Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ovr-713/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, po sutkinji tog suda Renati Đaković Vranković, u pravnoj stvari ovrhovoditelja ovrhovoditelja Raiffeisenbank Leibnitz eGen, Bahnhofstraβe 2, 8430 Leibnitz, Republika Austrija, OIB: 03952684789, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Horvat & Zebec & Bajsić Bogović j.t.d., Zagreb, protiv ovršenika OŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Aleksandar Joksović, odvjetnik iz Zagreba, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-2394/2011-119 od 18. veljače 2025., 15. srpnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba ovršenika OŠ kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-2394/2011-119 od 18. veljače 2025.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovršenika za naknadu troškova za sastav žalbe u zatraženom iznosu.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova za sastav odgovora na žalbu u zatraženom iznosu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:
„Prijedlog ovršenika od 08.06.2022. za odgodu ovrhe, odbija se kao neosnovan.“
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio ovršenik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsko rješenje i odgoditi ovrhu, podredno isto ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 1.287,50 eura.
3. Ovrhovoditelj u odgovoru na žalbu osporava navode istaknute u žalbi i predlaže istu odbiti. Potražuje naknadu troška za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 1.287,50 eura.
4. Prvostupanjski sud je odlučujući o prijedlogu ovršenika od 8. lipnja 2022. za odgodu ovrhe, pozivom na odredbu čl. 61. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08 - dalje: OZ/96), ocijenio da provedbom ovrhe na nekretnini koja ovršeniku služi za stanovanje, ovršenik trpi štetu, ali je sud ispitujući trpi li ovršenik nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, zaključio da ovršenik nije pružio niti jedan dokaz na okolnost da bi, u slučaju da se eventualno ovrha proglasi nedopuštenom, bio u nemogućnosti namiriti se od ovrhovoditelja, a sve imajući u vidu da je ovrhovoditelj pravna osoba koja se bavi pružanjem financijskih usluga.
4.1. Nadalje je prvostupanjski sud u odnosu na tvrdnju ovršenika da se radi o jedinoj nekretnini ovršenika, utvrdio da je ovršenik dao suglasnost da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ovrha može provesti na predmetnoj nekretnini kao jedinoj nekretnini ovršenika, pa je zaključio da takva tvrdnja ovršenika nije razlog za odgodu ovrhe.
4.2. Konačno prvostupanjski sud ocjenjuje neosnovanim pozivanje ovršenika na zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. ožujka 2022., budući da je predmetna ovršna isprava prošla sudsku kontrolu kada je tužbeni zahtjev ovršenika radi utvrđenja ništetnim predmetne ovršne isprave 1. prosinca 2021. pravomoćno odbijen kao neosnovan.
5. Žalba ovršenika je neosnovana.
6. U odnosu na žalbene navode o primjeni odredbi Ovršnog zakona valja navesti da je postupak u ovoj ovršnoj pravnoj stvari pokrenut podnošenjem prijedloga za ovrhu 26. kolovoza 2011., te je rješenje o ovrsi doneseno 12. prosinca 2011., pa su za primjenu materijalnog prava relevantne odredbe Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 139/2010 – dalje: OZ/10).
6.1. Odredbama čl. 79. do 84. OZ/10 stipulirana je odgoda ovrhe.
6.2. Odredbom čl. 338. st. 2. OZ/10 je propisano da će se postupci koji su pokrenuti nakon stupanja na snagu Ovršnog zakona (»Narodne novine«, br. 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05. i 67/08.) dovršiti odgovarajućom primjenom odredbi toga zakona.
6.3. Odredbom čl. 339. OZ/10 je propisano da stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Ovršni zakon (»Narodne novine«, br. 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05. i 67/08.), osim odredaba, između ostalih i odredbi čl. 61. do 66. OZ/96.
6.4. Odredbom čl. 340. OZ/10 je propisano da Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, osim odredaba, između ostalih, čl. 79. do 84 OZ/10, koje stupaju na snagu 15. listopada 2012.
6.5. Dakle, imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe u vezi primjeni odredbi OZ/10 koje se u dijelu koji se odnosi na odgodu ovrhe ne primjenjuju u ovom postupku, u konkretnom slučaju je suprotno žalbenim navodima, pravilno prvostupanjski sud primijenio odredbe čl. OZ/96 koje se odnose na odgodu ovrhe, konkretno odredbu čl. 61. OZ/96.
7. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da u okolnostima konkretnog slučaja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe propisane odredbom čl. 61. OZ/96 i pravilno je primijenio materijalno pravo kada je prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe odbio. Pravilnost zaključka prvostupanjskog suda žalbenim navodima nije dovedena u sumnju, jer se ovrha na prijedlog ovršenika može odgoditi u potpunosti ili djelomice iz razloga navedenih u odredbi čl. 61. st. 1. toč. 1. do 8. OZ/96, ali uz uvjet da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, što u konkretnoj situaciji nije slučaj.
7.1. Naime, ovršenik tvrdi da je u tijeku postupka radi nedopustivosti ovrhe iz čl. 52. OZ i koji postupak pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem P-1687/2024 je u tijeku, čime je čime je ispunjena pretpostavka iz čl. 61. st. 1. toč. 5. OZ.
7.2. Međutim, u odnosu na drugu pretpostavku iz čl. 61. OZ – da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a koja pretpostavka mora biti kumulativno ispunjena sa jednom od pretpostavki iz stavka 1. tog članka navedenim u točkama 1. do 8., ovršenik u prijedlogu na odgodu ovrhe od 8. lipnja 2022. navodi da bi ovršeniku provedbom ovrhe „evidentno nastupila nenadoknadiva šteta, jer bi ovršenik ostao bez svoje jedine vrjednije imovine“.
7.3. Ovršeniku valja ukazati da bi bila ispunjena ta druga pretpostavka za odgodu ovrhe, ovršenik mora učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je učinio vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a što znači da se mora raditi o vjerojatnosti štete u većem opsegu kao i o vjerojatnosti da je takva šteta nenadoknadiva odnosno teško nadoknadiva, pri čemu valja istaknuti da nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta koju ovršenik mora učiniti vjerojatnim kada predlaže odgodu ovrhe ne može biti šteta koja po samom tijeku stvari nastaje u ovršnom postupku koji je zasigurno sam po sebi za ovršenika otegotan, ali isto tako taj postupak je po svojoj naravi postupak prisilnog ostvarenja tražbine ovrhovoditelja, već se mora raditi o vjerojatnosti štete u većem opsegu kao i o vjerojatnosti da je takva šteta nenadoknadiva odnosno teško nadoknadiva, a što ovršenik u prijedlogu za odgodu ovrhe niti tvrdi niti predlaže dokaze radi utvrđivanja vjerojatnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete.
8. U odnosu na žalbene navode kojima ovršenik ustraje na zaštiti prava na dom, tvrdeći da predmetna nekretnina predstavlja njegov dom i dom njegove obitelji, valja reći da je prama sadržaju Ugovora o davanju kredita – ovršnoj ispravi na temelju koje je u ovom postupku doneseno rješenje o ovrsi na predmetnoj nekretnini radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja, ovršenik pristao na zasnivanje založnog prava i upisa založnog prava u zemljišne knjige na nekretnini na kojoj je određena ovrha, a radi osiguranja novčane tražbine ovrhovoditelja, te je dao suglasnost da se za slučaj neisplate te tražbine neposredno provede prisilnu ovrhu na založenoj nekretnini, a za koju ovršenik sada navodi da ju koristi za stanovanje. Dakle, predmetna ovrha provodi se po zakonom propisanom postupku na temelju raspolaganja ovršenika zalaganjem navedene nekretnine, zbog čega nije ostvarena povreda prava na dom.
9. Neosnovani su žalbeni navodi u kojima tuženik u žalbi navodi kako mu je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje sa aspekta prava na obrazloženu sudsku odluku, a koje od sudova zahtijeva da za svoju odluku, s obzirom na okolnosti svakog pojedinog slučaja, daju dostatne i relevantne razloge.
9.1. Naime, pobijano rješenje sadrži dostatne i pravno relevantne razloge za donesenu odluku što strankama pokazuje da je njihov predmet zaista ispitan te jamči zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju sudova i drugih tijela javne vlasti. Obrazloženje odluke prvostupanjskog suda sadrži ozbiljne, relevantne i dostatne razloge te se ne može govoriti o arbitrarnosti u odlučivanju i povredi prava na pravično suđenje. Također, pobijano rješenje o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) koji se u ovom postupku primjenjuje na odgovarajući način na temelju odredbe čl. 19. st. 1. OZ/96) koji u žalbi ističe ovršenik.
10. Slijedom navedenog te kako nije utvrđeno da su ostvareni žalbeni razlozi koje ovršenik ističe u žalbi, kao ni žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te je na temelju potpunog i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP valjalo žalbu ovršenika odbiti i odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
11. Zahtjev ovršenika za naknadu troška odbijen je na temelju odredbe čl. 166.st.1. ZPP u vezi odredbe čl. 154. st.1. ZPP.
12. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu odbijen je na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, jer isti nije bio potreban.
U Zagrebu, 15. srpnja 2025.
Sutkinja:
Renata Đaković Vranković
