Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-420/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivice Veselića, predsjednika vijeća, Tihane Marije Miladin, člana vijeća i suca izvjestitelja i Dubravke Penić Lukač, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici iz Zagreba, Đorđićeva 15, protiv tuženika CROATIA osiguranja d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, zastupanog po punomoćnicima po zaposlenju, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-703/2024-18 od 30. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-703/2024-18 od 30. travnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojom je tužiteljici dosuđen iznos preko iznosa od 2.600,00 eur do iznosa od 3.246,48 eur (za iznos od 646,48 eur) zajedno sa zateznom kamatom, te u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojom je tužiteljici dosuđen parnični trošak u iznosu od 1.950,00 eur zajedno sa zateznom kamatom.

II. Preinačuje se navedena presuda u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojom je tužiteljici dosuđen parnični trošak preko iznosa od 1.950,00 eur do iznosa od 2.075,00 eur (za iznos od 125,00 eur) i u tom dijelu rješava:

„Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška u iznosu od

125,00 eur zajedno sa zateznom kamatom.“

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

”I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranju d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, isplatiti tužiteljici TP iz [adresa], na ime naknade neimovinske i imovinske štete iz štetnog događaja od 09.02.2024., iznos od neto

3.246,48 € (slovima: tritisućedvjestočetrdesetšesteuraičetrdesetosamcenti) sa zateznim kamatama tekućim od 23.04.2024. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.075,00 €, sa zateznim kamatama tekućim od 30.04.2025., do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

2. Tuženik je podnio žalbu protiv navedene presude u dijelu kojim je tužitelju dosuđen iznos preko iznosa od 2.600,00 eur do iznosa od 3.246,48 eur (za iznos od 646,48 eur), te protiv odluke o trošku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak sudske pristojbe na žalbe.

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana u dijelu odluke o trošku.

4. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpila zbog ozljeđivanja na radnom mjestu 9. veljače 2024. godine.

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u vrijeme štetnog događaja bila zaposlena kod tuženika, te da je 9. veljače 2024. zadobila ozljedu na radu.

7. U žalbenoj fazi postupka sporna je visina dosuđene naknade za neimovinsku štetu.

8. Prihvativši tužbeni zahtjev, sud prvog stupnja polazi od utvrđenja temeljenog na nalazu i mišljenju liječnika vještaka da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila natučenje prsnog koša i prijelom 7. i 8. rebra desno. Liječenje tužiteljice je završeno nakon mjesec i pol dana. Strah tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja je bio intenzivan i kratkotrajan. Sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede i načina liječenja jakog intenziteta je trajao 1 dan, srednjeg kroz 5 dana i manjeg još 4 dana. Pretrpjela je tzv. kasni strah u vidu nelagode i bojazni za ishod za vrijeme liječenja oko 10 dana. Bol jakog intenziteta je trpjela 1 dan, srednjeg oko 5 dana, a manjeg još oko 30 dana. Bolovi povremenog javljanja su dio trajnih posljedica, te su tako i procijenjeni. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i prema prirodi ozljede je zaostalo 5% trajnog smanjenja opće, životne i radne sposobnosti zbog stanja nakon prijeloma dvaju rebara sa pomakom, te će u istom omjeru morati ulagati pojačane napore u budućem životu. Tuđa pomoć joj je bila potrebna od 1 sat dnevno kroz 14 dana.

9. Na temelju ovakvog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je utvrdio, a primjenom čl. 1100. st. 1. ZOO da je tužiteljici u štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti i to na tjelesno i duševno zdravlje a koje opravdava dosuđenje pravične novčane naknade u iznosu od 3.200,00, dok s osnova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu dosuđuje tužitelju iznos od 46,48 eur.

10. Suprotno tvrdnjama tuženika sud prvog stupnja je dosudivši naknadu za neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti pravilno primijenio materijalno pravo iz gore citirane odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, jer obzirom na sve okolnosti o kojima sud vodi računa u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO, a posebno jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, kao i svrsi pravične novčane naknade, dosuđena naknada predstavlja pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu.

11. Stoga se suprotni navodi žalbe tuženika ne mogu prihvatiti, niti su njegova shvaćanja o tome koliko bi predstavljala pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u konkretnom slučaju opravdana.

12. Slijedom iznijetog, valjalo je, temeljem odredbe članka 368. st. 1. ZPP, potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

13. Neosnovano tuženik pobija odluku o trošku u dijelu kojim je tužiteljici priznat trošak zastupanja na ročištu od 10. ožujka 2025. Iz sadržaja zapisnika s održanog ročišta 10. ožujka 2025. proizlazi da je tuženik uredno pozvan na navedeno ročište za glavnu raspravu, na koje nije pristupio, te je sud ročište održao u odsutnosti uredno pozvanog tuženika. Kako se na ročištu od 10. ožujka 2025. raspravljalo o glavnoj stvari tužiteljica ima pravo na naknadu troška zastupanja na tom ročištu po Tbr 9/1 Tarife u iznosu od 200,00 eur plus PDV.

14. Međutim, osnovna je žalba tuženika kojom osporava odluku o trošku u dijelu kojim je tužiteljici priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude održano 30. travnja 2025. u iznosu od 100,00 eur plus PDV, iznos od 125,00 eur. Kako iz zapisnika od 30. travnja 2025. proizlazi da za tužiteljicu nitko nije pristupio na ročište za objavu presude, tužiteljice nema pravo na naknadu ovog troška.

15. Stoga je odluku o trošku valjalo djelomično potvrditi primjenom odredbe čl. 380. točka 2. ZPP, te primjenom odredbe čl. 380. točka 3. djelomično preinačiti u dijelu kojom je tužiteljici dosuđen trošak pristupa na ročište za objavu u iznosu od 125,00 eur i u tom dijelu odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška.

16. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer je uspio sa žalbom samo u neznatnom dijelu sporednog potraživanja odluke o trošku.

U Zagrebu, 15. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić