REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1299/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IND - EKO d.o.o., OIB 60067885527, Rijeka, Korzo 40/2, kojeg zastupa punomoćnik Darko Maržić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Maržić & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika HRVATSKE VODE, pravna osoba za upravljanje vodama, OIB 28921383001, Zagreb, Ulica grada Vukovara 220, kojeg zastupaju punomoćnici Denis Bajs i Tea Šulentić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs d.o.o. u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Sisku, radi isplate 32.324.575,92 kn, odlučujući o reviziji tuženika i umješača na strani tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1364/2021-5 od 14. lipnja 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1138/2019 od 26. siječnja 2021., u sjednici održanoj 15. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Odbijaju se revizije tuženika i umješača na strani tuženika kao neosnovane.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javne bilježnice Ilinke Lisonek iz Zagreba broj Ovrv-11896/2013 od 17. listopada 2013. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 32.324.575,92 kn sa zakonskim zateznim kamatama, kao i ovršne troškove u iznosu od 131.287,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama (toč. I izreke). Platni nalog je ukinut u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti ovršne troškove u iznosu od 6.600,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama i u tom djelu je odbijen tužbeni zahtjev (toč. II izreke). Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.544.508,09 (toč. III izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tuženika i umješača i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanim točkama I. i III. izreke, dok je rješenjem odbačena kao nedopuštena umješačeva žalba podnesena protiv odluke iz točke II. izreke presude.

3. Rješenjem ovog suda broj Revd-7/2022 od 23. ožujka 2022. dopuštena je revizija tuženiku i umješaču zbog pravnog pitanja:

"Je li dopušteno, između naručitelja koji je obveznik provođenja javne nabave i izvršitelja s kojim je taj naručitelj sklopio okvirni sporazum, usmeno sklopiti pojedinačni ugovor i ima li takav usmeni ugovor pravni učinak? Ako takav pojedinačni ugovor nema pravni učinak u trenutku sklapanja, može li bez obzira na izostanak pisane forme naknadno konvalidirati, ako je u nekom dijelu ispunjen?".

3.1. Dopušteno je umješaču na strani tuženika podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1364/2021-5 od 14. lipnja 2021. i zbog pravnog pitanja:

"Je li sud stranci onemogućio raspravljanje pred sudom kada je sud ograničio predmet vještačenja na način da je odredio da se nalaz i mišljenje temelji samo na, po jednoj stranci osporenoj, dokumentaciji u spisu predmeta?".

4. U odgovoru na reviziju tuženika kao i na reviziju umješača, tužitelj ističe da revizijski navodi nisu osnovani te predlaže revizije tužitelja i umješača odbije uz naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

5. Revizije nisu osnovane.

6. Sukladno čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr., 57/11, 148/11 i 25/1325/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ovaj revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. U reviziji prema odredbi čl.391. st. 3. ZPP stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 32.324.575,92 kn s osnove sanacije onečišćenja nastalog 3. rujna 2010. izlijevanjem 32.000 litara dizelskog pogonskog goriva na području uz državnu cestu D23 Senj-Vratnik kod mjesta Gornji Lopci-Tukanići. Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je s tuženikom bio u ugovornom odnosu i to na temelju Okvirnog sporazuma.

8.1. Tijekom postupka su sudovi utvrdili da je tuženik, kako bi proveo svoju obvezu zaštite voda od onečišćenja, on je izabrao tužitelja kao stručno i tehnički osposobljenu pravu osobu (na temelju javne nabave jer se radilo o poslovima koje iz tehničkih razloga može obaviti ) i s njim sklopio Okvirni sporazum za nabavu radova na saniranju nastale štete ili posljedica nastale štete uzrokovane višom silom ili zbog drugih okolnosti. Tužitelj je odgovarao opisu s obzirom na to da ga je prethodno izabrao ravnatelj Državne uprave za vodu kao stručno i tehnički osposobljenu pravnu osobu za otklanjanje posljedica nastalih u slučajevima iznenadnog zagađenja voda.

9. S obzirom na utvrđeno, sudovi zaključuju da je tuženik bio s tužiteljem u ugovornom odnosu koji je bio osnova za tužiteljev angažman na sanaciji onečišćenja. U konkretnom slučaju radilo se o iznenadnom onečišćenju voda s neposrednom opasnošću za život i zdravlje ljudi i okoliš, na izvršenje spornih radova sanacije onečišćenja usmeno pozvao tuženikov predstavnik LF, a koji je zato imao odobrenje od ekspertne jedinice tuženika (BF i RF). Pri tome su radovi sanacije onečišćenja izvršavani prema Operativnom planu sanacije onečišćenja kojeg je izradio tužitelj, a po nalogu i uz nadzor tuženika. Tuženik je vodio i pregovore glede obračuna troškova izvršenih radova.

9.1. Sudovi zaključuju da su Okvirni sporazum kao i naknadni usmeni nalozi pravna osnova tužiteljeva potraživanja prema tuženiku jer da kad je tuženik zahtijevao izvođenje određenih sanacijskih radova, time je tužitelju posao ponudu za sklapanje ugovora o javnoj nabavi, a tužitelj je prihvatio tu ponudu izvršivši naručene radove. Drugostupanjski sud stoga zaključuje da su se stranke sporazumjele o bitnim sastojcima ugovora, a to je izvršenje sanacije onečišćenja sukladno Operativnom planu sanacije onečišćenja od 5. rujna 2010. te o plaćanju naknade prema cijenama utvrđenim u Odluci tuženika o jediničnoj cijeni radova kod iznenadnih onečišćenja voda. To tim više što je tuženik nakon izvršenja radova u iznosu od 8.540.000,00 kn od tužitelja nastavio zahtijevati izvođenje sanacijskih radova.

10. S navedenim zaključkom, a upravo zbog iznijetih argumenata suglasan je i ovaj revizijski sud. Naime, iako ugovor o javnoj nabavi nije sklopljen u pisanom obliku, on je ispunjen u cijelosti od strane tužitelja i tuženikov propust da izvrši postupak javne nabave ni u kojem slučaju ne može ići na štetu tužitelja koji je u cijelosti izvršio posao kojega je tuženik naručio. U tom su smislu i odluke ovog suda primjerice Rev-569/2016 od 5. studenoga 2019. i Rev-1985/2012 od 6. rujna 2016.).

11. Slijedom navedenog, odgovor na prvo postavljeno pitanje bi bio sljedeći:

Ako je između naručitelja, koji je obveznik javne nabave, i izvršitelja zaključen okvirni sporazum i ako su na temelju toga sporazuma stranke iz tog ugovora zaključile usmeni pojedinačni ugovor (u okviru okvirnog sporazuma), takav usmeni ugovor ima pravni učinak.

12. Iz spisa proizlazi da su tužitelj i tuženik dostavljali dokumentaciju (tako je primjerice tuženik između ostalog dostavio promemoriju od 18. studenoga 2010. u pogledu zaključka koje su kvalitete izvedeni radovi, suglasnost od 14. prosinca 2010. na Plan sanacijskih mjera od 4. rujna 2010., zapisnik tuženika od 4. veljače 2011., dopis tuženika od 8. travnja 2011. kojim poziva tužitelja da mu dostavi obračun troškova sanacije, privremeni izvještaj iz svibnja 2011., i sl.). Dakle, u spis je i tuženik dostavljao dokumentaciju (a koju su dokumentaciju vještaci uzeli u obzir, list 37-40 obrazloženja prvostupanjske presude), odnosno omogućeno je svakoj od stranaka da dostavi dokumentaciju na temelju koje je naknadno izrađen nalaz i mišljenje, a koji nalaz su vještaci iznijeli na raspravi na kojoj su bili prisutni i tužitelj i umješač.

13. Iz navedenog proizlazi da u ovom postupku nije niti jednoj stranci, a niti umješaču onemogućeno raspravljanje pred sudom pa stoga pitanje nije važno za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

14. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnose pravna pitanja zbog kojih je dopuštena, to je na temelju čl. 393. ZPP-a valjalo odbiti revizije tuženika i umješača kao neosnovane.

15. Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na reviziju budući se radi o trošku koje nije bio potreban za vođenje parnice (čl.155. st.1. ZPP-a).

Zagreb, 15. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil