Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2171/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Matić, kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Lidije Bošnjaković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Goran Devrnja, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojega zastupa punomoćnik Zlatko Knezović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Knezović & Partneri j.t.d. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 9250/2023-25 od 30. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9250/2023-25 od 30. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 016-1311/2024 od 23.11.2004. sklopljenog između tužiteljice HS i tuženika Addiko Bank d.d., u dijelu čl. 8. koji glasi: ''U slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati taksu sukladno Odluci o naknadama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d."

II Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. isplatiti tužiteljici HS iznos od 1.135,65 Eur sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos 557,44 Eur od 31. ožujka 2007. do isplate,

- na iznos 578,21 Eur od 9. prosinca 2010. do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 28. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 29. prosinca 2023. do isplate stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. naknaditi tužiteljici HS troškove postupka u iznosu od 1.824,08 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 30. siječnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti odredbe čl. 8. Ugovora o kreditu broj 016-1311/2024 od 23.11.2004. sklopljenog između tužiteljice u dijelu čl. 8. koji glasi: ''U slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati taksu sukladno Odluci o naknadama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d." te zahtjev za isplatu iznosa od 1.135,65 Eur na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita sa zateznom kamatom koja teče na pojedine iznose pobliže navedene u izreci pod stavkom II.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa ni bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje upire tuženik. Pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP, jer je sud prvog stupnja sve izvedene dokaze prosuđivao po slobodnom uvjerenju, ali je stečeno uvjerenje opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima.

6. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke.

7. Nesporno je među strankama da su tužiteljica kao korisnik kredita i prednik tuženika kao kreditor dana 23. studenoga 2004. sklopili Ugovor o kreditu na iznos od 131.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti te da je spornom ugovornom odredbom iz čl. 8. ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu ili djelomičnu otplatu kredita uz plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita sukladno Odluci o naknadama prednika tuženika te da je predmetni ugovor o kreditu u cijelosti otplaćen u kolovozu 2019.

8. Prvostupanjskom je presudom utvrđena ništetnom citirana ugovorna odredba u pobijanom dijelu jer je prvostupanjski sud ocjenom provedenih dokaza utvrdio da o toj ugovornoj odredbi stranke nisu pojedinačno pregovarale već se radi o standar- dnoj stipulaciji ugovora koja sadrži označenu odredbu, koji ugovor je prednik tuže- nika kao trgovac unaprijed sastavio, a pozivanje tuženika na interne akte ne čini tu odredbu ugovora jasnom i lako razumljivom prosječnom potrošaču kakav je tužiteljica (po zanimanju upravni referent) već je svrha ugovaranja te odredbe bila pribava ban- ci dodatne zarade, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja

9. Naime, polazeći od iskaza tužiteljice, kojem je u cijelosti poklonio vjeru, kao životno logičnog i uvjerljivog, a i u skladu je s ispravama koje prileže spisu, taj je sud utvrdio da se u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora tužiteljica prezivala H i da je ugovor sklopila za kupovinu stana u kojemu i danas živi te da je ta nekretnina kupljena isključivo u privatne svrhe, a da joj prilikom sklapanja ugovora od strane djelatnika tuženika nije bilo objašnjeno u kojem iznosu bi u slučaju prijevremene otplate kredita biti dužna platiti naknadu tuženiku, koju je ona osobno platila u dva navrata te je na taj način smanjila razdoblje otplate kredita, ali nije imala mogućnosti pregovaranja o toj odredbi, te je pravilno zaključio da je odredba o naknadi za prijevremeno zatvaranje kredita neodređena i neodrediva, s obzirom da je ugovorena u visini određenoj Odlukom o naknadama za usluge prednika tuženika, tako da ni sami djelatnici banke nisu mogli znati koja i kakva odluka banke će biti na snazi u trenutku prijevremene otplate kredita, a posljedično nisu o tome mogli niti obavijestiti tužiteljicu prilikom sklapanja ugovora Budući da sporna odredba ne sadrži egzaktne i jasno definirane parametre za izračun visine naknade koju bi korisnik kredita trebao podmiriti u slučaju prijevremene otplate kredita, a radi se o unaprijed sastavljenom standardnom (tipskom) ugovoru o kreditu koji je unaprijed sastavio prednik tuženika, takva jednostrano donesena ugovorna odredba je neodređena i neodrediva te dovodi korisnika kredita u neravnopravan položaj u odnosu na kreditora iz razloga što on ni na koji način ne može utjecati na visinu te naknade, već je upravo tuženik taj koji o visini navedene naknade potpuno samostalno i jednostrano odlučuje, a korisnik potom nema pravo pregovarati o visini te naknade, to je primjenom odredbi čl. 269., čl. 270. st. 1. čl. 272. i čl. 295. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje: ZOO) sporna ugovorna odredba o naknadi za prijevremenu otplatu kredita utvrđena ništetnom.

10. Ovako utvrđeno činjenično stanje nije dovedeno u pitanje ni žalbom tuženika, koji svoju ocjenu izvedenih dokaza suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda, međutim bezuspješno, jer njegova ocjena u izvedenim dokazima nema podlogu.

11. Naime, tijekom postupka je utvrđeno da se o spornoj odredbi Ugovora o kreditu nije posebno unaprijed pregovaralo i tužiteljica kao korisnik kredita nije imala moguć- nost utjecati na sadržaj te ugovorne odredbe, a i Ugovor o kreditu je bio unaprijed pripremljen od strane tuženika te tužiteljica nije mogla unaprijed znati na koji će se način formirati visina sporne naknade, a što je protivno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, to je takva odredba nepoštena, a posljedično i ništetna.

12. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/2003- dalje ZZP 96/2003), a za vrijeme njegovog izvršavanja i prijevremene otplate je bio na snazi Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07 i 79/09, dalje: ZZP). Sukladno čl. 81 st. 1 ZZP 96/2003, od- nosno čl. 96 st. 1. ZZP, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Sukladno st. 2 čl. 81 st. 1 ZZP 96/2003, odnosno čl. 96 st. 1. ZZP, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formuli- rao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom st. 4. navedenih članaka je propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odred- bi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Sukladno čl. 102. st. 1. ZZP, posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina je ništetnost.

13. Odredbom čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora, a prema odredbi čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nu- de u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

14. Isto proizlazi i iz zaključka Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je pod posl. br. Su IV – 308/2020 donesen 5. studenoga 2020. na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske na kojemu je na pitanje: "Je li ništetna ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojom je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita u smislu odredbe čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača?" dan odgovor da ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojim je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita u smislu odredbe čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača može biti utvrđena ništetnom, ako se o toj odredbi nije pregovaralo.

15. Valja reći i to da iz direktive 2014/17 EU parlamenta i vijeća, direktive 2008/48 EZ, direktive 93/13 EEZ, kao i Zakona o potrošačkom kreditiranu (Narodne novine, broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15 i 52/16), proizlazi da naknada za prijevremenu otplatu kredita sama po sebi nije ništetna ako se o toj ugovornoj odredbi posebno pregovaralo i ako ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita ne uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, a što ovdje, kako je to nedvojbenim utvrđeno tijekom postupka, nije slučaj, to se neosnovano tuženik u žalbi poziva na odredbu čl. 173. Zakona o bankama jer je i tom odredbom također propisano da je banka dužna učiniti dostupnima podatke koji se odnose na naknade odnosno provizije koje banka zaračunava korisniku kredita i na odredbe Pravilnika o naknadama na potrošačke kredite.

16. Prema odredbi čl. 1024. st. 2. ZOO korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku, a odredbom stavka 3. navedenoga članka je propisano, da u slučaju vraćanja kredita prije roka određenog za vraćanje kredita, korisnik kredita je dužan davatelju kredita naknaditi štetu, ako je davatelj kredita istu pretrpio, dok je odredbom st. 4. čl. 1024. ZOO, određeno da u slučaju vraćanja kredita prije određenoga roka, banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kada ga je po ugovoru trebalo vratiti.

17. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi mu prijevremenom otplatom kredita nastala bilo kakva šteta jer je dokazni prijedlog na ovu okolnost (financijsko vještačenje) podnio podredno, pa kako na matematički izračun iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka sačinjenom prema zadatku suda danom raspravnim rješenjem od 25. ožujka 2024. nije imao primjedbi, to je ovakav podredni prijedlog u cijelosti paušalan i njime tuženik nije doveo u sumnju stručnost i pravilnost provedenog financijskog vještačenja.

18. Kako je utvrđeno da je odredba čl. 8. Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovoreno da je banka u slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge prednika tuženika ništetna (čl. 322. st. 1. ZOO), pravilno je sud prvog stupnja u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO u vezi čl. 1111. ZOO naložio tuženiku da tužiteljici vrati iznos od 1.135,65 Eur koji je tuženik primio na temelju ništetne ugovorne obveze, sa zateznom kamatom tekućom od dana stjecanja do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO.

19. Na žalbene navode tuženika valja odgovoriti da je pobijana ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori nepoštena jer je u suprotnosti s uvjetom o postupanju u dobroj vjeri, te je na štetu potrošača prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora jer je tužiteljica bila dužna isplatiti naknadu zbog prijevremene konačne otplate kredita pa stoga tužiteljica kao potrošač ima pravo na restituciju neosnovano isplaćenog iznosa po toj osnovi, od dana kada je tuženik nepripadno stekao taj iznos pa do isplate.

20. Slijedom izloženog, a suprotno žalbenim navodima, na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je, utvrdivši odredbu o naknadi za prijevremenu otplatu kredita ništetnom, te je tuženiku naložio da tužiteljici vrati stečeno bez osnove.

21. Na zakonu je osnovana i odluka o troškovima parničnog postupka. Tužiteljica je u predmetnoj pravnoj stvari osim zahtjeva za isplatu iznosa od 1.135,65 eur postavila i zahtjev za utvrđenjem ništetnosti to je parnični trošak pravilno obređen prema VPS označen u tužbi sukladno čl. 154. st. 1. ZPP.

22.1 Suprotno žalbenim navodima, tužiteljici pripada pravo na naknadu troška za pristup na ročišta za objavu presude, sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife jer sud na tom ročištu stranci koja je pristupila uručuje ovjereni prijepis presude prema odredbi čl. 335. st. 8. ZPP-a. Propust stranke da pristupi na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, rezultira predmnjevom da joj je dostava presude obavljena onoga dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje u smislu odredbe čl. 335. st. 9. ZPP-a, a ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi i u tom slučaju prema st. 10. iste odredbe sud je dužan istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova.

22.2. Imajući u vidu izneseni značaj ročišta za objavu presude, kao i činjenicu da je punomoćnik tužiteljice nedvojbeno pristupio istom, prema ocjeni ovoga suda, a sup- rotno žalbenim navodima radi se o opravdanom i potrebnom trošku u smislu odred- be čl. 155. ZPP, slijedom čega tužiteljici pripada pravo na dosuđenu naknadu troška za pristup na ročišta za objavu presude.

23. Zbog svega navedenog, jer nisu osnovani žalbe ni navodi tuženika, a ne postoje oni na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

24. Odluka pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP. Zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava žalbe je odbijen kao neosnovan, jer je žalba tuženika neosnovana.

Zagrebu, 15. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić