REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2912/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice PĆ OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], II-tužitelja HĆ OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]-tužiteljice KĆ OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanih po punomoćnicima Ivi i Maji Smrke, odvjetnicima u Splitu, protiv I-tuženika EĆ OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Liviju Vidučiću, odvjetniku u Splitu i II-tuženika JĆ OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima Marinu Budimiru i dr., odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Budimir i partneri u Splitu, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije I- i II- tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3159/2024-2 od 18. veljače 2025. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj P- 2491/2017-70 od 18. ožujka 2024. ispravljena rješenjem istog suda broj P-2491/2017 od 23. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije I-tuženika u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije II-tuženika u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja se odbija.
III. Prijedlog za dopuštenje revizije I-tuženika u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda se odbacuje.
IV. Prijedlog za dopuštenje revizije II-tuženika u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda se odbacuje.
Obrazloženje
1. I-tuženik i II-tuženik su podnijeli prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3159/2024-2 od 18. veljače 2025. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-2491/2017-70 od 18. ožujka 2024., ispravljena rješenjem istog suda broj P-2491/2017 od 23. travnja 2024.
2. Na prijedloge nije odgovoreno.
3. Prijedlozi djelomično nisu osnovani i djelomično nisu dopušteni.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da naznačena pitanja u prijedlozima I- i II-tuženika nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
5. I-tuženik u svom prijedlogu postavlja sljedeća pitanja:
„1. Je li nemoralan ugovor o doživotnom uzdržavanju kojeg je sklopio primatelj uzdržavanja koji je u trenutku sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju bio smješten na stacionaru zavoda (interni odjel) a ne na intenzivnom odjelu, a za kojeg primatelja uzdržavanja se vještak, medicinske struke očitovao kako nije bilo izvjesno da će preminuti u skorije vrijeme s obzirom da je primatelj uzdržavanja bio hospitaliziran zbog gubitka svijesti uzrokovanog problemima sa srčanim tlakom?
2. Je li se za ugovor o doživotnom uzdržavanju kojeg je sklopi primatelj uzdržavanja smješten na stacionaru zavoda (interni odjel) zbog problema sa srčanim tlakom i za kojeg je vještak medicinske struke, naveo kako nije bilo izvjesno da bi zbog tih zdravstvenih problema mogao preminuti u skorije vrijeme, može reći da ne sadrži element aleatornosti?
3. Je li se za ugovor o doživotnom uzdržavanju kojeg je sklopila osoba starije životne dobi koja je imala, ne životno ugrožavajuće, zdravstvene tegobe može reći da nema element aleatornosti?“.
6. II- tuženik u svom prijedlogu postavlja pitanje:
„Čini li sama okolnost da je davatelju uzdržavanja, inače osobi nemedicinske struke, u vrijeme sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju bila poznata činjenica teške bolesti primatelja uzdržavanja starije životne dobi, i da je on umro kratko vrijeme iza toga, sama po sebi ukazuje na ništavost takvog ugovora, posebno kod činjenice kada je i iz medicinske dokumentacije primatelja uzdržavanja bilo razvidno da se očekuje daljnja zdravstvena kontrola u budućnosti?“.
7. Revizijski sud je ocijenio da pitanja kako su ih postavili i I- i II-tuženik ne predstavljaju pitanja u smislu odredbe čl. 385.a ZPP jer su preopćenita i njima tuženici zapravo osporavaju utvrđeno činjenično stanje.
7.1. Ovako postavljena pitanja nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Osim što je doseg takvih pitanja ograničen samo na važnost za ovaj, konkretni slučaj, ovise o okolnostima svakog (tj. konkretnog) slučaja.
7.2. Upravo iz tog razloga niti razlozi važnosti na koje se I- i II-tuženici u svojim prijedlozima za dopuštenje revizije pozivaju u odnosu na navedena pitanja nisu u dovoljnoj mjeri uspoređujući s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.
8. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. i II. izreke ovog rješenja.
9. I-tuženik u prijedlogu navodi da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u aspektu prava vlasništva zajamčenog čl. 48. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav RH) odnosno prava na mirno uživanje imovine zajamčenog čl. 1. Protokola 1. uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 - dalje: Konvencija).
9.1. II-tuženik se u prijedlogu za dopuštenje revizije, izražavajući svoje neslaganje sa nižestupanjskim odlukama, poziva na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom RH i Konvencijom, pozivajući se na arbitrarnost.
9.2. Ovaj sud smatra da I-tuženik nije ničim dokazao da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo vlasništva zajamčeno čl. 48. Ustava RH, dok je i I- i II-tuženiku bilo omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima tužitelja, iznose činjenice i predlažu dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluju u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženici nisu imali pravično suđenje.
10. Obzirom da nisu ispunjene niti pretpostavke predviđene u odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP za dopuštenost revizije, jer vjerojatnost teških postupovnih ili materijalnopravnih povreda u postupku nije učinjena vjerojatnima, prijedlozi su u tom dijelu odbačeni na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je riješeno kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Zagreb, 15. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
