Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4779/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Ksenije Grgić, predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Jadranke Travaš i Gordane Držaić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽMV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Zoran Vukušić Bokan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukušić Bokan i partneri d.o.o. iz Zadra, protiv tuženika OTP banka d.d. (OIB: 52508873833), Split, Domovinskog rata 61, koju zastupa punomoćnik Boris Anić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Anić & Anić d.o.o. Split, Lovretska 14, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj P- 700/2020 od 27. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice OTP banka d.d kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj P-700/2020 od 27. listopada 2023. u dijelu pod točkom IV. izreke.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj P-700/2020 od 27. listopada 2023. u dijelu pod točkom II., i V. izreke i sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice.

„ Nalaže se tuženoj OTP BANKA HRVATSKA d.d., da tužiteljici ŽMV, plati iznos od 11.815,46 € / 89.023,58 kn1 uz zateznu kamatu koja teče :

- na iznos od 11,70 € / 88,13 kn počev od 11. veljače 2008.

- na iznos od 18,50 € / 139,40 kn počev od 11. ožujka 2008.

- na iznos od 13,45 € / 101,35 kn počev od 11. travnja 2008.

- na iznos od 7,83 € / 58,98 kn počev od 11. svibnja 2008.

- na iznos od 7,77 € / 58,56 kn počev od 11. lipnja 2008.

- na iznos od 12,52 € / 94,36 kn počev od 11. srpnja 2008.

- na iznos od 13,82 € / 104,16 kn počev od 11. kolovoza 2008.

- na iznos od 15,51 € / 116,88 kn počev od 11. rujna 2008.

- na iznos od 27,93 € / 210,47 kn počev od 11. listopada 2008.

- na iznos od 41,20 € / 310,45 kn počev od 11. studenog 2008.

- na iznos od 46,42 € / 349,76 kn počev od 11. prosinca 2008.

- na iznos od 71,20 € / 536,48 kn počev od 11. siječnja 2009.

- na iznos od 74,89 € / 564,27 kn počev od 11. veljače 2009.

- na iznos od 87,03 € / 655,74 kn počev od 11. ožujka 2009.

- na iznos od 69,38 € / 522,78 kn počev od 11. travnja 2009.

- na iznos od 69,08 € / 520,49 kn počev od 11. svibnja 2009.

- na iznos od 60,97 € / 459,36 kn počev od 11. lipnja 2009.

- na iznos od 79,85 € / 601,60 kn počev od 11. srpnja 2009.

- na iznos od 75,07 € / 565,59 kn počev od 11. kolovoza 2009.

- na iznos od 78,28 € / 589,80 kn počev od 11. rujna 2009.

- na iznos od 73,15 € / 551,18 kn počev od 11. listopada 2009.

- na iznos od 76,26 € / 574,58 kn počev od 11. studenog 2009.

- na iznos od 76,83 € / 578,90 kn počev od 11. prosinca 2009.

- na iznos od 86,40 € / 651,01 kn počev od 11. siječnja 2010.

- na iznos od 92,79 € / 699,17 kn počev od 11. veljače 2010.

- na iznos od 90,37 € / 680,87 kn počev od 11. ožujka 2010.

- na iznos od 99,90 € / 752,71 kn počev od 11. travnja 2010.

- na iznos od 104,50 € / 787,37 kn počev od 11. svibnja 2010.

- na iznos od 118,39 € / 892,01 kn počev od 11. lipnja 2010.

- na iznos od 128,20 € / 965,96 kn počev od 11. srpnja 2010.

- na iznos od 115,49 € / 870,13, kn počev od 11. kolovoza 2010.

- na iznos od 152,55 € / 1.149,43 kn počev od 11. rujna 2010.

- na iznos od 136,47 € / 1.028,26 kn počev od 11. listopada 2010.

- na iznos od 139,07 € / 1.047,72 kn počev od 11. studenog 2010.

- na iznos od 153,95 € / 1.159,93 kn počev od 11. prosinca 2010.

- na iznos od 177,72 € / 1.339,06 kn počev od 11. siječnja 2011.

- na iznos od 143,53 € / 1.081,46 kn počev od 11. veljače 2011.

- na iznos od 135,99 € / 1.027,65 kn počev od 11. ožujka 2011.

- na iznos od 131,40 € / 990,06 kn počev od 11. travnja 2011.

- na iznos od 152,06 € / 1.145,73 kn počev od 11. svibnja 2011.

- na iznos od 171,29 € / 1.290,56 kn počev od 11. lipnja 2011.

- na iznos od 176,35 € / 1.328,68 kn počev od 11. srpnja 2011.

- na iznos od 259,19 € / 1.952,89 kn počev od 11. kolovoza 2011.

- na iznos od 181,39 € / 1.366,68 kn počev od 11. rujna 2011.

- na iznos od 171,75 € / 1.294,03 kn počev od 11. listopada 2011.

- na iznos od 172,38 € / 1.298,84 kn počev od 11. studenog 2011.

- na iznos od 172,41 € / 1.299,07 kn počev od 11. prosinca 2011.

- na iznos od 183,17 € / 1.380,12 kn počev od 1. siječnja 2012.

- na iznos od 189,47 € / 1.427,57 kn počev od 11. veljače 2012.

- na iznos od 190,26 € / 1.433,55 kn počev od 11. ožujka 2012.

- na iznos od 186,00 € / 1.401,47 kn počev od 11. travnja 2012.

- na iznos od 188,17 € / 1.417,79 kn počev od 11. svibnja 2012.

- na iznos od 192,83 € / 1.452,88 kn počev od 11. lipnja 2012.

- na iznos od 187,42 € / 1.412,14 kn počev od 11. srpnja 2012.

- na iznos od 187,87 € / 1.415,51 kn počev od 11. kolovoza 2012.

- na iznos od 178,57 € / 1.345,46 kn počev od 11. rujna 2012.

- na iznos od 181,64 € / 1.368,54 kn počev od 11. listopada 2012.

- na iznos od 188,28 € / 1.418,59 kn počev od 11. studenog 2012.

- na iznos od 186,23 € / 1.403,19 kn počev od 11. prosinca 2012.

- na iznos od 189,54 € / 1.428,07 kn počev od 11. siječnja 2013.

- na iznos od 180,95 € / 1.363,35 kn počev od 11. veljače 2013.

- na iznos od 178,49 € / 1.344,82 kn počev od 11. ožujka 2013.

- na iznos od 187,36 € / 1.411,65 kn počev od 11. travnja 2013.

- na iznos od 180,29 € / 1.357,95 kn počev od 11. svibnja 2013.

- na iznos od 176,72 € / 1.331,48 kn počev od 11. lipnja 2013.

- na iznos od 167,82 € / 1.264,48 kn počev od 11. srpnja 2013.

- na iznos od 174,06 € / 1.311,48 kn počev od 11. kolovoza 2013.

- na iznos od 178,11 € / 1.341,96 kn počev od 11. rujna 2013.

- na iznos od 183,35 € / 1.381,44 kn počev od 11. listopada 2013.

- na iznos od 183,80 € / 1.384,88 kn počev od 11. studenog 2013.

- na iznos od 186,92 € / 1.408,37 kn počev od 11. prosinca 2013.

- na iznos od 151,83 € / 1.144,00 kn počev od 11. siječnja 2014.

- na iznos od 133,48 € / 1.005,74 kn počev od 11. veljače 2014.

- na iznos od 135,61 € / 1.021,73 kn počev od 11. ožujka 2014.

- na iznos od 134,01 € / 1.009,68 kn počev od 11. travnja 2014.

- na iznos od 131,07 € / 987,57 kn počev od 11. svibnja 2014.

- na iznos od 130,50 € / 983,19 kn počev od 11. lipnja 2014.

- na iznos od 132,85 € / 1.000,99 kn počev od 11. srpnja 2014.

- na iznos od 137,20 € / 1.033,75 kn počev od 11. kolovoza 2014.

- na iznos od 138,78 € / 1.045,67 kn počev od 11. rujna 2014.

- na iznos od 137,54 € / 1.036,28 kn počev od 11. listopada 2014.

- na iznos od 142,35 € / 1.072,53 kn počev od 11. studenog 2014.

- na iznos od 143,63 € / 1.082,16 kn počev od 11. prosinca 2014.

- na iznos od 144,13 € / 1.085,94 kn počev od 11. siječnja 2015.

- na iznos od 144,42 € / 1.088,16 kn počev od 11. veljače 2015.

- na iznos od 144,42 € / 1.088,16 kn počev od 11. ožujka 2015.

- na iznos od 144,42 € / 1.088,16 kn počev od 11. travnja 2015.

- na iznos od 144,42 € / 1.088,16 kn počev od 11. svibnja 2015.

- na iznos od 144,42 € / 1.088,16 kn počev od 11. lipnja 2015.

- na iznos od 144,42 € / 1.088,16 kn počev od 11. srpnja 2015.

- na iznos od 144,42 € / 1.088,16 kn počev od 11. kolovoza 2015.

- na iznos od 144,42 € / 1.088,16 kn počev od 11. rujna 2015.

pa do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 12. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 12. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotnih poena. „

III. Svaka stranka snosi svoj trošak.

IV. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici trošak žalbenog postupka u iznosu od 311, 07 eura, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je pod točkom I. izreke odbio tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženici OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, 21 000 Split, da tužiteljici isplati iznos od 107.386,87 kuna, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa kako je to navedeno pod točkom I. izreke. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 11.815,46 €[1] / 89.023,58 kn uz zateznu kamatu koja teče na pojedine iznose kako je to navedeno pod točkom II. izreke. Pod točkom III. izreke u preostalom dijelu (52.321,70 kn / 6944,28 eura/) tužbeni zahtjev je odbijen. Pod točkom IV. izreke utvrđeno je da ne postoji potraživanje tuženice prema tužiteljici te je odbijen prigovor prijeboja kao neosnovan. Pod točkom V. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.912,56 € / 21.944,68 kn.

2. Protiv ove presude u dijelu pod točkom II., IV i V. izreke žalbu je podnijela tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjena materijalnog prava. Predlaže u pobijanom dijelu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda odnosno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 311,07 eura.

3. Žalba tuženice je djelomično osnovana.

4. Suprotno žalbenim navodima tuženice nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 96/08, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 - dalje: ZPP) na koju žaliteljica upire u žalbi, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5. Razmatranjem presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene odredbom čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP- a.

6. Sud prvog stupnja je prihvatio eventualno kumulirani zahtjev tužiteljice koji se odnosi na razliku preplaćenih anuiteta nastalih uslijed promjene kamatne stope te uslijed primjene valutne klauzule po Ugovoru o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] broj ugovora [broj kredita] od **.**.2006. koji je solemniziran kod javnog bilježnika Ivne Kaliman u [adresa] 20. prosinca 2006. pod br. Ou 230/06 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu). Navedeni zahtjev koji je prihvaćen prvostupanjskom presudom zasniva se na tvrdnji tužiteljice da je ništetna odredba kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF te odredba Ugovora o kreditu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa s time da je ta stopa tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom Odlukom banke a da je tuženica kao kreditor njoj kao potrošaču, nametnula sporne ugovorne odredbe ugovora o kreditu. Navodi da se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo

7. Prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi prihvaćajući eventualno kumulirani zahtjev zaključio da je isti osnovan iz razloga što su sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu, a koje se odnose na jednostrano promjenjivu kamatnu stopu i valutu otplate anuiteta za koji je vezana glavnica švicarski franak (CHF) nepoštene, a s time i ništetne. Nadalje, prvostupanjski sud u pobijanoj presudi navodi kako konverzija odnosno potpisivanje dodatka Ugovora o kreditu između stranaka nije od značaja za postavljeni zahtjev jer se odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15., dalje: ZID ZPK/15) kao ni navedenim Dodatkom Ugovoru o kreditu, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa i iznos glavnice vezan za tečaj CHF te da je glavni motiv tog Zakona bio da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti EUR.

8. Između stranaka nije sporno da su tužiteljica, kao korisnik kredita, i tuženica, kao kreditor, **.**.2006. zaključili Ugovor o kreditu (list 2 spisa) kojim je tuženica odobrila tužiteljici stambeni kredit u iznosu od 79.610,00 CHF s rokom otplate od 15 godina odnosno 180 mjesečnih anuiteta. U čl. 3. toč. 1. Ugovora utvrđeno je da nominalna kamatna stopa iznosi 4,39% godišnje s time da je ta stopa promjenjiva. U istom članku u toč. 3. određeno je: "Promjena kamatnih stopa vrši se izmjenama i dopunama Odluke o kamatama banke na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje."

9. Nadalje, nesporno je da su stranke nakon sklapanja Ugovora o kreditu i nakon što je stupio na snagu ZID ZPK sukladno odredbama toga Zakona sklopili Dodatak ugovora o kreditu 18. siječnja 2016. kojim se iznos kredita denominiran u CHF mijenja s iznosom kredita denominiranim u EUR.

10. Prvostupanjski sud se u pobijanoj presudi pozvao na pravna shvaćanja zauzeta u odlukama donesenim u kolektivnom sporu koji je pokrenuo Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv više banaka, među kojima je i tuženica, a radi utvrđenja ništetnosti odredaba o promjenjivoj redovnoj kamatnoj stopi u ugovorima o kreditima koji su zaključeni u određenom vremenskom periodu i to na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj P-7129/13 kojom je utvrđeno da je tuženica OTP banka d.d. u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditu koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

11. U svezi ništetnosti valutne klauzule u CHF, sud prvog stupnja je prihvatio pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt- 575/16 od 3. listopada 2017. i odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., donesene u povodu te odluke revizijskog suda u istom postupku vođenom povodom kolektivne tužbe Udruge potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv više banaka u Republici Hrvatskoj, pa tako i tuženice, a predmet koje kolektivne tužbe je, između ostaloga, bilo i utvrđenje ništetnosti ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, a kako je ugovoreno člankom 1. predmetnog Ugovora o kreditu.

12. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, provedeno je knjigovodstveno vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Majdi Korljan kojim je utvrđeno da je tužiteljica zbog promjene kamatne stope i valutne klauzule više preplatila iznos od 11.815,46 EUR / 89.023,58 kn /.

13. Prvostupanjski sud je primjenom 1111. i 1115. ZOO-a prihvatio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u cijelosti nalažući tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 11.815,46 eur sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

14. Tuženica tijekom postupka a sada i u žalbi osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva ističući da je tužiteljica s tuženikom dana 18. siječnja 2016. sklopila Dodatak br. 1 Ugovora o kreditu (list 39 spisa) kojim je na temelju Zakona izvršena konverzija osnovnog ugovora u kredit s valutnom klauzulom u EU sukladno odredbama ZID ZPK/15 temeljem kojeg su se suglasnom voljom ugovornih strana izmijenile odredbe osnovnog Ugovora o kreditu s učinkom sklapanja od dana sklapanja takvog ugovora na način da se položaj tužiteljice izjednači s položajem potrošača koji je koristio kredit s valutnom klauzulom, u EUR.

15. Međutim, ovaj sud ne može prihvatiti utvrđenje suda prvog stupnja da predmetnim Dodatkom ugovora o kreditu koji je sklopljen temeljem ZID ZPK/15 i sklapanjem sporazuma o konverziji nije riješeno pitanje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

16. Naime, ZID ZPK/15 je donesen nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca) u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji se denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF, i to stoga što je na domaćem tržištu s vremenom izrazito jačao tečaj CHF, rasle su ugovorene promjenjive kamatne stope što je potrošače, u ispunjavanju kreditnih obveza, dovelo u izrazito težak položaj. Stoga je ZID ZPK/15 imao za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati otplatu kreditnih zaduženja u iznosu i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na kreditora kao vjerovnika, vodeći se načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u €. Ovaj zakon u tom smislu predstavlja snažnu, izvanrednu, jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju u području potrošačkog kreditiranja.

17. Valja reći da je ZID ZPK/15 bio predmetom ocjene suglasnosti s Ustavom RH, ali je Ustavni sud RH ZID ZPK/15 ocijenio usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske i nije prihvatio prijedlog većeg broja predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti tog Zakona s Ustavom (odluka broj U-I-3685/2016 od 4. travnja 2017.). Ocjenjujući da, ZID ZPK/15 zadovoljava kriterije formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni je sud posebno naglasio, da ZID ZPK/15 ima legitiman cilj, jer se njime povećava socijalna zaštita, sprječava se nastavljanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize, pri čemu je predmetna mjera u vidu konverzije ocijenjena razmjernom legitimnom cilju koji se želio postići zato što su propisane mjere bile prikladne i nužne, a nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, s jedne strane, dok, s druge, njome nije nametnut ni prekomjeran teret kreditnim institucijama kao adresatima.

18. Pitanjem valjanosti sporazuma o konverziji sklopljenog temeljem ZID ZPK/15 bavio se i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Gos 1/2019 u kojem je doneseno rješenje 4. ožujka 2020. Naime, VS RH je u tom predmetu na postavljeno pravno pitanje: ''Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/15) nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli'', odgovorio da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Pritom je VS RH ocijenio da je ZID ZPK/15 poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila koja uređuju matično područje obveznog prava, odnosno ZOO-a slijedom čega ne mogu opća pravila ZOO o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.

19. U konkretnom slučaju između stranaka je nesporno da je predmetni Dodatak Ugovoru o kreditu sačinjen u skladu s odredbama ZID ZPK/15 koji predstavlja kogentnu (prisilnu) pravnu normu.

20. U naprijed opisanim okolnostima, posebno imajući na umu da je predmetni Dodatak Ugovoru o kreditu sklopljen na temelju (prisilnog) propisa koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku, valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njegovu ništetnost.

21. U pogledu pravnih učinaka konverzije izvršene predmetnim Dodatkom Ugovoru o kreditu, treba kazati da, sukladno odredbi čl. 19.c st. 1. ZID ZPK/15, konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u €, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom čl. 19.b ZID ZPK/15.

22. Međutim, suprotno shvaćanju suda prvog stupnja to ne znači da je izvršena konverzija imala svrhu i učinak samo na promjenu valute, a ne i na otklanjanje posljedica ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu njezine zamjene kao nepoštene odredbe novom ugovornom odredbom koja nema elemente nepoštenosti. Naime, sud prvog stupnja ocjenjuje da između stranaka nisu vođeni pojedinačni pregovori o kamatnoj stopi i da je visina kamatne stope ovisila isključivo o odluci banke bez jasno utvrđenih kriterija na koji se način ona utvrđuje, odnosno mijenja, a da pritom ZID ZPK/15 ne obuhvaća razliku preplaćenih anuiteta nastalih promjenom kamatne stope te da se tuženik konverzijom ne oslobađa obveze vratiti tužiteljici neosnovano naplaćeni iznos po osnovi nezakonitog uvećanja kamata.

23. Stoga se nepravilnim ukazuje shvaćanje prvostupanjskog suda kako sklapanjem Dodatka, sporazuma o konverziji nije riješeno pitanje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli jer na činjenicu da izvršena konverzija uključuje i plaćanja učinjena po osnovi kamatne stope sasvim jasno i nedvosmisleno upućuje sadržaj odredbe čl. 19.c st. 1. toč. 2., 3. ZID ZPK/15 kao i odredbe čl. 19.c st. 1. toč. 4. i 5. istog Zakona koja uređuje pitanje načina iskorištavanja iznosa koji se odnose na prethodno izvršene uplate po osnovi osnovnog ugovora o kreditu. Naime, u skladu s točkama 1. i 2. st. 1. čl. 19.c ZID ZPK/15, kamate i početno odobrena glavnica kredita koje su plaćene temeljem kredita u CHF pretvaraju se u kamate i glavnicu plaćenu u € u skladu s tečajem koji je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik (banka) na dan uplate primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u €. Naprijed navedene uplate su korištene, u skladu s toč. 4. st. 1. čl. 19.c ZID ZPK/15, za namirenja anuiteta po osnovi konvertiranog kredita u €, uz iznimku uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije. To znači da je povrat preplaćenih iznosa ostvaren putem korištenja izvršenih uplata za otplatu dospjelih anuiteta kredita u €, koji je zamijenio kredit u CHF, na način da je, u ovisnosti o visini preplate, iznos preplate korišten za otplatu budućih obroka kredita u € u slučaju da preplata nije dovoljna za zatvaranje kreditnih obveza prema novom otplatnom planu ili je vraćen potrošaču u slučaju da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka u valutnoj klauzuli u € prema novom otplatnom planu (toč. 4. i 5. st. 1. čl. 19.c ZID ZPK/15). Na taj su način nakon konverzije uplate koje je izvršila tužiteljica kao potrošač po osnovi nepoštenih odredbi ugovora o kreditu iskorištene za otplatu njegova kredita u € i to radi nemirenja postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novim otplatnim planom koji je zamijenio prethodni otplatni plan za kredit u CHF.

24. Također valja reći da stroga pravila o konverziji i načinu njezina izračuna nisu narušila ravnotežu između tužiteljice, korisnice kredita kao potrošača i banke kao kreditora zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba kredita za CHF novim ugovornim odredbama, obzirom da je od odlučnog značenja i da je tužiteljica kao potrošač, u skladu s odredbom čl. 19.d ZID ZPK/15, informirana o posljedicama konverzije i da je, u skladu s odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15, imala mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije.

25. Stoga, ovaj sud ocjenjuje da je sklapanjem predmetnog Dodatka Ugovoru o kreditu na način propisan odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15 osiguran povrat stečene koristi kreditora kao banke putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u € koji je zamijenio kredit u CHF do čega je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije i na koju je tužiteljica kao korisnica kredita slobodno pristala.

26. Kada su, dakle, iznosi koje je tužiteljica platila više na temelju ništetnih ugovornih odredbi iskorišteni u njezinom novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novi otplatnim planom koji je zamijenio otplatni plan iz osnovnog ugovora o kreditu, tada ti više plaćeni iznosi nisu ostali u imovini tuženice, pa nije bilo osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 1111. ZOO-a na primjenu kojeg propisa upućuje odredba čl. 4. st. 2. ZZP koja predviđa supsidijarnu primjenu ZOO u slučaju kada posebnim propisom nije uređeno neko pitanje u pravnom odnosu između potrošača i trgovca, a ovo pitanje nije uređeno odredbama ZID ZPK/15. Naime, konverzija izvršena prema ZID ZPK/15 je imala za posljedicu prestanak obveze tuženice kao kreditora (trgovca) prema tužiteljici kao korisnici kredita (potrošaču) na postupanje prema ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz konvertiranog (izvornog) kredita, jer je ta odredba zamijenjena novom koja nema obilježja nepoštenosti, a time posljedično ni ništetnosti.

27. Slijedom navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 373. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 , 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 144/22, 155/23 - dalje: ZPP), preinačiti pobijanu presudu i odbiti zahtjev tužiteljice kao neosnovan u dijelu pod točkom II. izreke kojim je tuženiku naložena isplata iznosa od 11.815,46 eura te odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

28. Pravilno je sud prvog stupnja odbio prigovor prijeboja obzirom da je pravilan zaključak suda da tuženica nema potraživanje koje bi mogla staviti u prijeboj sa potraživanjem tužiteljice, slijedom čega je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo potvrditi pobijanu presudu pod točkom IV. izreke.

29. Obzirom da je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka pod točkom II. izreke te odlučiti o troškovima temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a. Imajući u vidu činjenicu da je tužiteljica u ovom sporu zatražila pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna stranka protiv trgovca kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu, i to u pravnoj stvari u kojoj domaća sudska praksa nije ustaljena, ovaj sud naslanjajući se na praksu Europskog suda za ljudska prava (primjerice Ž i M, zahtjev broj 72152/13 presuda od 6. rujna 2016.) ocjenjuje da je, u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem konvencijskog i ustavnog prava tužiteljice na pristup sudu, usprkos činjenici da je tužiteljica nije uspjela u parnici, primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. To stoga, što tužiteljica, u specifičnim okolnostima spornog pravnog odnosa kojemu nije obilježje stranačka ravnopravnost, nije mogla predvidjeti svoje izglede za uspjeh, jer sudska praksa o spornom pitanju nije ustaljena. U takvim okolnostima tužiteljica nije mogla biti svjesna da njezin zahtjev nema razumne izglede za uspjeh.

30. Stoga je valjalo odlučiti da svaka stranka snosi svoj trošak.

31. Kako je tuženica uspjela sa žalbom to je temeljem Tbr. 10. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje - Tarifa) valjalo tuženici dosuditi trošak sastava žalbe u iznosu od 311,07 eura slijedom čega je odlučeno kao pod točkom IV. izreke.

U Zagrebu 15. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Grgić