Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2593/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Leani Modrušan, odvjetnici iz Pule, protiv tužene Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, zastupane po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice i žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-726/19-26 od 17. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 15. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-726/19-26 od 17. svibnja 2022. pod toč. I., II., III., IV., V., VI. i VIII. izreke, te pod toč. VII. izreke u dijelu kojem je naloženo tuženoj naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 16.289,05 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i u tim dijelovima predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđena je ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržane u Ugovoru o kreditu broj [broj kredita] kojeg su tužiteljica kao korisnik kredita i tužena kao kreditor sklopili dana 08.03.2004. god. a koje glase: u odredbi čl. 3. II. 2. «. kako je to određeno važećom Odlukom o kamatnim stopama banke. », u odredbi čl. 6.1. «. po stopi važećoj sukladno Odluci o kamatnim stopama Banke. sukladno Odluci o kamatnim stopama Banke. » u odredbi čl. 6.2. «. po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatnim stopama banke. » u odredbi čl. 6.3. « Korisnik kredita svojim potpisom na ovom ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope. », te u odredbi čl. 6.4. « Korisnik kredita svojim potpisom na ovom ugovoru izjavljuje daje suglasan i da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., kao i sve njene kasnije izmjene i dopune. », pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana (toč. I. izreke). Utvrđena je ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržane u Aneksu br. 1. uz Ugovor o kreditu broj [broj kredita] kojeg su tužiteljica kao korisnik kredita i tužena kao kreditor sklopili dana 18.05.2005. god. a koje glase: u odredbi čl. 3.2. «. a o njenom iznosu Banka će također pismeno obavijestiti korisnika kredita. » u odredbi čl. 4. «. kako je to određeno važećom Odlukom o kamatnim stopama banke. », pa stoga navedene odredbe Aneksa br. 1. kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana (toč. II. izreke). Utvrđena je ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Aneksu br. 1. uz Ugovor o kreditu broj [broj kredita] kojeg su tužiteljica kao korisnik kredita i tužena kao kreditor sklopili dana 18.05.2005. god. kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, sadržane u odredbi čl. 4. koja glasi: «. obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja. » pa stoga navedene odredbe ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana (toč. III. izreke). Naloženo je tuženiku da tužiteljici, s osnova preplaćenog tečaja CHF valute isplati iznos od 147.819,18 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedini iznos pobliže naveden u izreci presude teče od dospijeća pa do isplate, po stopama pobliže navedenim u izreci presude (toč. IV. izreke). Naloženo je tuženoj da tužiteljici, s osnova preplaćene kamate isplati iznos od 28.474,28 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedini iznos pobliže naveden u izreci presude teče od dospijeća pa do isplate, po stopama pobliže navedenim u izreci presude (toč. V. izreke). Odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim se nalaže tuženoj da tužiteljici, s osnova preplaćenog tečaja CHF valute, u roku od 15 dana isplati iznos od 111,53 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedini iznos pobliže naveden u izreci presude teče od dospijeća pa do isplate, po stopama pobliže navedenim u izreci presude (toč. VI. izreke). Naloženo je tuženoj da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 16.289,05 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi pobliže navedenoj u izreci presude, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija kao neosnovan (toč. VII. izreke). Konačno, odbijen sj u cijelosti zahtjev tužene za naknadom parničnog troška (toč. VIII. Izreke).

2. Protiv navedene presude i to pod toč. VI. izreke se žali tužiteljica zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP). Predlaže presudu u navedenom dijelu preinačiti i zahtjev tužiteljice usvojiti, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Protiv navedene presude i to pod toč. I., II., III., IV., V. i VIII. izreke, te pod toč. VII. izreke u dosuđujućem dijelu odluke o troškovima postupka se žali tužena zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP. Predlaže presudu u navedenim dijelovima preinačiti i zahtjev tužiteljice odbiti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Žalbe su osnovane.

5. Među strankama nije bilo sporno da su dana 8. ožujka 2004. sklopile Ugovor o kreditu za iznos kredita od 60.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, da su dana 18. svibnja 2005. sklopile Aneks br. 1. uz Ugovor o kreditu broj [broj kredita], kojim Aneksom se provela konverzija glavnice kredita na način da se glavnica kredita izražena u EUR preračunava u novu glavnicu izraženu u CHF na dan pisanja Aneksa br. 1. iznosi 91.146,47 CHF, stranke su ugovorile promjenjivu kamatnu stopu, koja je u trenutku zaključenja Ugovora o kreditu iznosila 7,25% godišnje, dok je čl. 4. Aneksa br. 1. Ugovora o kreditu ista izmijenjena na visinu od 5,25% kao i da se kamatna stopa mijenjala, da je otplata kredita po Aneksu br. 1. Ugovora o kreditu vezana uz valutu CHF. Iz čl. 2. Ugovora o kreditu proizlazi da je namjena kredita bila dovršetak obiteljske kuće, kao i da je tužiteljica navedeni kredit otplatila.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je ništetnost odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržane u Ugovoru o kreditu broj [broj kredita] kojeg su tužiteljica kao korisnik kredita i tužena kao kreditor sklopili dana 08. ožujka 2004. koje glase: čl. 3. II. 2. «. kako je to određeno važećom Odlukom o kamatnim stopama banke. », u odredbi čl. 6.1. «. po stopi važećoj sukladno Odluci o kamatnim stopama Banke. sukladno Odluci o kamatnim stopama Banke. » u odredbi čl. 6.2. «. po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatnim stopama banke. » u odredbi čl. 6.3. « Korisnik kredita svojim potpisom na ovom ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope. », te u odredbi čl. 6.4. « Korisnik kredita svojim potpisom na ovom ugovoru izjavljuje daje suglasan i da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., kao i sve njene kasnije izmjene i dopune. », Nadalje, predmet spora je ništetnost odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržane u Aneksu br. 1. uz Ugovor o kreditu broj [broj kredita] kojeg su tužiteljica kao korisnik kredita i tužena kao kreditor sklopili dana 18.05.2005., a koje glase: u odredbi čl. 3.2. «. a o njenom iznosu Banka će također pismeno obavijestiti korisnika kredita. » u odredbi čl. 4. «. kako je to određeno važećom Odlukom o kamatnim stopama banke. », kao i odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u navedenom Aneksu br. 1. uz Ugovor o kreditu kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, sadržane u odredbi čl. 4. koja glasi: «. obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja. ». Predmet spora je i zahtjev za povrat iznosa od 147.934,71 kuna koliko je tužiteljica pretplatila tuženoj na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, te iznosa od 28.474,28 kuna koliko je tužiteljica pretplatila tuženoj na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

7. Sud prvog stupnja djelomično je prihvatio tužbeni zahtjev ocijenivši da su sporne odredba nepoštene i ništetne u smislu odredbe čl. 81. st. 2., 3. i 4., te čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03 i 46/07-dalje: ZZP). Na temelju odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15-dalje: ZOO), tuženoj je naloženo vratiti tužiteljici iznos razlike između kamate obračunate po početnoj kamatnoj stopi naznačenoj u Ugovoru o kreditu od 8. ožujka 2004. i Aneksa br. 1. od 18. svibnja 2005. i kamate koja se kasnije mijenjala odlukom tužene i to sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini preplaćeni iznos od dana plaćanja u skladu s čl. 1115. ZOO i čl. 29. ZOO. Pritom se sud prvog stupnja pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., te presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. kojima je odlučeno o kolektivnoj tužbi podnesenoj protiv više tuženika, među ostalim i tuženice te je pravomoćno utvrđeno da su tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristili nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, te kojim je glavnica kredita bila vezana u valutu CHF o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, što je imalo za posljedicu ništetnost navedenih ugovorenih odredbi.

7.1. Sud prvog stupnja zaključuje da su Ugovor o kreditu od 8. ožujka 2004. i Aneks br. 1. od 18. svibnja 2005. sklopljeni u razdoblju na koje se odnosi pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., a kako je tužiteljica nesporno potrošač to se u parnici može pozivati na utvrđenja iz te prema kojima su povrijeđeni njeni interesi time što su na osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o jednostranoj promjenjivosti početno ugovorene kamatne stope i valutne klauzule u CHF vršene isplate većih anuiteta u odnosu na početno ugovorene, dok tužena navode koje je isticala tijekom postupka da "ugovorne odredbe u konkretnom slučaju nisu istovjetne sa sadržajem onih o kojima se sudilo u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača" nije ničim potkrijepila odnosno dokazala.

7.2. Nalazom i mišljenjem vještaka utvrđeno je da preplaćena razliku između iznosa koje je tužiteljica isplatila tuženoj na temelju predmetnog Ugovora o kreditu od 8. ožujka 2004. i Aneksa br. 1. od 18. svibnja 2005. i iznosa koji je rezultat primjene početno ugovorene kamatne stope i kunske protuvrijednosti srednjeg tečaja CHF na dan sklapanja Aneksa br. 1. od 18. svibnja 2005. u ukupnom iznosu od 176.404,99 kuna, od čega s osnova porasta kamatne stope 28.474,28 kuna, a s osnova porasta tečaja 147.930,17 kuna.

7.3. Polazeći od navedenog, te djelomičnim prihvaćanjem osnovanosti prigovora zastare (za iznos od 111,53 kuna, za tražbine dospjele do 4. travnja 2007.) sud prvog stupnja primjenom odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03 i rukovodeći se načelima obveznog prava iz ZOO te odredbom o stjecanju bez osnova iz čl. 1111. st. 1. ZOO, uvažavajući ujedno prema odredbi čl. 502. c ZPP obvezujući učinak presude donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv više tuženika, djelomično prihvaća zahtjev tužiteljice i odlučuje kao u izreci presude.

8. Odluka suda prvog stupnja, ne može se, barem za sada prihvatiti.

9. Pravnozaštitni cilj tzv. stupnjevite tužbe je omogućiti utuženje tražbine čija visina, količina ili neki drugi sadržaj tužitelju nisu u cijelosti poznati zbog toga što mu te podatke tuženik (kojemu su ti podaci poznati ili dostupni) odbija priopćiti. Takav je tužbeni zahtjev tzv. stupnjevite tužbe slojevit i ostvaruje se u dva stupnja, prvo u vidu tzv. manifestacijskog zahtjeva za polaganje računa, odnosno davanje podataka koje tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a zatim u vidu određenog kondemnatornog tužbenog zahtjeva za ispunjenje.

9.1 Pri tome je kod tzv. stupnjevite tužbe iz čl. 185.b. ZPP sud najprije dužan odlučivati o tome je li manifestacijski zahtjev osnovan, o čemu odlučuje kao i o svakom drugom takvom zahtjevu, te ako utvrdi da je manifestacijski zahtjev osnovan, rješenjem će ga prihvatiti i tuženiku naložiti polaganje računa, podnošenja pregleda imovine i obveza ili davanje podataka na koje se manifestacijski zahtjev odnosi. Naprotiv, ako se utvrdi da manifestacijski zahtjev sadržan u tzv. stupnjevitoj tužbi nije osnovan, sud o tom zahtjevu ne donosi odmah odbacujuću ili odbijajuću odluku, već treba donijeti rješenje koje zapravo ima značenje iz čl. 190. ZPP kojim se tužitelj poziva otkloniti nedostatak svoje tužbe, odnosno kojim se istome nalaže da u određenom roku postavi određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja (članak 109. st. 1. ZPP-, u vezi s odredbom čl. 106. st. 2. ZPP u vezi s odredbom čl. 186. st. 2. istog Zakona).

9.2. Budući je tužiteljica u konkretnom slučaju tijekom postupka postavila određeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, i to u podnesku od 20. rujna 2021. čime nije preinačila tužbu, kako pogrešno smatra tužena, već je na taj način postupio u skladu s odredbom čl. 186. st. 1. ZPP, a o kojem zahtjevu je odlučeno pobijanom presudom, to okolnost da eventualno ne bi bile ispunjene pretpostavke za podnošenje tzv. stupnjevite tužbe ni u čemu ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijane presude, a to stoga jer se zbog navedenog predmetna tužba više ne može odbaciti.

10. Kada je prihvatio zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti odredaba čl. 3. II. 2., čl. 6.1., 2., 3., 4. Ugovora o kreditu od 8. ožujka 2004., te ništetnost odredaba čl. 3.2,4. Aneksa br. 1. od 18. svibnja 2005., uz nalog tuženoj isplate ukupnog iznosa od 176.404,99 kuna, od čega s osnova porasta kamatne stope 28.474,28 kuna, a s osnova porasta tečaja 147.930,17 kuna sa zateznim kamatama, sud prvog stupnja pozvao na zaključke iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni br. P-1401/12 i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13, presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., te presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, iako se ovaj spor odnosi djelom i na ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi Ugovora o kreditu od 8. ožujka 2004. vezan za valutu euro.

11. Pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni br. P-1401/2012 nema obvezujući učinak u smislu odredbe čl. 502. ZPP za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi čl. 3. II. 2., čl. 6.1,2., 3. i 4. predmetnog Ugovora o kreditu od 8. ožujka 2004. o promjenjivosti kamatne stope sukladno odlukama tuženika. O tom je pitanju koje glasi: "Je li odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu Poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda RH Poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. odlučeno o osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva za utvrđenjem ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovoru o kreditu zaključenom u euru ili HRK valuti?" odgovor dao Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi br. Rev- 678/2024-2 od 21. svibnja 2024. kako slijedi: "Presuda u kolektivnom sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013., broj P-1401/12 koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13. lipnja 2014. broj Pž-7129/13-4 i odlukom Vrhovnog suda RH Poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., ne primjenjuje se na korisnike kredita u drugim valutama (HRK i EUR) niti je tim odlukama odlučeno o osnovanosti tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovoru o kreditu zaključenom u EUR ili HRK valuti."

12. Iako se utvrđenja iz navedenog postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača ne mogu primijeniti temeljem čl. 502. ZPP u odnosu na ugovor o kreditu u eurima jer u tom postupku zaštita kolektivnih interesa nije ni tražena niti je utvrđena u odnosu na ugovore o kreditu s valutnom u eurima, u tim su odlukama postavljeni standardi za ocjenu ništetnosti po odredbama čl. 87. st. 1. u vezi s čl. 81. st. 1., 2. i 4. ovdje mjerodavnog ZZP/03.

12.1. U odredbama čl. 81. st. 1. i 4. ZZP/03 određeno je:

"Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st. 1.), Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st. 4.)".

13. Međutim, iz obrazloženja odluke suda prvog stupnja proizlazi, da ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud utemeljio isključivo na presudama donesenim u navedenom postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, a ne i primjenom mjerodavnih odredaba ZZP i ZOO. Naime, primjenom mjerodavnih odredaba ZZP i ZOO propušteno je utvrditi pravno odlučne činjenice, je sporna ugovorna odredba sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je tužena unaprijed sastavila, je li se o toj odredbi s tužiteljicom kao potrošačem pojedinačno pregovaralo te je li tužiteljica kao potrošač imala utjecaj na njezin sadržaj. Također je propušteno utvrditi može li odredba čl. 6.1., 2., 3. i 4. Ugovora o kreditu od 8. ožujka 2004. smatrati nepoštenom odnosno je li suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

14. Sud prvog stupnja odbio je dokazni prijedlog za saslušanjem tužiteljice i predloženih svjedoka ČŠ (djelatnice tužene) na okolnost pojedinačnog pregovaranja, te svjedoka ĐŠP i OŠ (djelatnika tužene) na okolnost edukacije djelatnika i načinu prezentacije uvjeta kredita, budući citirane odredbe ZZP/03 i ZPP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502. a. st. 1. ZPP, a da bi drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača.

15. Međutim, suprotno stavu prvog stupnja, u pojedinačnom potrošačkom sporu nije moguće odbiti dokazni prijedlog za saslušanjem zaposlenika banke na okolnost obaviještenosti određenog potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora (a koja nije bila predmet utvrđivanja u kolektivnom sporu), a potom utvrditi da banka, na kojoj je teret dokaza, tu okolnost nije dokazala i zaključiti da nije dala odgovarajuće obavijesti potrošaču prije sklapanja ugovora. Takvim tumačenjem bi nastala situacija u kojoj se odluka o tužbenom zahtjevu temelji na okolnosti koja zapravo nikad nije bila utvrđena niti ju je banka mogla dokazivati, ni u kolektivnom, ni u pojedinačnom potrošačkom sporu, što je protivno zahtjevima jednakosti oružja i prava na pristup sudu (u tom smislu i odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.).

16. Protivan je tako, odredbi čl. 81. st. 4. ZZP/03 kao i procesnoj ravnopravnosti stranka, zaključak suda prema kojem se o odredbama potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo, ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka (ČŠ), kojega je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja."

17. Slijedom iznijetog, sud prvog stupnja je odbijajući dokazni prijedlog tužene za saslušanjem svjedokinje ČŠ počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka čl. 354. st. 1. u svezi čl. 220. st. 2. ZPP, a što je bilo od utjecaja na pravilnost pobijane presude.

18. Navedeno postupanje je posljedično dovelo i do toga da je i činjenično stanje nepotpuno utvrđeno tako da je ostvaren i žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 255. ZPP.

19. Međutim, žalbeni navodi kojima se tužena poziva na odbijanje provođenja dokaza saslušanjem predloženih djelatnika tuženika ĐŠP i OŠ, a vezano za povredu načela jednakosti oružja i onemogućavanje tuženika u dokazivanju, nisu osnovani jer su navedeni svjedoci predloženi na okolnosti educiranja svojih zaposlenika o načinu ugovaranja kredita u valuti CHF te uputama o prodaji navedenih proizvod, a što ne znači da ti svjedoci imaju bitna i konkretna saznanja o ugovaranju predmetnog Ugovora o kreditu od 8. ožujka 2004. i Aneksa br. 1. od 18. svibnja 2005.

20. Osnovano tužiteljica navodi da je pogrešan stav suda prvog stupnja da je za tražbine dospjele do 4. travnja 2007. nastupila zastara tražbine jer je tužba podnesena 9. svibnja 2014.

20.1. Naime, valja ukazati na presudu Suda Europske unije broj C-485/19 u kojoj je navedeno "… kako se ugovori o kreditu općenito izvršavaju tijekom dugih razdoblja i stoga, ako je događaj koji pokreće rok zastare svako plaćanje koje izvrši zajmoprimac, ne može se isključiti da je, barem za dio izvršenih uplata, zastara nastupila čak i prije nego što se predmetni ugovor završio, tako da takav sustav zastare potrošačima može uskraćivati mogućnost da traže povrat plaćanja izvršenih na temelju ugovornih odredaba protivnih navedenim direktivama. Stoga valja smatrati da postupovna pravila time što od potrošača zahtijevaju da podnese tužbu u roku propisanom nacionalnim pravom od dana stjecanja bez osnove čak i ako potrošač ne može sam ocijeniti je li ugovorna odredba nepoštena ili nije znao za nepoštenost predmetne ugovorne odredbe i s obzirom na to da do takvog stjecanja može doći tijekom izvršenja dugotrajnog ugovora, mogu pretjerano otežati ostvarivanje prava koja mu dodjeljuje Direktiva 93/13 ili Direktiva 2008/48 i zbog toga takva pravila povređuju načelo djelotvornosti. Zbog navedenog načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis kojim se propisuje da se na tužbu koju podnosi potrošač radi povrata neopravdano plaćenih iznosa na temelju nepoštenih odredaba u smislu Direktive 93/13 ili odredaba protivnih zahtjevima iz Direktive 2008/48 primjenjuje rok zastare koji počinje teći od dana kada je došlo do stjecanja bez osnove."

21. Obzirom na protumačeno načelo djelotvornosti kroz presudu Suda Europske unije broj C-485/19, uključujući i Objedinjeno pravno shvaćanje od 1. ožujka 2022., proizlazi zaključak da zastara nije nastupila za potraživanje mjesečnih iznosa dospjelih do 4. travnja 2007. (u iznosu od 111,53 kn).

22. Prema sada već ustaljenoj sudskoj praksi, a polazeći od Objedinjenog pravnog shvaćanja sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenog 1. ožujka 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva, vraćanju primljenog zbog ništetnosti odredbe ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina, u smislu odredbe čl. 225. ZOO. Protivno žalbenim navodima zastara počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke u predmetu zaštite kolektivnih prava, pokrenute podnošenjem kolektivne tužbe Udruge '' Potrošač '', pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, poslovnim brojem P-1401/12 od 4. travnja 2012., a koja je u odnosu na utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi počela je teći 13. lipnja 2014., a u odnosu na utvrđenje ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF počela je teći od 14. lipnja 2018. i po ni jednoj osnovi rok od pet godina nije protekao do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu, 6. lipnja 2019. Naime, podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu bila je prekinuta zastara, u smislu odredbe čl. 241. ZOO i rokovi zastare ponovno su počeli teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u tom predmetu.

23. Slijedom navedenog, u dijelu pod toč. I., II., III., IV., V. i VI. izreke, a s obzirom na neizvjestan uspjeh stranaka u postupku i u odnosu na odluku o troškovima postupka (toč. VII. u dosuđujućem dijelu te toč. VIII. izreke) presudu je valjalo ukinuti na temelju odredbe čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

24. U ponovnom suđenju sud prvog stupnja će izvesti predložene dokaze saslušanjem tužiteljice i svjedoka ČŠ na okolnost pojedinačnog pregovaranja o spornim odredbama odredbama te osporavanja izravne primjene utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom postupku za zaštitu prava i interesa potrošača, i nakon ocjene izvedenih dokaza, uvažavajući i iznesene žalbene prigovore tužiteljice i tuženika, donijeti novu i zakonitu odluku, kojom će se odlučiti i o cjelokupnim troškovima parničnog postupka (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Zagrebu 15. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović