Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-107/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Iris Gović Penić mr.sc., kao predsjednik vijeća, Sanje Joka Umićević, sudac izvjestitelj i član vijeća i Ines Kovačević, kao član vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CGPJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Hrvoju Zdilaru, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika CG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Enveru Vučetiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja bračne stečevine i isplate, odlučujući o žalbi tuženika (list 364 spisa) te o žalbi tuženika (list 368 spisa) protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-951/2020-65 od 16. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 15. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-951/2020-65 od 16. siječnja 2023. u točki I. izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev:

„Utvrđuje se da posebni dio nekretnine koji se nalazi u Stambenoj [adresa], sagrađenoj na čest. br. 1748/69, po novoj izmjeri čest. br. 5474/6 KO [katastarska općina], a koji poseban dio čini stan broj 11 na III (trećem) katu koji se sastoji od ulaznog prostora, kupaonice, kuhinje sa blagovaonom, dvije spavaonice, lođe i spremišta u podrumu u ukupnoj površini od 52.64 čm, predstavlja bračnu stečevinu bivših bračnih drugova, tužiteljice CGPJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika TG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].“ r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-951/2020-65 od 16. siječnja 2023. u točki II., III., IV. i V. izreke te se u tim dijelovima predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, pred drugog suca pojedinca.

II. O trošku žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I Utvrđuje se da posebni dio nekretnine koji se nalazi u Stambenoj [adresa], sagrađenoj na čest. br. 1748/69, po novoj izmjeri čest. br. 5474/6 KO [katastarska općina], a koji poseban dio čini stan broj 11 na III (trećem) katu koji se sastoji od ulaznog prostora, kupaonice, kuhinje sa blagovaonom, dvije spavaonice, lođe i spremišta u podrumu u ukupnoj površini od 52.64 čm, predstavlja bračnu stečevinu bivših bračnih drugova, tužiteljice CGPJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika TG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II Utvrđuje se da je novčana obveza po Kupoprodajnom ugovoru od 26. lipnja 1996. godine zaključenog između JG kao prodavatelja i tužiteljice i tuženika kao kupaca, Aneksa kupoprodajnog ugovora od 18. srpnja 2000. godine, zaključenih između JG i CGP, oboje kao prodavatelja, i tužiteljice i tuženika kao kupaca i Aneksa kupoprodajnom ugovoru za stan u [adresa] od 31. prosinca 2001. godine zaključenog između JG kao vjerovnika i tužiteljice i tuženika kao dužnika, zajednička novčana obveza tužiteljice CGPJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženika TG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] te se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 5.311,29 €[1] 1/ 40.017,95 Kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose, kako slijedi:

- na iznos od 71,84 € / 541,28 Kn od 03.06.2002.g. do isplate

- na iznos od 72,90 € / 549,32 Kn od 27.06.2002.g. do isplate

- na iznos od 71,61 € / 593,58 Kn od 25.07.2002.g. do isplate

- na iznos od 71,55 € / 539,11 Kn od 26.09.2002.g. do isplate

- na iznos od 71,46 / 538,44 Kn od 02.10.2002.g. do isplate

- na iznos od 71,16 € / 536,19 Kn od 31.10.2002.g. do isplate

- na iznos od 70,89 € / 534,18 Kn od 01.01.2003.g. do isplate

- na iznos od 73,66 € / 555,00 Kn od 02.02.2003.g. do isplate

- na iznos od 72,33 € / 545,00 Kn od 04.03.2003.g. do isplate

- na iznos od 72,99 € / 550,00 Kn od 01.04.2003.g. do isplate

- na iznos od 72,99 € / 550,00 Kn od 06.05.2003.g. do isplate

- na iznos od 71,73 € /540,45 Kn od 31.05.2003.g. do isplate

- na iznos od 72,99 € / 550,00 Kn od 25.06.2003.g. do isplate

- na iznos od 72,99 € / 550,00 Kn od 27.07.2003.g. do isplate

- na iznos od 140,02 € / 1.055,00 Kn od 07.09.2003.g. do isplate

- na iznos od 79,63 € / 600,00 Kn od 28.10.2003.g. do isplate

- na iznos od 72,99 € / 550,00 Kn od 03.12.2003.g. do isplate

- na iznos od 73,13 € / 551,07 Kn od 03.01.2004.g. do isplate

- na iznos od 72,47 € / 546,08 Kn od 01.02.2004.g. do isplate

- na iznos od 73,11 € / 550,90 Kn od 02.03.2004.g. do isplate

- na iznos od 72,47 € / 546,08 Kn od 01.04.2004.g. do isplate

- na iznos od 73,55 € / 554,18 Kn od 04.05.2004.g. do isplate

- na iznos od 73,27 € / 552,09 Kn od 30.05.2004.g. do isplate

- na iznos od 74,49 € / 561,29 Kn od 09.07.2004.g. do isplate

- na iznos od 74,47 € / 561,14 Kn od 15.09.2004.g. do isplate

- na iznos od 73,90 € / 556,85 Kn od 05.10.2004.g. do isplate

- na iznos od 73,07 € / 550,60 Kn od 03.11.2004.g. do isplate

- na iznos od 72,52 € / 546,41 Kn od 02.12.2004.g. do isplate

- na iznos od 72,02 € / 542,68 Kn od 31.12.2004.g. do isplate

- na iznos od 71,63 € / 539,75 Kn od 04.02.2005.g. do isplate

- na iznos od 284,75 € / 2.145,49 Kn od 01.04.2005.g. do isplate

- na iznos od 285,75 € / 2.153,05 Kn od 09.05.2005.g. do isplate

- na iznos od 293,62 € / 2.212,34 Kn od 27.06.2005.g. do isplate

- na iznos od 73,16 € / 551,25 Kn od 07.09.2005.g. do isplate

- na iznos od 72,58 € / 546,92 Kn od 02.10.2005.g. do isplate

- na iznos od 73,29 € / 552,21 Kn od 29.10.2005.g. do isplate

- na iznos od 72,63 € / 547,28 Kn od 02.12.2005.g. do isplate

- na iznos od 72,17 € / 543,81 Kn od 30.12.2005.g. do isplate

- na iznos od 286,68 € / 2.160,06 Kn od 02.03.2006.g. do isplate

- na iznos od 70,99 € / 534,88 Kn od 05.04.2006.g. do isplate

- na iznos od 70,80 € / 533,44 Kn od 04.05.2006.g. do isplate

- na iznos od 70,80 € / 533,51 Kn od 30.05.2006.g. do isplate

- na iznos od 71,12 € / 535,89 Kn od 24.06.2006.g. do isplate

- na iznos od 287,75 € / 2.168,09 Kn od 08.09.2006.g. do isplate

- na iznos od 272,08 € / 2.050,00 Kn od 05.11.2006.g. do isplate

- na iznos od 79,63 € / 600,00 Kn od 03.12.2006.g. do isplate

- na iznos od 279,49 € / 2.105,83 Kn od 07.02.2007.g. do isplate

- na iznos od 72,99 € / 550,00 Kn od 09.03.2007.g. do isplate

- na iznos od 70,86 € / 533,93 Kn od 02.01.2008.g. do isplate

- na iznos od 70,92 € / 534,35 Kn od 04.03.2008.g. do isplate

- na iznos od 70,36 € / 530,19 Kn od 30.04.2008.g. do isplate

- na iznos od 47,61 € / 358,76 Kn od 29.05.2008.g. do isplate,

sve po stopi koja se određuje za razdoblje od 30. siječnja 2001. do 30. lipnja 2002. godine prema Uredbi o visini stope zatezne kamate (NN 76/96) u iznosu od 18% godišnje, od 01. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007. godine prema Uredbi o visini stope zatezne kamate (NN 72/02) u iznosu od 15% godišnje, od 01. siječnja 2008. do 29. lipnja 2013. godine po stopi u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 30. lipnja 2013. do 31. srpnja 2015. godine prema članku 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi po referentnoj stopi uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a sve u roku od 15 dana.

III Utvrđuje se da je novčana obveza po Ugovoru od 23. rujna 1999., Aneksa ugovoru od 23. listopada 2000. godine i Aneksa broj 2 Ugovoru od 23.09.1999. godine od 31. prosinca 2001. godine, svih zaključenih između GG kao vjerovnika te tužiteljice i tuženika, oboje kao dužnika, zajednička novčana obveza tužiteljice CGPJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika TG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 5.882,93 € / 44.325,00 Kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose, kako slijedi:

- na iznos od 115,81 € / 872,64 Kn od 22.03.2011.g. do isplate

- na iznos od 117,32 € / 884,01 Kn od 22.03.2011.g. do isplate

- na iznos od 118,33 € / 891,61 Kn od 22.03.2011.g. do isplate

- na iznos od 116,00 € / 874,02 Kn od 22.03.2011.g. do isplate

- na iznos od 116,18 € / 875,37 Kn od 22.03.2011.g. do isplate

- na iznos od 116,13 € / 875,04 Kn od 22.03.2011.g. do isplate

- na iznos od 115,44 € / 869,84 Kn od 22.03.2011.g. do isplate

- na iznos od 115,27 € / 868,51 Kn od 22.03.2011.g. do isplate

- na iznos od 115,58 € / 870,91 Kn od 22.03.2011.g. do isplate

- na iznos od 117,30 € / 883,85 Kn od 22.03.2011.g. do isplate

- na iznos od 117,98 € / 888,93 Kn od 22.03.2011.g. do isplate

- na iznos od 117,95 € / 888,72 Kn od 22.03.2011.g. do isplate

- na iznos od 118,96 € / 896,36 Kn od 22.03.2011.g. do isplate

- na iznos od 117,97 € / 888,86 Kn od 22.03.2011.g. do isplate

- na iznos od 115,04 € / 866,79 Kn od 22.03.2011.g. do isplate

- na iznos od 116,50 € / 877,78 Kn od 22.03.2011.g. do isplate

- na iznos od 114,21 € / 860,55 Kn od 22.03.2011.g. do isplate

- na iznos od 132,72 € / 1.000,00 Kn od 22.03.2011.g. do isplate

- na iznos od 132,72 € / 1.000,00 Kn od 22.04.2011.g. do isplate

- na iznos od 113,63 € / 856,20 Kn od 22.04.2011.g. do isplate

- na iznos od 132,72 € /1.000,00 Kn od 20.05.2011.g. do isplate

- na iznos od 132,72 € / 1.000,00 Kn od 10.06.2011.g. do isplate

- na iznos od 132,72 € / 1.000,00 Kn od 20.07.2011.g. do isplate

- na iznos od 132,72 € / 1.000,00 Kn od 13.09.2011.g. do isplate

- na iznos od 132,72 € / 1.000,00 Kn od 15.10.2011.g. do isplate

- na iznos od 132,72 € / 1.000,00 Kn od 15.11.2011.g. do isplate

- na iznos od 132,72 € / 1.000,00 Kn od 15.12.2011.g. do isplate

- na iznos od 132,72 € / 1.000,00 Kn od 18.01.2012.g. do isplate

- na iznos od 132,72 € / 1.000,00 Kn od 15.02.2012.g. do isplate

- na iznos od 132,72 € / 1.000,00 Kn od 29.03.2012.g. do isplate

- na iznos od 70,34 € / 530,00 Kn od 20.04.2012.g. do isplate

- na iznos od 114,76 € / 864,70 Kn od 25.04.2012.g. do isplate

- na iznos od 113,59 € / 855,86 Kn od 25.04.2012.g. do isplate

- na iznos od 921,06 € / 6.939,73 Kn od 12.03.2009.g. do isplate

- na iznos od 974,93 € / 7.345,62 Kn od 25.04.2012.g. do isplate,

sve po stopi koja se određuje od 01. siječnja 2008. do 29. lipnja 2013. godine po stopi u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 30. lipnja 2013. do 31. srpnja 2015. godine prema članku 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi po referentnoj stopi uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a sve u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 4.964,89 € / 37.407,97 Kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. siječnja 2023. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a sve u roku od 15 dana.

V Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.“

2. Protiv te presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, uz prijedlog da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (žalba na listu 364 spisa) te drugom žalbom (na listu 368 spisa), a iz koje bi proizlazilo da se žali iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22 i 155/23 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava osnovanost žalbenih navoda te predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Traži trošak odgovora na žalbu.

4. Žalbe su osnovane.

5. Predmet spora je odlučivanje o zahtjevu tužiteljice da nekretnina-stan koji se nalazi u [adresa] predstavlja bračnu stečevinu bivših bračnih drugova-tužiteljice i tuženika, utvrđenje da je novčana obveza po Kupoprodajnom ugovoru od 26. lipnja 1996., Aneksu Kupoprodajnog ugovora od 18. srpnja 2000. te Aneksu Kupoprodajnog ugovora od 31. prosinca 2001. zajednička novčana obveza tužiteljice i tuženika te da joj je tuženik dužan platiti iznos od 5.311,29 eura te da je novčana obveza po Ugovoru od 23. rujna 1999., Aneksu Ugovora od 23. listopada 2000. i Aneksu br. 2 od 23. rujna 1999. zajednička novčana obveza tužiteljice i tuženika te nalaganje tuženiku platiti tužiteljici iznos od 5.882,93 eura.

6. U postupku prvog stupnja nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a nije niti ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju ističe tuženik, jer je izreka prvostupanjske presude jasna, pa prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a sve to u odnosu na točku I. izreke prvostupanjske presude.

7. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi da su stranke bivši bračni drugovi čiji je brak razveden, da je u braku rođeno dvoje djece, oboje punoljetni sada, da njihovu bračnu stečevinu čini stan koji se nalazi u stambenoj zgradi u [adresa] površine 52,64 čm, da su u stan stranke uselile 1. rujna 1991. kao podstanari, a tadašnji suvlasnici stana su bili GG i CGP te su stranke 26. lipnja 1996. zaključile Kupoprodajni ugovor s GG te kupile predmetnu nekretninu, da je veći dio kupoprodajne cijene isplaćen odmah dok je ostatak kupoprodajne cijene ugovoren obvezom isplate u ratama uvećanih za kamatu, da su kasnije zaključili i Aneks Kupoprodajnog ugovora, da je tijekom 1999. godine tuženik nakon nekoliko kratkotrajnih povrataka na zajedničku adresu stanovanja napustio zajednicu života u kojoj je živio s tužiteljicom i zajedničkom djecom, da je od tada plaćao iznos polovine kredita po tom Kupoprodajnom ugovoru te 2000. godine obustavio plaćanje tako da je cjelokupni iznos kredita nastavila plaćati tužiteljica tako da je u jednom periodu plaćala jednu polovinu iznosa mjesečne rate kredita, a od 1. siječnja 2002. je preuzela cjelokupnu otplatu kredita te do srpnja 2008. godine u cijelosti isplatila dugovanje po tom Kupoprodajnom ugovora i njegovom Aneksu, da je 23. rujna 1999. tuženik s GG zaključio Ugovor kao zajmoprimac te od istog pozajmio novčani iznos od 38.955,00 kuna u deviznoj protuvrijednosti iznosa od 75.000,00 austrijskih šilinga te je zaključen 23. listopada 2000. i Aneks tog Ugovora tako da je redefiniran pozajmljeni iznos te Aneks br. 2. Ugovora od 23. rujna 1999., da je od zaključenja tog Aneksa tužiteljica u cijelosti samostalno podmirivala predmetno dugovanje u odnosu na zajmodavca, da je Ugovorom o darovanju od 4. listopada 2019. svoj suvlasnički dio nekretnine u omjeru od ½ dijela darovala zajedničkoj djeci stranaka, svakome u ¼ dijela te smatra da je tuženik dužan vratiti polovicu ukupno isplaćenog iznosa kupoprodajne cijene kao i isplaćenog iznosa osnovom Ugovora o zajmu kojeg je tuženik sklopio s GG kao zajmodavcem.

8. Tuženik tijekom postupka ističe da se ne može utvrđivati bračna stečevina predmetne nekretnine koja je u trenutku stjecanja bila upisana kao suvlasništvo stranaka u jednakim dijelovima, da je tužiteljica svojim suvlasničkim dijelom raspolagala u korist zajedničke djece stranaka, da nije razvidno zbog čega je i je li uopće tužiteljica plaćala utužene iznose i po čijem nalogu te je istaknuo prigovor zastare tog novčanog potraživanja.

9. Iz do sada provedenog postupka proizlazilo bi da su stranke bivši bračni drugovi čiji brak je razveden pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-743/19 od 4. listopada 2019., da su tijekom trajanja bračne zajednice stranke kupile stan u [adresa] te u tu svrhu zaključile Kupoprodajni ugovor od **.**.1996. s GG te naknadno zaključile Aneks Ugovora od 18. srpnja 2000., da je dio kupoprodajne cijene isplaćen odmah po potpisu Kupoprodajnog ugovora prodavatelju, a preostali dio cijene trebao je u dogovoru s prodavateljem se isplaćivati u ratama, da su u Kupoprodajnom ugovoru stranke navedene kao kupci u jednakim dijelovima te su temeljem navedenog Kupoprodajnog ugovora i Aneksa upisani u zemljišnim knjigama kao suvlasnici svaki u ½ dijela predmetnog stana; da je tužiteljica svoj suvlasnički dio od ½ dijela darovala zajedničkoj djeci stranaka TGP i JGP **.**.2019., da je tuženik 23. rujna 1999. zaključio Ugovor o zajmu s GG kao zajmodavcem kojim je od istog pozajmio novčani iznos od 75.000,00 ATS s rokom vraćanja do 23. prosinca 1998., da je 23. listopada 2000. zaključen Aneks tog Ugovora o zajmu te je Aneksom kao sudužnik tom Ugovoru pristupila i tužiteljica te je potom ponovo zaključen Aneks Ugovora 31. prosinca 2001.

10. Osnovano žalitelj ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da stan koji se nalazi u [adresa] sagrađen na čest.br. 1748/69 (nova izmjera čest.br. 5474/6 k. o. [katastarska općina]), a koji se nalazi na III. katu i ima površinu 52,64 čm predstavlja bračnu stečevinu stranaka kao bivših bračnih drugova.

11. Naime, nesporno je među strankama, a što je utvrđeno u provedenom postupku, da su stranke temeljem Kupoprodajnog ugovora zaključenog s GG **.**.1996. se upisale u zemljišne knjige kao suvlasnici predmetnog stana svako u ½ dijela te da je tužiteljica 4. listopada 2019. (prije podnošenja tužbe u ovom predmetu) navedenu nekretninu-stan darovala Ugovorom o darovanju zajedničkoj djeci stranaka-TGP i JGP svakome u ¼ dijela, a temeljem Ugovora o darovanju od 4. listopada 2019.

12. Prema odredbi čl. 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“, broj: 11/78, 27/78, 59/90 – dalje: ZBPO) imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potiče iz te imovine je njihova zajednička imovina.

13. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja tužiteljica može tužbom tražiti utvrđenje da nekretnina predstavlja bračnu stečevinu bivših bračnih drugova-tužiteljice i tuženika, ali samo u situaciji kada to odgovara činjeničnom stanju koje je u suglasnosti s dospjelošću te tražbine. Međutim, u konkretnom slučaju kada je tužiteljica još prije podnošenja tužbe u ovom predmetu Ugovorom o darovanju darovala svoj suvlasnički dio zajedničkoj djeci stranaka (svakome u po ¼ dijela) ta nekretnina više ne predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika kao bivših bračnih drugova te se stoga zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu, ukazuje neosnovanim.

14. Međutim, žalitelj osnovano ukazuje da je prvostupanjski sud u odnosu na točku II. i III. izreke propustio u potpunosti utvrditi činjenično stanje te je time ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

15. Također se i ukazuje da razlozi prvostupanjskog suda u odnosu na te dijelove prvostupanjske presude nisu u dovoljnoj mjeri jasni niti određeni.

16. Prema odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi.

17. Sukladno čl. 296. ZBPO ako je radi namirenja zajedničkih obveza iz dijela jednog od bračnih drugova u zajedničkoj imovini ili iz njegove posebne imovine naplaćeno više nego što iznosi njegov dio duga, taj bračni drug ima prema drugom bračnom drugu pravo na naknadu tog iznosa iz njegovog dijela odnosno njegove posebne imovine. Stoga, ukoliko je tužiteljica radi namirenja zajedničkih obveza tužiteljice i tuženika kao tadašnjih bračnih drugova (a koje obveze bi proizlazile iz Ugovora o kupoprodaji od 26. lipnja 1996. s Aneksima te iz Ugovora od 23. rujna 1999. s Aneksima) platila više nego što bi iznosio njezin dio duga tada tužiteljica bi imala pravo u odnosu na tuženika na naknadu tog iznosa iz imovine tuženika.

18. U ovom postupku tužiteljica je bila dužna dokazati osnovu i visinu svog potraživanja u odnosu na točku II. i III. izreke prvostupanjske presude te je u tom smislu provedeno vještačenje po vještaku financijske struke pri čemu se ukazuje da je financijsko vještačenje provedeno u odnosu na Ugovor o kupoprodaji u odnosu na razdoblje od srpnja 1996. do listopada 2008. dok (barem iz rezultata do sada provedenog postupka) proizlazi da je bračna zajednica stranaka prestala 1999. godine te se također ukazuje da je financijski vještak u svom dopunskom nalazu i mišljenju iskazao da nije kompetentan za ocjenjivanje kada je prestala bračna zajednica. U tom smislu ukazuje se i nejasna ocjena prvostupanjskog suda u odnosu na spornu visinu zahtjeva tužiteljice (točka II. izreke prvostupanjske presude), a obzirom na to da je kao što je već navedeno provedeno financijsko vještačenje kojim je utvrđivano koliko je tko od stranaka uplatio za određeno vremensko razdoblje ali nije jasno jesu li u cijelom tom razdoblju stranke bile u bračnoj zajednici. Navedeno je potrebno cijeniti pogotovo u odnosu na iskaz tužiteljice koja iskazuje da je tuženik i nakon prestanka bračne zajednice nastavio plaćati svoju ½ rate do 2000. godine, a da je ona preuzela cjelokupnu otplatu 1. siječnja 2002.

19. Prvostupanjski sud također je jasno propustio utvrditi koliko je točno iznosila rata za kredit u odnosu na predmetni Ugovor o kupoprodaji tj. koliko je iznosila ½ te rate te treba cijeniti i žalbene prigovore tuženika koji navodi da je tužiteljica uplaćivala mjesečno 1.100,00 kuna koliko je bila njezina obveza za polovicu rate kredita, da je tuženik u promatranom razdoblju uplatio 152.040,00 kuna, a tužiteljica 86.728,78 kuna pa je dakle tuženik uplatio 65.311,22 kune više po osnovi otplate kredita za stan od tužiteljice što ukazuje na neosnovanost tužiteljičinog tužbenog zahtjeva u iznosu od 40.017,95 kuna.

20. Isto tako su nejasni razlozi prvostupanjskog suda, za točku III. izreke prvostupanjske presude u odnosu na dosuđenu visinu. Naime, radi se o potraživanju sukladno Ugovoru o zajmu od 23. rujna 1999. zaključenom između tuženika kao zajmoprimca i GG kao zajmodavca te Aneksa tom Ugovoru od 23. listopada 2000. i Aneksa br. 2. Ugovora od 23. rujna 1992., a sud prihvaća taj tužbeni zahtjev navodeći da je to temeljem nalaza i mišljenja financijskog vještaka ali ne obrazlažući zašto isti prihvaća u cijelosti. U tom dijelu prvostupanjski sud propustio je utvrditi kada je tuženik prestao plaćati odnosno kada je tužiteljica počela isključivo sama plaćati pojedine novčane obveze po Ugovoru o zajmu i njegovim Aneksima. Također se ukazuje da se provedeno financijsko vještačenje odnosi za razdoblje od studenog 2000. do travnja 2012. godine.

21. Sukladno svemu iznesenom proizlazi da je u postupku u potpunosti propušteno utvrditi sve odlučne činjenice pa je stoga valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu u točki II. i III. te u svezi s istim i odluku o parničnom trošku (točka IV. i V. izreke) te u tom dijelu predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu pred drugog suca pojedinca (čl. 370. i čl. 371. ZPP).

22. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud na pouzdan i nedvojben način raspraviti i utvrditi činjenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva u skladu s dokaznim prijedlozima stranaka te će tek nakon toga biti u mogućnosti ocjenom izvedenih dokaza u skladu s čl. 8. ZPP donijeti pravilnu i zakonitu odluku u ovom sporu.

23. O trošku žalbenog postupka odlučeno je temeljem čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 15. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Iris Gović Penić mr.sc.