Poslovni broj: Usž-175/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od mr. sc. Inge Vezmar Barlek, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprice Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Valamar Riviera d.d. za turizam, Stancija Kaligari 1, Poreč, OIB 36201212847, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Markoč, Pećina i Kušeta, Krvavi most 2/II, Zagreb, protiv tuženika Državne geodetske uprave Republike Hrvatske, Središnji ured, Zagreb, Gruška 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Republike Hrvatske, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, Dr. A. Starčevića 23, radi promjene podataka u katastarskom operatu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-528/2023-6 od 26. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 528/2023-6 od 26. rujna 2023.

II. Poništava se rješenje Državne geodetske uprave Republike Hrvatske Klasa: UP/II-932- 07/22-07/313, Urbroj: 541-11/2-22-2 od 12. prosinca 2022.

III. Poništava se rješenje Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Dubrovnik Klasa: UP/I-932-07/21-02/569, Urbroj: 541-30-02/4-22-5 od 22. veljače 2022.

IV. Nalaže se tuženiku da u roku od 60 dana, od dana dostave ove presude, tužitelju naknadi troškove upravnog spora u iznosu od 1.399,20 €.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-528/2023-6 od 26. rujna 2023. odbijen je zahtjev tužitelja za poništenjem/oglašivanjem ništetnim rješenja tuženika, Klasa: UP/II-932- 07/22-07/313, Urbroj: 541-11/2-22-2 od 12. prosinca 2022., te za poništenjem/oglašivanjem ništavim rješenja Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Klasa: UP/I-932-07/21-02/569, Urbroj: 541- 30-02/4-22-5 od 22. veljače 2022. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova upravnog spora (točka II. izreke).

1.1. Rješenjem tuženika od 12. prosinca 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Klasa: UP/I-932-07/21-02/569, Urbroj: 541-30-02/4-22-5 od 22. veljače 2022., a kojim rješenjem se u katastarskom operatu katastarske općine [katastarska općina] u posjedovnim listovima broj 224,1922, 2331, 4551, 5517, 5691, 5803 mijenjaju podaci na način kako je to navedeno u izreci tog rješenja.

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže poništiti pobijanu presudu, usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti rješenje tuženika uz nadoknadu troškova spora i sastava žalbe.

2.1. Tužitelj, u žalbi, u bitnom navodi da prvostupanjska presuda nije valjano obrazložena kao ni nižestupanjska rješenja. Ističe da je tijekom postupka i spora iznio činjenice i dokaze o relevantnim geodetskim elaboratima, a koje činjenice i dokazi su potpuno zanemareni kako u postupku koji je prethodio donošenju prvostupanjskog rješenja tako i prilikom donošenja rješenja tuženika i prvostupanjske presude. Navodi da je granica pomorskog dobra određena još 2007. godine na temelju geodetskog elaborata koji je potvrđen od nadležnog tijela, a kojom potvrdom je utvrđeno da je taj i takav elaborat u skladu s Uredbom o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž, pa je nejasno zašto je sada ta ista granica ponovno određena na drugačiji način. Granica pomorskog dobra, na taj način se proširila na teret nekretnina koje su u vlasništvu tužitelja, a tako proširena granica na pojedinim mjestima seže do čak 60 metara od crte srednjih viših visokih voda i to na uređeno zemljište u vlasništvu tužitelja te koje zemljište ne ispunjava niti jedan zakonom propisani preduvjet da bi bilo proglašeno pomorskim dobrom. Ističe kako je u popisu čestica koje se nalaze u pomorskom dobru navedena i č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja nekretnina je u naravi objekt restorana Orsan, a taj objekt je u katastru evidentiran već 200 godina, a tužitelj ga je stekao radi realizacije turističko-hotelskog kompleksa na Babinom Kuku sukladno Detaljnom urbanističkom planu i urbanističkom projektu Babin Kuk prema kojem je u navedenom objektu predviđena namjena ribljeg restorana. Pravo vlasništva restorana Orsan pravnog prednika tužitelja u zemljišnim knjigama upisano je temeljem presude Općinskog suda u Dubrovniku P-1459/99 od 12. svibnja 2000., te se neovisno o utvrđenoj granici pomorskog dobra u konkretnom slučaju nikako ne može raditi o pomorskom dobru te ne postoji temelj za brisanje vlasništva tužitelja u odnosu na tu nekretninu. Nadalje, navodi kako potvrda Povjerenstva za granice pomorskog dobra od 25. veljače 2021. nije valjana jer ista datira od 25. veljače 2021., a sastavni dijelovi geodetskog elaborata su digitalno potpisani od strane izvođača dana 25. i 26. svibnja 2021. Status pomorskog dobra za predmetne nekretnine Republika Hrvatska kao predlagatelj temelji na Uredbi Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina] od 7. rujna 2000., te na Odluci Stručnog povjerenstva za granice pomorskog dobra za Dubrovačko-neretvansku županiju od 7. travnja 2003. Prije donošenja navedene Uredbe i Odluke granica pomorskog dobra na nekretninama bila je određena samim zakonom kao pojas kopna od šest metara od crte srednjih viših visokih voda mora, a Uredbom i Odlukom naknadno je dio kopna proglašen pomorskim dobrom, pri čemu je granica pomorskog dobra mijenjana na način da je područje pomorskog dobra prošireno. U takvom slučaju, ističe da Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama upućuje na primjenu Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade a koji zakon pak propisuje da se naknada za potpuno izvlaštenu nekretninu određuje u novcu u visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje. Izostankom naknade vrijednosti za nekretnine koje su proglašene i u katastru upisane kao pomorsko dobro, bila bi povrijeđena ustavna prava tužitelja, kao i prava zaštićena europskom Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i načelo razmjernosti.

3. Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu odgovorili na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Prema odredbi članka 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje u tekstu ZUS) Visoki upravni sud ispituje prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi.

6. Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti rješenja tuženika kojim je odbijena kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kojim je izvršena promjena u katastarskom operatu glede čestica 1130/8, 1130/9, 1059/19 i zgr. 362/2 k. o. [katastarska općina] na način da je na istima evidentirano pomorsko dobro.

7. Iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko rješenje radi provedbe promjene u katastarskom operatu doneseno na temelju pregledanog i potvrđenog geodetskog elaborata, Klasa: 932-06/2021-02/230, Urbroj: 541-30-01/3-21-7 od 26. svibnja 2021. za potrebe provođenja promjena u katastru zemljišta, izrađenog u svrhu evidentiranja pomorskog ili vodnog dobra, diobe ili spajanja katastarskih čestica, evidentiranja, brisanja ili promjene podataka o zgradama ili drugim građevinama, evidentiranja, ili promjene podataka o načinu uporabe katastarskih čestica na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Elaborat je potvrđen je od strane Upravnog odjela za gospodarstvo i more, Povjerenstva za granice pomorskog dobra u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Klasa:

934-01/21-01/12, Urbroj: 2117/1-08-21-2 od 25. veljače 2021., te je potvrđeno da je usklađen s Uredbom Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina].

8. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev uz zaključak da "(…) navodi tužitelja da činjenično stanje nije pravilno utvrđeno te da utvrđena granica pomorskog dobra nije ispravna, nisu osnovani, niti su od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari s obzirom da je predmetni Elaborat, a čiju provedbu u katastarskom operatu tužitelj osporava tužbom, izrađen u skladu s aktom o utvrđivanju granice pomorskog dobra, te je isti kako je već rečeno potvrđen i od strane Upravnog odjela za gospodarstvo i more, Povjerenstva za granice pomorskog dobra u Dubrovačko- neretvanskoj županiji, Klasa: 934-01/21-01/12, Urbroj: 2117/1-08-21-2 od 25. veljače 2021. (…)".

8.1. S takvim zaključkom nije suglasan ovaj Sud.

9. Tužitelj tijekom postupka i spora ističe da se u konkretnom slučaju radi o proširenju granica pomorskog dobra već utvrđenih na temelju Uredbe Vlade od 17. veljače 2000., a koje granice su i provedene u zemljišnim knjigama na temelju prijedloga Republike Hrvatske od 12. srpnja 2010.

10. Na temelju odredbe članka 50. stavak 6. Pomorskog zakonika ("Narodne novine", broj: 17/94., 74/94. i 43/96.) Uredbom Vlade Republike Hrvatske, Klasa: 934- 01/00-02/07, Urbroj:5030116-00-1 od 17. veljače 2000. određene su granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina] ("Narodne novine", broj: 22/00. - dalje u tekstu Uredba Vlade).

10.1. Nesporno je da je Pomorski zakonik davao ovlast Vladi Republike Hrvatske da, u slučaju dvojbe predstavlja li određeno dobro pomorsko dobro, o tome donese odluku (članak 50. stavak 6.), odnosno Vlada Republike Hrvatske bila je ovlaštena utvrditi granicu pomorskog dobra.

10.2. Ova ovlast, međutim, prestala je 15. listopada 2003. stupanjem na snagu Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama osim za postupke utvrđivanja granice pomorskog dobra koji su bili u tijeku na dan stupanja na snagu tog Zakona, a u skladu s odredbom članka 118. stavkom 3.

11. U konkretnom slučaju, prema dostavljenim dokazima, proizlazilo bi da je na temelju Uredbe Vlade, a povodom prijedloga Republike Hrvatske od 12. srpnja 2010., proveden upis pomorskog dobra na nekretninama upisanim u k. o. [katastarska općina], a sve sukladno odredbi članka 3. stavak 2. i 3. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine", broj: 158/03., 100/04. i 141/06.). Nadalje, proizlazi da je na temelju odredbe članka 20. stavak 2. a u vezi s odredbom članka 10. stavak 1. Pravilnika o evidentiranju i obilježavanju pomorskog dobra ("Narodne novine", broj: 29/05.) u predmetu određivanja i evidentiranja pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina] za granice pomorskog dobra Dubrovačko-neretvanske županije izdalo 21. prosinca 2007. potvrdu da je geodetski elaborat izrađen u skladu da Uredbom Vlade.

12. Odredbom članka 3. stavak 1. i 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine", broj: 158/03., 100/04., 141/06., 38/09., 123/11., 56/16. i 98/19. - dalje u tekstu: Zakon o pomorskom dobru), a koji se primjenjuje u konkretnom slučaju, određeno je da je pomorsko dobro opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom te pomorsko dobro čine unutarnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i podzemlje, te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi ili je proglašen takvim, kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje. Odredbom članka 4. stavak 1. Zakona o pomorskom dobru određeno je da se morska obala proteže od crte srednjih viših visokih voda mora i obuhvaća pojas kopna koji je ograničen crtom do koje dopiru najveći valovi za vrijeme nevremena kao i onaj dio kopna koji po svojoj prirodi ili namjeni služi korištenju mora za pomorski promet i morski ribolov, te za druge svrhe koje su u vezi s korištenjem mora, a koji je širok najmanje šest metara od crte koja je vodoravno udaljena od crte srednjih viših visokih voda.

12.1 Odredbom članka 14. stavak 1. Zakona o pomorskom dobru, određeno je da granicu pomorskog dobra određuje Povjerenstvo za granice, na prijedlog županijskog povjerenstva za granice.

12.2. Odredbom članka 2. Uredbe u postupku utvrđivanja granice pomorskog dobra ("Narodne novine", broj: 8/04. i 82/05.) određeno je da Županijsko povjerenstvo za granice pomorskog dobra izrađuje prijedlog granice pomorskog dobra i dostavlja ga Povjerenstvu za granice Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka na donošenje, dok je odredbom članka 4. Uredbe Vlade razrađen postupak utvrđivanja granice pomorskog dobra.

13. U situaciji kada je tužitelj dostavljenim dokazima doveo u sumnju, a koju sumnju nisu otklonili ni tuženik ni prvostupanjski sud, da su na temelju Uredbe Vlade za k. o. [katastarska općina] već jednom utvrđene i u zemljišnoj knjizi provedene i upisane granice pomorskog dobra za k. o. [katastarska općina] na temelju potvrde Povjerenstva za granice pomorskog dobra Dubrovačko-neretvanske županije od 21. prosinca 2007., te imajući u vidu tužbene i žalbene navode tužitelja o potvrdi Povjerenstva za granice pomorskog dobra od 25. veljače 2021. koja je izdana prije nego su sastavni dijelovi geodetskog elaborata digitalno potpisani od strane izvođača (25. i 26. svibnja 2021.) Sud ne može otkloniti prigovor tužitelja o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

14. Isto tako treba reći da se nakon stupanja na snagu Zakona o pomorskim lukama, granice pomorskog dobra nanovo mogu utvrđivati odnosno mijenjati isključivo primjenjujući odgovarajuće odredbe mjerodavnog Zakona o pomorskim dobru i morskim lukama (prvenstveno članka 14.) i Uredbe o postupku utvrđivanja granice pomorskog dobra ("Narodne novine", broj: 8/04.), a nakon stupanja na snagu danas važećeg Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, primjenjujući njegove odredbe koje se odnose na utvrđivanje granice pomorskog dobra (članci 18. - 28.), te odredbe Uredbe o postupku određivanja statusa granice pomorskog dobra (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci U-II-3890/2024 od 20. svibnja 2025.).

14.1. Uostalom i Ustavni sud je u odluci U-II-3890/2024 od 20. svibnja 2025. izrazio shvaćanje "(…) da svako drukčije gledište vodilo bi nas do zaključka da Vlada Republike Hrvatske može, u svim slučajevima u kojima je granica pomorskog dobra utvrđena odlukom Vlade Republike Hrvatske na temelju članka 50. stavka 6. Pomorskog zakonika, neodređeno dugo i neodređen broj puta mijenjati jednom utvrđenu granicu pomorskog dobra neovisno o odredbama zakona koji uređuje materiju pomorskog dobra i postupovnim garancijama koje su ZoPDML/03 i danas važeći Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine" , broj: 83/23.) dali strankama u postupcima utvrđivanja granice pomorskog dobra(…)".

14.1. Stoga se iz naprijed navedenih razloga pobijana presuda kao ni osporeno rješenje tuženika, uz obrazloženje kakvo je njima dano, ne mogu ocijeniti zakonitim.

15. Napominje se da ovaj Sud ne dovodi u pitanje pravo i ovlaštenje Republike Hrvatske na utvrđivanje granica pomorskog dobra kao općeg dobra od interesa za Republiku Hrvatsku, a koje ima njezinu osobitu zaštitu, međutim, dužna je pridržavati se zakonom propisanog postupka, čime se osiguravaju formalni uvjeti za zakonitost postupanja i donesene odluke.

16. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 58. stavak 1. ZUS-a, a s obzirom da priroda stvari to dopušta, poništiti prvostupanjsku presudu, usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja, poništiti pobijane odluke te odlučiti kao u izreci presude u točkama I., II. i III.

17. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadom troškova spora valjalo je na temelju odredbe članka 79. ZUS-a te na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika dosuditi tužitelju kao opravdane troškove sastava tužbe u zatraženom iznosu od 621,85 € te sastava žalbe u zatraženom iznosu od 777,35 € ili ukupno 1.399,20 € i odlučiti kao u izreci pod stavkom IV.

U Zagrebu,15. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

mr.sc. Inga Vezmar Barlek