Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-811/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ksenije Grgić kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Gordane Držaić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Špehar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Špehar & Špehar u Zagrebu, protiv tuženika Županijske uprave za ceste Primorsko-goranske županije, OIB:97967544201, Nikole Tesle 9, Rijeka, kojeg zastupa punomoćnik Florijan Matić, odvjetnik u Rijeci, uz sudjelovanje Croatia osiguranja d.d., OIB:26187994862, Vatroslava Jagića 33, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri u Rijeci, te Ceste Rijeka d.o.o., OIB:01371628232, Industrijska zona, Kukuljanovo 377, Kukuljanovo, oba kao umješači na strani tuženika, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika i žalbi umješača na strani tuženika Croatia osiguranja d.d. protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj: Pn-439/2019-74 od 12. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 15. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tuženika Županijske uprave za ceste Primorsko-goranske županije i umješača na strani tuženika Croatia osiguranja d.d. kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj: Pn-439/2019-74 od 12. ožujka 2024. pod stavcima I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj: Pn- 439/2019-74 od 12. ožujka 2024. pod stavkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.200,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. svibnja 2018. pa do isplate, iznos od 2.768,06 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. ožujka 2024. pa do isplate, iznos od 66,91 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. ožujka 2018. pa do isplate, iznos od 18,04 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. travnja 2018. pa do isplate, te iznos od 171,54 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. svibnja 2018. pa do isplate. Stavkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj od tuženika zahtijeva isplatu iznosa od 16,73 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. ožujka 2018. pa do isplate, zatim iznos od 104,18 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. travnja 2018. pa do isplate, te iznos od 98,54 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. svibnja 2018. pa do isplate, kao i u dijelu u kojem tužitelj od tuženika zahtijeva isplatu zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 2.768,06 EUR od 2. svibnja 2018. do 11. ožujka 2024. Stavkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 4.541,84 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. ožujka 2024. pa do isplate. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj: Pn-439/2019-74 od 12. ožujka 2024. pod stavkom I. izreke dopuštena je preinaka tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva radi naknade imovinske štete za iznos od 512,28 EUR. Stavkom II. izreke utvrđeno je da je tužitelj povukao tužbu u dijelu radi naknade neimovinske štete za iznos od 516,24 EUR.

2. Protiv presude prvostupanjskog suda pod stavcima I. i III. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Predlaže presudu u pobijanim dijelovima preinačiti u smislu žalbenih navoda, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Protiv presude prvostupanjskog suda pod stavcima I. i III. izreke žali se umješač na strani tuženika Croatia osiguranje d.d. zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže presudu u pobijanim dijelovima preinačiti u smislu žalbenih navoda, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Žalbe tuženika i umješača na strani tuženika Croatia osiguranja d.d. su neosnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade neimovinske i imovinske štete pretrpljene u štetnom događaju - prometnoj nezgodi koja se dogodila 14. veljače 2018. u mjestu [adresa] na otoku [adresa], kada je tužiteljevo motorno vozilo naišlo na zaleđen kolnik koji nije bio posut protiv klizanja niti očišćen, te se prevrnulo, uslijed čega je došlo do imovinske štete na vozilu i tjelesne ozljede tužitelja. Tužitelj naknadu štete potražuje od tuženika u čijoj je nadležnosti održavanje konkretne ceste.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika i umješača na strani tuženika Croatia osiguranja d.d., presuda prvostupanjskog suda u pobijanim dijelovima može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tuženika i umješača na strani tuženika Croatia osiguranja d.d. u kojima oni ističu da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanih dijelova presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

7. Prilikom ispitivanja pobijanih dijelova prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. U predmetnom postupku prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio sljedeće:

- da je tužitelj 14. veljače 2018. stradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila u mjestu [adresa] na otoku [adresa], na županijskoj cesti ŽC5139, čije održavanje je u nadležnosti tuženika sukladno čl. 83. Zakona o cestama ("Narodne novine", broj: 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13. i 92/14., dalje ZC),

- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka prometne struke dipl. ing. Srećka Hlišća od 29. srpnja 2022. proizlazi da se nezgoda dogodila kada se tužitelj kretao konkretnom županijskom cestom iz smjera Palita prema [adresa] svojom desnom voznom trakom uspinjući se ulaskom u [adresa] u sve oštriji lijevi zavoj, gdje je na izlaznom dijelu zavoja, krećući se brzinom oko 35 km/h, naišao na posve zaleđeni kolnik, gdje je došlo do gubitka kontrole i nastavkom skretanja ulijevo slijetanja izvan kolnika u područje zemljanog nasipa, u kojeg je ulijevo padajuće osobno vozilo prema travnjaku ispod razine kolnika udarilo i prevrtanjem se okrenulo na krov,

- da kolnik u vrijeme nezgode nije bio posut (navod iz Zapisnika o očevidu da je kolnik bio posut nije mjerodavan jer su policijski službenici na lice mjesta pristupili nakon što se nezgoda već dogodila (u 8,15 sati), pa se navodi iz Zapisnika odnose na to vrijeme, pri čemu iz iskaza svjedoka CA, NA i EA, te iskaza tužitelja, kao i same dinamike nezgode, nedvojbeno proizlazi da kolnik u vrijeme nezgode nije bio posut),

- da se radi o dijelu prometnice gdje se učestalo slijeva voda te da u zimskom razdoblju dolazi do zaleđivanja,

- da je toga dana temperatura zraka u 7 sati ujutro iznosila 1,6 C, a da je minimalna temperatura zraka na 5 cm visine iznosila -1,4 C,

- da je brzina na tom dijelu prometnice ograničena na 40 km/h,

- da je prometni vještak Srećko Hlišć istaknuo da pri brzini kretanja vozila od 35 km/h, do predmetne nezgode ne bi moglo doći da dio kolnika nije bio zaleđen ili da je površina kolnika posipavanjem održavana mokrom,

- da je prometni vještak iskazao i da bi tužitelj mogao izbjeći nezgodu da je prikočivanjem reagirao kada je bio udaljen za oko 26,2 m ispred kritične dionice, ali da nije moguće utvrditi nekim tehničkim putem kada se i na kojoj udaljenosti u odnosu na suhi kolnik moglo opaziti da površina kolnika nije samo mokra već i zaleđena,

- da prema mišljenju prometnog vještaka okolnost da su stražnji pneumatici zimskog profila na vozilu tužitelja bili lošiji nije od utjecaja na nastanak nezgode,

- da je na vozilu tužitelja u štetnom događaju nastupila totalna šteta, da prema nalazu i mišljenju prometnog vještaka vrijednost vozila iznosi 21.590,00 kuna/2.865,49 EUR[1] , a da ostaci vozila vrijede 4.320,00 kuna/573,36 EUR, pa da visina štete zadržavanjem ostataka iznosi 17.270,00 kuna/2.292,12 EUR,

- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka medicinske struke dr. Željka Cesarca proizlazi da je u predmetnoj nezgodi tužitelj zadobio ozljede slabinske kralješnice te ozljede glave, da je ozljeda slabinske kralješnice okvalificirana neposrednom RTG obradom kao impaktirani prijelom trupa II slabinskog ( lumbalnog L2 ) kralješka, da je liječenje određeno primjenom zaštitne ortoze tipa Ž, koju je tužitelj koristio kroz ukupno dva mjeseca, a da je po odstranjenju iste realizirana fizikalna terapija u

Bolnici Rab kroz 15 radnih dana,

- da su kod tužitelja utvrđene trajne posljedice od 6-7 % (djelomični gubitak fiziološke zakrivljenosti, hipertonus pripadajuće PVM, ograničenje funkcije LS kralješnice u lakom do srednjem stupnju-više lakom, povremena bolnost), koje stanje otežava obavljanje radnji i aktivnosti svakodnevnog života koje iziskuju duže i jače opterećenje LS kralješnice, a u vidu prvenstveno dizanja i prenošenja težih tereta, dužeg boravka i radnji u prignutom položaju, naglih kretnji i sl., a što se manifestira kroz obavljanje profesionalnih radnih aktivnosti, ali i aktivnosti svakodnevnog života u i oko kućanstva, uključujući i određene rekreacijske aktivnosti primjerene dobi tužitelja,

- da je tužitelj trpio bolove jačeg intenziteta u kratkom trajanju od 2-3 dana, srednjeg intenziteta ukupno 10-12 dana, a da su bolovi slabijeg intenziteta mogli biti prisutni kroz 25-30 dana, dok bolovi povremenog karaktera ulaze u brojčani iskaz trajnog umanjenja životnih aktivnosti,

- da je tužitelj trpio primarni strah jačeg intenziteta u trajanju unutar 10-15 min od nastanka nezgode, sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju 36-48 sati, srednjeg intenziteta u trajanju od 8-10 dana, a slabijeg intenziteta u trajanju 2-3 tjedna,

- da je u akutno-subakutnom posttraumatskom razdoblju od cca 5-6 tjedana (stalno korištenje ortoze, rasteretni režim) postojala potreba tuđe nestručne pomoći kroz 2-3 sata dnevno vezano za određene svakodnevne aktivnosti (održavanje cjelovite higijene, obuvanje, vožnja auta, određeni poslovi u kućanstvu), a da je nakon tog razdoblja potreba iste reducirana na 1-2 sata dnevno kroz 4-5 tjedana, za nešto zahtjevnije i teže aktivnosti svakodnevnog života,

- da je 30. travnja 2018. tužitelju zaključeno bolovanje vezano uz prometnu nezgodu, nakon čega je isti započeo sa radnim profesionalnim aktivnostima,

- da je u razdoblju od 14. veljače 2018. do 30. travnja 2018., u kojem je bio na bolovanju zbog posljedica predmetne prometne nezgode, tužitelj prema potvrdi poslodavca Imperial d.o.o. izgubio na zaradi neto iznos od 1.932,48 kuna/256,49 EUR.

9. Na temelju utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je zaključio da je uzrok predmetne prometne nezgode bio upravo zaleđen i neposut kolnik, a za što je odgovoran tuženik jer je isti propustio izvršiti svoju zakonsku obvezu održavanja ceste u stanju sigurnom za promet, odnosno poduzeti sve potrebne mjere u cilju sprečavanja nastajanja poledice na kolniku, a što je bio dužan učiniti sukladno čl. 26. ZC-a i čl. 36. st. 1. i 2. Pravilnika o održavanju cesta ("Narodne novine" broj 90/14., dalje: Pravilnik), posebno imajući u vidu da se radi o dionici ceste na kojoj redovito dolazi do prelijevanja vode, a da su vremenski uvjeti konkretnog dana bili takvi da je temperatura zraka u 7 sati iznosila 1,6 C. Prvostupanjski sud je zaključio i da okolnost da je tuženik ustupio poslove održavanja ceste pravnoj osobi Ceste Rijeka d.o.o. istog ne ekskulpira od odgovornosti spram tužitelja jer je po ZC-u tuženik taj koji je odgovoran za održavanje ceste.

10. Prvostupanjski sud je zaključio i da tužitelj svojim ponašanjem nije pridonio niti prouzročio nezgodu jer je vozio brzinom u skladu sa propisanim ograničenjima brzine (čak i niže), te da bi vozeći na taj način odnosno tom brzinom, da poledice na cesti nije bilo, predmetnu dionicu savladao bez poteškoća i to bez obzira na činjenicu da su stražnji pneumatici zimskog profila na vozilu tužitelja bili lošiji. Iz navedenog slijedi da je tužitelj svoju vožnju prilagodio stanju ceste i stanju vozila. S obzirom da je navedenog jutra poledica bila slabo uočljiva, kako za tužitelja tako i za svjedoke saslušane u ovom predmetu, tužitelj nije mogao prije nailaska na zaleđeni dio kolnika poledicu uočiti pa znatno smanjiti brzinu vožnje i prikočiti, u kojem slučaju bi, prema mišljenju prometnog vještaka, prometna nezgoda mogla biti izbjegnuta.

11. Nadalje, prvostupanjski sud je zaključio da tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, konkretno prava na tjelesno i duševno zdravlje, pripada pravična novčana naknada u iznosu od 3.200,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. svibnja 2018. (od podnošenja odštetnog zahtjeva) pa do isplate, a da mu na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu pripada zatraženi iznos od 476,42 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

12. Također, prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj ima pravo na naknadu imovinske štete po osnovi izgubljene zarade za razdoblje od 14. veljače 2018. do 30. travnja 2018., u kojem je bio na bolovanju zbog posljedica predmetne prometne nezgode, u ukupnom iznosu od 256,49 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine utužene iznose od 10. u mjesecu pa do isplate, te da tužitelj ima pravo na naknadu imovinske štete na vozilu u iznosu procijenjenom u nalazu i mišljenju prometnog vještaka, odnosno u iznosu od 2.292,12 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

13. Činjenično stanje i zaključke prvostupanjskog suda, prihvaća i ovaj, drugostupanjski sud. Tuženik i umješač na strani tuženika Croatia osiguranje d.d. svojim žalbenim navodima osporavaju činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda, te u žalbi iznose vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane prvostupanjskog suda.

14. Naime, tuženik i umješač na strani tuženika Croatia osiguranje d.d. u žalbama ističu da tužitelj konkretnog dana svoju vožnju i stanje vozila nije prilagodio vremenskim uvjetima i stanju na cesti kakvo se moglo očekivati u veljači, pri čemu u pogledu brzine i stanja stražnjih pneumatika zimskog profila na vozilu tužitelja osporavaju nalaz i mišljenje prometnog vještaka Srećka Hlišća. Također, ističu da je tužitelj bio upoznat sa zahtjevnošću konkretnog dijela dionice i da je trebao biti pažljiviji u zavoju, te da je na tužitelju odgovornost što zbog odbljeska sunca nije uočio poledicu na cesti.

15. Međutim, iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Srećka Hlišća, kojeg je prvostupanjski sud pravilno ocijenio stručnim, jasnim i objektivnim proizlazi da je tužitelj vozio brzinom u skladu sa propisanim ograničenjima, čak i nešto niže od ograničenja, te da bi vozeći tom brzinom, da poledice na cesti nije bilo, tužitelj predmetnu dionicu savladao bez poteškoća. Dakle, tužitelj je u zavoj ušao prilagođenom brzinom. Osim toga, vještak je izričito istaknuo da, bez obzira na činjenicu što su stražnji pneumatici zimskog profila na vozilu tužitelja bili lošiji, isto nije od utjecaja na nastanak nezgode. U odnosu na žalbene navode o tužiteljevom poznavanju konkretne ceste valja reći da je isti iskazao da je više tom cestom prolazio ljeti, nego zimi, ali i da je zimi cesta uvijek bila posipana tako da se poledica nije stvarala, za razliku od toga jutra kada se zbog neposipanja stvorila. Ovdje valja istaknuti da činjenica da se radi o dijelu prometnice gdje se učestalo slijeva voda i u zimskom razdoblju dolazi do zaleđivanja, predstavlja otegotnu okolnost upravo za tuženika, jer je isti s obzirom na takva saznanja s posebnom pažnjom i kontinuirano trebao posipati navedeni dio ceste. Što se tiče prigovora o odbljesku sunca, tu valja istaknuti da je tužitelj iskazao da ga je sunce zabljesnulo tek nailaskom na zaleđeni dio kolnika, tako da navedena činjenica nije od utjecaja na mogućnost izbjegavanja prometne nezgode, imajući u vidu da je prometni vještak iskazao da bi tužitelj mogao izbjeći nezgodu da je prikočivanjem reagirao kada je bio udaljen za oko 26,2 m ispred kritične dionice, ali da nije moguće utvrditi nekim tehničkim putem kada se i na kojoj udaljenosti u odnosu na suhi kolnik moglo opaziti da površina kolnika nije samo mokra već i zaleđena, pri čemu je prvostupanjski sud pravilno prihvatio kao životno uvjerljive i istinite iskaze saslušanih svjedoka i samog tužitelja koji su iskazivali da nije bilo moguće uočiti poledicu prije nailaska na sporni dio ceste.

16. Također, neosnovano tuženik i umješač na strani tuženika Croatia osiguranje d.d. u žalbama ističu da tužiteljevo vozilo u vrijeme prometne nezgode (14. veljače 2018.) nije bilo osigurano važećom policom osiguranja jer da je polica bila važeća do 9. siječnja 2018. Ovo iz razloga što spisu prileži dokaz u vidu police obveznog osiguranja iz koje je vidljivo da je početak osiguranja za predmetno vozilo 19. studenog 2017., a istek osiguranja 19. studenog 2018. (list 70 spisa).

17. S obzirom da je prometni vještak sve prigovore tuženika i umješača na strani tuženika Croatia osiguranja d.d. otklonio na jasan i argumentiran način, nakon čega isti nisu predlagali provođenje novog prometnog vještačenja po drugom vještaku, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik isključivo odgovoran za nastanak predmetne prometne nezgode jer je isti propustio izvršiti svoju zakonsku obvezu održavanja ceste u stanju sigurnom za promet, odnosno poduzeti sve potrebne mjere u cilju sprečavanja nastajanja poledice na kolniku, a što je bio dužan učiniti sukladno čl. 26. ZC-a i čl. 36. st. 1. i 2. Pravilnika, posebno imajući u vidu da se radi o dionici ceste na kojoj redovito dolazi do prelijevanja vode, a da su vremenski uvjeti konkretnog dana bili takvi da je temperatura zraka u 7 sati iznosila 1,6 C. Prema tome, uzrok prometne nezgode bio je upravo zaleđen i neposut kolnik, za što je isključivo odgovoran tuženik, dok na strani tužitelja nema doprinosa nastanku štetnog događaja jer je isti vozio u skladu sa propisima, te bi, da nije bilo poledice, bez poteškoća prošao predmetnu dionicu brzinom kojom se kretao, i to bez obzira na stanje stražnjih pneumatika zimskog profila, a kako poledicu nije mogao uočiti prije nego što je naišao na zaleđeni dio kolnika, tako nije bilo mogućnosti da na vrijeme prikoči, u kojem slučaju bi prema mišljenju prometnog vještaka prometna nezgoda mogla biti izbjegnuta.

18. Nadalje, uzimajući u obzir težinu tjelesnih ozljeda tužitelja i lokalitet ozljeđivanja, zatim trajne posljedice navedenih ozljeda koje smanjuju opću životnu sposobnost tužitelja za 6-7%, zatim uzimajući u obzir pretrpljene bolove i strah, dob tužitelja (rođen 1986.), kao i cilj kojem pravična novčana naknada služi i da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom, te imajući pritom u vidu i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020. prema kojem su iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu povećani za 50%, a koje se primjenjuje od dana njegovog prihvaćanja (15. lipnja 2020.) i koje obvezuje ovaj sud sukladno odredbi iz čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj: 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23. i 36/24), valja reći da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, konkretno prava na tjelesno i duševno zdravlje, pripada pravična novčana naknada upravo u iznosu od 3.200,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. svibnja 2018. (od podnošenja odštetnog zahtjeva) pa do isplate, sve sukladno odredbama iz čl. 19. st. 1. i 2., čl. 29. st. 1. i 2., čl. 1046., čl. 1100. st. 1. i 2. i čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO).

19. Pri tome valja reći da su neosnovani žalbeni navodi umješača na strani tuženika Croatia osiguranja d.d. u kojima on ističe da je, prema kronologiji liječenja, tužiteljevo liječenje trajalo do 3. rujna 2018., pa da bi zatezna kamata na iznos neimovinske štete počela teći tek od 4. rujna 2018. jer se tek nakon završetka liječenja može utvrditi obujam neimovinske štete. Ovo iz razloga što u nalazu i mišljenju vještaka dr. Željka Cesarca podatak o tome kada je liječenje tužitelja završeno nije naveden, ali je vještak u svom mišljenju naveo da je 30. travnja 2018. tužitelju zaključeno bolovanje vezano uz prometnu nezgodu i da je isti započeo sa radnim profesionalnim aktivnostima kao prije prometne nezgode i zadobivene ozljede, te da se upravo navedeni datum (30. travnja 2018.) ima smatrati terminom definiranja stanja vezano uz predmetnu ozljedu. Uzimajući u obzir navedeno, tužitelj ima pravo na zateznu kamatu na dosuđeni iznos neimovinske štete od 2. svibnja 2018., kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate, sukladno čl. 1103. ZOO-a, a kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

20. Tužitelju je pravilno dosuđena i naknada imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u zatraženom iznosu od 476,42 EUR, uzimajući u obzir da je tužitelju ista bila neophodna u trajanju od cca 147 sati, da mu ju je pružala supruga, te uzimajući pri tome iznos od 4,00 EUR kao cijenu jednog sata tuđe pomoći i njege, sve u smislu odredaba iz čl. 1095. st. 1. ZOO-a te čl. 223. ZPP-a, u svezi čl. 2. st. 1. ZPP-a, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, sukladno čl. 1089. st. 2. ZOO-a.

21. U odnosu na naknadu imovinske štete po osnovi izgubljene zarade valja reći da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da tužitelj po toj osnovi za razdoblje od 14. veljače 2018. do 30. travnja 2018., u kojem je bio na bolovanju zbog posljedica predmetne prometne nezgode, ima pravo na naknadu imovinske štete u ukupnom iznosu od 256,49 EUR, s obzirom da iz potvrde poslodavca Imperial d.o.o. proizlazi da je tužitelj izgubio na zaradi neto iznos od 1.932,48 kuna/256,49 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine utužene iznose od 10. u mjesecu (kao dana isplate plaće za prethodni mjesec) pa do isplate, sve u smislu odredaba iz čl. 1046., čl. 1085. st. 3., čl. 1086., čl. 1089. st. 1. i 3. i čl. 1095. st. 1. ZOO-a.

22. Što se tiče imovinske štete na vozilu, kako iz nalaza prometnog vještaka proizlazi da je na vozilu tužitelja u štetnom događaju nastupila totalna šteta, da vrijednost vozila iznosi 21.590,00 kuna/2.865,49 EUR, a da ostaci vozila vrijede 4.320,00 kuna/573,36 EUR, pa da visina štete zadržavanjem ostataka iznosi 17.270,00 kuna/2.292,12 EUR, tako je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je tužitelju na ime naknade imovinske štete na vozilu dosudio iznos od 2.292,12 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, sve u smislu odredaba iz čl. 1045. st. 1., čl. 1085. st. 3. te čl. 1089. st. 2. ZOO-a.

23. Odluka o trošku parničnog postupka (stavak III. izreke pobijane presude) pravilno je donesena u smislu odredaba iz Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1. i 3., Tbr. 9. toč. 1., Tbr. 36. st. 3., Tbr. 46., Tbr. 52. st. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20., 39/22., 113/22., 33/23., 114/23. i 35/24), Tar. br. 1. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj: 53/19), u svezi čl. 1. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18), te čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, u svezi čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

24. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 15. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Grgić