Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-392/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Ksenije Grgić, predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Jadranke Travaš i Gordane Držaić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Kristina Cerin Načinović, odvjetnica u Rovinju, protiv tužene OTP banke d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, koju zastupa punomoćnik Alan Alagić, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Gorana Veljovića i dr. u Puli, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-1543/2019-41 od 11. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika OTP banke d.d. kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-1543/2019-41 od 11. studenog 2024., u dijelu izreke pod točkom I. izreke.
II. Preinačuje se navedena presuda u dijelu pod točkom II. i III. izreke i sudi:
Odbija se zahtjev tužiteljice:
„ Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. Split, OIB: OIB: 52508873833, da tužiteljici ĆL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 20.256,02 eura / 152.618,97 kuna zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.12.2007. po stopi propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zakonske zatezne kamate, u razdoblju od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine određuje se za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine određuje se za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana, i to:
- s osnove ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi uvećano za zateznu kamatu koja teče na pojedine iznose kako slijedi:
- na iznos od 9,49 EUR OD 15.2.2007.
- na iznos od 26,81 EUR OD 15.3.2007.
- na iznos od 6,26 EUR OD 26.3.2007.
- na iznos od 23,18 EUR OD 13.4.2007.
- na iznos od 25,47 EUR OD 28.5.2007.
- na iznos od 27,63 EUR OD 15.6.2007.
- na iznos od 35,36 EUR OD 13.7.2007.
- na iznos od 36,58 EUR OD 14.8.2007.
- na iznos od 36,56 EUR OD 14.9.2007.
- na iznos od 35,35 EUR OD 15.10.2007.
- na iznos od 36,51 EUR OD 15.11.2007.
- na iznos od 35,23 EUR OD 14.12.2007.
- na iznos od 36,46 EUR OD 15.1.2008.
- na iznos od 36,45 EUR OD 15.2.2008.
- na iznos od 32,38 EUR OD 26.2.2008.
- na iznos od 34,01 EUR OD 14.3.2008.
- na iznos od 36,38 EUR OD 15.4.2008.
- na iznos od 35,19 EUR OD 15.5.2008.
- na iznos od 36,25 EUR OD 13.6.2008.
- na iznos od 35,14 EUR OD 15.7.2008.
- na iznos od 36,27 EUR OD 14.8.2008.
- na iznos od 36,20 EUR OD 15.9.2008.
- na iznos od 35,05 EUR OD 15.10.2008.
- na iznos od 36,21 EUR OD 14.11.2008.
- na iznos od 35,01 EUR OD 15.12.2008.
- na iznos od 37,02 EUR OD 15.1.2009.
- na iznos od 63,36 EUR OD 13.2.2009.
- na iznos od 247,82 EUR OD 15.9.2009.
- na iznos od 35,90 EUR OD 15.10.2009.
- na iznos od 83,97 EUR OD 13.11.2009.
- na iznos od 55,21 EUR OD 10.12.2009.
- na iznos od 51,95 EUR OD 23.12.2009.
- na iznos od 66,66 EUR OD 9.4.2010.
- na iznos od 217,81 EUR OD 9.7.2010.
- na iznos od 581,39 EUR OD 29.9.2010.
- na iznos od 78,85 EUR OD 11.10.2010.
- na iznos od 81,42 EUR OD 10.11.2010.
- na iznos od 78,72 EUR OD 13.12.2010.
- na iznos od 79,79 EUR OD 10.1.2011.
- na iznos od 65,91 EUR OD 11.2.2011.
- na iznos od 59,47 EUR OD 10.3.2011.
- na iznos od 65,75 EUR OD 11.4.2011.
- na iznos od 63,56 EUR OD 10.5.2011.
- na iznos od 65,61 EUR OD 10.6.2011.
- na iznos od 63,43 EUR OD 11.7.2011.
- na iznos od 65,47 EUR OD 10.8.2011.
- na iznos od 65,41 EUR OD 12.9.2011.
- na iznos od 63,24 EUR OD 10.10.2011.
- na iznos od 65,27 EUR OD 10.11.2011.
- na iznos od 63,10 EUR OD 12.12.2011.
- na iznos od 65,12 EUR OD 11.1.2012.
- na iznos od 65,06 EUR OD 10.2.2012.
- na iznos od 58,00 EUR OD 12.3.2012.
- na iznos od 67,69 EUR OD 10.4.2012.
- na iznos od 62,73 EUR OD 10.5.2012.
- na iznos od 64,73 EUR OD 12.6.2012.
- na iznos od 62,57 EUR OD 10.7.2012.
- na iznos od 64,58 EUR OD 10.8.2012.
- na iznos od 64,50 EUR OD 10.9.2012.
- na iznos od 101,78 EUR OD 29.10.2012.
- na iznos od 0,91 EUR OD 10.1.2013.
- na iznos od 62,45 EUR OD 11.1.2013.
- na iznos od 43,41 EUR OD 11.2.2013.
- na iznos od 21,72 EUR OD 12.2.2013.
- na iznos od 58,77 EUR OD 11.3.2013.
- na iznos od 56,70 EUR OD 10.4.2013.
- na iznos od 8,26 EUR OD 11.4.2013.
- na iznos od 62,81 EUR OD 10.5.2013.
- na iznos od 64,84 EUR OD 10.6.2013.
- na iznos od 62,69 EUR OD 10.7.2013.
- na iznos od 64,71 EUR OD 12.8.2013.
- na iznos od 64,65 EUR OD 10.9.2013.
- na iznos od 62,51 EUR OD 10.10.2013.
- na iznos od 64,52 EUR OD 11.11.2013.
- na iznos od 62,38 EUR OD 10.12.2013.
- na iznos od 36,12 EUR OD 10.1.2014.
-s osnove ništetnih odredbi po valutnoj klauzuli u CHF stopi uvećano za zateznu kamatu koja teče na pojedine iznose kako slijedi:
- na iznos od 1,60 EUR OD 10.4.2006.
- na iznos od 2,51 EUR OD 10.5.2006.
- na iznos od 2,15 EUR OD 12.6.2006.
- na iznos od 0,46 EUR OD 10.7.2006.
- na iznos od 0,99 EUR OD 12.9.2006.
- na iznos od 2,07 EUR OD 15.9.2006.
- na iznos od 1,50 EUR OD 10.10.2006.
- na iznos od 0,08 EUR OD 13.10.2006.
- na iznos od 0,06 EUR OD 10.3.2008.
- na iznos od 0,18 EUR OD 14.3.2008.
- na iznos od 0,42 EUR OD 10.11.2008.
- na iznos od 12,39 EUR OD 14.11.2008.
- na iznos od 0,25 EUR OD 10.12.2008.
- na iznos od 1,24 EUR OD 12.1.2009.
- na iznos od 22,10 EUR OD 15.1.2009.
- na iznos od 1,62 EUR OD 10.2.2009.
- na iznos od 25,10 EUR OD 13.2.2009.
- na iznos od 0,13 EUR OD 10.3.2009.
- na iznos od 18,08 EUR OD 10.4.2009.
- na iznos od 15,60 EUR OD 11.5.2009.
- na iznos od 14,78 EUR OD 10.6.2009.
- na iznos od 16,44 EUR OD 10.7.2009.
- na iznos od 12,47 EUR OD 10.8.2009.
- na iznos od 14,01 EUR OD 10.9.2009.
- na iznos od 14,53 EUR OD 15.9.2009.
- na iznos od 10,69 EUR OD 15.10.2009.
- na iznos od 15,94 EUR OD 13.11.2009.
- na iznos od 13,01 EUR OD 10.12.2009.
- na iznos od 2,85 EUR OD 23.12.2009.
- na iznos od 2,85 EUR OD 13.1.2010.
- na iznos od 25,85 EUR OD 10.2.2010.
- na iznos od 4,38 EUR OD 12.2.2010.
- na iznos od 10,43 EUR OD 8.4.2010.
- na iznos od 30,77 EUR OD 9.4.2010.
- na iznos od 5,36 EUR OD 11.5.2010.
- na iznos od 84,86 EUR OD 10.6.2010.
- na iznos od 47,96 EUR OD 9.7.2010.
- na iznos od 41,23 EUR OD 10.8.2010.
- na iznos od 3,63 EUR OD 12.8.2010.
- na iznos od 64,77 EUR OD 10.9.2010.
- na iznos od 137,42 EUR OD 29.9.2010.
- na iznos od 58,94 EUR OD 11.10.2010.
- na iznos od 61,91 EUR OD 10.11.2010.
- na iznos od 11,05 EUR OD 10.12.2010.
- na iznos od 64,80 EUR OD 13.12.2010.
- na iznos od 91,51 EUR OD 10.1.2011.
- na iznos od 8,17 EUR OD 10.2.2011.
- na iznos od 62,32 EUR OD 11.2.2011.
- na iznos od 74,53 EUR OD 10.3.2011.
- na iznos od 68,99 EUR OD 11.4.2011.
- na iznos od 80,53 EUR OD 10.5.2011.
- na iznos od 6,42 EUR OD 31.5.2011.
- na iznos od 98,52 EUR OD 10.6.2011.
- na iznos od 104,18 EUR OD 11.7.2011.
- na iznos od 162,22 EUR OD 10.8.2011.
- na iznos od 4,28 EUR OD 16.8.2011.
- na iznos od 0,06 EUR OD 9.9.2011.
- na iznos od 107,43 EUR OD 12.9.2011.
- na iznos od 98,52 EUR OD 10.10.2011.
- na iznos od 99,72 EUR OD 10.11.2011.
- na iznos od 1,01 EUR OD 1.12.2011.
- na iznos od 99,90 EUR OD 12.12.2011.
- na iznos od 2,63 EUR OD 10.1.2012.
- na iznos od 99,79 EUR OD 11.1.2012.
- na iznos od 102,72 EUR OD 10.2.2012.
- na iznos od 17,20 EUR OD 9.3.2012.
- na iznos od 73,95 EUR OD 12.3.2012.
- na iznos od 90,28 EUR OD 10.4.2012.
- na iznos od 91,32 EUR OD 10.5.2012.
- na iznos od 102,64 EUR OD 12.6.2012.
- na iznos od 101,12 EUR OD 10.7.2012.
- na iznos od 100,71 EUR OD 10.8.2012.
- na iznos od 96,49 EUR OD 10.9.2012.
- na iznos od 98,39 EUR OD 10.10.2012.
- na iznos od 180,07 EUR OD 29,10.2012.
- na iznos od 53,68 EUR OD 12.11.2012.
- na iznos od 76,97 EUR OD 10.12.2012.
- na iznos od 23,21 EUR OD 11.12.2012.
- na iznos od 79,43 EUR OD 10.1.2013.
- na iznos od 22,49 EUR OD 11.1.2013.
- na iznos od 66,48 EUR OD 11.2.2013.
- na iznos od 30,06 EUR OD 12.2.2013.
- na iznos od 67,63 EUR OD 11.3.2013.
- na iznos od 26,75 EUR OD 12.3.2013.
- na iznos od 73,65 EUR OD 10.4.2013.
- na iznos od 27,06 EUR OD 11.4.2013.
- na iznos od 71,63 EUR OD 10.5.2013.
- na iznos od 22,28 EUR OD 13.5.2013.
- na iznos od 72,68 EUR OD 10.6.2013.
- na iznos od 18,50 EUR OD 11.6.2013.
- na iznos od 73,98 EUR OD 10.7.2013.
- na iznos od 14,36 EUR OD 11.7.2013.
- na iznos od 92,43 EUR OD 12.8.2013.
- na iznos od 85,65 EUR OD 10.9.2013.
- na iznos od 8,91 EUR OD 11.9.2013.
- na iznos od 91,79 EUR OD 10.10.2013.
- na iznos od 5,13 EUR OD 11.10.2013.
- na iznos od 94,31 EUR OD 11.11.2013.
- na iznos od 3,11 EUR OD 12.11.2013.
- na iznos od 98,49 EUR OD 10.12.2013.
- na iznos od 1,89 EUR OD 11.12.2013.
- na iznos od 89,80 EUR OD 10.1.2014.
- na iznos od 77,92 EUR OD 10.2.2014.
- na iznos od 79,33 EUR OD 10.3.2014.
- na iznos od 79,07 EUR OD 10.4.2014.
- na iznos od 76,80 EUR OD 10.5.2014.
- na iznos od 76,25 EUR OD 10.6.2014.
- na iznos od 0,22 EUR OD 11.6.2014.
- na iznos od 77,39 EUR OD 10.7.2014.
- na iznos od 1,07 EUR OD 11.7.2014.
- na iznos od 77,98 EUR OD 11.8.2014.
- na iznos od 2,48 EUR OD 12.8.2014.
- na iznos od 77,31 EUR OD 10.9.2014.
- na iznos od 4,13 EUR OD 11.9.2014.
- na iznos od 75,71 EUR OD 10.10.2014.
- na iznos od 5,90 EUR OD 13.10.2014.
- na iznos od 75,24 EUR OD 10.11.2014.
- na iznos od 8,33 EUR OD 11.11.2014.
- na iznos od 73,32 EUR OD 10.12.2014.
- na iznos od 10,80 EUR OD 11.12.2014.
- na iznos od 84,91 EUR OD 12.1.2015.
- na iznos od 55,27 EUR OD 10.2.2015.
- na iznos od 24,48 EUR OD 11.2.2015.
- na iznos od 56,16 EUR OD 10.3.2015.
- na iznos od 23,58 EUR OD 11.3.2015.
- na iznos od 54,35 EUR OD 10.4.2015.
- na iznos od 25,40 EUR OD 13.4.2015.
- na iznos od 53,52 EUR OD 11.5.2015.
- na iznos od 26,23 EUR OD 12.5.2015.
- na iznos od 52,88 EUR OD 10.6.2015.
- na iznos od 26,86 EUR OD 11.6.2015.
- na iznos od 52,29 EUR OD 10.7.2015.
- na iznos od 27,46 EUR OD 13.7.2015.
- na iznos od 53,07 EUR OD 10.8.2015.
- na iznos od 26,68 EUR OD 11.8.2015.
- na iznos od 52,81 EUR OD 10.9.2015.
- na iznos od 26,94 EUR OD 11.9.2015.
- na iznos od 79,74 EUR OD 12.10.2015.
- na iznos od 49,92 EUR OD 10.11.2015.
- na iznos od 29,83 EUR OD 11.11.2015.
- na iznos od 48,67 EUR OD 10.12.2015.
- na iznos od 31,07 EUR OD 11.12.2015.
- na iznos od 47,70 EUR OD 11.1.2016.
- na iznos od 32,04 EUR OD 12.1.2016.
- na iznos od 66,88 EUR OD 10.2.2016.
- na iznos od 46,88 EUR OD 11.2.2016.
- na iznos od 119,67 EUR OD 14.3.2016.
- s osnove razlike nedospjele glavnice iznos od 1.242,94 EUR / 9.364,95 HRK od 1.10.2015. do isplate „
- s osnove utvrđenog manjka iznos od 754,81 EUR / 5.687,10 HRK od
1.10.2015. do isplate. „
III. Svaka stranka snosi svoj trošak.
IV. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 807,79 EUR, u roku 15 dana.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje poslovni broj P- 1543/2019 - 41 od 11. studenog 2024.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja je donio rješenje kojim je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva iz podneska od 13. lipnja 2023. godine.
Prvostupanjski sud je donio presudu kojom je pod točkom I. izreke utvrdio ništetnim ništetnim odredbe Ugovora o kreditu zaključenom pod brojem 16063/06 od 27. ožujka 2006. između ĆL, [adresa], kao korisnika kredita i Societe Generale - Splitska banka d.d. Split, a čiji je pravni slijednik tuženik OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kao kreditora, i to: u točki 2. Iznos kredita, u dijelu pod točkom 1. ,,u kunskoj protuvrijednosti od CHF 47 130,00 (slovima četrdesetsedamtisućastotmutridesetšvicarskihfranaka)"; te točke 2. - 6. u cijelosti ,u točki 5. Kamatna stopa / naknada u dijelu: pod 1 ,,promjenjiva" i u dijelu pod 2.: ,, Nakon tog roka na ostatak duga po ovom Ugovoru o kreditu primjenjivat će se kamatna stopa koja će na dan 1. siječnja 2007. biti propisana sukladno tada vrijedećoj odluci Kreditora); u točki 10. Otplata kredita pod a) otplata duga, točka 1. u cijelosti; d) tečaj na dan dospijeća, zakašnjenja i prijevremene uplate pod 1. - 4. u cijelosti; u točki 11. Kamate / troškovi, pod 1. -3. u cijelosti.
Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku, da tužiteljici ĆL, isplati iznos od 20.256,02 eura[1] / 152.618,97 kn / zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa i to s osnove ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi uvećano za zateznu kamatu koja teče na pojedine iznose kako je to navedeno pod točkom II. stavkom drugim izreke, te s osnove ništetnih odredbi po valutnoj klauzuli u CHF stopi uvećano za zateznu kamatu koja teče na pojedine iznose kako je to navedeno pod stavkom trećim točke II. izreke, i s osnove razlike nedospjele glavnice iznos od 1. 242,94 EUR / 9.364,95 HRK od 1. listopada 2015. do isplate te s osnova utvrđenog manjka iznos od 754,81 EUR / 5.687,10 HRK/ od 1. listopada do isplate.
Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 6.463,39 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 11. studenog 2024. pa do isplate.
2. Protiv ove presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže u pobijanom dijelu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda odnosno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troška za sastav žalbe.
3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.
4. Razmatranjem presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene odredbom čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 96/08, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.
5. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi, odnosno dijelova ugovornih odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog 27. ožujka 2006. godine između tužiteljice kao korisnice kredita i pravnog prednika tuženice HVB Splitska banka d.d., kojim ugovornim odredbama je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF i kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja se tijekom postajanja obveze po tom Ugovoru o kreditu mijenjala u skladu s jednostranom odlukom tuženika te isplata preplaćenih iznosa s osnove ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF uz pripadajuće zatezne kamate.
6. Između stranaka je nesporno:
- da su tužiteljica kao korisnica kredita i pravna prednica tužene HVB Splitska banka d.d. sklopile Ugovor o kreditu broj sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj: 16063/06 dana 27. ožujka 2006. godina, potvrđen istoga dana od strane javnog bilježnika Davora Dušića pod brojem OU-272/06 za iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti od 77.970,00 CHF sa rokom otplate 300 mjeseci s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom sukladno Odluci banke o kamatama, koja je na dan sklapanja ugovora o kreditu iznosila 4,30% godišnje fiksna do 31. prosinca 2006. godine, a nakon toga promjenjiva;
- da se kamatna stopa mijenjala od početno ugovorene 4,30% na 5,20% od 1. veljače 2007. godine, na 5,90% od 12. siječnja 2009. godine, na 6,40% od 9. prosinca 2009. godine, na 5,99% od 7. siječnja 2011. godine, i konačno na 3,23%
- da su ugovorne stranke dana 25. listopada 2013. godine zaključile Dodatak Ugovora o kreditu kojim se produljio rok otplate kredita za 57 mjeseci tako da zadnji anuitet dospijeva 10. prosinca 2035. godine;
- da su stranke dana 1. ožujka 2016. temeljem Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 102/15 ; dalje ZID ZPK) sklopile Dodatak br. 1. Ugovora o kreditu broj: [broj kredita], kojom je tužiteljica pristala na konverziju kredita radi promjene valute (kredit denominiran u CHF u kredit denominiran u EUR).
- da su suglasno utvrdile da na dan 14. ožujka 2016. godine ostatak glavnice nakon konverzije valute iznosi 43.574,87 eura.
7. Suprotno žalbenim navodima a odlučujući o osnovanosti deklaratornog tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula te kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa bez ugovorenih parametara, jednostranom odlukom banke, a da o promjeni nije pojedinačno pregovarano, ništetna sukladno čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22; dalje - ZOO-a te čl. 81. st. 2. i 3. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03 - dalje: ZZP/03). Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tuženik kao banka odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržanu u čl. 5. Ugovora o kreditu, tužiteljici predočio i dao na potpis na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pa tužiteljica nije mogla niti imala mogućnosti utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu. Isto tako je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u čl. 2. nepoštena jer se o njoj nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati budući da je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru pa time položaj tužiteljice pri sklapanju ugovora o kreditu bio nepovoljniji pri čemu pravilno ističe da je tužiteljica pristupila sklapanju pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu.
8. Tako je prvostupanjski sud na temelju, isprava priloženih u spisu i vodeći računa o ishodu kolektivne tužbe u kojoj je tuženik sudjelovao kao stranka, a koja se vodila kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 i kod Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-7129/2013 i Pž-6632/2017 te primjenom odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, dalje: ZZP-a/14), te čl. 322. ZOO-a pravilno utvrdio da su ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.
9. S tim u vezi, valja reći da za nepoštenu odredbu o jednostranoj promjeni stope ugovornih kamata iz izvornog Ugovora o kreditu potrošač nakon zaključenog Dodatka broj 1. Ugovoru o kreditu nije vezan, jer se smatra kao da te nepoštene odredbe nikad nije niti bilo te je zamijenjena odredbama Dodatka broj 1 Ugovora o kreditu kao da je za sve vrijeme kredita isti bio denominiran u EUR s odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi za kredite u EUR. Zbog navedenog valjalo je žalbu tuženika u tom dijelu odbiti kao neosnovanu, a pobijanu presudu u točki I. izreke potvrditi.
10. Nije sporno da su tužiteljica i tuženik 1. ožujka 2016. sklopili Dodatak broj 1 Ugovora o kreditu kojim su sukladno ZID ZPK/15 izvršili konverziju kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.
11. Prvostupanjski sud se u pobijanoj presudi pozvao na pravna shvaćanja zauzeta u odlukama donesenim u kolektivnom sporu koji je pokrenuo Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv više banaka, među kojima je i tuženik, a radi utvrđenja ništetnosti odredaba o promjenjivoj redovnoj kamatnoj stopi u ugovorima o kreditima koji su zaključeni u određenom vremenskom periodu i to na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj P-1401/12 u kojoj je izraženo pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbe o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ništetne.
12. Sud prvog stupnja je pravilno odbio prigovor zastare. Iako je tužiteljica podneskom od 13. lipnja 2023. preinačila tužbu, u konkretnom slučaju nije došlo do izmjene činjenične ni pravne osnove tužbe, slijedom čega je podnošenjem tužbe prekinuto zastarijevanje novčanog zahtjeva. Prema tome, kada vjerovnik prije isteka zastarnog roka podnese tužbu s generički određenim tužbenim zahtjevom, ali je tijekom postupka na temelju iste činjenične osnove preinačio tužbu povećanjem postojećeg generički određenog zahtjeva, u navedenim okolnostima, po shvaćanju ovoga suda, i u pogledu preinačenog (povišenog) dijela zahtjeva treba uzeti da je, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.; dalje u tekstu: ZOO) do prekida zastare došlo već u trenutku podnošenja tužbe. S tim u vezi Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio je svoje pravno stajalište presudom broj Rev-977/2023-4 od 9. listopada 2024. koje glasi: „U slučaju zahtjeva za isplatu po osnovi stjecanja bez osnove zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu sklopljenog sa CHF valutnom klauzulom kada je tužitelj podnio tužbu prije isteka zastarnog roka, ali je tijekom postupka, nakon provedenog vještačenja preinačio tužbu povlačenjem tužbenog zahtjeva na način da je isti povisio zbog nalaza vještaka, za preinačeni dio tužbenog zahtjeva nije nastupila zastara, iako je do preinačenja došlo nakon isteka zastarnog roka.“. Nadalje na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) od 27. svibnja 2024., zauzeto je pravno shvaćanje, a koje glasi: „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“.
13. Imajući u vidu gore iznesene razloge, žalba tuženika izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog suda kojom je dopuštena preinaka tužbe od 13. lipnja 2023. je neosnovana. Stoga je temeljem odredbe čl. 380. st. 2. ZPP-a valjalo odbiti žalbu tuženika i odlučiti kao u izreci rješenja.
14. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, provedeno je financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Goranki Šmer Maraš koji je sud prihvatio te u točki II. pobijane presude naložio tuženiku isplatu utuženih iznosa utvrđujući da isti predstavlja pozitivnu preplatu iz osnovnog nalaza vještaka po oba osnova, uz izračunatu razliku nedospjele glavnice a koji iznos je dobiven kada se od iznosa nedospjele glavnice utvrđene po obračunu konverzije od strane banke na dan 14. ožujka 2016. (331.909,78 kuna) oduzme iznos nedospjele glavnice utvrđene po stvarnom realiziranom otplatnom planu na dan 14. ožujka 2016. primjenom početno ugovorene kamatne stope i početnog tečaja za valutu CHF (286.379, 56 kuna) i konačno uz utvrđeni manjak u postupku konverzije u iznosu od 2.725, 42 eura.
15. Prvostupanjski sud je primjenom 1111. i 1115. ZOO-a prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti.
16. Tuženik tijekom postupka a sada i u žalbi osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva ističući da je tužiteljica s tuženikom dana 1. ožujka 2016. sklopila Dodatak broj 1. Ugovora o kreditu, kojim je na temelju Zakona izvršena konverzija osnovnog ugovora u kredit s valutnom klauzulom u EU sukladno odredbama ZID ZPK/15 temeljem kojeg su se suglasnom voljom ugovornih strana izmijenile odredbe osnovnog Ugovora o kreditu s učinkom sklapanja od dana sklapanja takvog ugovora na način da se položaj tužiteljice izjednači s položajem potrošača koji je koristio kredit s valutnom klauzulo, u EUR.
17. Ovaj sud ne može prihvatiti utvrđenje suda prvog stupnja kako predmetnim Dodatkom ugovora o kreditu koji je zaključen temeljem ZID ZPK/15 i sklapanjem sporazuma o konverziji tužiteljica nije obeštećena glede posljedica koje su proizvele ništetne ugovorne odredbe koje sud utvrdio ništetnima pobijanom presudom.
18. Naime, ZID ZPK/15 je donesen nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca) u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji se denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF, i to stoga što je na domaćem tržištu s vremenom izrazito jačao tečaj CHF, rasle su ugovorene promjenjive kamatne stope što je potrošače, u ispunjavanju kreditnih obveza, dovelo u izrazito težak položaj. Stoga je ZID ZPK/15 imao za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati otplatu kreditnih zaduženja u iznosu i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na kreditora kao vjerovnika, vodeći se načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u €. Ovaj zakon u tom smislu predstavlja snažnu, izvanrednu, jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju u području potrošačkog kreditiranja.
19. Treba kazati da je ZID ZPK/15 bio predmetom ocjene suglasnosti s Ustavom RH, ali je Ustavni sud RH ZID ZPK/15 ocijenio usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske i nije prihvatio prijedlog većeg broja predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti tog Zakona s Ustavom (odluka broj U-I-3685/2016 od 4. travnja 2017.). Ocjenjujući da, ZID ZPK/15 zadovoljava kriterije formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni je sud posebno naglasio, da ZID ZPK/15 ima legitiman cilj, jer se njime povećava socijalna zaštita, sprječava se nastavljanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize, pri čemu je predmetna mjera u vidu konverzije ocijenjena razmjernom legitimnom cilju koji se želio postići zato što su propisane mjere bile prikladne i nužne, a nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, s jedne strane, dok, s druge, njome nije nametnut ni prekomjeran teret kreditnim institucijama kao adresatima.
20. Pitanjem valjanosti sporazuma o konverziji sklopljenog temeljem ZID ZPK/15 bavio se i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Gos 1/2019 u kojem je doneseno rješenje 4. ožujka 2020. Naime, VS RH je u tom predmetu na postavljeno pravno pitanje: ''Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/15) nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli'', odgovorio da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Pritom je VS RH ocijenio da je ZID ZPK/15 poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila koja uređuju matično područje obveznog prava, odnosno ZOO-a slijedom čega ne mogu opća pravila ZOO o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.
21. U konkretnom slučaju između stranaka je nesporno da je predmetni Dodatak broj 1 Ugovoru o kreditu sačinjen u skladu s odredbama ZID ZPK/15 koji predstavlja kogentnu (prisilnu) pravnu normu.
22. U naprijed opisanim okolnostima, posebno imajući na umu da je predmetni Dodatak broj 1. Ugovoru o kreditu sklopljen na temelju (prisilnog) propisa koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku, valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njegovu ništetnost.
23. U pogledu pravnih učinaka konverzije izvršene predmetnim Dodatkom broj 1. Ugovoru o kreditu, treba kazati da, sukladno odredbi čl. 19.c st. 1. ZID ZPK/15, konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u €, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom čl. 19.b ZID ZPK/15.
24. Međutim valja reći da to ne znači da je izvršena konverzija imala svrhu i učinak samo na promjenu valute, a ne i na otklanjanje posljedica ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu njezine zamjene kao nepoštene odredbe novom ugovornom odredbom koja nema elemente nepoštenosti. Naime, sud prvog stupnja ocjenjuje da između stranaka nisu vođeni pojedinačni pregovori o kamatnoj stopi i da je visina kamatne stope ovisila isključivo o odluci banke bez jasno utvrđenih kriterija na koji se način ona utvrđuje, odnosno mijenja, a da pritom ZID ZPK/15 ne obuhvaća razliku preplaćenih anuiteta nastalih promjenom kamatne stope te da se tuženik konverzijom ne oslobađa obveze vratiti tužiteljici neosnovano naplaćeni iznos po osnovi nezakonitog uvećanja kamata.
25. Stoga se nepravilnim ukazuje shvaćanje prvostupanjskog suda kako sklapanjem Dodatka broj 1, sporazuma o konverziji nije riješeno pitanje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli jer na činjenicu da izvršena konverzija uključuje i plaćanja učinjena po osnovi kamatne stope sasvim jasno i nedvosmisleno upućuje sadržaj odredbe čl. 19.c st. 1. toč. 2., 3. ZID ZPK/15 kao i odredbe čl. 19.c st. 1. toč. 4. i 5. istog Zakona koja uređuje pitanje načina iskorištavanja iznosa koji se odnose na prethodno izvršene uplate po osnovi osnovnog ugovora o kreditu. Naime, u skladu s točkama 1. i 2. st. 1. čl. 19.c ZID ZPK/15, kamate i početno odobrena glavnica kredita koje su plaćene temeljem kredita u CHF pretvaraju se u kamate i glavnicu plaćenu u € u skladu s tečajem koji je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik (banka) na dan uplate primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u €. Naprijed navedene uplate su korištene, u skladu s toč. 4. st. 1. čl. 19.c ZID ZPK/15, za namirenja anuiteta po osnovi konvertiranog kredita u €, uz iznimku uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije. To znači da je povrat preplaćenih iznosa ostvaren putem korištenja izvršenih uplata za otplatu dospjelih anuiteta kredita u €, koji je zamijenio kredit u CHF, na način da je, u ovisnosti o visini preplate, iznos preplate korišten za otplatu budućih obroka kredita u € u slučaju da preplata nije dovoljna za zatvaranje kreditnih obveza prema novom otplatnom planu ili je vraćen potrošaču u slučaju da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka u valutnoj klauzuli u € prema novom otplatnom planu (toč. 4. i 5. st. 1. čl. 19.c ZID ZPK/15). Na taj su način nakon konverzije uplate koje je izvršio tužitelj kao potrošač po osnovi nepoštenih odredbi ugovora o kreditu iskorištene za otplatu njegova kredita u € i to radi nemirenja postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novim otplatnim planom koji je zamijenio prethodni otplatni plan za kredit u CHF.
26. Također valja reći da stroga pravila o konverziji i načinu njezina izračuna nisu narušila ravnotežu između tužiteljice, korisnice kredita kao potrošača i banke kao kreditora zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba kredita za CHF novim ugovornim odredbama, obzirom da je od odlučnog značenja i da je tužiteljica kao potrošač, u skladu s odredbom čl. 19.d ZID ZPK/15, informirana o posljedicama konverzije i da je, u skladu s odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15, imala mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije.
27. Stoga, ovaj sud ocjenjuje da je sklapanjem predmetnog Dodatka broj 1. Ugovoru o kreditu na način propisan odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15 osiguran povrat stečene koristi kreditora kao banke putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u € koji je zamijenio kredit u CHF do čega je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije i na koju je tužiteljica kao korisnica kredita slobodno pristala.
28. Kada su, dakle, iznosi koje je tužiteljica platila više na temelju ništetnih ugovornih odredbi iskorišteni u njegovom novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novi otplatnim planom koji je zamijenio otplatni plan iz osnovnog ugovora o kreditu, tada ti više plaćeni iznosi nisu ostali u imovini tuženika, pa nije bilo osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 1111. ZOO-a na primjenu kojeg propisa upućuje odredba čl. 4. st. 2. ZZP koja predviđa supsidijarnu primjenu ZOO u slučaju kada posebnim propisom nije uređeno neko pitanje u pravnom odnosu između potrošača i trgovca, a ovo pitanje nije uređeno odredbama ZID ZPK/15. Naime, konverzija izvršena prema ZID ZPK/15 je imala za posljedicu prestanak obveze tuženika kao kreditora (trgovca) prema tužiteljici kao korisnici kredita (potrošaču) na postupanje prema ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz konvertiranog (izvornog) kredita, jer je ta odredba zamijenjena novom koja nema obilježja nepoštenosti, a time posljedično ni ništetnosti.
29. Slijedom navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 373. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 , 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 144/22, 155/23 - dalje: ZPP), preinačiti pobijanu presudu i odbiti zahtjev tužiteljice kao neosnovan u dijelu pod točkom II. izreke.
30. Obzirom da je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka pod točkom III. izreke te odlučiti o troškovima temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a. Imajući u vidu činjenicu da je tužiteljica u ovom sporu zatražila pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna stranka protiv trgovca kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu, i to u pravnoj stvari u kojoj domaća sudska praksa nije ustaljena, ovaj sud naslanjajući se na praksu Europskog suda za ljudska prava (primjerice Ć i L, zahtjev broj 72152/13 presuda od 6. rujna 2016.) ocjenjuje da je, u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem konvencijskog i ustavnog prava tužiteljice na pristup sudu, usprkos činjenici da je tužiteljica djelomično uspjela u parnici, primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. To stoga, što tužiteljica, u specifičnim okolnostima spornog pravnog odnosa kojemu nije obilježje stranačka ravnopravnost, nije mogla predvidjeti svoje izglede za uspjeh, jer sudska praksa o spornom pitanju nije ustaljena. U takvim okolnostima tužiteljica nije mogla biti svjesna da njezin zahtjev nema razumne izglede za uspjeh.
30.1. Stoga je valjalo odlučiti da svaka stranka snosi svoj trošak.
31. Kako je tuženik djelomično uspio sa žalbom to mu je sukladno odredbi Tbr. 10. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023; dalje - Tarifa) valjalo dosuditi za trošak sastava žalbe 312,50 bodova što uz odgovarajuću vrijednost boda i PDV iznosi 807,79 eura te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 26,54 eura, tako da je tuženiku dosuđen ukupan trošak u iznosu od 807,79 eura.
32. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 15. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Ksenija Grgić
