Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-260/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Dubravke Penić Lukač, suca izvjestitelja i člana vijeća Ivice Veselića i članice vijeća Tihane Marije Miladin, u pravnoj stvari tužitelja CP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Hrvoju Židaniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Reljić, Zelić, Židanić i Mar d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika MMM Agramservis d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 77209285118, zastupan po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-677/2022-38 od 28. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 15. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 677/2022-38 od 28. veljače 2025. u dijelu pod točkom I., II., III., IV. i VI. izreke te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Nova glavna rasprava održat će se pred drugim sucem pojedincem.

III. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I/ Utvrđuje se da je Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od dana 14.02.2022. godine nedopuštena i nezakonita, te da radni odnos tužitelja CP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika MMM Agramservis d.o.o. iz Zagreba, Samoborska cesta 145, OIB: 77209285118 nije prestao.

II/ Raskida se Ugovor o radu sklopljen dana 01.10.2019. godine, zajedno s pripadajućim Dodatkom, između tužitelja CP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika MMM Agramservis d.o.o. iz Zagreba, Samoborska cesta 145, OIB: 77209285118 i to s danom 31.01.2023. godine.

III/ Nalaže se tuženiku MMM Agramservis d.o.o. iz Zagreba, Samoborska cesta 145, OIB: 77209285118 da tužitelju AP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prizna sva prava iz Ugovora o radu sklopljenog 01.10.2019. godine i njemu pripadajućeg Dodatka, i to počevši od dana 15.02.2022. godine pa sve do dana 31.01.2023. godine.

IV/ Nalaže se tuženiku MMM Agramservis d.o.o. iz Zagreba, Samoborska cesta 145, OIB: 77209285118 da tužitelju AP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi štetu zbog sudskog raskida ugovora o radu u iznosu od 6.636,14 EUR bruto, odnosno pet ugovorenih mjesečnih plaća, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 28. veljače 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja CP u preostalom dijelu koji glasi: "Nalaže se tuženiku MMM Agramservis d.o.o. iz Zagreba, Samoborska cesta 145, OIB: 77209285118 da tužitelju AP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi štetu zbog sudskog raskida ugovora o radu u iznosu od 3.981,68 EUR bruto, odnosno tri ugovorene mjesečne plaće, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 28. veljače 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

VI/ Nalaže se tuženiku MMM Agramservis d.o.o. iz Zagreba, Samoborska cesta 145, OIB: 77209285118 da isplati tužitelju AP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.412,50 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 28. veljače 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VII/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 462,50 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 28. veljače 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

2. Protiv dijela navedene presude pod točkom I., II., III., IV. i VI. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 12/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj viši sud preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, podredno ukine tu presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Žalba tuženika je osnovana.

4. Predmet ove pravne stvari je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 14. veljače 2022. nezakonita i nedopuštena. Kako je u međuvremenu zaključio novi ugovor o radu, tužitelj je predložio donijeti sudski raskid ugovora o radu te potražuje naknadu štete.

5. Sud prvoga stupnja počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke. 11. ZPP-a, a na koju povredu određeno ukazuje žalitelj.

6. Pobijani dio presude pod točkom I., II., III., IV. i VI. izreke ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, budući su u presudi nejasni i proturječni razlozi o odlučnim činjenicama.

7. Prije svega valja naglasiti da sud izvedene dokaze prosuđuje po slobodnom uvjerenju, ali je dužan stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima, da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu u provedenim dokazima, što u konkretnom slučaju nije učinjeno.

8. Ovaj viši sud primjećuje da je u obrazloženju pobijanog dijela presude sud prvog stupnja navodio tvrdnje tužitelja iz tužbe i tuženika u odgovoru na tužbu, naveo radnje koje je proveo u spisu, citirao Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 14. veljače 2022., citirao e mail poruke od 19. siječnja 2022. 25. listopada 2021., 20. siječnja 2022 i 26. siječnja 2022., odluku tuženika od 14. rujna 2021. kojom ovdje tužitelju daje suglasnost za sklapanje ugovora o dopunskom radu u najdužem trajanju do 8 sati tjedno, odnosno 180 sati godišnje počevši od 14. rujna 2021. kod poslodavca Delivery Shots j.d.o.o. nakon završetka radnog vremena kod tuženika, citirao iskaze zakonskih zastupnika tuženika ZP i DP, svjedoka ŠP, ranije SP i JP te iskaz tužitelja, sve to na jedanaest stranica presude, da bi na dvanaestoj i trinaestoj stranici presude analizirao iskaze direktora tuženika ZP i DP te svjedoka ŠP, ranije SP te navedene e mail poruke da bi na četrnaestoj i petnaestoj te šesnaestoj stranici izrazio svoje pravno shvaćanje glede ovosudnog prijepora.

9. Sud prvog stupnja primjenjuje odredbu čl. 116. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 152/22 i 64/23, dalje ZR), prema kojoj poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji (st. 2.). Navedenom odredbom opravdan razlog za izvanredni otkaz Ugovora o radu postoji ukoliko zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

10. Sud prvog stupnja poziva se i na odredbu čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/18, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) kojim je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

11. Iako je prvostupanjski sud razmotrio iskaze zakonskih zastupnika tuženika i svjedoka ŠP, ranije SP te RP, te iskaze nije smisleno povezao sa činjenicom da je tužitelj za vrijeme bolovanja radio kod drugog poslodavca.

12. Prema odredbi članka 135. stavka 3. ZR-a u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu, ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

12.1. U konkretnom slučaju, sud prvog stupnja je nekritično naveo da "iz ponašanja tuženika tijekom jeseni 2021. te u siječnju 2022. tužitelj nije mogao jasno shvatiti da se njegov angažman bilo kod tuženika bilo u servisu Wolt za vrijeme bolovanja uzima kao osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa koja će rezultirati odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu".

12.2. Naime, sud nije smisleno povezao tuženikovu suglasnost tužitelju za sklapanje ugovora o dopunskom radu u najdužem trajanju do 8 sati tjedno, odnosno 180 sati godišnje počevši od 14. rujna 2021. kod poslodavca Delivery Shots j.d.o.o. nakon završetka radnog vremena kod tuženika, sa ponašanjem tužitelja u vrijeme kada je bio na bolovanju i činjenicu da je tuženik konačno saznao za ponašanje tužitelja – kontinuirani rad kod drugog poslodavca za vrijeme dok je kod tuženika bio na bolovanju, a koju činjenicu je konačno saznao na sastanku 31. siječnja 2022. kada je tužitelj priznao da je radio za Wolt za vrijeme bolovanja.

13. Prvostupanjski sud zaključuje da je "tuženik u ovom slučaju propuštajući donijeti odluku o izvanrednom otkazu u roku iz čl. 116. st. 2. ZR-a povrijedio načelo savjesnosti i poštenja kada je Odluku o izvanrednom otkazu donio tek 14. veljače 2022. jer je svojim postupanjem tužitelja doveo u zabludu oko toga tolerira li poslodavac postupanje tužitelja ili ne, odnosno je li sa istim suglasan ili ne".

14. Sud prvog stupnja nije zdravorazumski razmotrio činjenicu da svaka poslovno sposobna osoba zna da za vrijeme bolovanja, dakle, zbog privremene nesposobnosti za rad, ne smije raditi niti drugi posao kod drugog poslodavca.

15. Glede zaključka suda prvog stupnja da je u odluci o izvanrednom otkazu kao razlog otkaza navedena "klasična zloupotreba bolovanja", prvostupanjski sud navodi da "ta činjenica nije dokazana jer iz iskaza direktora DP i ZP te SP (pravilno ZP) nije vidljivo da bi tuženik ikad tražio kontrolu bolovanja te da je utvrđeno da tužiteljevo bolovanje nije otvoreno iz medicinskih razloga", isto je potpuno nerazumljivo i nelogično kraj činjenice da je tužitelj sam priznao da je radio kod drugog poslodavca za vrijeme dok je bio na bolovanju. Naime, tuženik nije imao razloga sumnjati u doznake koje mu je tužitelj mjesečno donosio, sve to imajući na umu načelo Acta probant se ipsa (isprave dokazuju same sebe).

16. Kod donošenja pobijane presude sud prvog stupnja nije dao nikakvo shvaćanje glede primjene materijalnog prava iz čl. 38. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 80/13, 137/13, 15/18 98/19 i 26/21) kojim je propisano: "(1) Pravo na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti, odnosno spriječenosti za rad radi korištenja zdravstvene zaštite, odnosno drugih okolnosti iz članka 39. ovoga Zakona (u daljnjem tekstu: privremena nesposobnost) pripada osiguranicima iz članka 7. stavka 1. točaka 1. do 4. te točaka 6., 8., 9., 20. i 25. ovoga Zakona, ako posebnim propisom nije drukčije utvrđeno. (2) Pod privremenom nesposobnošću iz stavka 1. ovoga članka, za vrijeme kojeg osiguraniku pripada pravo na naknadu plaće u smislu ovoga Zakona, smatra se odsutnost s rada zbog bolesti ili ozljede, odnosno drugih okolnosti utvrđenih člankom 39. ovoga Zakona zbog kojih je osiguranik spriječen izvršavati svoju obvezu rada u skladu s ugovorom o radu, drugim ugovorom ili aktom. (3) Razdoblje privremene nesposobnosti iz stavka 2. ovoga članka, za koje osiguraniku pripada pravo na naknadu plaće u skladu s ovim Zakonom, dokazuje se izvješćem o privremenoj nesposobnosti za rad koju izdaje izabrani doktor medicine primarne zdravstvene zaštite u zdravstvenoj ustanovi, odnosno u privatnoj praksi (u daljnjem tekstu: izabrani doktor). (4) Razdoblje privremene nesposobnosti za koje osiguranik, u skladu s odredbama ovoga Zakona, nema pravo na naknadu plaće izabrani doktor je obvezan označiti u posebnoj rubrici izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad. (5) Sadržaj i oblik tiskanice izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad iz stavka 3. ovoga članka utvrđuje općim aktom Zavod." kao niti primjene odredbe čl. 39. stavak 1. toga Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju kojim je propisano: "Pravo na naknadu plaće pripada osiguraniku u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, odnosno drugih okolnosti utvrđenih ovim Zakonom, ako je: 1. privremeno nesposoban za rad zbog bolesti ili ozljede, odnosno ako je radi liječenja ili medicinskih ispitivanja smješten u zdravstvenu ustanovu, 2. privremeno spriječen obavljati rad zbog određenog liječenja ili medicinskog ispitivanja koje se ne može obaviti izvan radnog vremena osiguranika".

16.1. Također, prvostupanjski sud nije dao nikakve razloge glede ovosudnog prijepora u svezi odredbe članka 40. stavak 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju kojim je propisano: "Naknadu plaće u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz članka 39. točaka 1. i 2. ovoga Zakona isplaćuje osiguraniku iz svojih sredstava: 1. pravna ili fizička osoba – poslodavac za prva 42 dana bolovanja, kao i za sve vrijeme dok se osiguranik nalazi na radu u trećoj državi na koji ga je uputila pravna ili fizička osoba ili je sam zaposlen u trećoj državi", a sve to u svezi svoga shvaćanja da je u konkretnom slučaju tužitelju tuženik dopustio raditi dok je privremeno nesposoban, odnosno dok je na bolovanju kod drugog poslodavca.

16.2. Ovdje valja istaknuti da sud nije cijenio navedene doznake o privremenoj nesposobnosti (bolovanju) i zaključak glede prekluzije iz čl. 116. st. 2. ZR-a.

16.3. Naime, tužitelj je kontinuirano radio za vrijeme privremene nesposobnosti (bolovanja) kod drugog poslodavca a tuženik je za tu činjenicu konačno saznao na sastanku 31. siječnja 2022. a Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu donio 14. veljače 2022. godine.

17. Prvostupanjski sud nije dao jasne razloge je li tuženik u konkretnom slučaju ispoštovao petnaest dnevni zakonski rok za izvanredno otkazivanje ugovora o radu iz čl. 116. st. 2. ZR. Naime, početak petnaest dnevnog roka iz čl. 1116. st. 2. ZR ne računa se od započinjanja kršenja obveze iz radnog odnosa, već od prestanka kršenja te obveze (ukoliko je to kršenje u kontinuitetu). Takvo pravno shvaćanje podudarno je shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odlukama Rev- 2061/1999 od 13. lipnja 2000. i Revr 717/2015 od 21. srpnja 2015.

18. Valja istaknuti da u sporovima, kakav je i ovaj, svaki slučaj valja individualizirati - jer odluka o dopuštenosti otkaza ugovora o radu ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, a imajući na umu i da kod ocjenjivanja postoje li razlozi za otkaz ugovora o radu valja cijeniti ponašanje radnika u odnosu na obveze koje proizlaze iz naravi posla kojeg je morao obavljati. Smatra se da se radi o ukupnosti okolnosti koje obilježavaju cjelokupni radni odnos tužitelja pojedinačno.

18.1. Ugovor o radu, zbog svog trajanja i trajnih obveza koje nastaju za stranke iz tog ugovora pretpostavlja odnos povjerenja poslodavca i radnika. Stoga, u situaciji kada je tuženik kao poslodavac uslijed osobito teške povrede iz radnog odnosa (očito neopravdano bolovanje, koju činjenicu je tužitelj sam priznao tuženiku na sastanku 31. siječnja 2022.) izgubio povjerenje u tužitelja kao radnika, sud prvog stupnja nije zauzeo jasno shvaćanje predstavlja li navedena okolnost razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu.

19. Zaključno, ovaj viši sud ima potrebe uputiti i na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj: U-III-5989/2013 od 9. veljače 2016. („Narodne novine“ broj 25/16.): „Ustavni sud podsjeća: pravna sigurnost - zajedno s načelom supremacije prava - podrazumijeva da je pravo stvoreno kako bi se primjenjivalo u praksi na konkretne životne situacije. Iako je apstraktno vrednovanje samog zakonodavstva važno za ostvarenje načela vladavine prava (...), kategoričnost objektivnog prava nikako ne znači da se pravna pravila smiju primjenjivati na konkretne životne situacije toliko nefleksibilno, mehanički i slijepo da postaje nemoguće uvažavati imperative razumnosti i pravičnosti.“

20. Slijedom iznijetog proizlazi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi su nejasni i proturječni, nadalje u prvostupanjskoj presudi postoji nedostatak u ocjeni izvedenih dokaza i pogrešnom zaključivanju i nema govora o pomnoj analizi izvedenih dokaza na koju se sud poziva, radi čega je prvostupanjsku presudu uvažavanjem žalbe tuženika valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje (članak 369. st. 1. ZPP-a).

21. S tim u svezi, valjalo je ukinuti i odluku o trošku o kojem će prvostupanjski sud u smislu odredbe čl. 164. st. 4. ZPP odlučiti u odluci kojom završava postupak pred tim sudom.

22. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I izreke.

23. Na temelju odredbe članka 371. ZPP-a određeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem (točka II. izreke).

24. U ponovnom postupku sud će otkloniti bitne povrede postupka na koju mu je ovim rješenjem ukazano. Sud će imati u vidu prije svega predmet spora te će na nedvojben način raspraviti i utvrditi prijeporne činjenice u skladu s dokaznim prijedlozima stranaka, imajući u vidu i ostale žalbene navode tuženika te će u novoj odluci dati jasne razloge, a izvedene dokaze ocijeniti na način određen člankom 8. ZPP-a i potom donijeti novu zakonitu odluku.

25. Odluka pod točkom III. izreke temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 15. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Dubravka Penić Lukač