Poslovni broj: Usž-2662/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice IF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica mr. sc. Ksenija Vržina, odvjetnica u Zagrebu, Praška 6/1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4457/2023-7 od 4. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4457/2023-7 od 4. travnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporavanom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/2342, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 4. srpnja 2023. (točka I. izreke) te se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužiteljice protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22-013/3677, URBROJ: 251-09-22-1/002- 23-2 od 28. ožujka 2023. godine.
2.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem od 28. ožujka 2023. zamijenjen je dio izreke zaključka Grada Zagreba, Ureda za demografiju, KLASA: 551-06/19-013/304, URBROJ: 251-21-21-1/002-19-2 od 26. travnja 2019., u dijelu koji se odnosi na visinu novčane naknade, trajanje i razloge prestanka, sve na način kako je izrekom rješenja određeno.
3. Tužiteljica prvostupanjsku presudu osporava u cijelosti i to zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U razlozima žalbe navodi da je zaključak Grada Zagreba od 26. travnja 2019., kojim je ona stekla pravo na novčanu pomoć, postao pravomoćan te da tuženik takav zaključak ne može poništiti, ukinuti, niti izmijeniti novim rješenjem, odnosno ne može ponovno rješavati o pravomoćno riješenoj upravnoj stvari. Ističe da se donošenjem prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja mijenja se postojeća pravna situacija, a suprotno legitimnim očekivanjima tužiteljice kao adresata. Navodi da institut pravomoćnosti upravnog akta, nedopuštenosti retroaktivnosti i načelo zaštite stečenih prava stranaka predstavljaju okosnicu pravne sigurnosti pojedinaca naspram javne vlasti te da navedene vrijednosti izravno proizlaze iz načela vladavine prava kao jedne od najviših ustavnih vrednota koja obuhvaća i zahtjeve koji se predstavljaju pred nositelje vlasti. Smatra da su ovdje te fundamentalne vrijednosti pravnog poretka narušene. Navodi da je lokalna vlast je uzurpirala isključive ovlasti zakonodavca time što je člankom 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“ broj 25/22., dalje u tekstu: Odluka/22) konstruirala normativnu osnovu za izvanredno (djelomično ili u cijelosti) ukidanje pravomoćnih zakonitih upravnih akata kojima su stečena prava u okviru modela roditelj-odgojitelj, a na temelju koje odluke je doneseno prvostupanjsko rješenje u upravnom postupku. Smatra da skraćenje trajanja mjere roditelj-odgojitelj (s 15. na 7. godinu života) kao i usklađenje visine mjesečnih novčanih iznosa zadire u upravni akt kojim je navedeno već definirano. Mišljenja je da, ako je pravo stečeno, pravna situacija je definirana, bez obzira na to što se ostvarivanje stečenog prava vremenski proteže do isteka roka fiksiranog izrekom upravnog akta te da je prvostupanjskim i drugostupanjskim rješenjem tužiteljici nametnut prekomjeran teret suprotno naprijed navedenom, a što je prvostupanjski sud propustio utvrditi te se u obrazloženju držao isključivo utvrđenja viših sudova. Predlaže poništiti pobijanu presudu te otkloniti nedostatke i presudom riješi stvar, a podredno predlaže poništiti pobijanu presudu te vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz nalaganje tuženiku da tužiteljici naknadi trošak upravnog spora. Potražuje naknadu troška žalbenog postupka na ime zastupanja po ovlaštenom opunomoćeniku odvjetniku u iznosu od 1.562,50 EUR.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da prvostupanjski upravni sud odbijanjem tužbenog zahtjeva nije povrijedio zakon na štetu tužiteljice. To stoga jer je prvostupanjski upravni sud svoju odluku utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je pravilno primijenivši materijalno pravo zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Iz dokumentacije spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica zaključkom Grada Zagreba, Ureda za demografiju Grada Zagreba, KLASA: 551-06/19-013/304, URBROJ: 251-21-21-1/002-19-2 od 26. travnja 2019., stekla pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja. Ovdje osporavanim prvostupanjskim rješenjem od 28. ožujka 2023. izmijenjen je navedeni zaključak samo u dijelu koji se odnosi na iznose novčane pomoći, trajanje novčane pomoći i razloge prestanka novčane pomoći, sukladno odredbi članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (“Službeni glasnik Grada Zagreba”, broj 25/22., dalje u tekstu: Odluka/22.).
8. Naprijed navedena Odluka/22 kojom je izmijenjena Odluka o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 10/18., 20/21.), temeljem koje je doneseno rješenje tijela prvog stupnja i tuženika, bila je predmetom ocjene zakonitosti te su presudom Suda, poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023., odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22, kojom su promijenjeni uvjeti prestanka novčane pomoći i iznosi novčane pomoći, a koju presudu je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio ustavnopravno osnovanom (odluka i rješenje poslovni broj: U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenoga 2023.). Pri tom se ističe da je odredbom članka 10. stavka 2. ZUS-a propisano da je pravomoćna presuda suda kojom se odlučuje o zakonitosti općeg akta obvezna za sve.
9. U odnosu na prigovore tužiteljice u pogledu povrede načela zaštite stečenih prava i legitimnih očekivanja, odnosno zadiranja u pravomoćni upravni akt i povredu načela retroaktivnosti, koji su i po ocjeni ovog Suda neosnovani, treba reći da je već u presudi ovog Suda, poslovni broj: Usoz-8/2022-68 od 5. srpnja 2022., donesenoj povodom zahtjeva za ocjenu zakonitosti Odluke o izmjenama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja od 9. prosinca 2021. („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 29/21.), Sud utvrdio da Odluka ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu, već utječe na opseg prava i trajanje u budućnosti, a da ciljeve koje Grad želi postići donošenjem osporene Odluke smatra legitimnima pri čemu valjati imati na umu neupitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja (koju je, bez zakonske obveze, određenoj, usko određenoj kategoriji osoba dala ranija gradska vlast) na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba (točka 141.). U presudi ovog Suda, poslovni broj: Usoz- 143/2022-91 od 27. veljače 2023., Sud nije našao da bi donošenjem nove Odluke/22 skraćivanje novčane pomoći za roditelja odgojitelja s maksimalnih 15 na 7 godina života djeteta bilo u nesuglasju s načelom razmjernosti te zaključio da je donositelj uvedenim kompenzacijskim mjerama uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke (točka 35., 51. do 56.).
10. Pravilno je prvostupanjski sud obrazložio da su ta pitanja bila razmotrena i od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske u prethodno navedenoj odluci U-III- 1744/2023 te je detaljnu analizu i razloge neprihvaćanja prigovora podnositelja ustavne tužbe iznio pod točkama 47. do 52. obrazloženja. Ustavni je sud također razmatrao pitanje položaja roditelja odgojitelja u kontekstu primjene i obveze Grada Zagreba u realizaciji kompenzacijskih mjera, kako u pogledu proširenja kapaciteta gradskih vrtića tako i potpore za samozapošljavanje i druge mjere usmjerene lakšem povratku na tržište rada roditelja odgojitelja, te iznio razloge zbog kojih smatra osnovanim zaključak i ocjenu ovog Suda da je kompenzacijskim mjerama Grad Zagreb uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke/22, olakšavajući im povratak na tržište rada (točka 60. obrazloženja).
11. Stoga, po ocjeni ovog Suda, nije bilo zapreke za primjenu odredbe članka 6. Odluke/22 temeljem koje je doneseno prvostupanjsko rješenje od 28. ožujka 2023. godine.
12. Kraj takvog stanja stvari, a s obzirom da tužiteljica u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
13. S obzirom da tužiteljica nije uspjela u ovom upravnom sporu, to je, temeljem članka 147. stavka 1. ZUS-a, tužiteljica prvostupanjskom presudom pravilno odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova prvostupanjskog upravnog spora, a ujedno je iz navedenog razloga odlukom ovog Suda odbijen zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka.
14. Slijedom svega navedenog, pozivom na odredba članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 15. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
