REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-666/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kontreca predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NEVKOŠ d.o.o., OIB 76173743169, sa sjedištem u Vinkovcima, Martina Balinga 5, zastupanog po punomoćniku Tihomiru Posavčiću, odvjetniku u Vinkovcima, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976, sa sjedištem u Zagrebu, Listopadska 2, zastupanog po punomoćniku Ivici Šimundiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, Pisarnica Osijek, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 1063/2021-6 od 1. veljače 2023., kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-24/2020-30 od 12. siječnja 2021., u sjednici održanoj 15. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
I Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom i presudom na temelju odricanja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.260,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. siječnja 2021. do isplate (točka 1. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 212.000,00 kn te iznosa od 30.000,00 kn, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. siječnja 2020. do isplate, zatim iznosa od 812,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. lipnja 2019. do isplate, kao i iznosa od 87.740,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. siječnja 2020. do isplate (točka 2. izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 28.125,00 kn (točka 3. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u točki 2. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 1.327,23 EUR / 10.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. siječnja 2020. do isplate (točka I. izreke). Nadalje, preinačena je presuda suda prvog stupnja u točki 2. izreke za iznos od 10.317,87 EUR / 77.740,00 sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. siječnja 2020. do isplate te u dijelu pod točkom 3. izreke te je suđeno tako da je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 10.317,87 EUR / 77.740,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. siječnja 2020. do isplate te je odlučeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak (točka II. izreke). Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu u zatraženom iznosu od 165,90 EUR / 1.250,00 kn (točka III. izreke).
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-2097/2023-3 od 7. lipnja 2023. dopustio tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja:
''Da li u slučaju kada štetu na vozilu zatraži osoba koja djeluje u sustavu poreza na dodanu vrijednost (PDV), iznos poreza na dodanu vrijednost koji je plaćen na ime kupnje motornog vozila trećoj osobi za navedenu osobu predstavlja štetu s obzirom da navedena osoba navedeni porez na dodanu vrijednost koristi kao pretporez?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena te u reviziji predlaže preinačenje nižestupanjskih presuda u pobijanom dijelu na način, da se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbije i preinači odluka o troškovima parničnog postupka. Podredno predlaže ukidanje pobijane odluke i vraćanje predmeta na ponovni postupak.
5. Tužitelj u odgovoru na reviziju predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu, uz naknadu mu troškova revizijskog postupka.
6. Revizija tuženika je neosnovana.
7. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP u povodu revizije revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.
8. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena u ovom stupnju postupka sporno je obuhvaća li obveza odgovorne osobe za naknadu štete i obvezu naknade s osnove poreza na dodanu vrijednost u slučaju totalne štete na vozilu u vlasništvu pravne osobe koja je u sustavu PDV-a.
9. Tijekom postupka među strankama nije bilo sporno da je osiguranik tuženika odgovoran za nastanak štete, međutim, sporna je visina štete, jer je između stranaka sporno naknađuje li se tužitelju kao šteta i iznos poreza na dodanu vrijednost, koji je plaćen na ime kupnje motornog vozila, a obzirom da je tužitelj u sustavu PDV-a.
9.1. Tako je tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom utvrđeno:
- da se 22. lipnja 2019. dogodila prometna nezgoda u kojoj je oštećeno vozilo u vlasništvu tužitelja, kamion marke Mann star 15 godina, namijenjen za komunalne potrebe (nadograđena mu je oprema za odvoz smeća),
- da je tuženik tužitelju obračunao totalnu štetu i isplatio nesporni iznos od 35.000,00 kn,
- da je amortizacija vozila 92% te da spašeni ostatak vozila iznosi 59,5% (utvrđeno strojarskim vještačenjem),
- da je prilikom procjene vrijednosti vozila neposredno prije štetnog događaja po metodi iskorištenosti/istrošenosti vještak mišljenja da je nova nabavna vrijednost usporedivog vozila 1.553.097,41 kn, te imajući u vidu amortizaciju, vremensku i funkcionalnu, vještak je zaključio da je vrijednost vozila s PDV-om 118.035,40 kn. Po metodi usporednih transakcija vještak je mišljenja da se prosječno vozilo tipa i karakteristika tužiteljevog vozila na tržištu kreće u rasponu od 85.000,00 kn do 140.000,00 kn ovisno o godini proizvodnje. Vještak zaključuje da je tržišna vrijednost vozila u ispravnom i neoštećenom stanju na dan štetnog događaja 115.000,00 kn, te da troškovi popravka iznose 135.001,63 kn pa obzirom su troškovi popravka veći od tržišne vrijednosti vozila, da je na vozilu nastala totalna šteta. Vrijednost spašenih ostataka vozila je 59,5% od vrijednosti ispravnog i neoštećenog vozila te iznosi 68.425,00 kn s PDV-om, a vrijednost spašenih dijelova vozila iznosi 46.575,00 kn s PDV-om.
9.2. Prvostupanjski sud je na temelju činjeničnih utvrđenja ocijenio da je predmetno vozilo tužitelja na dan nezgode imalo vrijednost 115.000,00 kn, a obzirom je prema mišljenju vještaka cijena popravka vozila veća od vrijednosti vozila, sud je prihvatio ocjenu vještaka da je na vozilu nastala totalna šteta. Vrijednost totalne štete umanjen za vrijednost spašenih dijelova vozila bez PDV-a iznosi 37.260,00 kn. Obzirom je tuženik tužitelju prije podnošenja tužbe na ime štete na vozilu platio iznos od 35.000,00 kn, sud zaključuje da ostaje razlika od 2.260,00 kn koja predstavlja iznos štete na vozilu i taj iznos je dosuđen tužitelju, na temelju odredbe čl. 1085. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - dalje u tekstu: ZOO). Prvostupanjski sud je ocijenio da tužitelj, obzirom je u sustavu PDV-a, nema pravo na dio PDV-a od vrijednosti totalne štete umanjene za vrijednost spašenih dijelova u iznosu od 9.315,00 kn po članku 58. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20), kao što je i zaključio da se spašeni dijelovi vozila nalaze kod tužitelja. Stoga je preostali dio tužbenog zahtjeva za naknadu štete u iznosu od 87.740,00 kn ocijenio neosnovanim.
10. Drugostupanjski sud ocjenjuje da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu čl. 1085. st. 3. ZOO kada tužitelju nije priznao naknadu za procijenjeni iznos ostatka vozila sukladno nalazu i mišljenju vještaka, obzirom je tužitelj tijekom postupka izjavio da ne želi zadržati ostatak vozila. Nadalje, ocjenjuje da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo i kada tužitelju nije priznao u visinu štete i iznos PDV-a, a to stoga što je tužitelj prilikom kupnje odgovarajućeg vozila kojim bi nadomjestio oštećeno vozilo u prometnoj nesreći u obvezi platiti PDV, pa je tek plaćanjem naknade štete uvećane za PDV tužitelju potpuno nadoknađena šteta. Obzirom je vrijednost tužiteljevog vozila u ispravnom i neoštećenom stanju 115.000,00 kn, pri čemu je tuženik tužitelju isplatio iznos od 35.000,00 kn, to tužitelju pripada naknada štete u daljnjem iznosu od 80.000,00 kn, koji iznos je umanjen za dosuđenih 2.260,00 kn pa je na temelju odredbe čl. 1085. st. 3. ZOO tužitelju dosudio i daljnji iznos od 77.740,00 kn, sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva, sukladno odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14).
11. Prema odredbi čl. 1085. st. 1. ZOO, odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, a prema odredbi iz čl. 1090. ZOO, sud će uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročene štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.
12. U citiranim zakonskim odredbama sadržano je temeljno pravilo o popravljanju materijalne štete, a to je uspostava prijašnjeg stanja u oštećenikovoj imovini, odnosno isplata naknade štete u novcu u onom iznosu koji je potreban da se uspostavi stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Oštećenikova materijalna situacija treba se dovesti u ono stanje u kojem je bila prije štetne radnje.
13. Temeljnom pravilu o popravljanju materijalne štete nije moguće udovoljiti ako se oštećeniku ne priznaje i pravo na naknadu štete koja u sebi uključuje i porez na dodanu vrijednost.
14. Slijedom navedenog, tužitelj ima pravo na naknadu štete u punom iznosu, uključujući i porez na dodanu vrijednost, jer je porez na dodanu vrijednost dio novčanog iznosa potrebnog da se materijalna situacija oštećenika dovede u stanje prije štetne radnje u smislu čl. 1085. ZOO. To što je tužitelj u sustavu poreza na dodanu vrijednost i što je, prema tvrdnji tuženika, kod kupnje predmetnog oštećenog vozila porez na dodanu vrijednost koristio kao pretporez, ne utječe na institut naknade štete, kako je naprijed opisano. To je ujedno i odgovor na postavljeno pitanje.
15. Pritom valja napomenuti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. prosinca 2013., broj Su-IV-127/13-10, zauzeto shvaćanje da oštećenik ima pravo na naknadu štete koja uključuje i porez na dodanu vrijednost iako nije popravio oštećenu stvar niti je imao izdatke radi popravljanja stvari. U tom smislu su i odluke ovog suda, primjerice Rev-512/2023-3 od 28. kolovoza 2024., Rev-2480/10-2 od 14. siječnja 2014. itd. Iz shvaćanja proizlazi da ono ne čini razliku između fizičkih i pravnih osoba, odnosno osoba koje su u sustavu PDV-a.
16. Obzirom prema ocjeni revizijskog suda ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
17. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju je odbijen jer ta parnična radnja nije bila potrebna u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.
Zagreb, 15. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Damir Kontrec
