Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-451/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužitelja EB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Željku Vrdoljaku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ljubičić & Vrdoljak d.o.o. u Splitu, protiv tuženika ELREM d.o.o. iz Zagreba, Banski vinogradi 26G, OIB: 75459760606, zastupanog po punomoćniku Borisu Radanu, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom poslovni broj P-1061/2020-15 od 30. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 15. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja EB kao djelomično neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom poslovni broj P-1061/2020-15 od 30. prosinca 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke te pod točkom II. izreke u kojem je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku ELREM d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu od 1.200,00 EUR–a.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom poslovni broj P-1061/2020-15 od 30. prosinca 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u kojem je naloženo tužitelju EB naknaditi tuženiku ELREM d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu preko 1.200,00 EUR–a do 2.400,00 EUR–a (za iznos od 1.200,00 EUR–a) i sudi:

Odbija se zahtjev tuženika ELREM d.o.o. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.200,00 EUR–a kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužitelja EB za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika ELREM d.o.o. za naknadu troška nastalog povodom odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

- odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi: ''Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 6.640,10 eura sa zakonskom zateznom kamatom počevši od podnošenja tužbe pa do isplate, te mu u istom roku naknaditi trošak.'' (točka I. izreke),

- nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.400,00 EUR–a u roku od 15 dana (točka II. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 282,50 EUR–a (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude, pod točkom I. i II. izreke, žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti i da se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka odbije u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 450,00 EUR–a.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tužitelja u cijelosti, predlažući da se žalba istog odbije kao neosnovana te prvostupanjska presuda, u dijelu u kojem ju tužitelj pobija, potvrdi, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom odgovora na žalbu u iznosu od 228,21 EUR–a.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5.1. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen na ročištu od 16. prosinca 2024. (list 94 spisa), da mu tuženik na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, i to prava na ugled, čast, dostojanstvo i duševno zdravlje u smislu odredaba iz čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), u svezi čl. 19. st. 1. i 2. ZOO–a isplati iznos od 6.640,10 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 27. prosinca 2019., kada je tužba u ovom predmetu podnesena pa do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.550,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

5.2. Tužitelj je štetu čiju naknadu u ovom predmetu potražuje pretrpio zbog dopisa koji je tuženik 11. svibnja 2018. uputio Hrvatskim autocestama d.o.o. (tadašnjem tužiteljevom poslodavcu), a koji je sadržavao neistinite i uvredljive navode koji su, kao takvi, uzrokovali povredu ugleda, časti, dostojanstva i duševnog zdravlja tužitelja.

6.1. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju tužitelj upire.

6.2. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je prilikom donošenja odluke o tužbenom zahtjevu postupio u smislu odredbe iz čl. 8. ZPP–a, s time da obrazloženje prvostupanjske presude sadrži sve što isto treba sadržavati sukladno odredbi iz čl. 338. st. 4. ZPP–a, tako da nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP–a na koju tužitelj također upire.

7. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

8. Neosnovani su daljnji žalbeni navodi tužitelja u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužitelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

9. Ovaj drugostupanjski sud je, koristeći se pritom ovlaštenjem sadržanim u odredbi iz čl. 373.a st. 1. t. 2. ZPP–a, na temelju dokaza koji su izvedeni tijekom prvostupanjskog postupka i koji su pravno relevantni za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom predmetu, i to konkretno dopisa od 11. svibnja 2018. (list 4-7 spisa), preslike ugovora od 26. travnja 2018. (list 17-21 spisa), preslike e-mail–a od 9. svibnja 2018. (list 26 spisa), iskaza svjedoka MB, iskaza svjedoka IB Burazina i iskaza svjedoka SB saslušanih na ročištu od 9. travnja 2021. (list 71-74 spisa) te iskaza tužitelja i iskaza svjedoka GB saslušanih na ročištu od 26. svibnja 2021. (list 77-80 spisa), kao i činjeničnih navoda sadržanih u tuženikovom odgovoru na tužbu od 16. kolovoza 2019. (list 11-15 spisa), utvrdio u bitnom:

- da su Hrvatske autoceste d.o.o. (u daljnjem tekstu: HAC), kao naručitelj, zastupan po direktoru JB i tuženik, kao izvođač, zastupan po direktoru GB, sklopili Ugovor br. 4211-501-5313/18 26. travnja 2018. (u daljnjem tekstu: Ugovor), a kojim se tuženik obvezao da će vršiti uslugu popravka uređaja za upravljanje rasvjetom (čiji je ujedno i proizvođač) na autocestama A1, A3, A4, A5, A6, A7, A10 i A11, i to sukladno Posebnim tehničkim uvjetima koji su priloženi Ugovoru,

- da je tužitelj 9. svibnja 2018. poslao e–mail dipl. ing. el. SB, kao odgovornoj osobi za praćenje provedbe ugovora u HAC–u, u kojem je, između ostalog, izrazio sumnju da tuženik namjerno ili slučajno ''podvaljuje'' dijelove uređaja (upravljačkih regulatora) koji nisu proizvedeni po pravilima struke,

- da je tužitelj u vrijeme slanja e-mail–a bio voditelj elektroodržavanja u Tehničkoj jedinici održavanja Zagvozd,

- da je tuženik, zastupan po direktoru GB, poslao dopis HAC–u preko e-mail–a 11. svibnja 2018. (u daljnjem tekstu: Dopis), i to na ruke dipl. ing. el. SB,

- da je tuženik Dopisom pozvao HAC da postupa sukladno odredbama Ugovora te sukladno svojim internim aktima i propisanim procedurama postupanja,

- da je Dopis sadržavao i navode o tužitelju, i to konkretno:

- da tuženik, s obzirom na evidentnu nestručnost i nasrtljiv pristup EB iz TJO Zagvozd, kao odgovorne osobe u HAC–u, zahtijeva od HAC–a da se striktno pridržava propisanih procedura i kad je u pitanju postupanje vlastitih djelatnika,

- da tuženik inzistira da se dipl. ing. građ. JB, kao odgovorna osoba u HAC–u i potpisnik Ugovora, obavijesti o tuženikovom zahtjevu za provođenjem interne istrage u cilju utvrđivanja činjenica, mogućih propusta ili namjernih nečinjenja, činjenja koja sadrže stručne i/ili proceduralne propuste i postupke suprotno propisima ili pravilima te mogućih kaznenih djela djelatnika HAC–a i drugih osoba s ovlaštenjem jer postupci djelatnika HAC–a EB iz TJO Zagvozd utemeljuju sumnju na motive da se spriječi pristup tuženika postrojenjima u nadležnosti istog djelatnika, kako ne bi bila otkrivena štetna ili kriminalna postupanja ili propusti u razdoblju izvršenja prethodnih ugovora o održavanju uređaja za regulacija rasvjete tuženika, kao proizvođača, od strane tvrtki i osoba izvršitelja tih ugovora i tužiteljevih djelatnika odgovornih osoba zaduženih za nadzor i verifikaciju obavljenih radova,

- da tuženik traži da ga se zaštiti od proizvoljnih i neprijateljskih djelovanja djelatnika HAC–a i da se osiguraju uvjeti za normalno ispunjenje Ugovora,

- da tuženik zahtijeva od HAC–a da sankcionira i prekine hajku iz sumnjivih motiva svog djelatnika (tužitelja) te da u svrhu normalnog izvršenja Ugovora zaštiti obje ugovorne strane od štetnog postupanja svog djelatnika (tužitelja),

- da tuženik sa svoje strane zadržava pravo na izuzeće predmetnog djelatnika (tužitelja), i to iz razloga objektivne opasnosti da prouzroči štetu tuženiku,

- da je tuženik poslao Dopis HAC–u iz razloga što je tužitelj prozivao tuženika da ne postupa sukladno Ugovoru te jer je tužitelj učestalo pokušavao dovesti u pitanje kvalitetu uređaja koje je tuženik proizveo, i to na način da je tvrdio da je kvar uređaja uzrokovao tuženik prilikom proizvodnje samog uređaja,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi:

- da se on, kao tadašnji zaposlenik HAC–a i voditelj stručne službe koja je utvrđivala kvarove, dopisivao s odgovornim osobama u HAC–u vezano za kvarove na opremi koja je bila proizvod tuženika, budući da je na tunelu Sv. Ilija utvrđeno da je na tim uređajima bila greška u proizvodnji,

- da je utvrdio da jedan uređaj ima naopako okrenut regulator napona 7812, a koji sklop je imao grešku, slijedom čega je tražio nove uređaje od odgovorne osobe u HAC–u (SB), nakon čega je tuženik uputio Dopis,

- da ga je o sadržaju Dopisa obavijestio ZB, nakon čega je on (tužitelj) o sadržaju Dopisa upoznao svoje kolege u Zagvozdu,

- da je zbog Dopisa doživio stres, ali da zbog toga nije išao liječniku,

- da iz iskaza svjedoka GB proizlazi:

- da je on potpisao i poslao Dopis kako bi zaštitio interese tuženika,

- da su razlog za slanje Dopisa bile optužbe tužitelja da tuženik namjerno podmeće neispravne uređaje HAC–u, a za koje je prethodno saznao iz e-mail–a koji mu je poslao SB,

- da nema saznanja da je tužitelj napravio neku kriminalnu radnju,

- da iz iskaza svjedoka SB proizlazi:

- da je zaposlen u HAC–u u odjelu elektroodržavanja i da je bio odgovorna osoba za provođenje Ugovora s tuženikom,

- da je, nakon što je primio Dopis, proslijedio isti svome šefu VB, s time da ne zna je li Dopis proslijeđen još i nekom drugom,

- da nikada nije imao primjedbi na rad tužitelja te da je tužitelj stručno obavljao svoj posao,

- da iz iskaza svjedoka MB proizlazi:

- da je zaposlen u HAC–u od 2008. godine,

- da je bio na sastanku zajedno s tužiteljem i kolegom IB, a na kojem im je tužitelj rekao da je dobio e-mail u kojem ga je tuženik oklevetao i diskreditirao,

- da mu nije poznat sadržaj samog e-mail–a,

- da je tužitelj bio savjestan u poslu,

- da ne zna jesu li se treće osobe kakvim komentarima obraćali tužitelju u svezi Dopisa,

- da iz iskaza svjedoka IB proizlazi:

- da je voditelj tehničke jedinice održavanja u HAC–u, i to pri tehničkoj jedinici održavanja u Zagvozdu, a da je tužitelj bio njegov podređeni djelatnik i voditelj elektroodržavanja u Tehničkoj jedinici Zagvozd, sve do 1. siječnja 2019., kada je isti otišao raditi u Hrvatske ceste d.o.o.,

- da je tužitelj na jednom kolegiju njemu i ostalim kolegama na zaslonu svog računala pokazao Dopis i da im je rekao da mu je tuženik povrijedio dostojanstvo i da više neće raditi za HAC,

- da nikada imao primjedbe na rad tužitelja jer smatra da je stručno, kvalitetno i kvalificirano radio svoj posao,

- da nema saznanja o tome je li tužitelja netko zvao, je li tužitelja netko treći komentirao i je li tužitelj bio izložen nekomu ruglu,

- da je tužitelj tijekom postupka predlagao provođenje psihijatrijskog vještačenje na okolnost povrede duševnog zdravlja, a da je prvostupanjski sud na ročištu od 16. prosinca 2024. odbio navedeni dokazni prijedlog.

10. Nadalje, odredbom iz čl. 1100. st. 1. ZOO–a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, s time da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sukladno odredbi iz čl. 1100. st. 2. ZOO–a, voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

11.1. Uzimajući u obzir činjenično stanje u ovom predmetu, kao i sadržaj navedenih odredaba ZOO–a, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da težina povrede prava na ugled (kod njegovog tadašnjeg poslodavca HAC–a), čast i dostojanstvo tužitelja, do koje je došlo kada je tužitelj saznao za sadržaj Dopisa, ne opravdava dosuđivanje pravične novčane naknade.

11.2. Naime, Dopis koji je tuženik uputio HAC–u nije bio poslan samoinicijativno, niti je Dopis bio usmjeren na tužitelja osobno, već je isti predstavljao oštru reakciju, odnosno oštar odgovor na kritike, pa čak i optužbe, koje je tužitelj prethodno iznio svom nadređenom (ujedno i odgovornoj osobi za provođenje Ugovora) u pogledu kvalitete tuženikovih proizvoda koji su se ugrađivali na dijelu autoceste koji je bio pod nadležnošću Tehničke jedinice održavanja Zagvozd, kao i u pogledu pravilnosti ispunjavanja obveza iz Ugovora od strane tuženika, sve kako bi tuženik zaštitio svoje interese.

11.3. Isto tako, iako je tužitelj u svom iskazao naveo i da su ga u svezi Dopisa telefonski zvali kolege iz HAC–a i govorili mu da je nestručan te da su ga ljudi (kolege) počeli shvaćati neozbiljno u pogledu bilo kojeg kvara kojeg je uočio, zbog čega je izgubio samopoštovanje i otišao iz HAC–a, valja istaknuti da su konkretni tužiteljevi navodi u konačnici ostali nedokazani, budući da su svjedoci SB, MB i IB suglasno iskazali da je tužitelj bio stručan i savjestan u svome poslu, pri čemu valja dodati i da MB i IB nisu imali saznanja o tome da bi se bilo tko od tužiteljevih kolega ili trećih osoba obraćao tužitelju s (negativnim) komentarima vezanima za Dopis.

12. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio i da tužitelj nije dokazao da mu je zbog Dopisa povrijeđeno i pravo na duševno zdravlje, budući da radi dokazivanja konkretne povrede nije dostavio nikakav dokaz u vidu medicinske dokumentacije, a zbog čega je i (pravilno) odbijen tužiteljev prijedlog za provođenje psihijatrijskog vještačenja, sve u smislu odredbe iz čl. 219. st. 1. ZPP–a.

13. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je odbio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužitelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

14. Na kraju valja reći da su djelomično osnovani preostali žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja odluke o trošku parničnog postupka.

15.1. Uzimajući pri tome u obzir da vrijednost predmeta spora iznosi 6.640,10 EUR– a, tuženik ima pravo na naknadu troška sastava odgovora na tužbu od 14. kolovoza 2019. u iznosu od 200,00 EUR–a, troška pristupa na ročišta od 6. rujna 2019. i 3. ožujka 2021. na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima u iznosu od po 100,00 EUR–a te troška pristupa na ročišta od 9. travnja 2021., 26. svibnja 2021., 7. listopada 2024. i 16. prosinca 2024. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari u iznosu od po 200,00 EUR–a, dakle pravo na naknadu troška parničnog postupka nastalog zastupanjem po odvjetniku u iznosu od 1.200,00 EUR–a, sve sukladno odredbama iz Tbr. 8. t. 1., Tbr. 9. t. 1. i 2., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23) te čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24), u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

15.2. Prema tome, tuženik ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu u konačnom iznosu od 1.200,00 EUR–a, dok mu to pravo u preostalom dijelu dosuđenog iznosa od 1.200,00 EUR–a ne pripada.

15.3. Tužitelj u smislu odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a nema pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu jer sa svojim zahtjevom u pogledu glavne stvari u cijelosti nije uspio.

16. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 373.a st. 1. t. 2. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke, a primjenom odredbe iz čl. 373. t. 3. ZPP–a kao pod točkom II. izreke ove odluke.

17. Tužitelj nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer je s istom samo djelomično uspio u pogledu odluke o trošku parničnog postupka, kao sporednom potraživanju, dok u pogledu odluke o glavnoj stvari u cijelosti nije uspio, slijedom čega je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao pod točkom III. izreke ove odluke.

18. Tuženik nema pravo na naknadu troška nastalog povodom odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka, tako da je primjenom odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom IV. izreke ove odluke.

U Zagrebu 15. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac