Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-745/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužitelja ĆŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zdravko Baburak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Dječji vrtić Siget, Zagreb, Siget 12, OIB: 56654700279, kojeg zastupa punomoćnica Kristina Delić, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja otkaza nedopuštenim i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-16997/2021-25 od 17. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-16997/2021-25 od 17. lipnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da nije dopuštena odluka tuženika DJEČJI VRTIĆ "SIGET" Zagreb, Siget 12, OIB: 56654700279 Odluka o izvanrednom otkazu govora o radu sklopljenog dana 8. svibnja 2015. godine, te da radni odnos tužitelja ĆŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nije prestao s danom 11.11.2021. godine, pa se nalaže tuženiku DJEČJI VRTIĆ "SIGET" Zagreb, Siget 12, OIB: 56654700279 da vrati tužitelja ĆŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na radno mjesto Domar-ložač u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju dosuđene troškove spora.“

Pod točkom II. izreke nalaženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove od 500,00 eura sa zateznim kamatama trkućim od 17. lipnja 2024. do isplate.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava kao zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) te predlaže da se ukine.

3. U odgovoru na žalbu tuženik se protivi navodima žalbe, predlaže istu odbiti kao neosnovanu te traži trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja koji je radio kod tuženika na radnom mjestu domar - ložač za utvrđenjem nedopuštenom Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 11. studenoga 2021. te za povratkom na rad.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

7. Prvostupanjski sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim polazeći od zaključaka i utvrđenja:

- da je tužitelj radio kod tuženika osnovom Ugovora o radu sklopljenog s tuženikom 8. svibnja 2015. na radnom mjestu domar – ložač,

- da je tuženik 11. studenoga 2021. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu koju je tužitelj primio 15. studenoga 2021. i protiv iste u zakonskom roku od 15 dana 17. studenoga 2021. podnio Zahtjev za zaštitu prava,

- da je tužba podnesena u zakonskom roku.

- da je Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 11. studenoga 2021. tužitelju otkazan ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa i to spolnog uznemiravanja radnice ĐŽ **.**.2021.,

- da se u Odluci navodi da je 3. studenoga 2021. odgojiteljica CŽ bila dežurna te je u vrtić došla u 5,45 h, tužitelj je to jutro otključao vrata vrtića, odgojiteljica CŽ je htjela pitati tužitelja za ključeve, te ju je tužitelj pozvao u radionicu i u tom trenutku snažno zagrlio i poljubio te tražio uzvraćanje poljupca, budući je tužitelj ĆŽ čvrsto držao odgojiteljicu CŽ ista se nije mogla samostalno oduprijeti njegovom zagrljaju i bila je primorana čekati da ju tužitelj pusti, te se u tom trenutku osjećala jako nemoćno čime je ista bila dovedena u ponižavajući i degradirajući položaj, te se nalazila u strahu za vlastitu sigurnost, da je tijekom provođenja postupka zaštite dostojanstva radnika ravnateljica održala sastanke 5. studenoga 2021. pojedinačno sa tužiteljem ĆŽ i odgojiteljicom CŽ prilikom kojeg sastanka su sastavljeni zapisnici, da iz zapisnika proizlazi kako je tužitelj nakon prvotnog negiranja kontakta tijekom sastanka izjavio kako je ipak imao fizički kontakt sa odgojiteljicom CŽ na način da je stavio ruku na nju preko ramena dok negira poljubac, da iz svega proizlazi kako je tužitelj zaista ostvario fizički kontakt prema odgojiteljici CŽ koji ista pritom nije željela, te je istu doveo u osjećaj nemoći i neugode čime je drugi radnik tuženika - odgojiteljica CŽ, bila dovedena u ponižavajući i degradirajući položaj, te se nalazila u strahu za vlastitu sigurnost, da je time tužitelj počinio spolno uznemiravanje djelatnice, koje ponašanje predstavlja neželjeno i nametljivo spolno ponašanje prema drugom radniku tuženika, koje tuženik kao poslodavac ne tolerira, što proizlazi iz odredbe čl. 134 Zakona o radu i internih propisa poslodavca, i to Pravilnika o radu čl. 22., čl. 23., čl. 24., čl. 25. i čl. 26., a kojim je poslodavac opisao neželjeno ponašanje okarakterizirano kao teška povreda ugovora o radu koja rezultira izvanrednim otkazom ugovora o radu sukladno čl. 116. Zakona o radu,

- također se u odluci navodi da je neprihvatljiv stav tužitelja u postupku obrane (zapisnik od 5. siječnja 2021.) te je poslodavcu njegovim postupkom narušen ugled i radna atmosfera, posebice imajući na umu prirodu povjerenih poslova, da je tužitelj tim postupkom grupo zloupotrijebio svoj položaj čime je počinio osobito teške povrede radnih obveza zbog kojih nastavak radnog odnosa nije moguć,

- da je odlukom tuženika od 11. studenoga 2021. tužitelju izvanredno otkazan Ugovor o radu, pa sa na utvrđenje valjanosti Odluke primjenjuje odredba čl. 116. Zakona o radu(„Narodne novine“, broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 64/2023., dalje:ZR),

- da je prvostupanjski sud prihvatio iskaze svjedoka ĐŽ i SŽ i zakonskog zastupnika tuženika kao istinite jer su iskazivali međusobno suglasno i uvjerljivo te sukladno ispravama u spisu dok nije prihvatio iskaz tužitelja jer je iskazivao neuvjerljivo i suprotno iskazu svjedokinje ĐŽ kojeg je sud u cijelosti prihvatio kao uvjerljivog,

- da kada se iskazi svjedoka ĐŽ i SŽ i zakonskog zastupnika tuženika dovedu u vezu sa Zapisnicima sa razgovora sa tužiteljem i ĐŽ od 5. studenoga 2011. (list 26-31 spisa ) zaključak je prvostupanjskog suda da je tužitelj 3. studenoga 2021. počinio spolno uznemiravanje prema djelatnici ĐŽ jer ju je zagrlio, držao čvrsto u zagrljaju, poljubio u kosu i tražio od nje poljubac, što ista nije željela, te je takvim činom dovedena u ponižavajući položaj i bila u strahu za vlastitu sigurnost,

- da je sukladno odredbi čl. 3. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" br. 85/2008., 112/2012.) spolno uznemiravanje svako verbalno, neverbalno ili fizički neželjeno ponašanje spolne naravi koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje,

- da je poslodavac omogućio tužitelju iznošenje obrane što proizlazi iz Zapisnika sa razgovora s tužiteljem od 5. studenoga 2021. na kojem su bilo prisutni tužitelj, NŽ kao bivša ravnateljica, SŽ u svojstvu povjerenika za zaštitu dostojanstva i psiholog ŠŽ,

- da tužitelj ne spori činjenicu da je bio prisutan na navedenom razgovoru, a sama okolnost što tužitelju nije izrijekom rečeno da se poziva na iznošenje obrane nije od utjecaja pored činjenice da je tužitelju jasno izrijekom na tom sastanku rečeno zbog čega je pozvan te su mu postavljana pitanja o spornom događaju na koja je isti odgovarao, odnosno jasno je iz svega da je tužitelj upravo na tom sastanku iznosio svoju obranu,

- da je iz navedenog zapisnika od 5. studenoga 2021. razvidno da je sastanak održan u postupku zaštite dostojanstva radnika (jer je na istome bila prisutna povjerenica za zaštitu dostojanstva radnika) kako to propisuje odredba čl. 134. ZR-a, a da nema zapreke da se taj postupak i postupak obrane radnika ne provedu istovremeno kako je to tuženik u konkretnom slučaju učinio,

- da je člankom 26. Pravilnika o radu kod tuženika propisano da se o postupku po pritužbi sastavlja zapisnik te nije propisano da zapisnik obavezno potpisuje radnik koji se tereti za povredu dostojanstva, a tome u prilog govori i činjenica da niti zapisnik sa razgovora održanog s radnicom ĐŽ također nije potpisala navedena radnica već samo službene osobe tuženika,

- da je tuženik prije donošenja odluke o izvanrednom otkazu proveo postupak suodlučivanja sa sindikalnim povjerenikom u funkciji radničkog vijeća sukladno odredbi čl. 151. ZR-a što je utvrđeno iz iskaza svjedokinje FŽ te isprave pod nazivom Suglasnost na odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 10. studenoga 2011. (list 37 spisa),

- da na valjanost postupka suodlučivanja ne utječe činjenica što sindikalna povjerenica nije sama pisala tu ispravu već ju je samo potpisala jer je bitna činjenica da se ista suglasila s otkazivanjem kako je to u svom iskazu i navela,

- da je sindikalna povjerenica FŽ u spornom razdoblju bila ovlaštena za postupak suodlučivanja što proizlazi iz dopisa Sindikata obrazovanja, medija i kulture Hrvatske od 21. rujna 2021. (list 40 spisa),

- da se spolno uznemiravanje tužitelja počinjeno prema radnici ĐŽ i prema shvaćanju prvostupanjskog suda smatra osobito teškom povredom obveze iz radnog odnosa zbog koje je opravdano tuženik izgubio povjerenje u tužitelja te mu izvanredno otkazao ugovor o radu, a kako to propisuje i čl. 134. st. 11. ZR-a te čl. 26. tuženikovog Pravilnika o radu.

8. Slijedom svega iznesenog, prvostupanjski sud je utvrdio da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 11. studenoga 2021. zakonita i dopuštena, stoga je kao neosnovan odbio tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje nedopuštenosti iste, a budući da nisu ostvarene pretpostavke za vraćanje na rad, odbio je kao neosnovan i tužbeni zahtjev za vraćanje na rad.

9. Odredbom čl. 116. st. 1. toč. 3. ZR-a propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

10. Imajući u vidu utvrđenja prvostupanjskog suda, koja utvrđenja tužitelj u tijeku postupku, a niti u navodima žalbe nije s uspjehom osporio, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio zahtjev tužitelja neosnovanim, a za koji zaključak je dao valjane i argumentirane razloge, pa suprotni navodi žalbe tužitelja takav zaključak suda nisu doveli u sumnju.

11. Žalbeni navodi tužitelja svode se, u bitnome, na drugačiju ocjenu provedenih dokaza od one ocjene dokaza suda prvog stupnja i o pravnoj (ne)utemeljenosti zahtjeva tužitelja, a koji navodi i tvrdnje nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke budući je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti važne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu i za svoj zaključak dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud. Žalitelj u žalbi ne iznosi relevantne razloge za drugačiju ocjenu navedenih okolnosti, već preocjenjuje ocjenu prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, međutim takvim navodima žalbe ne dovodi s uspjehom u sumnju osnovanost pobijane presude.

12. Žalbeni navodi tužitelja da mu nije omogućeno da iznese svoju obranu su neosnovani s obzirom da spisu prileži Zapisnik iz kojeg je razvidno da je tužitelju 5. studenoga 2021. ravnateljica tuženika tužitelju detaljno iznijela sadržaj pritužbe kao i da je tužitelja upozorila da se ne radi o bezazlenoj situaciji s obzirom na sadržaj pritužbe te da je tužitelj detaljno saslušavan(list 27 do 29 spisa), sadržaj kojeg zapisnika tužitelj žalbom ne osporava, pa nije od značaja okolnost da isti zapisnik tužitelj nije potpisao.

13. I prema shvaćanju ovog suda na valjanost postupka suodlučivanja ne utječe činjenica što sindikalna povjerenica nije sama pisala ispravu već ju je samo potpisala jer se ista suglasila s otkazivanjem kako je to u svom iskazu i navela, pa suprotni žalbeni navodi tužitelja nisu doveli u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude.

14. Vezano za žalbene navode tužitelja da sud olako poklanja vjeru iskazu odgojiteljice CŽ, valja reći da isti nisu doveli u sumnju zaključak suda da je tužitelj počinio povredu radne obveze koja mu se stavlja na teret jer je za iste dao valjane i obrazložene razloge. Naime, u provedenom postupku je utvrđeno da je tužitelj zaista ostvario fizički kontakt prema odgojiteljici CŽ koji ista pritom nije željela, te je istu doveo u osjećaj nemoći i neugode čime je drugi radnik tuženika - odgojiteljica CŽ, bila dovedena u ponižavajući i degradirajući položaj, te se nalazila u strahu za vlastitu sigurnost, da je time tužitelj počinio spolno uznemiravanje djelatnice, koje ponašanje predstavlja neželjeno i nametljivo spolno ponašanje prema drugom radniku tuženika, da je odgojiteljica CŽ nakon događaja koji je prijavila bila uznemirena zbog čega je otvorila bolovanje, da je zbog tog događaja bila na razgovoru kod pedagoginje koja ju je uputila na ravnateljicu, a da je tužitelj izjavio da je odgojiteljicu CŽ primio za ruku i da ju je zagrlio, pa žalbeni navodi tužitelja nisu doveli u sumnju ocjenu prvostupanjskog suda da je poslodavac na pravilan i zakonit način utvrdio da je tužitelj počinio povredu radne obveze koja mu se stavlja na teret. Točno je da se radi o događaju između tužitelja i odgojiteljice CŽ, ali tužitelj u tijeku postupka i u navodima žalbe nije uspio dovesti u sumnju sadržaj njezine pritužbe, odnosno razloge zbog kojih bi ista izmislila konkretan događaj te o tome izvijestila pedagoginju i ravnateljicu i nakon toga otišla na bolovanje. S druge strane, tužitelj ne tvrdi niti dokazuje da bi pritužba bila rezultat eventualnih poremećenih osobnih odnosa njega i odgojiteljice zbog kojih bi ista zlonamjerno prijavila tužitelja.

15. Stoga ovaj sud prihvaća utvrđenja prvostupanjskog suda da je tužitelj počinio povredu koja mu se stavlja na teret u otkazu ugovora o radu, odnosno da je tužitelj uznemiravao radnicu CŽ čime joj je povrijeđeno dostojanstvo.

16. Odredba čl. 134. ZR-a određuje zaštitu dostojanstva radnika, što znači zaštitu od uznemiravanja i spolnog uznemiravanja, a odredbom čl. 7. st. 5. ZR-a je propisano da je poslodavac dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s ovim Zakonom i posebnim zakonima.

17. Slijedom svega navedenog, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtijeva utvrđenje da je odluka o otkazu nije dopuštene kao i vraćanje tužitelja na rad na radno mjesto Domar-ložač.

18. Odluka o trošku donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023.).

19. Stoga je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

20. Zahtjev tuženike za naknadu troška sastava odgovora na žalbu je odbijen s obzirom da ta parnična radnja nije bila potrebna u postupku (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 15. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Žulj