vrijeme trajanja bračne zajednice od 11. lipnja 2016. do 5. rujna 2017., dakle kada je brak stranaka razveden, a ne do faktičnog prestanka bračne zajednice.

19. Kako je to već navedeno prvostupanjski sud je propustio utvrditi odlučnu činjenicu kada je bračna zajednica prestala.

20. Jednako tako, prvostupanjski sud nije na jasan i nedvojben način utvrdio primitke odnosno visinu novčanih sredstava na privatnom računu tuženika kao i na računu OPG-a na dan prestanka bračne zajednice.

Nadalje, prvostupanjski sud nije raspravio niti utvrdio da li su novčana sredstva sa navedenih računa kao i poticaji, potrošeni za vrijeme trajanja bračne zajednice kako za potrebe bračne zajednice tako i OPG-a.

Stoga, osnovani su žalbeni navodi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

21. Nadalje, prvostupanjski sud je utvrdio da kuhinja kako to proizlazi iz izreke pobijane odluke u vrijednosti od 31.320,97 kuna predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika na jednake dijelove te je naložio tuženiku da tužiteljici na ime ½ dijela isplati iznos od 15.660,48.

22. Naime, iz izreke obrazloženja pobijane odluke proizlazi da se radi o kuhinji čija vrijednost prema materijalnim dokazima odnosno računima i iskazu tuženika u trenutku stjecanja je iznosila 31.320,97 kuna.

23. Međutim, u odnosu na zaključak prvostupanjskog suda o vrijednosti predmetne kuhinje i s time u vezi obveze tuženika na isplatu ½ dijela njezine vrijednosti potrebno je reći slijedeće.

24. Naime, prema stanovištu ovog suda prilikom utvrđenja suvlasništva na bračnoj stečevini, sud nije ovlašten odrediti umjesto diobe, isplatu vrijednosti suvlasničkog dijela, osim ako se utvrdi da jednom od suvlasnika pripada znatno manji dio stvari.

25. Kako je tužiteljica tužbenim zahtjevom zatražila utvrđenje suvlasništva na bračnoj stečevini, konkretnom predmetnoj kuhinji ali je ujedno zatraživši od tuženika i isplatu 1/2 vrijednosti, te kuhinje zapravo predložila i diobu te suvlasničke stvar,i to je odlučujući o navedenom zahtjevu, a imajući u vidu odredbu čl. 38. ObZ-a trebalo primijeniti odgovarajuće odredbe o pravu na razvrgnuće propisane čl. 47. – 56. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 81/2015 i 94/2017 - dalje u tekstu: ZV).

26. U razlozima pobijane presude prvostupanjski sud međutim, ne navodi nikakve materijalne propise, time da se niti iz obrazloženja ne može razumjeti koje propise je prvostupanjski sud primijenio.

Način na koji je prvostupanjski sud odlučio o zahtjevu tužiteljice (kako ga je ista i tužbom postavila) a to tako što je nakon utvrđenja suvlasništva, odmah odredio i tužiteljici isplatu suvlasničkog dijela, upućuje na to da je tužiteljica zatražila a sud odredio, umjesto diobe, isplatu vrijednosti suvlasničkog dijela tužiteljice.

Prvostupanjski sud, je međutim ispustio iz vida da suvlasnik nije ovlašten tražiti a to znači niti sud odrediti, umjesto diobe, isplatu vrijednosti suvlasničkog dijela.

Suvlasnik takav zahtjev može postaviti a sud samo iznimno prihvatiti ako se utvrdi da jednom od suvlasnika pripada znatno manji dio stvari.

Ovdje valja naglasiti da kad se u postupku razvrgnuća utvrdi da fizička dioba nije moguća tada je sud dužan odlučiti da se izvrši civilna dioba prodajom stvari, te redovito nije ovlašten provoditi diobu isplatom.

Nadalje, pobijanom presudom sud je, konkretno umjesto diobe, odredio isplatu suvlasničke vrijednosti tužiteljici, dok je tuženik kao drugi suvlasnik zadržao stvar u cijelosti.

Odredbom čl. 51. st. 1. ZV-a propisano je međutim da suvlasnik ima pravo na razvrgnuće isplatom ako je to posebno propisano zakonom ili pravnim poslom ili ako učini vjerojatnim da za to postoji osobito ozbiljan razlog, pa će sud odrediti da mu pripadne stvar u cijelosti, a da on ostalim suvlasnicima isplati vrijednost njihovih dijelova u roku koji će sud odredit prema okolnostima.

27. Slijedom svega navedenog, u naprijed iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu osnovani su žalbeni navodi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, pa je valjalo na temelju čl. 370. ZPP-a pobijanu odluku ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te odlučiti kao u stavku I izreke.

28. Kako je za sada neizvjestan uspjeh stranaka u postupku valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka te odlučiti kao u stavku I izreke ove drugostupanjske odluke.

29. Odluka o troškovima postupka ostavlja se za konačnu odluku pa je na temelju čl. 166. st. 3. ZPP-a.

30. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja postupiti u naprijed izloženom smislu te na jasan i nedvojben način utvrditi naprijed navedene odlučne činjenice i razmotriti žalbene navode te će tek tada biti u mogućnosti na temelju odredbi ObZ i ZV-a te ZP-a donijeti pravilnu i zakonitu odluku o navedenom dijelu tužbenog zahtjeva.

U Zagrebu 15. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

Gabriela Topić Kordej