REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4296/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukušić, Bokan i partneri d.o.o. iz Zadra, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3 A, OIB:23057039320, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlozima za dopuštenje revizije stranaka protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž-581/2024-2 od 22. svibnja 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu broj P-646/2019-47 od 10. siječnja 2024., u sjednici održanoj 15. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Dopušta se revizija tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž- 581/2024-2 od 22. svibnja 2024. u dijelu odluke o troškovima postupka zbog pravnog pitanja:

„Čini li drugostupanjski sud bitnu povredu odredbi parničnog postupka kada odluku o troškovima postupka temelji na shvaćanju da se prema čl. 188. st. 2. ZPP vrijednosti zahtjeva kojim je udovoljeno predstavlja mjerodavnu vrijednost predmeta spora za obračun troškova postupka, a da pri tome primjenjuje vrijednosni razred iz Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023) za prvi (odbijeni) tužbeni zahtjev?“.

II. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.

III. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.

Obrazloženje

1. Stranke su podnijele prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž-581/2024-2 od 22. svibnja 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu broj P-646/2019-47 od 10. siječnja 2024.

2. Odgovori na prijedloge za dopuštenje revizije nisu podneseni.

3. Tužitelj je prijedlog podnio pozivom na čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koje predlagatelj smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i zbog povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje iz Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017 - dalje: Konvencija).

4. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je postavio sljedeća pravna pitanja:

„1. Je li početna stopa ugovorene (promjenjive) kamate u potrošačkom ugovoru o kreditu valjana u okviru propisa koji štite prava potrošača, ukoliko je takva početna stopa određena na isti način kao i njezine kasnije promjene koje su već pravomoćno utvrđene ništetnima, dakle jednostrano od strane kreditora kao trgovca na unaprijed otisnutom obrascu ugovora, bez da se o visini početne stope pojedinačno pregovaralo s potrošačem kao korisnikom kredita, ili je takva početna stopa također nepoštena jer i ona protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita kao potrošača, te kao ugovorne strane koja nije predlagala ni sastavljala ugovor o kreditu?

2. Je li činidba na plaćanje kamata, stopa kojih kamata je ugovorena kao promjenjiva, a

a) nisu ugovoreni objektivizirani parametri promjenjivosti,

b) ugovor ne sadrži podatke pomoću kojih se visina stope može odrediti, i c) ugovorne strane nisu ostavile trećoj osobi da odredi visinu stope određena ili odrediva ili je takva činidba neodređena i neodrediva?

3. U slučaju da bi činidba na plaćanje kamata iz gornjeg pitanja 2. bila neodređena i neodrediva, vrijedi li u takvoj pravnoj situaciji između ugovornih strana rektifikacijska stopa kamata propisana odredbom čl. 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), odnosno predstavlja li navedena odredba valjan način uspostave zakonitog mehanizama promjene (ništetne) stope kamate?

4. Ima li potrošač, koji je obuhvaćen učincima pravomoćnih presuda iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, i to učincima presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2245/17-2 20. ožujka 2018. i dr., pravo na isplatu novčanih iznosa koje je banka stekla bez osnove, terećenjem potrošača po osnovi ništetnih odredbi potrošačkog ugovora o kreditu, i to odredbi kojom je ugovoreno plaćanje kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskom franku (CHF) te kojom je ugovoreno plaćanje kredita po stopi kamate višoj od početno naznačene u ugovoru o kreditu, sve uvećano za pripadajuće zatezne kamate?“.

5. Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.

6. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.

7. Naime, u konkretnom slučaju je pobijana odluka donesena u skladu sa shvaćanjem ovog suda prihvaćenim u odlukama broj Revt 249/14 od 9. travnja 2015. i Rev- 3823/2018-12 od 22. veljače 2023.

8. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.

9. Tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. To što sud nižeg stupnja zauzima drugačija pravna shvaćanja od tužitelja ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava u situaciji kada je shvaćanje nižestupanjskih sudova sukladno već izraženom pravnom shvaćanju iznesenom u navedenim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

10. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije.

11. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a ZPP i prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješiti kao u točki II. izreke, a na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP riješiti kao u točki III. izreke.

12. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik predlaže da mu se dopusti podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude radi postavljenih pitanja kako slijedi:

„1. Može li se u smislu odredbe čl. 188. st. 2. ZPP kao dva i više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud sljedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan, ako svi tužbeni zahtjevi glase na isplatu određene svote novca?

2. U slučaju kada je postavljeno više eventualnih tužbenih zahtjeva prema čl. 188. st. 2. ZPP, prema kojem tužbenom zahtjevu se određuje vrijednost predmeta spora mjerodavna za ocjenu uspjeha stranaka u sporu te primjenu vrijednosnih razreda iz Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023)?

3. U slučaju kada je postavljeno više eventualnih tužbenih zahtjeva prema čl. 188. st.2. ZPP, ima li tuženik na temelju odredbe čl. 154. ZPP pravo na naknadu troškova postupka u slučaju kada je tužitelj uspio tek s podrednim tužbenim zahtjevom?

4. Čini li drugostupanjski sud bitnu povredu odredbi parničnog postupka kada odluku o troškovima postupka temelji na shvaćanju da se prema čl. 188. st.2. ZPP vrijednosti zahtjeva kojim je udovoljeno predstavlja mjerodavnu vrijednost predmeta spora za obračun troškova postupka, a da pri tome primjenjuje vrijednosni razred iz Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023) za prvi (odbijeni) tužbeni zahtjev?

5. Je li sud temeljem tuženikovog prigovora radi prebijanja (procesnopravnog prigovora radi prebijanja), a u slučaju da utvrdi ništetnom odredbu o valutnoj klauzuli u CHF (kao prethodno pitanje ili usvajanjem deklaratornog tužbenog zahtjeva), dužan utvrditi postojanje tražbine tuženika s osnove manje plaćenih iznosa za razdoblje kad je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita, te izvršiti prijeboj međusobnih potraživanja tužitelja i tuženika, a sve uzimajući u obzir odredbu članka 323. Zakona o obveznim odnosima?

6. Obzirom na primijenjeni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske da je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare te da je ista ponovno počela teći pravomoćnošću odluka u kolektivnom sporu, ali i obzirom na noviji stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog djela od 30.01.2020. broj Su-IV- 47/2020 iz kojeg proizlazi da je zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojemu su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st.1. ZOO/05 (čl. 104. st.1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate ne restitucijski zahtjev u smislu odredbe čl. 29. st.1. ZOO počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora?

7. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C- 81/19 i C-243/20 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom čl. 7. st. 3. predmetnog ugovora o kreditu isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve buduće da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom čl. 22. ZOO?“.

13. U prijedlogu tuženik navodi i da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (čl. 385.a st. 2. ZPP).

14. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. ZPP vijeće revizijskog suda je ocijenilo da su ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP zbog pravnog pitanja navedenog u izreci ovog rješenja, jer je riječ o pravnom pitanju koje je važna za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, a sudska praksa županijskih sudova u odnosu na naznačeno pravno pitanje nije jedinstvena.

15. Stoga je postupajući u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske ocijenilo da je protiv drugostupanjske presude dopuštena revizija zbog pravnog pitanja navedenog pod točkom I. izreke rješenja.

16. U odnosu na preostala pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije, te u odnosu na istaknutu povredu prava na pravično suđenje uzima se da je prijedlog povučen u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP.

Zagreb, 15. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug