Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž R-90/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Štefice Bukvić predsjednice vijeća, Krunoslave Dropulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i suca Tomislava Šimića člana vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja PE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik iz Rijeke, protiv tuženika Opće bolnice Pula - Ospedale Generale di Pola, iz Pule, Santoriova ulica - Via Santorio Santorio 24-a, OIB: 16089706543, kojeg zastupa punomoćnik Edi Slivar, odvjetnik iz Pule, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pr-206/2022-48 od 29. listopada 2024., ispravljene rješenjem poslovni broj Pr-206/2022-52 od 20. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pr-206/2022-48 od 29. listopada 2024., ispravljena rješenjem poslovni broj Pr-206/2022-52 od 20. studenoga 2024., u pobijanom dijelu (točke I. i III. izreke presude).

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati bruto iznos od 11.334,10 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 217,18 eura od 16.01.2014.,

- na iznos od 133,55 eura od 16.02.2014.,

- na iznos od 130,00 eura od 16.04.2014.,

- na iznos od 196,54 eura od 16.05.2014.,

- na iznos od 107,04 eura od 16.06.2014.,

- na iznos od 793,76 eura od 16.07.2014.,

- na iznos od 175,94 eura od 16.08.2014.,

- na iznos od 217,54 eura od 16.09.2014.,

- na iznos od 126,30 eura od 16.10.2014.,

- na iznos od 169,83 eura od 16.11.2014.,

- na iznos od 195,33 eura od 16.12.2014.,

- na iznos od 182,96 eura od 16.01.2015.,

- na iznos od 286,26 eura od 16.02.2015.,

- na iznos od 104,64 eura od 16.03.2015.,

- na iznos od 177,56 eura od 16.04.2015.,

- na iznos od 218,76 eura od 16.05.2015.,

- na iznos od 277,68 eura od 16.06.2015.,

- na iznos od 617,81 eura od 16.07.2015.,

- na iznos od 97,79 eura od 16.08.2015.,

- na iznos od 265,23 eura od 16.09.2015.,

- na iznos od 101,46 eura od 16.10.2015.,

- na iznos od 80,78 eura od 16.11.2015.,

- na iznos od 112,85 eura od 16.12.2015.,

- na iznos od 154,55 eura od 16.01.2016.,

- na iznos od 245,65 eura od 16.02.2016.,

- na iznos od 112,85 eura od 16.03.2016.,

- na iznos od 180,31 eura od 16.04.2016.,

- na iznos od 223,77 eura od 16.05.2016.,

- na iznos od 243,49 eura od 16.06.2016.,

- na iznos od 290,61 eura od 16.07.2016.,

- na iznos od 329,45 eura od 16.08.2016.,

- na iznos od 294,24 eura od 16.09.2016.,

- na iznos od 185,85 eura od 16.10.2016.,

- na iznos od 141,64 eura od 16.11.2016.,

- na iznos od 108,17 eura od 16.12.2016.,

- na iznos od 219,73 eura od 16.01.2017.,

- na iznos od 174,27 eura od 16.02.2017.,

- na iznos od 121,38 eura od 16.03.2017.,

- na iznos od 79,16 eura od 16.04.2017.,

- na iznos od 184,33 eura od 16.05.2017.,

- na iznos od 151,18 eura od 16.06.2017.,

- na iznos od 190,22 eura od 16.07.2017.,

- na iznos od 171,67 eura od 16.08.2017.,

- na iznos od 154,35 eura od 16.09.2017.,

- na iznos od 115,61 eura od 16.10.2017.,

- na iznos od 86,63 eura od 16.11.2017.,

- na iznos od 115,31 eura od 16.12.2017.,

- na iznos od 150,99 eura od 16.01.2018.,

- na iznos od 55,15 eura od 16.02.2018.,

- na iznos od 146,82 eura od 16.03.2018.,

- na iznos od 172,96 eura od 16.04.2018.,

- na iznos od 95,67 eura od 16.05.2018.,

- na iznos od 220,60 eura od 16.06.2018.,

- na iznos od 120,79 eura od 16.07.2018.,

- na iznos od 129,03 eura od 16.08.2018.,

- na iznos od 192,61 eura od 16.09.2018.,

- na iznos od 317,05 eura od 16.10.2018.,

- na iznos od 143,17 eura od 16.11.2018.,

- na iznos od 115,78 eura od 16.12.2018.,

- na iznos od 212,27 eura od 16.01.2019.,

do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do isplate do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polegoste primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječanj, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpanj te godine, te da mu nadoknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 3.121,63 EUR, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima navedenim u točke I izreke kao neosnovan.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 125/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – dalje ZPP), kao i u odluci o parničnom trošku, s prijedlogom da se u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije, a podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. U postupku pred prvostupanjskim sudom potpuno i istinito utvrđene su sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, tako da se neosnovano u žalbi tuženika navodi da je pobijana presuda utemeljena na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

6. Presuda suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koje se ukazuje u izjavljenoj žalbi, tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja koji je kod tuženika zaposlen na radnom mjestu liječnika specijaliste otorinolaringologije, da mu tuženik isplati razliku plaće na ime uvećanja plaće (dodatka na plaću) za razdoblje od siječnja 2014. do siječnja 2019. s osnova posebnih uvjeta rada 25 %, dodatka za odgovornost za život i zdravlje ljudi 10 %, odnosno 12 %, koji dodaci nisu tužitelju obračunati za sate koje je tužitelj radio prekovremeno i posljedično razliku naknade koja se utvrđuje kao prosjek prethodno isplaćenih plaća (naknada za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad).

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju kod tuženika radio na radnom mjestu liječnika specijaliste otorinolaringologije, da je tuženik tužitelju plaćao dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, ali da mu nije isplaćivao navedene dodatke za sate kada je tužitelj radio prekovremeno.

9. Odredbom čl. 47. KU 143/13 i čl. 45. KU 29/18, određeno je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću (st. 1.), da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža (st. 2.), te da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

10. Odredbom čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 143/13 – dalje KU 143/13, te čl. 55. KU 29/18) određeno je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Tužitelju tako pripada dodatak u visini od 25 %.

11. Također je odredbom čl. 59 KU 143/13 određeno da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10 %, a prema čl. 4. Dodatka I KU 96/15, 12 %.

12. Odredbom čl. 36. KU 143/13, te čl. 34. KU 29/18 propisano je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, dok radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću, ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Odredbom čl. 59. st. 1. TKU/12 je propisano da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja od 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini od 85 % od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

13. Provedenim financijsko knjigovodstvenim vještačenjem je utvrđeno da tužitelju u utuženom razdoblju za sate evidentirane kao prekovremeni rad, nije obračunat dodatak za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te posljedično je manje obračunata i naknada za godišnji odmor sve u ukupnom iznosu od 11.334,10 eura bruto.

13.1. Vještak je za razdoblje od 21. prosinca 2015. uzeo u obzir Zaključak zajedničkog povjerenstva br. 148., a od tog datuma Zaključak br. 153.

13.2. Naime, prema Zaključku br. 148. redovni mjesečni fond sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana, dok prema Zaključku br. 153. redovni mjesečni fond sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja).

14. Slijedom svega navedenog, a suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud primijenio navedene odredbe materijalnog prava kada je tužitelju priznao navedena uvećanja na sate ostvarene u prekovremenom radu, kao i posljedično razliku naknade koja se utvrđuje kao prosjek prethodno isplaćenih plaća (naknada za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad), jer iz niti jedne odredbe materijalnog prava ne proizlazi da tužitelju navedeni dodaci pripadaju samo za sate kada je tužitelj radio u redovnom radnom vremenu, a ne i za prekovremene sate rada.

15. Navedeni stav je suglasan i pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa osme sjednice Građanskog odjela 9. prosinca 2019. da zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13, 96/18) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, imaju pravo i na dodatke (kumulativno) za sate u prekovremenom radu.

16. Nije osnovan žalbeni navod tuženika da je prvostupanjski sud retroaktivno primijenio Dodatak III KU, jer se prvostupanjski sud nije pozvao na odredbe Dodatka III KU, a niti iz prvostupanjske presude proizlazi njegova primjena.

17. Niti ostali žalbeni navodi nisu osnovani, jer ne sadrže valjanu pravnu argumentaciju kojom bi doveli u sumnju zakonitost pravnog stajališta prvostupanjskog suda.

18. Pravilna je i u skladu sa čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 - dalje: Tarifa) i odluka o parničnom trošku.

19. Dakle, s obzirom na izloženo, odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

20. U nepobijanom dijelu, a u odnosu na toč. II. izreke, presuda ostaje neizmijenjena.

Osijek, 15. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Štefica Bukvić