Poslovni broj: Usž-4413/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice AK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Ivan Topić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Eterović, Šarac i Topić j.t.d., Zagreb, Trnjanska cesta 69, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice, zastupane po istom opunomoćeniku, protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 2487/2023-8 od 7. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2487/2023-8 od 7. listopada 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/829, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 24. travnja 2023. (točka I. izreke) te se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke). Navedenim rješenjem tuženika odbija se prigovor tužiteljice podnijet protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22-013/4741, URBROJ: 251-09-22-1/003- 23-02 od 17. ožujka 2023. (točka I. izreke) te se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog postupka (točka II. izreke).
2. Tužiteljica je protiv osporene presude izjavila žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbenim razlozima, u bitnom, ističe da je status roditelja odgojitelja i pravo na novčanu pomoć stekla na temelju pravomoćnog i zakonitog pojedinačnog upravnog akta- zaključka tuženika od 1. travnja 2021. Prema tome, novčana pomoć predstavlja subjektivno pravo tužiteljice koje je stečeno danom kada se protiv pojedinačnog upravnog akta više nije mogla izjaviti žalba niti pokrenuti upravni spor te je ona postala njezino vlasništvo. U konkretnom predmetu, pravo vlasništva stranke ne ogleda se samo u zaštiti i poštivanju već isplaćene novčane pomoći, nego i u legitimnim očekivanjima stranke da će pravo na novčanu pomoć zasnovano na zakonitom i pravomoćnom pojedinačnom upravnom aktu biti poštovano i njegovo ostvarenje zaštićeno. Drži kontradiktornim i nejasnim navod suda da se Odlukom o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj 25/22.-dalje u tekstu: Odluka/22), ne dira u pravomoćnost upravnog akta u dijelu koji se odnosi na ostvarivanje prava na novčanu pomoć, kraj činjenice da je odredbom članka 13. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09. i 110/21. -dalje u tekstu: ZUP) propisano kako se odluka javnopravnog tijela protiv koje se ne može izjaviti žalba niti pokrenuti upravni spor (pravomoćna odluka), a kojom je stranka stekla određeno pravo može poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima propisanim zakonom. Stoga je, pri donošenju članka 6. Odluke/22, donositelj prekoračio svoje ovlasti jer je na sebe preuzeo ulogu zakonodavca tako što se upustio u to da općim aktom regulira pravno područje koje je već uređeno ZUP-om, i to na način koji je u suprotnosti sa ZUP-om. S tim u vezi tužiteljica nastavno daje detaljnije pojašnjenje, pozivajući se na konvencijske i ustavne odredbe kojima se jamči pravo vlasništva i određuje nepovredivost vlasništva. Konačno, osporava ocjenu prvostupanjskog suda, koji je prihvatio tuženikovo obrazloženje o neposrednom rješavanju predmetne upravne stvari sukladno članku 49. ZUP-a, te konstatira da sud na tuženika primjenjuje odredbe ZUP-a kada se radi o institutu neposrednog rješavanja upravne stvari, dok ostale odredbe kojima se štiti institut zakonitosti, pravomoćnosti i kojima se propisuju ograničenja ovlasti tuženika, prvostupanjski sud ne primjenjuje, čime krši ustavno pravo tužiteljice na jednakost svih pred zakonom. Slijedom svega navedenog, tužiteljica predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu, poništiti osporenu presudu, otkloniti nedostatke i presudom riješiti stvar, podredno, vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu iskazanog troška za sastav žalbe.
3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice te da time nije povrijedio zakon na njezinu štetu.
6. Naime, prema odredbi članka 126. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu izjaviti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.
7. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužiteljica upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, te je, primjenom izrijekom navedenih odredaba ZUP-a i Odluke/22, osnovano ocijenio zakonitim rješenje tuženika, pri čemu je za takvu svoju odluku naveo jasne i dostatno obrazložene razloge koje, zbog nepotrebnog ponavljanja, prihvaća i ovaj Sud.
8. Na drukčiji zaključak ne ukazuju ni žalbeni navodi, kojima tužiteljica u bitnom ponavlja prigovore istaknute u tužbi, tražeći u stvari drukčiju ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja te dajući pritom svoje tumačenje primijenjenog materijalnog i postupovnog prava, što nije od utjecaja na rješavanje ove stvari. Ovo osobito imajući u vidu da je pravilnost stajališta zauzetih u osporenoj presudi ovaj Sud već potvrdio u nizu ovosudnih presuda (primjerice presuda poslovni broj Usž-1855/2025-2 od 20. svibnja 2025., Usž-1128/2025-4 od 4. lipnja 2025., Usž-4209/2024-3 od 12. ožujka 2025. i dr.), u kojima je detaljnije odgovoreno, pored ostalih, i na istovrsne žalbene prigovore pa se tužiteljica s tim u vezi upućuje na sadržaj navedenih presuda.
9. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nije našao osnove osporenu presudu, uz obrazloženje kakvo je njome dano, ocijeniti nezakonitom pa je žalbu valjalo odbiti.
10. Na kraju, Sud nije našao osnovanim niti zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela predmetnog upravnog spora, jer tužiteljica nije uspjela sa žalbom u ovom sporu pa joj, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.
11. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagrebu, 15. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
