Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2925/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i suca izvjestitelja, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGRANJE, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika LP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Maji Jurić, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1053/2022-19 od 29. travnja 2025. i žalbi tužitelja protiv dopunskog rješenja o troškovima postupka Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1053/2022-22 od 16. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 15. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1053/2022-19 od 29. travnja 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Uvažava se žalba tužitelja, ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1053/2022-22 od 16. svibnja 2025. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Tužitelj je dužan u roku od 15 dana tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 1.000,00 €, sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

2. Pobijanim rješenjem o troškovima postupka suda prvog stupnja riješeno je:

„Nalaže se tužitelju da tuženiku u roku od 15 dana plati parnični trošak u iznosu od 1.000,00 € sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.“

3. Protiv prvostupanjske presude žalbu podnosi tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, točnije zbog bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Tužitelj ukazuje kako je tužbenim zahtjevom tražio od tuženika povrat iznosa od 9.824,48 EUR, sa zateznom kamatom od 5. svibnja 2020, temeljem stjecanja bez osnove. Međutim, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev iz kojeg proizlazi da je tužitelj zahtijevao od tuženika naknadu parničnog troška u iznosu od 1.000,00 EUR. Dakle, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev kojeg tužitelj uopće nije niti postavio u svojoj tužbi.

4. Protiv prvostupanjskog rješenja, a koje rješenje predstavlja dopunsko rješenje o troškovima parničnog postupka, žalbu podnosi tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U bitnome tužitelj ističe da je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude, a slijedom navedenog pobija i dopunsku odluku o troškovima parničnog postupka.

5. Žalbe tužitelja protiv prvostupanjske presude i protiv prvostupanjskog rješenja su osnovane.

U odnosu na žalbu protiv presude:

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 9.824,48 EUR, zajedno sa zateznom kamatom, temeljem stečenog bez osnove.

7. Naime, tužitelj svoj zahtjev temelji na sljedećem činjeničnom stanju:

- da je tužitelj protiv osiguranika ZP vodio parnični postupak pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu radi povrata nepripadno isplaćene mirovine u iznosu od 317.815,32 kuna

- da je LP zastupao ZP u parničnom postupku u svojstvu profesionalnog punomoćnika, tj. kao odvjetnik

- da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 28. svibnja 2014, poslovni broj P-72/2014-26, naloženo ZP da isplati tužitelju iznos od 317.815,32 kuna, tj. usvojen je tužbeni zahtjev

- da je protiv prvostupanjske presude ZP podnio žalbu

- da je presudom Županijskog suda u Zagrebu od 3. siječnja 2017., poslovni broj Gž-6818/2014-3, preinačena gore navedena prvostupanjska presuda na način da je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa iznos od 317.815,32 kuna te je naloženo tužitelju da nadoknadi ZP troškove parničnog postupka

- da je LP, kao punomoćnik ZP, temeljem preinačene prvostupanjske presude kao ovršne isprave, podnio zahtjev za izravnu naplatu radi naplate troškova postupka

- da je tužitelju, radi prisilne naplate troškova postupka, s računa ustegnut iznos od 9.824,48 EUR (74.022,52 kn)

- da je ustegnut iznos prenesen na poslovni račun odvjetnika LP

- da je protiv drugostupanjske presude tužitelj podnio reviziju

- da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. svibnja 2020., poslovni broj Rev 787/2017-2, preinačena presuda Županijskog suda u Zagrebu od 3. siječnja 2017., poslovni broj Gž-6818/2014-3, na način da je odbijena žalba ZP i potvrđena je prvostupanjska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 28. svibnja 2014, poslovni broj P-72/2014-26

8. S obzirom na navedeno činjenično stanje, tužitelj potražuje povrat iznosa od 9.824,48 EUR, budući da je presudom Vrhovnog suda RH otpala osnova temeljem koje je LP stekao navedeni iznos, sukladno članku 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje: ZOO).

9. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja s obrazloženjem da tuženik nije pasivno legitimiran, tj. dosuđeni troškovi postupka pripadaju ZP, a ne LP koji je postupao kao nalogoprimac ZP te je sporni iznos zaprimio u njegovo ime i za njegov račun.

10. Nadalje, prvostupanjski sud je odbijanje zahtjeva obrazložio i činjenicom da je pravna osnova temeljem koje je ustegnut iznos od 9.824,48 EUR ponovno stupila na snagu, i to na način da je Ustavni sud RH ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. svibnja 2020., poslovni broj Rev 787/2017-2. U ponovljenom postupku, Vrhovni sud Republike Hrvatske donosi presudu od 27. veljače 2024., Rev 1165/2022-3 kojom se odbija kao neosnovana revizija tužitelja podnesena protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 3. siječnja 2017., poslovni broj Gž- 6818/2014-3.

11. Međutim, tužitelj osnovano ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje u tekstu: ZPP), budući da izreka presude je nerazumljiva te proturječi razlozima presude.

12. Kao što je već navedeno, tužitelj zahtijeva povrat iznosa od 9.824,48 EUR (74.022,51 kn), a prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude obrazlaže zašto tužitelj nema pravo na povrat tog iznosa.

12.1. Uvidom u tužbu (list 1-3 spisa) proizlazi da tužbeni zahtjev glasi:

„ Nalaže se tuženiku LP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, isplati svotu od 74.022,51 kn uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 05.05.2020. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinacijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku 15 dana.“

13. Međutim, prvostupanjski sud u izreci odbija tužbeni zahtjev koji glasi: „Tužitelj je dužan u roku od 15 dana tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 1.000,00 €, sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate (…)“.

14. Dakle, prvostupanjski sud je u izreci presude odbio tužbeni zahtjev kojeg tužitelj uopće nije niti postavio, tj. u izreci se navodi nešto što uopće nije ni bio tužbeni zahtjev, odnosno izreka ne odgovara tužbenom zahtjevu kojeg je postavio tužitelj. Tužitelj je zahtijevao povrat iznosa od 9.824,48 EUR (74.022,51 kn), a što sud i navodi u obrazloženju presude, a iz izreke presude proizlazi da je tužitelj tužbom zahtijevao da je on (tužitelj) dužan tuženiku nadoknaditi trošak postupka u iznosu od 1.000,00 EUR. Takva izreka je nerazumljiva jer nije u skladu sa postavljenim tužbenim zahtjevom, a i nelogično je zašto bi tužitelj tužbom zahtijevao da je on dužan nadoknaditi određeni iznos tuženiku. S druge strane, prvostupanjski sud u obrazloženju govori o tužbenom zahtjevu u iznosu od 9.824,48 EUR kojeg je tužitelj postavio te zašto taj zahtjev nije osnovan, a što čini izreku presude proturječnom s razlozima presude.

15. S obzirom na navedeno, izreka ne odgovara postavljenom tužbenom zahtjevu, već je sud u izreci odlučio o zahtjevu kojeg tužitelj nije postavio, a postavljeni tužbeni zahtjev nije ni razmotren u izreci, čime je počinjena povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

16. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otklonit će istaknute nepravilnosti. Naime, prvostupanjski sud će pravilno utvrditi sadržaj tužbenog zahtjeva. Nakon što razmotri sve činjenice i provedene dokaze, prvostupanjski sud će o ispravnom tužbenom zahtjevu odlučiti u izreci presude.

17. S obzirom na navedeno, ukida se prvostupanjska presuda, primjenjujući odredbu članka 369. st. 1. ZPP-a te predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odnosu na žalbu protiv rješenja:

18. Kako je prvostupanjski sud pobijanom presudom propustio odlučiti o troškovima postupka, doneseno je pobijano rješenje kojim je, s obzirom na uspjeh tuženika u sporu, naloženo tužitelju da nadoknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR. Pobijano rješenje predstavlja dopunsko rješenje o troškovima parničnog postupka.

19. Međutim, kako je ovaj sud drugog stupnja ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, potrebno je isto primijeniti i u odnosu na dopunsko rješenje o troškovima parničnog postupka. Naime, rješenje o troškovima postupka se zasniva na odluci o glavnoj stvari, odnosno na ishodu parničnog postupka, tj. uspjehu stranaka u sporu. Kako je prvostupanjska presuda ukinuta i predmet se vraća na ponovno suđenje, uspjeh stranaka u sporu još nije poznat, a radi čega dopunsko rješenje o troškovima parničnog postupka ne može samostalno egzistirati.

20. S obzirom na sve navedeno, valjalo je ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, sukladno čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

21. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će odlučiti o troškovima parničnog postupka nakon što razmotri pravilan tužbeni zahtjev, donese novu odluku o glavnoj stvari i time utvrdi koja je stranka uspjela u sporu.

U Zagrebu, 15. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić