REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Poslovni broj: K-1481/2024-18

Zagreb, Ilica 207

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Ivi Kero, uz sudjelovanje Josipe Grgić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog PŽ, zbog kaznenog djela iz članka 149. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.), u povodu privatne tužbe privatnih tužitelja IŽ i ŽŽ, nakon javne rasprave održane 14. svibnja 2025., 28. svibnja 2025., 9. srpnja 2025. i 11. srpnja 2025. u prisutnosti privatnih tužitelja TŽ i ŽŽ, opunomoćenika privatnih tužitelja, odvjetnika NŽ, optuženog PŽ i branitelja optuženika, odvjetnika Hrvoja Novaka, 15. srpnja 2025. objavio je i 11. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17, 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP/08.)

optuženi PŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin P i I, rođene Ž, rođen **.**.1981. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom školom inženjera sigurnosti na radu, pismen, zaposlen u firmi Fenix d.o.o. s mjesečnim primanjima od 800,00 eura, neoženjen, bez djece, neodlikovan, bez čina, bez imovine, neosuđivan, ne vodi drugi kazneni postupak,

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi

dana 11. listopada 2019.g. u Zagrebu, Trg svetog Marka 6, u Hrvatskom saboru, na 14. sjednici IX. saziva Hrvatskog sabora, koja se prenosila na televizijskom programu HTV 4 Hrvatske radiotelevizije i putem saborske internetske televizije na adresi http://itv.sabor.hr/video te YouTube kanala Internetske televizije Hrvatskog sabora, rekao da je ZŽ, predsjednik uprave Hrvatske elektroprivrede d.d., "na rukovodeće pozicije stavio nesposobne stranačke prijatelje", pa da je tako na mjesto direktora sektora za ljudske potencijale tog trgovačkog društva postavio TŽ "koji vrši mobing nad zaposlenicima" zbog čega su "četiri kolegice napustile sektor", da je TŽ "zaposlio svoju ljubavnicu ŽŽ", da je TŽ "kazneno prijavljivan dok je radio u Ministarstvu obrane i uhvaćen u primanju mita sa označenim novčanicama", iako svjestan da nijedna od tih tvrdnji nije točna, znao da time šteti ugledu i časti oštećenih TŽ i ŽŽ,

dakle, da bi pred drugima, na javnom skupu koji se emitira na televiziji i računalnim mrežama zbog čega je postalo pristupačno većem broju osoba iznio i pronio neistinite činjenične tvrdnje koje mogu škoditi njihovoj časti i ugledu, znajući da su neistinite,

čime bi počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda – klevetu, opisano u članku 149. stavku 1. i 2. KZ/11., a kažnjivo po članku 149. stavku 2. KZ/11.

Na temelju članka 149. stavak 3. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1.- 6. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika te nužni izdaci i nagrada branitelja optuženika padaju na teret privatnog tužitelja.

Obrazloženje

1. Privatni tužitelji podnijeli su privatnu tužbu 23. srpnja 2020. protiv optuženog PŽ, zbog kaznenog djela protiv časti i ugleda – klevetom, opisano u članku 149. stavku 1. i 2. KZ/11., a kažnjivo po članku 149. stavku 2. KZ/11.

2. Pozvan da se očituje o optužbi optuženi PŽ je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao fonogram rasprave sa 14. sjednice 9. saziva Hrvatskog sabora od 11.10.2019., tv raspored HRT-ovog kanala HTV 4 za petak 11.10.2019., podatak s internetske stranice Hrvatskog sabora o prijenosima sjednica, podatke o HEP d.d. iz sudskog registra, odluku o imenovanju TŽ za direktora Sektora za ljudske potencijale HEP d.d., elektroničke zapise iz Matične evidencije HZMO za TŽ i ŽŽ, potvrdu Povjerenstva za zaštitu dostojanstva radnika HEP-a, uvjerenje da se protiv TŽ ne vodi kazneni postupak, ispis članaka iz tjednika Nacional sa listova 480-491 spisa, pregledao je snimku 14. sjednice 9. saziva Hrvatskog sabora od 11.10.2019. od 3:29:01 minute, te izvršio uvid u prekršajnu i kaznenu evidenciju za optuženika. Optuženi PŽ je ispitan na kraju dokaznog postupka.

3.1. Na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. ZKP/08. sud je odbio dokazne prijedloge optuženog PŽ da se pročita izvadak iz političkog programa stranke Živi zid, da se pročita odluka Ustavnog suda U-III-3220/21, da se pribavi od Hrvatskog sabora podatak o tome kada je upućen prijedlog zakona od stranke Živi zid te kada je stavljen na čitanje i da li je stavljen na čitanje, da se pribavi preslika spisa povjerenstva za sukob interesa u vezi s odlukom od 7.2.2020., da se od HEP-a pribave podaci koji su zaposlenici bili zaposleni u sektoru za ljudske potencijale 19.4.2017. i koji su bili zaposleni 11.10.2019., da se pribave podaci od DORH-a o podnošenju kaznene prijave protiv privatnog tužitelja TŽ, da se ispitaju svjedoci KŽ, LŽ, PŽĆ, IŽĆ i GŽ. Naime, ocjena je suda da se odlučne činjenice u ovom kaznenom predmetu mogu utvrditi ocjenom izvedenih dokaza, i to ocjenom sadržaja snimke govora optuženika u Hrvatskom saboru te iskaza privatnih tužitelja, slijedom čega su predloženi dokazi nevažni.

4. U svojoj obrani optuženi PŽ je naveo da je 2019. bio zastupnik u Hrvatskom saboru i predsjednik kluba stranke Živi zid i Promijenimo Hrvatsku i član glavnog odbora stranke Živi zid. Taj odbor je donio većinsku odluku da se pročita pismo koje je predmet ovog kaznenog postupka. To pismo je prije toga pročitala i provjerila pravnica u stranci ŽŽĆ i potvrdila da se takvo pismo može pročitati, ali je odlučeno na glavnom odboru da se pri čitanju pisma ogradimo od tvrdnji koje su sadržane u pismu. Naveo je da je se u tom govoru u Hrvatskom saboru doista i ogradio na način da je prije čitanja tog pisma naveo da čita pismo zaposlenika HEP-a čiji se identitet štiti jer je riječ o zviždačima iz te firme u smislu njihove zaštite. Pismo je pročitano u svrhu informiranja javnosti, a zatim i saborske rasprave o javnoj nabavi. Napomenuo je da predsjedavajući u Hrvatskom saboru ima mogućnost opomenuti zastupnika koji skrene s teme što u konkretnom slučaju nije učinjeno te nije opomenut. Pojasnio je da je svrha zaštite zviždača, što je i dio programa stranke Živi zid i koja stranka je na tome i temeljila svoju kampanju, a i broj zastupničkih mjesta koje je osvojila u Hrvatskom saboru, utemeljen na tom programu. Svrha istoga je da zaposlenici firme osobito od javnog interesa ukažu na kriminal i korupciju bez straha da će biti tuženi u kaznenom postupku za klevetu ili da će dobiti otkaz. Naveo je da ne poznaje privatne tužitelje te da nema ništa osobno protiv privatnog tužitelja TŽ. Zakon o zviždačima je prema njegovom mišljenju stup i osnova demokratskog društva te je stranka Živi zid taj zakon i uputila u saborsku proceduru. U tom kontekstu ukazao je da je 2019. sazvao konferenciju za medije na kojem je medijima dao na raspolaganje pismo iz HZMO-a koje se ticalo nezakonitog postupanja RŽ te je također bila riječ o pismu u kojem nisu bili naznačeni autori, te je podnio i kaznenu prijavu na temelju tog pisma, no ista je odbačena, ali nakon 6 godina USKOK je podnio optužnicu protiv RŽ koja se temelji na sadržaju iz tog pisma, što smatra svojom malom pobjedom i pobjedom zviždača jer je isto rezultiralo smjenom ministra. Kada ne bi postojala zaštita zviždača tada bi bila dovedena u opasnost zaštita osoba koje ukazuju na nepravilnosti te bi te osobe bile izložene onome čemu je on izložen na način da prolazi ovakav kazneni postupak. Istaknuo je da to pismo ne sadrži njegovo osobno mišljenje već je pročitano u svrhu obavještavanja javnosti. Prema njegovom mišljenju HEP je javna firma, strateška te se financira novcima svih građana te je nužno da javnost ima uvid u to kako ista radi te tko se zapošljava u istu. Privatni tužitelj TŽ je direktor u toj firmi na visokoj poziciji koji rukovodi zapošljavanjem u toj firmi pa prema njegovom mišljenju upravlja i zapošljavanjem uhljeba. Isti je poznat javnosti, o njemu je pisao i tjednik Nacional i to upravo u kontekstu zapošljavanja konkretno sestre ČŽ, te da je stoga privatni tužitelj TŽ samim time i politička osoba s obzirom da su strukture u HEP-u političke strukture pod utjecajem HDZ-a koji zapošljava svoj kadar. Istaknuo je da u početku ovog kaznenog postupka pa sve do prije mjesec i pol je vršen pritisak na njega da otkrije zviždača, odnosno osobu koja im je učinila dostupnim ovo pismo, ali nije htio to učiniti jer se isto protivi njegovim moralnim načelima i političkom djelovanju i jer bi se na taj način toj osobi upropastio život. Smatra da je privatni tužitelj TŽ bio spreman povući privatnu tužbu u slučaju da otkrije identitet autora pisma jer mu je to jedino bilo bitno kako bi istoga mogao "kazniti". Istaknuo je da je vjerovao u istinitost tog pisma jer je stranka Živi zid dobila još preko 20 pisama koja upućuju na razne nepravilnosti u HEP-u, a u vezi sa jednim od tih pisama je i pokrenut postupak pred Povjerenstvom za zaštitu sukoba interesa, te želi da se ta pisma također uvrste u ovaj kazneni predmet.

4.1. U svom iskazu svjedok TŽ je naveo da je jedva dočekao nakon šest godina priliku da da svoj iskaz u ovom kaznenom predmetu, jer je taj događaj imao velike posljedice na njegovo zdravstveno stanje i život u cjelini. Na sjednici Sabora navedeno je da je zaposlen pod patronatom BŽ što nije točno jer je predsjednik Uprave HEP-a u vrijeme kada je zaposlen, odnosno imenovan za direktora sektora, a to je 19. travnja 2017. bio SŽ tako da nema nikakve veze sa ZŽ. Naveo je da nije točno da je vršio mobbing prema zaposlenicima u tom sektoru, jer nadležno povjerenstvo nije utvrdilo nikakva postupanja na štetu zaposlenika u njegovom slučaju, korektno i pošteno se ponašao prema svim radnicima te nije nikad pokrenut nikakav postupak niti donesena presuda u vezi sa njegovim postupanjem prema radnicima. Jednako tako nije točna informacija da je gospođa ŽŽ njegova ljubavnica i da ju je zaposlio jer nije moguće da je nju zaposlio s obzirom da je ista počela raditi u HEP-u 1997. godine a on je počeo raditi u HEP-u 2008. godine a istu je upoznao tek 2010. Izjave koje je optuženik iznio na saborskoj sjednici su niske i podle i usmjerene su isključivo da se njega okleveta odnosno diskreditira i to kako u radnom okruženju tako i u privatnom životu, odnosno da se njegova obitelj povrijedi. Naveo je da je ovaj događaj bio iznimno potresan za njegovu obitelj te da samo on zna koju je golgotu prošao u zadnjih šest godina u svom obiteljskom životu. Nije točno ni da je raspolagao nekakvim označenim novčanicama u vezi s primanjem mita jer protiv njega nije pokrenut niti vođen kazneni postupak niti je kazneno ikad osuđen. Cijeli ovaj događaj utjecao je na njegovo zdravstveno stanje na način da ima povišeni tlak i šećer a obitelj je vršila pritisak na njega da dokaže da ništa što je u vezi s njim izjavljeno u Hrvatskom saboru nije točno. U vrijeme kada je saznao za ovu saborsku sjednicu i te informacije o njemu njegova supruga nije s njim razgovarala dva mjeseca što nije nikako mogao podnijeti te je bio spreman i odseliti iz zajedničkog kućanstva ali se nastaviti brinuti o obitelji ali su ipak postigli zajednički dogovor da idu dalje zajedno pa se njihov odnos i popravio. Istaknuo je da ga majka koja je umirovljenica i redovito gleda saborske sjednice svakih nekoliko mjeseci pita je li pokrenuo ikakav postupak da dokaže da nije točno ono što je o njemu izrečeno u Hrvatskom saboru. Iako optuženik u postupku mirnog rješavanja ovog spora nije htio reći tko su njegovi pomagači, odnosno odakle mu informacije koje je iznio na saborskoj sjednici, naveo je da zna tko su te osobe odnosno riječ je o onima koji nisu bili zadovoljni s činjenicom da je uveo rad i red u sektor na čije čelo je postavljen te im je cilj bio zadržati način rada koji je prethodio njegovom postavljanju a koji je bio obilježen da je određeni broj zaposlenika imao povlastice s kojima on nije bio suglasan te je htio da svi budu jednaki. Stoga im je cilj bio da ga se ovakvim objedama diskreditira s obzirom da je u to vrijeme promijenjen predsjednik Uprave te je to postao ZŽ pa je očigledno postojala mogućnost da on donese drugačiju odluku o šefu tog sektora, te ga je ZŽ pitao je li išta od izjavljenog točno kojom prilikom je sastavljena službena bilješka u kojoj je naveo da ništa od navedenog nije točno te mu je tada rekao da je njegova pozicija nakon toga još čvršća i ne dovodi se u pitanje. Nakon BŽ predsjednik Uprave se promijenio i postao VŽ te je njegov mandat i pod trećim predsjednikom Uprave produljen te nije stavljen pod znak pitanja da on svoj posao obavlja u skladu sa zakonom i drugim pravilima. Istaknuo je da je cilj pročitanog pisma u Hrvatskom saboru a koje je pročitao optuženik bio da ga se makne s te pozicije dok druge osobe nisu na taj način bile sporne niti su ikome na jednak način smetale. U odnosu na kolegicu te ujedno i privatnu tužiteljicu ŽŽ naveo je da je ista pouzdana i uzorna radnica te doista ne zna na koji način je ista smetala ikome. Naglasio je da će ovaj postupak voditi do kraja pa ako mu hrvatski sudovi ne pruže zaštitu nije sporno da postoje i drugi sudovi izvan granica Republike Hrvatske misleći pritom na europske sudove jer je siguran da je u pravu i da su sve informacije o njemu netočne i izmišljene jer osobe koje su ih plasirale ne žele i ne mogu vidjeti njegov lik i djelo i jedini način da ga se ukloni bio je ovaj način da se diskreditira njega osobno i njegovu obitelj u čemu nisu uspjeli. S obzirom na to da optuženik nije htio otkriti tko su mu pomagači naveo je da ustraje u imovinskopravnom zahtjevu da mu optuženik nadoknadi neimovinsku štetu u iznosu od 15.000,00 eura. Naveo je da je optuženik u postupku mirnog rješavanja spora bio spreman se ispričati ali nije bio spreman platiti ovaj iznos jer nije htio otkriti imena osoba koje su nalogodavci ovih objeda. Nakon ove saborske sjednice i izrečenih informacija o njemu obratilo mu se desetak kolega te su tražili da dođu na razgovor kod njega koje razgovore je i inače početkom mjeseca omogućavao te su ga pitali je li istina to što je izrečeno a jedna od kolegica po imenu T je rekla da je on zadnja osoba koja bi takvo što mogla učiniti. Nakon postavljanja na ovu poziciju četiri osobe su zatražile sporazumni raskid radnog odnosa i to u razdoblju od četiri mjeseca od njegovog postavljanja te su zatražili prelazak u drugi sektor jer je tamo bio oglas za radno mjesto s čime se on suglasio, a riječ je o osobama koje su imale povlastice kod prethodnog čelnika ovog sektora i koje nisu bile očito zadovoljne novim načinom rada i te osobe smatra malim pomagačima u ovim objedama na njegov račun. Naveo je da je optuženik tijekom ovog kaznenog postupka na jednom portalu a nakon donošenja odluke o odbacivanju privatne tužbe njega i kolegicu nazvao đabalebarošima, da optuženika ne poznaje osobno, a nije čuo da je saborski zastupnik prije ovog događaja niti je znao koje je stranke član i za što se zalaže ta stranka. Naveo je da rad u HEP-u potpada pod javni interes i to kad je riječ o nekim kompetentnim prijedlozima a ne kada je riječ o klevetničkim navodima. U HEP-u se nalazi na rukovodećem položaju no istodobno ima i ugovor o radu u slučaju da više ne bude na tom položaju. Naveo je da zna da se je na toj sjednici sabora raspravljalo o javnoj nabavi, no nije uočio da je optuženik čitao nečije pismo. Naveo je da nije pokretao nikakve postupke u okviru HEP-a radi utvrđivanja tko je izvor ovih klevetničkih informacija jer smatra da će sud odraditi taj posao, da je bio član Mladeži HDZ-a no iz stranke je izašao a i tada kada je bio član nije bio aktivni član. Potvrdio je da je se njegovo ime spominjalo u tjedniku Nacional u okviru toga da nije bio suglasan da se na neko mjesto postavi jedan kandidat koji nije udovoljavao uvjetima za to radno mjesto tako da je u tom članku spomenut u pozitivnom smislu jer je ta osoba zaposlena mimo njegove suglasnosti na što nije mogao utjecati. Istaknuo je da je siguran da njegova pozicija nije bila ovisna o nikakvom političkom preslagivanju na višoj razini nego je bilo isključivo riječ o nezadovoljstvu određenih zaposlenika koji nisu bili zadovoljni njegovim načinom upravljanja ovim sektorom.

4.2. U svom iskazu svjedokinja ŽŽ je navela da najprije želi istaknuti da ju politika ne zanima te da nije član bilo koje političke stranke niti je ikada bila član neke političke stranke. Izjavama da je ljubavnica koju je zaposlio privatni tužitelj TŽ, nanesena joj je velika privatna i poslovna šteta i sramota. TŽ nju nije mogao zaposliti jer je u HEP-u počela raditi 10 godina prije njega. Stoga je ovim izjavama oklevetana te joj je bilo teško ići na posao, ljudi su joj se podsmjehivali, a zbog čega je imala i probleme u braku te je svojoj djeci koja su odrasla, a i roditeljima koji su visoke životne dobi morala objašnjavati o čemu se radi. Te objave imale su utjecaj i na njezino zdravlje jer od tada pati od visokog krvnog tlaka. Navela je da ne zna zbog čega je prozvana jer nije bila nikakav direktor niti menadžer, na nekoj rukovodećoj poziciji. Istaknula je da sramotu koju je proživjela ne može riječima opisati. U HEP-u radi na radnom mjestu voditelja projekta, koje mjesto se nalazi u istom sektoru čiji je direktor TŽ, ali nemaju nikakve direktne veze iako je on nadređena osoba s obzirom na organizacijsku strukturu. Nadalje je istaknula da ostaje kod imovinskopravnog zahtjeva u iznosu od 7.500,00 eura. Navela je da ne poznaje optuženika te da za njega nije čula da je isti bio saborski zastupnik, da je nakon ovih spornih izjava istraživala o kome je riječ te je tada saznala za njega, da ne zna kojim se problemima bavi stranka kojoj pripada optuženik. Navela je da poslovanje HEP-a može potpadati pod interes javnosti, ali takav interes sigurno ne postoji u odnosu na privatne živote njegovih zaposlenika, no osim što nije član uprave, smatra da ni privatni život članova uprave nije zanimljiv javnosti. Prije ove rasprave nije pogledala ni poslušala cijeli govor optuženika u Hrvatskom saboru. Navela je da je govor optuženika, koji se odnosi na nju i TŽ, bio izrezan i u obliku videa poslan na mobitele djelatnicima u HEP- u, no ne i njoj te je se na taj način proširila ta izjava, te je tada i saznala za sadržaj i to se dogodilo isti dan kada je održana saborska sjednica. Navela je da je tek na raspravi čula cijeli sadržaj govora optuženika u Hrvatskom saboru, da do rasprave nije shvatila da optuženik čita nečije pismo te da ne zna tko je izrezao taj video i od koga je potekao taj video. Istaknula je da su reakcije bile različite na način da su neki bili šokirani, a nekima je to bilo smiješno, te da ta izjava nije utjecala na njezino radno mjesto jer ima ugovor o radu te zbog toga nije ni mogla biti smijenjena.

5. U ovom kaznenom postupku nije sporno da je optuženi PŽ u Hrvatskom saboru u svojstvu zastupnika u svom izlaganju pročitao pismo koje sadrži tvrdnje o privatnim tužiteljima IŽ i ŽŽ. Nije sporno ni da su te tvrdnje postale dostupne većem broju ljudi putem televizije i računalnih mreža s obzirom na to da je riječ o saborskoj sjednici, koja se snima i uživo prenosi, te je dostupna na internetu. Nije sporno ni da je riječ o tvrdnjama koje se tiču osobnog života privatnih tužitelja i to u vezi s njihovim radom, zapošljavanjem, napredovanjem, odnosu prema zaposlenicima, koje mogu škoditi časti i ugledu privatnih tužitelja.

5.1. Sporno je da li je optuženi PŽ te tvrdnje u Hrvatskom saboru iznio s ciljem da naškodi časti i ugledu privatnih tužitelja, jesu li tvrdnje koje iznio istinite ili neistinite, te ako su neistinite, je li optuženik znao da nisu istinite.

6. Utvrđujući s kojim je ciljem u konkretnom slučaju postupao optuženi PŽ sud je utvrdio vrijeme, mjesto i okolnosti izricanja tvrdnji koje mu se stavljaju na teret. Naime, predmet rasprave u Hrvatskom saboru odnosno točka dnevnog reda u okviru koje se optuženik javio za riječ jest Godišnje izvješće o radu Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave za 2018. godinu, čiji je predlagatelj Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave. S tim u vezi saborski zastupnik, ovdje optuženi PŽ je iznio svoje mišljenje o toj točki dnevnog reda, kritički se osvrćući na postupke javne nabave, ukazujući na namještanja, korupciju i duge nedostatke u tim postupcima. U tom kontekstu je naveo da će pročitati pismo koje je upućeno predsjedniku stranke Živi zid, da će zaštiti identitet zaposlenika HEP-a koji je sastavio pismo, jer inače štite zviždače, spočitavajući da je njihov prijedlog Zakona o zviždačima odbijen, u cilju da se spriječi pojavljivanje više takvih pisama u javnosti te potom čita to pismo „o nepravilnostima i kriminalu u Hrvatskoj elektroprivredi“, imenovanju FŽ predsjednikom Uprave HEP-a, za kojeg se tvrdi da je prijatelj CŽ, neispunjavanju uvjeta za imenovanje na to mjesto, izdacima za sponzorstva i reklame, utjecaju na medije, odnosu prema zaposlenicima, postavljanju više osoba na rukovodeća mjesta, iako za to nemaju sposobnosti, te među ostalim spominje i privatnog tužitelja TŽ, za kojeg se tvrdi da vrši mobbing nad zaposlenicima, da je zaposlio svoju ljubavnicu ŽŽ, da je kazneno prijavljivan dok je radio u MORH-u i uhvaćen u primanju mita s označenim novčanicama, zatim nastavlja s kritikama o HEP-u ukazujući na namještanje javne nabave za kabele, nezakoniti rad određenih zaposlenika, korištenje službenih vozila, njihovo oštećenje i popravak. U svom izlaganju u nastavku optuženik ukazuje zatim na Grad Zagreb u kojem „kriminal cvjeta“ projekte s dječjim igralištima i trošenju novca iz gradskog proračuna.

6.1. Dakle, optuženi PŽ u okviru točke dnevnog reda, raspravljajući o javnoj nabavi, kritizirajući istu, čita i pismo zaposlenika iz HEP-a o nezakonitostima u tom trgovačkom društvu, zapošljavanju i trošenju novca, obuhvaća i privatne tužitelje. Razmatrajući način izražavanja i sadržaj izjave u govoru optuženog PŽ u Hrvatskom saboru očito je da je sadržaj njegovog govora i to kako slobodnog izlaganja tako i čitanja pisma u vezi s obavljanjem njegove poslaničke funkcije, gdje propituje, prokazuje, ukazuje na možebitne nezakonitosti, propuste u postupanju državnih organa, jedinica lokalne samouprave te trgovačkih društava u vlasništvu države, što su pitanja od javnog interesa. Tako isti među ostalim čitajući pismo ukazuje na privatnog tužitelja TŽ, spominjući i privatnu tužiteljicu ŽŽ, koja je zaposlena u sektoru na čijem je čelu privatni tužitelj TŽ, sumnjajući na način njihovog zapošljavanja i napredovanja. Pritom valja imati na umu da je HEP izvan svake sumnje trgovačko društvo čija je djelatnost od javnog interesa, da je privatni tužitelj na rukovodećem položaju. Tvrdnje koje u tom kontekstu optuženik prenosi, jer čita pismo nepoznatog zaposlenika HEP-a, izvan svake sumnje nisu pozitivne, već negativne i takve mogu škoditi časti i ugledu privatnih tužitelja, jer dovode u pitanje njihovo napredovanje, zapošljavanje, odnos prema drugim zaposlenicima i način rada, koje optuženik propituje. Ovdje se s jedne strane dakle sukobljavaju pravo na slobodu izražavanja i druge strane pravo na poštovanje osobnog života, koja prava zaslužuju jednaku zaštitu pri čemu između njih treba postići pravičnu ravnotežu, pri čemu je sud imao u vidu da je ovdje riječ o slobodi izražavanja saborskog zastupnika, koja sloboda uživa višu zaštitu.

7. Pravo na zaštitu ugleda, časti i dostojanstva sastavni je dio prava na poštovanje osobnog života zajamčenog člankom 35. Ustava, odnosno njemu srodnog prava na poštovanje privatnog života zajamčenog člankom 8. Konvencije. Da bi se članak 35. Ustava odnosno članak 8. Konvencije mogao primijeniti, napad na ugled osobe mora postići određenu razinu ozbiljnosti i biti takav da dovodi u pitanje osobno uživanje prava na privatni život (v., primjerice, predmete Bédat, navedeno, § 72.; te Narodni list, navedeno, § 55.). Drugim riječima, činjenične tvrdnje trebaju biti toliko jako uvredljive da njihova objava ima neizbježan izravan učinak na privatni život konkretnog pojedinca (v. predmet ESLJP-a ToranzoGomez protiv Španjolske, br. 26922/14, § 51., presuda od 20. studenoga 2018.). Osim toga, u pitanjima od javnog interesa postoji malo prostora za ograničenje slobode izražavanja. Potencijalna ozbiljnost određenih primjedbi (v., primjerice, predmet ESLJP-a Thoma protiv Luksemburga, br. 38432/97, § 57., presuda od 29. ožujka 2001.) ne ukida pravo na visoku razinu zaštite slobode izražavanja s obzirom na to da postoji stvar od javnog interesa (v. predmet Bédat, navedeno, § 49.). Sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog društva i jedan od osnovnih uvjeta za njegov napredak i za ispunjenje svakog pojedinca. Pravo na slobodu izražavanja odnosi se ne samo na "informacije" ili "ideje" koje su blagonaklono prihvaćene ili se ne smatraju uvredljivima ili ne izazivaju nikakvu reakciju, nego i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju. To zahtijevaju pluralizam, tolerancija i slobodoumlje bez kojih nema "demokratskog društva". Kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanima zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni. Ta ograničenja moraju biti strogo tumačena, a potreba za njima mora biti uvjerljivo utvrđena (usporedi s predmetima ESLJP-a N protiv Moldavije [Vv], br. 14277/04, § 69., presuda od 12. veljače 2008.; i Bédat protiv Švicarske [Vv], br. 56925/08, § 48., presuda od 29. ožujka 2016.). Drugim riječima, pravo na slobodu izražavanja nije apsolutno pravo. Članak 10. Konvencije, kao ni članak 38. Ustava, ne jamče neograničenu slobodu izražavanja. Sloboda izražavanja može biti ograničena ako je to nužno u demokratskom društvu. Kako bi se osigurala dosljednost i izbjeglo diskrecijsko odlučivanje pri odgovaranju na pitanje koje od sukobljenih prava preteže u konkretnom slučaju i kojemu od njih je potrebno pružiti zaštitu, ESLJP je u predmetu AxelSpringer AG protiv Njemačke(navedeno) naveo sljedeće okolnosti prema kojima načelno ocjenjuje je li u konkretnom slučaju postignuta pravična ravnoteža između sukobljenih prava: a) doprinos raspravi u javnom interesu; b) u kojoj mjeri je osoba u pitanju poznata javnosti i kakav je sadržaj danih izjava; c) prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi; d) metode prikupljanja informacija i njihova provjerljivost; e) sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije; f) ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujući učinak (tzv. chillingeffect).

8. S tim u vezi valja imati na umu članak 76. stavak 3. Ustava Republike Hrvatske koji propisuje da zastupnik ne može biti pozvan na kaznenu odgovornost, pritvoren ili kažnjen za izraženo mišljenje ili glasovanje u Hrvatskom saboru. Europski sud za ljudska prava je u svojim odlukama u više navrata naglasio da je parlamentarnim zastupnicima važna sloboda izražavanja, sloboda rasprave nije međutim apsolutna, iako je od temeljne važnosti u demokratskom društvu. Država potpisnica Konvencije može navedenu slobodu podvrgnuti odgovarajućim mjerama „ograničenja“ ili „kaznama“, a na Sudu je zadatak da donese konačnu odluku o usklađenost takve mjere sa zahtjevima iz članka 10. Konvencije. Sukladno tome, univerzalno priznato načelo parlamentarnog imuniteta omogućava pojačanu, ali ne i neograničenu zaštitu prava na govor u Parlamentu. Svrha imuniteta neodgovornosti je da zastupnik izražava stavove, mišljenja i poglede slobodno, kritizira rad drugih državnih organa, trgovačkih društava u državnom vlasništvu bez opasnosti da bude kazneno odgovoran.

8.1. Dakle, u konkretnom slučaju sloboda izražavanja saborskog zastupnika je šira i uživa veću zaštitu, iako nije neograničena. Pritom valja odrediti o kakvoj je kritici upućenoj iz saborske klupe riječ, radi li se o pitanju od javnog interesa, kod kojeg postoji vrlo malo prostora za ograničenje slobode izražavanja, unatoč postojanju ozbiljnih primjedbi ili je riječ o osobnom obračunu s drugom ili drugim osobama na koje se kritika odnosi.

8.2. Iako ovdje nije sporno da je ograničenje slobode izražavanja utemeljeno na zakonu jer su KZ/11. propisana kaznena djela protiv časti i ugleda i to kazneno djelo uvrede i kazneno djelo klevete, koje se optuženiku i stavlja na teret u ovom kaznenom postupku, te kažnjavanje teži legitimnom cilju to jest zaštiti časti i ugled osobe, što su dva koraka u testu koje ESLJP provodi pri ocjeni o opravdanosti ograničenja nekog prava. No to ograničenje u konkretnom slučaju nije prijeko potrebno i razmjerno zaštiti cilja koji se postiže ograničavanjem prava na slobodu izražavanja, dakle uspostavljanje pravične ravnoteže između zaštite prava na slobodu izražavanja i prava na osobni i obiteljski život te time zaštita prava na slobodu izražavanja preteže u korist prava na zaštitu časti i ugleda. To stoga što je riječ u govoru saborskog zastupnika koji govori o temama od javnog interesa u okviru teme koja je na točci dnevnog reda saborske sjednice, a odnosi se na način zapošljavanja u trgovačkim društvima od javnog interesa, kvalifikacijama tih osoba te njihovim odnosima s drugim zaposlenicima. Pritom takve osobe osobito one na rukovodećim pozicijama dužne su trpiti kritiku, odgovoriti na istu i time omogućiti uvid široj javnosti je li ista opravdana ili nije, što omogućava ostvarivanje veće transparentnosti rada državnih organa, institucija i drugih pravnih osoba od javnog interesa. Taj zadatak osobito pripada izabranim predstavnicima birača u zakonodavnim tijelu, dakle saborskim zastupnicima, doseg čije riječ je jači i trajniji s obzirom na funkciju koju obavljaju. Ovdje dakle nije riječ o osobnom napadu na privatne tužitelje, TŽ i ŽŽ jer govor saborskog zastupnika, optuženog PŽ ne predstavlja obračun s njima, dakle isti ne koristi svoje svojstvo saborskog zastupnika da oblati privatne tužitelje osobno, jer s njima ima neke nerazriješene odnose već ih spominje u kontekstu točke o kojoj se raspravljalo u Hrvatskom saboru, i to javne nabave, koja tema je pod lupom javnosti i drugih nadležnih tijela, zbog sumnji u nezakonitosti u tim postupcima. Dakako, da bez obzira na postojanje imuniteta neodgovornosti, koji ne predstavlja apsolutnu zaštitu, ne bi bilo prihvatljivo iskorištavanje te zaštite za osobne obračune s bilo kojom osobom, jer isto izlazi iz svrhe postojanja tog instituta, o čemu ovdje nije riječ. Tome valja dodati da ni privatni tužitelji nisu prije predmetnog govora u Hrvatskom saboru bili upoznati s optuženikom i njegovim djelovanjem, niti je optuženik znao za njih, što proizlazi iz njihovih iskaza odnosno optuženikove obrane. Ta činjenica dodatno potvrđuje da govor optuženika odnosno čitanje pisma nema nikakve veze s obračunom s privatnim tužiteljima, već se isti spominju, pored drugih imena u kontekstu možebitnih nezakonitosti u trošenju proračunskog novca, zapošljavanja i napredovanja, što su bez dvojbe pitanja od javnog interesa. U odnosu na tvrdnju privatne tužiteljice da nije javna osoba te da nije na rukovodećom položaju u HEP-u valja istaknuti da je oštrica kritike ovdje uperena ka tadašnjem predsjedniku uprave EŽ, zatim TŽ te potom ŽŽ, dakle podredno, no opet s ciljem ukazivanja na način zapošljavanja, što uzimajući javno mnijenje da se u Republici Hrvatskoj ljudi zapošljavaju po osnovi rodbinskih ili osobnih odnosa, a ne na temelju stručnosti i iskustva, to tvrdnje optuženika o zapošljavanju i napredovanju privatnih tužitelja ne predstavljaju napad na njihov osobni i obiteljski život već poziv za propitivanje sumnji u njihovo zapošljavanje ili napredovanje, koje se temelje na pismu zaposlenika u HEP- u, jer osobni i obiteljski odnosi po prirodi stvari nisu prema ocjeni ovog suda u fokusu onog koji upućuje kritiku, ovdje optuženog PŽ, već skretanje pažnje na možebitno zapošljavanje i napredovanje koje nije u skladu s obrazovanjem, iskustvom i drugim vještinama. Sužavanja takve kritike osobito upućene od saborskog zastupnika, a i osoba koje nemaju takvo svojstvo vodilo bi ka potkopavanju temelja demokratskog društva, koje šiti široku slobodu izražavanja u pitanjima od javnog interesa, što zapošljavanje u državnim i javnim službama te trgovačkim društvima u vlasništvu države svakako jest, te su članovi tih sustava dužni trpiti takvu kritiku dopuštanjem preispitivanja njihovog zapošljavanja i napredovanja, te je isto legitimna tema političke i javne kritike, čije ograničenje može biti tek iznimno, o čemu ovdje nije riječ.

8.3. Pri takvom stanju stvari odnosno okolnostima u kojima je optuženi PŽ iznio tvrdnje o privatnim tužiteljima sud se nije upuštao u ocjenu jesu li one istinite ili nisu, jer i da nisu istinite, ovdje nema niti jednog dokaza koje upućuju da optuženik iznosi tvrdnje u cilju da našteti časti i ugledu privatnih tužitelja, već isti vršeći svoju zastupničku ulogu, u okviru rasprave o javnoj nabavi, pouzdajući se u izvore koji ukazuju na postojanje nepravilnosti i nezakonitosti u radu u HEP-u, čitajući pismo zaposlenika, skreće pažnju javnosti a i nadležnih tijela na sumnje u nepravilnosti i nezakonitosti u tijelima od javnog interesa, što je i zadatak svih građana a osobito onih koji su izabrani u predstavnička tijela. Stoga je prema ocjeni ovog suda suvišno utvrđivati jesu li ove tvrdnje istinite ili nisu, te ako je riječ o tome da nisu istinite je li optuženik znao da nisu istinite ili je imao opravdanog razloga vjerovati da su istinite, što predstavlja zakonska obilježja kaznenog djela klevete.

9. Slijedom izloženoga s obzirom na to da okolnosti u kojima su tvrdnje o privatnim tužiteljima izrečene ne ukazuju da su izrečene tvrdnje optuženika bile usmjerene da naškode časti i ugledu privatnih tužitelja, već na ukazivanje na nepravilnosti u trgovačkim društvima, institucijama i slično koja su od javnog interesa, to nema dokaza da je optuženi PŽ postupao s ciljem da naškodi časti i ugledu privatnih tužitelja, slijedom čega je optuženog PŽ valjalo osloboditi od optužbe, na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08.

10. Odlučujući o troškovima kaznenog postupka na temelju članka 149. stavak 3. ZKP/08. određeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1.

- 6. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika te nužni izdaci i nagrada branitelja optuženika padaju na teret privatnog tužitelja.

11. Slijedom svega izloženoga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 15. srpnja 2025.

Sudac:

Iva Kero

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu neposredno ili preporučenom pošiljkom u dovoljnom broju primjeraka za sud te za protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Privatni tužitelji, po opunomoćeniku, odvjetniku Ivici Lovriću, ekomunikacija

2. Optuženi PŽ, [adresa]

3. Branitelj optuženika, odvjetnik Hrvoje Novak, ekomunikacija

4. U spis