Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2155/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Matić, kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Lidije Bošnjaković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ST, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Vanji Buntić odvjetnici iz Pule, protiv tužene Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-750/2024 od 27. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 15. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Addiko bank d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-750/2024 od 27. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja ST, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prema tuženoj Addiko banci d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, koji sadržajno glasi:

"1. Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 6. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 14.ožujka 2007.godine u dijelu koji glasi: «… sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune», sklopljenog između istih stranaka, pa stoga navedena odredba ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

2. Utvrđuju se ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovoru o kreditu broj [broj kredita] kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 14.ožujka 2007.godine,a kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, i to u odredbi čl. 2. koja glasi: «…prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita.», u odredbi čl. 3. t. 2. u dijelu koji glasi: «... kamata se obračunava u CHF a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Hypo Ape-Adria Bank d.d. na dan plaćanja...», u odredbi čl.4.t.3. koja glasi: «u kunskoj protuvrijednosti …obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria Bank d.d. na dan plaćanja.» pa stoga navedena odredba ugovora kao i sve kasnije izmjene ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

II Nalaže se tuženoj da isplati tužitelju s osnova preplate vezano za promjenu tečaja CHF u odnosu na početni tečaj (tečajna razlika preplata) iznos od 13.056,81 kuna/ 1.732,95 eura zajedno sa propisanim zakonskim zateznim kamatama, a koje kamate teku na pojedinačne iznose kako slijedi: - na iznos 4,32 kuna/ 0,57 eura počev od 30.9.2008 godine do isplate - na iznos 75,05 kuna/ 9,96 eura počev od 31.10.2008 godine do isplate - na iznos 10,78 kuna/ 1,43 eura počev od 30.11.2008 godine do isplate - na iznos 85,59 kuna/ 11,36 eura počev od 31.12.2008 godine do isplate - na iznos 97,27 kuna/ 12,91 eura počev od 31.1.2009 godine do isplate - na iznos 77,13 kuna/ 10,24 eura počev od 28.2.2009 godine do isplate - na iznos 59,28 kuna/ 7,87 eura počev od 31.3.2009 godine do isplate - na iznos 59,85 kuna/ 7,94 eura počev od 30.4.2009 godine do isplate - na iznos 50,83 kuna/ 6,75 eura počev od 31.5.2009 godine do isplate - na iznos 57,53 kuna/ 7,64 eura počev od 30.6.2009 godine do isplate - na iznos 63,50 kuna/ 8,43 eura počev od 31.7.2009 godine do isplate - na iznos 59,15 kuna/ 7,85 eura počev od 31.8.2009 godine do isplate - na iznos 59,85 kuna/ 7,94 eura počev od 30.9.2009 godine do isplate - na iznos 56,38 kuna/ 7,48 eura počev od 31.10.2009 godine do isplate - na iznos 69,09 kuna/ 9,17 eura počev od 30.11.2009 godine do isplate - na iznos 93,58 kuna/ 12,42 eura počev od 31.12.2009 godine do isplate - na iznos 95,22 kuna/ 12,64 eura počev od 31.1.2010 godine do isplate - na iznos 96,07 kuna/ 12,75 eura počev od 28.2.2010 godine do isplate - na iznos 120,05 kuna/15,93 eura počev od 31.3.2010 godine do isplate - na iznos 115,50 kuna/15,33 eura počev od 30.4.2010 godine do isplate - na iznos 124,36 kuna/16,51 eura počev od 31.5.2010 godine do isplate - na iznos 212,36 kuna/28,19 eura počev od 30.6.2010 godine do isplate - na iznos 185,31 kuna/24,59 eura počev od 31.7.2010 godine do isplate - na iznos 247,02 kuna/32,79 eura počev od 31.8.2010 godine do isplate - na iznos 201,96 kuna/26,80 eura počev od 30.9.2010 godine do isplate - na iznos 190,08 kuna/25,23 eura počev od 31.10.2010 godine do isplate - na iznos 251,64 kuna/33,40 eura počev od 30.11.2010 godine do isplate - na iznos 274,75 kuna/36,47 eura počev od 31.12.2010 godine do isplate - na iznos 268,97 kuna/35,70 eura počev od 31.1.2011 godine do isplate - na iznos 268,97 kuna/ 35,70 eura počev od 28.2.2011 godine do isplate - na iznos 304,04 kuna/ 40,35 eura počev od 31.3.2011 godine do isplate - na iznos 304,04 kuna/ 40,35 eura počev od 30.4.2011 godine do isplate - na iznos 368,68 kuna/ 48,93 eura počev od 31.5.2011 godine do isplate - na iznos 360,35 kuna/ 47,83 eura počev od 30.6.2011 godine do isplate - na iznos 508,62 kuna/ 67,51 eura počev od 31.7.2011 godine do isplate - na iznos 373,46 kuna/ 49,57 eura počev od 31.8.2011 godine do isplate - na iznos 359,86 kuna/ 47,76 eura počev od 30.9.2011 godine do isplate - na iznos 368,07 kuna/ 48,85 eura počev od 31.10.2011 godine do isplate - na iznos 368,07 kuna/ 48,85 eura počev od 30.11.2011 godine do isplate - na iznos 393,80 kuna/ 52,27 eura počev od 31.12.2011 godine do isplate - na iznos 401,61 kuna/ 53,30 eura počev od 31.1.2012 godine do isplate - na iznos 386,72 kuna/ 51,33 eura počev od 29.2.2012 godine do isplate - na iznos 395,44 kuna/ 52,48 eura počev od 31.3.2012 godine do isplate - na iznos 403,09 kuna/ 53,50 eura počev od 30.4.2012 godine do isplate - na iznos 393,55 kuna/ 52,23 eura počev od 31.5.2012 godine do isplate - na iznos 383,20 kuna/ 50,86 eura počev od 30.6.2012 godine do isplate - na iznos 367,04 kuna/ 48,71 eura počev od 31.7.2012 godine do isplate - na iznos 367,04 kuna/ 48,71 eura počev od 31.8.2012 godine do isplate - na iznos 384,78 kuna/ 51,07 eura počev od 30.9.2012 godine do isplate - na iznos 389,32 kuna/ 51,67 eura počev od 31.10.2012 godine do isplate - na iznos 389,32 kuna/ 51,67 eura počev od 30.11.2012 godine do isplate - na iznos 394,18 kuna/ 52,32 eura počev od 31.12.2012 godine do isplate - na iznos 372,77 kuna/ 49,48 eura počev od 31.1.2013 godine do isplate - na iznos 344,40 kuna/ 45,71 eura počev od 28.2.2013 godine do isplate - na iznos 343,92 kuna/ 45,65 eura počev od 31.3.2013 godine do isplate sa propisanim zakonskim zateznim kamatama koje teku do 31.07.2015.god. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05), za period od 1.8.2015.godine pa do 31.12.2022. po kamatnoj stopi primjenom uvećanja prosječne kamatne stope HNB-a na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, za period od 01. 01. 2023. pa do 29.12.2023.godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a za period od 30.12.2023.godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženoj da tužitelju isplati na ime parničnog troška iznos od 2.050,00 eura zajedno sa propisanom zakonskom zateznom kamatom iz članka 29. st. 2. ZOO-a koja na navedeni iznos teče počev od 27.1.2025.godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.

IV Odbija se tužena prema tužitelju u cijelosti sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa kamatom na isti kao neosnovan."

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti one koje žalitelj ističe u žalbi. Naime, sud prvog stupnja je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, ni razlozima presude, kao što ne postoji niti proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu ukazuje tuženik u žalbi, a ujedno se ističe da presuda sadrži jasne razloge o tome zašto su utvrđenja iz parnice po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača primjenjiva i na Ugovor o kreditu zaključen između tužitelja i prednika tuženika, razlozi o ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezano uz valutu CHF te razlozi o dosudi zateznih kamata od dana stjecanja preplaćenog iznosa do isplate, svakog pojedinog anuiteta.

5. Imajući u vidu da je tuženik u ponovljenom postupku nakon ukidne odluke Vrhovnog suda RH posl. broj Rev-1252/2024. od 23. listopada 2024. na ročištu održanom dana 8. listopada 2024. odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka DT, zaposlenika tuženika na okolnost jesu li prije sklapanja ugovora o kreditu upozoravali potrošače o rizicima vezanim uz rast švicarskog franka prilikom sklapanja pojedinih ugovora o kreditu pa tako i predmetnog, pravilno je prvostupanjski sud pošao od zaključaka i utvrđenja u postupku kolektivne zaštite potrošača, kojima je pravomoćno utvrđeno da s u odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i promjeni tečaja vezano uz valutu CHF ništetne jer o njima banke (među kojima i prednik tuženika) nisu pojedinačno pregovarale s potrošačima, a tuženik suprotno tijekom prvostupanjskog postupka nije dokazao. Stoga upoznavanje tužitelja s parametrima koji utječu na promjenu kamatne stope i promjeni tečaja vezano uz valutu CHF nije od utjecaja, kraj činjenice da banka s njim nije pojedinačno pregovarala o tim ugovornim odredbama. Dakle, kako je u postupku kolektivne zaštite potrošača utvrđeno da prilikom sklapanja potrošačkih ugovora stranke nisu pojedinačno pregovarale o pojedinim odredbama ugovora, a osobito o odredbama čl. 6. i 4. predmetnog ugovora, a što proizlazi iz činjeničnih navoda tužitelja iznesenih tijekom postupka, to tvrdnja da je tužitelj mogao samostalno odabrati između više predloženih ugovora o kredita i to s valutnom klauzulom vezano za CHF i EUR i da su mu zaposlenici objasnili plasiranje ugovora i moguće rizike vezane uz rast švicarskog franka , navedeno ne bi utjecalo na ocjenu da se radi o ništetnim ugovornim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i promjeni tečaja vezano za valutu CHF, jer o tim ugovornim odredbama stranke nedvojbeno nisu međusobno pregovarale, a što je uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja te dovodi do toga, da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti.

6. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je ocjenom svih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

7. Među strankama nije sporno da je između prednika tuženika kao kreditora i tužitelja, kao korisnika kredita, dana 14.ožujka 2007.godine sklopljen Ugovor o kreditu broj [broj kredita] kojim ugovorom je tuženik odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 13.587,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate od 6 godina (84 mjeseci) u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatih po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan isplate sa svrhom kupnje novog motocikla(dalje: Ugovor o kreditu).

8. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja na utvrđenje djelomične ništetnosti odredbe čl. 6. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci o kamatnim stopama prednika tuženika kao i djelomične ništetnost ugovorne odredbe čl. 2., čl. 3. t. 2. i čl. 4. t. 3. Ugovora o kreditu u dijelu kojim se određuje da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju za CHF prednika tuženika. na dan plaćanja, te zahtjev za isplatu preplaćenih svota po navedenim osnovama tijekom otplate kredita.

9. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev ocjenjujući označene odredbe ništetnim budući da su nepoštene s obzirom da su ugovorene na štetu potrošača te sudi zatražene svote izračunate sukladno nalazu i mišljenju vještaka, prethodno ocjenjujući prigovor zastare neosnovanim budući da u pogledu stjecanja bez osnove zastarni rok iznosi 5 godina a taj rok, u slučaju restitucijskog zahtjeva kao posljedicu ništetnosti ugovora, počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je ništetnost utvrđena.

10. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

11. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je u čl. 502. c ZPP propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz čl. 502.a st. 1. ZPP. Drugačije postupanje bilo bi u suprotnosti sa odredbama ZPP i Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, 46/07 i 79/07 - dalje: ZZP) koji je važio na dan sklapanja Ugovora o kreditu.

12. Naime, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je djelomično potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. a povodom tužbe tužitelja potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka je pravomoćno utvrđeno kako su banke u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita tako, što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristili ništetne i nepoštene ugovorne odredbe gdje je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača.

13. Ovo stoga što je dijelom Ugovora o kreditu, gdje je određena promjenjiva visina kamatne stope prednik tuženika, ugovarajući takvu kamatnu stopu postupio suprotno odredbi čl. 59. ZZP s obzirom da se o tim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo niti su utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorene kamatne stope što je uzrokovalo potrebu primjene odredbe čl. 81. st. 1. i 2. ZZP i naročito odredbe čl. 82. alineja 10. i 11. ZZP, sa posljedicom predviđenom odredbom čl. 87. st. 1. ZZP koji predviđa da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

14. Posljedica takve nepoštene odredbe jest njezina ništetnost budući da kamata mora biti određena odnosno, odrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje u tekstu: ZOO) a ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini zavisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva dok je jedino sigurno kako visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke.

15. Presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. je u predmetu broj C- 26/13 odlučeno da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13, koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom treba tumačiti na način, da ugovorna odredba potrošaču ne samo mora biti gramatički razumljiva, što znači da su u ugovoru o kreditu tužitelju morali biti na jasan način objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora o kreditu tako, da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice.

16. Odredba o promjeni kamatne stope je odlučujuća ugovorna odredba, a ona je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to prednika tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena pa tako ova odredba u dijelu čl. 6. Ugovora o kreditu, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja te dovodi do toga, da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti. Tako se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci Ugovora a putem označene ugovorne odredbe prednik tuženika je onemogućio utjecaj druge ugovorne strane na visinu kamate što je suprotno odredbi čl. 26. ZOO koja propisuje da je Ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima Ugovora. Uz iznijeto, označeni dio odredbe čl. 6. Ugovora o kreditu suprotan je odredbi čl. 12. ZOO gdje je određeno da su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveze iz tih odnosa, dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja odnosno, da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa a mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti.

17. S obzirom da je kamata cijena, a cijena je bitan element Ugovora o kreditu i mora biti određena odnosno, odrediva prema odredbama Ugovora, već samim tim odredba ugovora koju je u ugovoru unaprijed pripremio prednik tuženika, a na temelju koje se cijena određuje prema njegovoj jednostranoj odluci bez unaprijed određenog čvrstog kriterija za promjenu, upućuje na zaključak i ocjenu kako je označena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja.

18. Pravnim utvrđenjima iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu, gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno, da su banke u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime je postupljeno suprotno odredbama čl. 81. i 82. ZZP.

19. Označenim dijelom Ugovora o kreditu, kojim je određena isplata protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju HNB na dan isplate te obveza tužitelja na pristanak rizika i učinaka vezanih uz promjenu (fluktuaciju) tečajnih odnosa koju je prednik tuženika u predmetnom ugovoru unaprijed pripremio, također postupio suprotno odredbi čl. 59. ZZP, sa posljedicom predviđenom odredbom čl. 87. st. 1. ZZP.

20. Iako je valutna klauzula izričito dopuštena i predviđena odredbama Zakona o obveznim odnosima, pogrešno žalitelj ističe da ugovaranjem valutne klauzule ugovorne strane nisu u nejednakom položaju budući je banka, kao pružatelj usluge, morala iznijeti moguće promjene deviznog tečaja i rizike svojstvene uzimanju zajma u stranoj valuti, jer potrošač mora imati stvarnu mogućnost upoznati se sa svim odredbama ugovora, a pravodobna informacija pružena prije sklapanja ugovora o ugovornim odredbama i posljedicama sklapanja za potrošača je od temeljne važnosti kako bi donio odluku o tome hoće li se ugovorno vezati uz pružatelja usluge ili prodavatelja robe pristupajući odredbama koje je ovaj unaprijed sastavio, a što tuženik nije učinio.

21. Ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc) a prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora dok je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koriste s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

22. Glede utvrđene visine zahtjeva za isplatu žalitelju valja odgovoriti da iz stanja spisa proizlazi da je financijsko vještačenje u ovom predmetu provedeno u skladu s čl. 260. i 261. ZPP jer se financijski vještak na prigovore tuženika očitovao pismeno podneskom od 14. prosinca 2021. te usmeno na ročištu održanom dana 21. veljače 2022. kada je u cijelosti ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja, to je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je prihvatio nalaz i mišljenje imenovanog vještaka kao stručan, objektivan i obrazložen, a time nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP na koju se tuženik neosnovano poziva u žalbi jer tuženik ni na koji način nije bio onemogućen u raspravljanju, pa kako tuženik i ne osporava matematički izračun vještaka već upućuje na drugačiju metodologiju izračuna razlike u preplati te na postojanje negativne tečajne razlike u preplati, u pogledu kojih tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije postavio protutužbeni zahtjev niti je isticao prigovor radi prebijanja to izneseno ne utječe na pravilnost i zakonitost provedenog financijskog vještačenja, to je sud prvog stupnja pravilno odbio dokazni prijedlog tuženika za dopunu vještačenja u tom pravcu.

23. Kako je prednik tuženika sastavio predmetni Ugovor o kreditu i predložio ga tužitelju prema unaprijed pripremljenom sadržaju prvostupanjski je sud odluku pod stavkom I., II. I III. izreke donio pravilnom primjenom odredbe čl. 323. st. 1. ZOO.

24. Tuženik također neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer odredba čl. 1115. ZOO ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu budući da određuje kako, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva.

25. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na početak tijeka zastare je na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio zaključak broj: Su-IV-47/2020 kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje u tekstu: ZOO) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

26. Objedinjenim pravnim shvaćanjem donesenim na sjednici Građanskog odjela VSRH izraženo je Mišljenje o potrebi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke br. Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela VSRH br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. godine., a ono glasi: "Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe".

27. Zaključak iz točke 4. ovog mišljenja nadalje glasi: "Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.", to se zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja (prema sadržaju točke 5.) odnosi upravo na tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.

28. Kako iz stanja spisa proizlazi da je tužba u ovom predmetu podnesena 27. travnja 2021., to su žalbeni navodi tuženika vezano za prigovor zastare ocijenjeni neosnovanim. Naime, zastara glede zahtjeva zbog ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli je ponovno počela teći od 15. lipnja 2018. od presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/1017., to je pravilno prvostupanjski sud otklonio istaknuti prigovor zastare kao neosnovan.

29. Odluku o troškovima postupka je prvostupanjski sud pravilno donio primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a u vezi sa čl. 155. ZPP te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12,103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 i 138/23 - dalje Tarifa).

30.1. Prema Tbr. 48. st. 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o naknadi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a odredbom Tbr. 50. Tarife propisano je da vrijednost boda iznosi 15 kuna (1.99 eur).

30.2. Budući da je pr vo stupanjska presuda u ovoj pravnoj stvari donesena 27. siječnja 2025., dakle, u vrijeme kada je na snazi navedena Tarifa, pravilno je prvostupanjski sud odlučio kada je donosio odluku o naknadi parničnog troška primijenom te tarife i vrijednosti boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka te je pravilno i za radnje poduzete prije stupanja na snagu iste odnosno prije 5. studenog 2022. dosudio parnični trošak prema vrijednosti boda od 15,00 kuna(1,99 eur).

30.3. Na žalbene navode valja odgovoriti da je Vrhovnog suda RH u odluci poslovni broj Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., na postavljeno pitanje:

"Je li sud kod odluke o parničnim troškovima stranaka primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) u svezi čl. 90. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14), a imajući na umu pravno stajalište izraženo u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-450/2023-2 od 30. kolovoza 2023., odluku treba donijeti na način da se za parnične radnje poduzete do 1. studenoga 2022. godine stranci prizna parnični trošak prema vrijednosti boda od 10,00 kuna, dok se za parnične radnje poduzete nakon 1. studenoga 2002. godine stranci treba priznati parnični trošak prema vrijednosti boda od 15,00 kuna ili pak odluku o parničnim troškovima stranaka treba donijeti na način da za sve poduzete radnje, odnosno i za one parnične radnje poduzete i prije 1. studenoga 2022. stranci prizna/dosudi parnični trošak prema vrijednosti boda od 15,00 kuna?"

dao odgovor:

Kada sud donosi odluku o naknadi parničnog troška nakon stupanja na snagu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12,103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) 5. studenog 2022. kojom je izmijenjena vrijednost boda koja od tada iznosi 15,00 kuna (1,99 eura), valja primijeniti tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka pa parničnoj stranci valja dosuditi parnični trošak prema vrijednosti boda od 15,00 kuna (1,99 eura) i za radnje koje su poduzete prije izmjene vrijednosti boda 5.studenog 2022., a ne prema vrijednosti boda od 10,00 kuna (1,33 eura)., a jednako pravno shvaćanje je primijenjeno i u odlukama toga suda broj: Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024.

31. Slijedom izloženog, u konkretnom je slučaju pravilno primjenjena Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a prema kojoj vrijednost boda iznosi 2,00 eura.

32. Slijedom navedenog, kako nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kao pravilnu i zakonitu te presuditi kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu 15. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić