Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-514/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužitelja PŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-16375/2021-23 od 10. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-16375/2021-23 od 10. travnja 2024. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju s osnova neimovinske štete isplati iznos od 754,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 30. rujna 2021. pa do isplate.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 16375/2021-23 od 10. travnja 2024. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je na iznos od 306,00 eura s osnova troškova tuđe pomoći i njege dosuđena zatezna kamata od 30. rujna 2021. do 10. travnja 2024. i pod točkom III. izreke te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 16375/2021-23 od 10. travnja 2024. pod točkom II. izreke.

III. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.813,27 eura sa zateznim kamatama tekućim od 30. rujna 2021. pa do isplate. Pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 1.627,39 eura sa zatraženim kamatama. Pod točkom III. izreke nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.699,08 eura sa zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2024. pa do isplate. Pod točkom IV. izreke odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 62,50 eura sa zatraženim kamatama.

2. Protiv prvostupanjske presude pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je dosuđen iznos od 754,00 eura s osnova neimovinske štete i u dijelu u kojem je na troškove tuđe pomoći i njege dosuđena zatezna kamata od 30. rujna 2021. do 10. travnja 2024., te protiv prvostupanjske presude pod točkom II. i III. izreke žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava kao žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) predlažući da se preinači i traži trošak žalbe.

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete koja je posljedica ozljede na radu 23. studenoga 2020. kod poslodavca Hrvatske šume d.o.o. prilikom obaranja stabla lipe motornom pilom Stihl kada je sa susjednog stabla hrasta pala suha i trula grana na desno rame tužitelja.

5. Prvostupanjski sud je utvrdio:

-da nije sporno da je tužitelj u vrijeme predmetnog štetnog događaja bio zaposlen kod poslodavca Hrvatske šume d.o.o. koji je imao ugovoreno osiguranje od odgovornosti i djelatnosti s tuženikom,

-da među strankama nije sporna pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja,

-da nije sporno da je tuženik tužitelju 4. listopada 2021. isplatio iznos od 2.792,73 eura,

-da iz iskaza tužitelja, svjedoka HŠ i ĐŠ proizlazi da se tužitelj dana 23. studenog 2020. ozlijedio obavljajući svoje redovne radne zadatke obaranja stabala, da je radio u svojoj sječivoj liniji i da je na sebi imao svu zaštitnu opremu, sjekački šljem, zaštitne hlače s mrežicom i zaštitne sjekačke cipele s kapicom,

-da sukladno čl. 111. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 64/2023.) ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom poslodavac mu je dužan naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, a sukladno čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 71/2014., 118/2014., 154/2014., 94/2018. i 96/2018., dalje u tekstu: ZZR) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti, a poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu (čl. 25. st. 2. ZZR-a),

-da se tuženik može osloboditi odgovornosti pod pretpostavkom da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći niti otkloniti (čl. 1067. st. 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine", broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011. i 78/2015., u daljnjem dijelu teksta: ZOO-a).

-da tuženik paušalno ističe prigovor odgovornosti tužitelja, ali je na temelju rezultata provedenog postupka utvrđeno da tuženik po načelu objektivne odgovornosti u cijelosti odgovara za predmetnu štetu,

-da je nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka dr. Žarka Rašića utvrđeno je da je tužitelj u navedenom štetnom događaju zadobio prijelom desne lopatice, slobodan zrak u prsištu desno i natučenje pluća, što predstavlja tešku tjelesnu ozljedu, da je liječenje završeno, odnosno stanje se stabiliziralo nakon kontrole kirurga 30. 06. 2021., bolovi jakog intenziteta, trajnog karaktera bili su sumarno 4 dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 15 dana, bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 56 dana, dok su povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani kroz smanjenje životnih aktivnosti, primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) bio je jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta trajali su kumulativno 3 dana, srednjeg intenziteta kumulativno 8 dana, a manjeg intenziteta trajali su kumulativno 28 dana, ozljede s kirurškog aspekta dovele su do trajnog smanjenja životnih aktivnosti u omjeru od 7% koja se očituje u ograničenoj pokretljivosti u području desnog ramena te povremenim bolovima u desnom ramenu (prema medicinskoj dokumentaciji),

-da je tijekom liječenja tužitelj imao neugodnosti u vidu potrebe za bolničkim liječenjem, rtg snimanjima, punkcijom tj. drenažom prsnog koša, potrebi kontrolnih snimanja pluća, vađenju krvi radi izrade laboratorijskih nalaza, potrebi odlazaka na kontrolne kirurške preglede, te potrebi provođenja fizikalne terapije,

-da je nakon predmetnog štetnog događaja i napuštanja bolničkog liječenja tužitelju bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 7 dana po 3 sata dnevno, 30 dana po 2 sata dnevno, te još 21 dan po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku u trgovinu i slično,

-da je uvidom u medicinsku dokumentaciju vidljivo kako je učinjena drenaža desne strane prsišta radi nakupljanja zraka u desnom prsištu uslijed prijeloma desne lopatice čiji je jedan fragment probio poplućnicu, da iz kliničkog iskustva stanje po drenaži prsišta ostavlja ožiljka promjera uobičajeno oko 2 cm u srednjoj aksilarnoj liniji, a takav ožiljak uobičajeno je vidljiv kada tužitelj ne nosi gornji dio odjeće,

-da navedenom nalazu i mišljenju stranke nisu prigovarale, te ga je i prvostupanjski sud prihvatio kao stručan i objektivan.

-da je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. ZOO-a čime mu je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a,

-da je došlo je kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede,

-da je odlučujući o visini pravične novčane naknade prvostupanjski sud uzeo u obzir kvalifikatorne okolnosti i to utvrđenu jačinu i trajanje pretrpljenih fizičkih boli koja opravdava dosudu pravične novčane naknade u iznosu od 2.000,00 eura, utvrđeni intenzitet i opseg pretrpljenog straha opravdava dosudu pravične novčane naknade u iznosu od 1.600,00 eura, stupanj trajnog oštećenja zdravlja tužitelja u opsegu od 7% koje se očituje u ograničenoj pokretljivosti u području desnog ramena te povremenim bolovima u desnom ramenu opravdava dosudu pravične novčane naknade u iznosu od 1.200,00 eura,

-da je nalazom i mišljenjem vještaka utvrđeno kako je kod tužitelja učinjena drenaža desne strane prsišta radi nakupljanja zraka u desnom prsištu uslijed prijeloma desne lopatice čiji je jedan fragment probio poplućnicu, iz kliničkog iskustva stanje po drenaži prsišta ostavlja ožiljka promjera uobičajeno oko 2 cm u srednjoj aksilarnoj liniji koji je uobičajeno vidljiv kada tužitelj ne nosi gornji dio odjeće, a navedeni ožiljak predstavlja naruženje manjeg stupnja uslijed čega tužitelj trpi i odgovarajuće duševne boli, što opravdava pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 500,00 eura,

-da stoga tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu radi pretrpljene neimovinske štete u iznosu od 5.300,00 eura,

-da temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. i čl. 1089. st. 2. ZOO-a tužitelju za 102 sata potrebne tuđe pomoći i njege pripada pravična novčana naknada, kako se cijena sata tuđe pomoći njege ocjenjuje prema cijenama sata najniže plaćene kategorije rada, a koja svakako nije manja od 3,00 eura po satu, to tužitelju pripada pravo na tu naknadu u iznosu od 306,00 eura,

-da sukladno navedenom tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu radi pretrpljene neimovinske štete i imovinske štete u ukupnom iznosu od 5.606,00 eura,

-da je navedeni iznos valjalo umanjiti za nesporno isplaćeni iznos od 2.792,73 eura koji je tuženik tužitelju isplatio dana 4. listopada 2021. pa tužitelju pripada iznos od 2.813,27 eura,

-da je odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano da obveza pravične novčane naknade (neimovinske štete) dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga,

-da je liječenje tužitelja završeno 30. lipnja 2021., dakle, prije podnošenja tužbe 30. rujna 2021. pa su zatezne kamate na iznos od 2.813,27 eura dosuđene od 30. rujna 2021. kao dana podnošenja tužbe pa do isplate.

6. Odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano je da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema stavku 2. istog članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

7. Pri tome treba navesti da kriteriji, odnosno kvalifikatorne okolnosti po kojima se utvrđuje pravo na isplatu pravične novčane naknade i njezina visina nisu samostalan niti pravno obvezujući pojedinačno određen oblik neimovinske štete već kvalifikatorne okolnosti koje prema odredbi čl. 1100. ZOO-a zajedno s ostalim okolnostima slučaja utječu na ocjenu suda u kojoj mjeri je pravo osobnosti povrijeđeno.

8. Cijeneći u postupku utvrđene kvalifikatorne okolnosti o kojima ovisi odluka o visini naknade neimovinske štete, i to okolnosti samoga slučaja, jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli i straha, jačinu i trajanje posljedica, kao i značenje povrijeđenog dobra i cilj kojemu služi ta naknada na način da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, po utvrđenju ovoga suda prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02 i pravnog shvaćanja zauzetog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. utvrdio tužitelju primjeren iznos pravične novčane naknade u iznosu od 5.300,00 eura. Pri čemu Orijentacijski kriteriji nisu matematička formula koja automatizmom služi za izračunavanja pravične novčane naknade. Suprotni žalbeni navodi tuženika nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u navedenom dijelu.

9. Tuženik u žalbi ne iznosi relevantne razloge za drugačiju ocjenu utvrđenih okolnosti u konkretnom slučaju, već ocjenjuje pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, međutim takvim navodima žalbe ne dovodi s uspjehom u sumnju osnovanost pobijane presude.

10. Nadalje, provedenim vještačenjem utvrđeno je da je za vrijeme liječenja kod kuće tužitelju bila potrebna tuđa pomoć ukupno 102 sata, a kako nije sporno da su takvu pomoć tužitelja pružali ukućani, pravilnom primjenom čl. 223. ZPP-a u vezi s čl. 1095. ZOO-a utvrđen je kao osnovan iznos od 306,00 eura s tim da isti iznos tuženik žalbom posebno ne osporava.

11. Vezano za žalbene navode tuženika kojima osporava tijek zatezne kamate na troškove tuđe pomoći i njege valja reći da je Vrhovni sud Republike Hrvatske Broj:

Revr 829/2017-2 od 30. travnja 2019. u sporu radi naknade štete zbog ozljede na radu na pitanje "Da li je tuženik dužan snositi i plaćati zakonske zatezne kamate na nenovčanu neimovinsku štetu (naknada štete za tuđu pomoć i totalnu štetu) od dana podnošenja odštetnog zahtjeva sukladno čl. 943. st. 1. i st. 4. noveliranog ZOO ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08), a u slučaju kada mu se oštećena osoba tj. tužitelj obrati u mirnom postupku s odštetnim zahtjevom i uz taj odštetni zahtjev dostavi svu dokumentaciju potrebnu za utvrđivanje osnova i visine njegove obveze ili iste kamate mogu teći tek od donošenja sudske odluke?" naveo da isti troškovi predstavljaju imovinsku nenovčanu štetu na koju oštećeniku pripada pravo na zatezne kamate od dana njezinog nastanka (čl. 1086. ZOO) ukoliko su tuđu pomoć i njegu pružali ukućani i ukoliko je utvrđena cijena jednog sata tuđe pomoći i njege u vrijeme kad je ta pomoć pružana, u kojem slučaju da tužitelj ima pravo na kamatu na ovaj vid štete na temelju čl. 1086. ZOO-a od podnošenja tužbe odnosno od sljedećeg dana (s obzirom da u konkretnom slučaju tužitelj nije tražio kamate od dana podnošenja pisanog zahtjeva nego od kasnijeg datuma).

12. Kako prvostupanjski sud u ovom postupku nije utvrdio odlučnu činjenicu, odnosno da li je cijena sata utvrđena prema cijenama u vrijeme kada je ta pomoć pružana ili prema cijenama u vrijeme presuđenja, na tako nepotpuno utvrđeno činjenično stanje je za sada pogrešno primijenio i materijalno pravo u tom dijelu.

13. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 370. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je na dosuđeni trošak tuđe pomoći u iznosu od 306,00 eura dosuđena zatezna kamata od 30. rujna 2021. do 10. travnja 2024. i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će utvrditi činjenice na koje mu je ukazano ovim rješenjem i nakon toga donijeti novu odluku o zahtjevu tužitelja za tijek zatezne kamate na troškove tuđe pomoći.

14. Nadalje, budući da je prvostupanjskom presudom prekoračen tužbeni zahtjev na način da je dosuđeno više od onoga što je traženo (tužbeni zahtjev/list 260 spisa) primjenom odredbe čl. 369. st. 5. ZPP-a valjalo je ukinuti presudu prvostupanjskoga suda pod točkom II. izreke i odlučiti kao pod točkom II. izreke rješenja.

15. S obzirom da je djelomično ukinuta prvostupanjska presuda valjalo je, po žalbi tuženika, ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka.

16. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

U Zagrebu 15. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Žulj