REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2785/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, za Ministarstvo financija, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-466/2022-3 od 25. veljače 2025., kojom je dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-481/2018-21 od 7. siječnja 2022., na sjednici održanoj 15. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Tužitelju se dopušta revizija protiv dijela presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-466/2022-3 od 25. veljače 2025. (preinačujućeg) radi pravnog pitanja koje glasi:
"Kod obračuna prekovremenih sati trebaju li se uzeti u obzir slobodni dani koji su utvrđeni evidencijom o radu i zamolbama za korištenje slobodnih dana s osnova ostvarenih prekovremenih sati bez obzira na činjenicu što poslodavac nije donio rješenje o korištenju istih?".
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude citirane u izreci ove odluke u kojem je naznačio, između ostalog, pravno pitanje iz izreke ovoga rješenja, navodeći da postoji različita praksa viših sudova u odnosu na isto.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao djelatnika Područnog carinskog ureda Rijeka, za isplatu razlike plaće s osnova prekovremenih sati u razdoblju od 20. ožujka 2013. do 4. travnja 2018.
4. Primjenom odredbe čl. 44. st. 10. i 12. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 104/13 – dalje: KU/13) koja da je identična odredbi čl. 38. st. 10. i 12. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 112/17 i 12/18 – dalje: KU/17) prvostupanjski sud je prihvatio zahtjev tužitelja i naložio tuženici isplatiti iznos od 6.841,24 kune brutto sa zateznim kamatama, polazeći od sadržaja obračunskih lista i naznačenog broja slobodnih dana za izračun plače. Drugostupanjski sud dijelom preinačuje prvostupanjsku odluku, odbija dio zahtjeva u iznosu 698,17 eur / 5.260,39kn s kamatama, (te u odluci o troškovima postupka), polazeći od evidencije o korištenju radnog vremena (obračunske liste i ta evidencija su međusobno različite) s obrazloženjem da " ...., u okolnostima konkretnog slučaja, kada se tužitelj u odnosu na prekovremene sate poziva na evidenciju o korištenju radnog vremena, a s druge strane istu negira u odnosu na evidentirane slobodne dane, na tužitelju je bio teret dokaza da je slobodne dane koristio po drugoj osnovi od one za koju u evidencijama radnog vremena stoji da je korištena odnosno da mu slobodni dani za prekovremeni rad nisu odobreni. Tužitelj navedeno nije dokazao, a ovo neovisno i od činjenice da tužitelju za sve slobodne dane nisu izdana rješenja, jer to ne znači da se ostvareni slobodni dani koji su odobreni i iskorišteni za rad koji se smatra prekovremenim radom ne trebaju umanjiti za slobodne dane koji su po toj osnovi iskorišteni, budući da evidencijom radnog vremena tuženik dokazuje da su tužitelju i za prekovremeni rad odobreni slobodni dani.".
5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., - dalje: ZPP), ovaj revizijski sud je ocijenio da je pravno pitanje, navedeno u izreci ovog rješenja, važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Pri tome treba reći da je vezano za naznačeno pitanje tuženici, kod ovog suda, dopuštena revizija (Revd-1856/2025-2 od 29. travnja 2025. i Revd-2799/2024-3 od 17. srpnja 2024.). U odluci istog drugostupanjskog suda Gž R- 115/2021-2 od 13. studenoga 2024, koju tužitelj naznačuje kao razloge važnosti, iskazan je suprotan pravni pristup no u pobijanoj odluci kada je navedeno da su relevantni oni podaci o broju sati slobodnih dana koji su iskazani u obračunskim listama kada su oni različito iskazani u evidenciji rada tuženika, a kako je u ovom predmetu i navedeni pravni pristup prvostupanjskog suda.
6. S obzirom da sudska praksa viših sudova nije jedinstvena valjalo je na temelju odredbe članka 389.b stavak 3. ZPP, odlučiti kao u izreci, pri čemu se za preostalo naznačeno pitanje uzima da je prijedlog povučen.
Zagreb, 15. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
