Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-3110/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joka Umićević kao predsjednice vijeća, mr.sc. Iris Gović Ć kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, i Ines Kovačević kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Krešimir Mateković, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ISTARSKA KREDITNA BANKA Umag d.d., Ernesta Miloša 1, Umag, OIB: 65723536010, koju zastupa punomoćnik Siniša Baričević, odvjetnik u Rijeci, radi proglašenje ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj P-400/2022-34 od 23. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 15. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e
I Ukida se presuda Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj P-400/2022-34 od 23. veljače 2024. u točkama I. i IV. izreke te se tužba tužiteljice odbacuje.
II Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke presude Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj P-400/2022-34 od 23. veljače 2024.
III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.
IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Izreka prvostupanjske presude glasi:
“I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena temeljem Rješenja o ovrsi Općinskog suda u Puli pod poslovnim brojem Ovr-1280/2021 od 30. prosinca 2021. na iznos od 501.386,69 kn pokrenuta po prijedlogu tuženika ISTARSKA KREDITNA BANKA UMAG d.d. Ernesta Miloša 1, Umag, OIB 65723536010 protiv tužitelja ĆT, Pješćana uvala 2. ogr. br. 5A, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj].
II. Nalaže se tuženiku ISTARSKA KREDITNA BANKA UMAG d.d. Ernesta Miloša 1, Umag, OIB 65723536010 da tužitelju ĆT, [adresa]. ogr. br. 5A, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana donošenja presude Suda prvog stupnja, pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.".
II. Nalaže se tužiteljici ĆT, OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženiku ISTARSKA KREDITNA BANKA Umag d.d., OIB 65723536010, nadoknadi troškove parničnog postupka isplatom iznosa od 7.530,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. veljače 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Odbija se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog postupka.
IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u cijelosti.”
2. Protiv ove presude u dijelu pod točkom I., II. i IV. izreke žalbu je izjavila tužiteljica zbog svih žalbenih razloga i traži naknadu troška sastava žalbe.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu predlaže žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i traži naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaključkom prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem Ovr-1280/2021 od 13. svibnja 2022. upućena u roku od 15 dana od dana dostave istog pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene na temelju rješenja o ovrsi pod poslovnim brojem Ovr-1280/2021 od 30. prosinca 2021. na iznos 501.386,69 kuna zbog istaknutog prigovora iz članka 50. stavak 1. točka 7. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17 i 131/20, dalje: OZ).
Tužiteljica je zaključak zaprimila 19. svibnja 2022. te je sa sljedećim danom počeo teći, po njenom mišljenju, instruktivni rok od 15 dana određen za podnošenje ove tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
Tužiteljica svoje pravno shvaćanje o tome da je rok od 15 dana instruktivan temelji na presudi Županijskog suda u Varaždinu pod poslovnim brojem Gž- 475/2020-2 od 24. rujna 2020. u kojoj je navedeno "Budući da OZ kao lex specialis ne propisuje odbacivanja tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u slučaju kada je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i točaka 9. do 11. OZ-a, odnosno kada ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, rok od 15 dana iz čl. 52. st. 3. OZ-a je po ocijeni ovog suda instruktivan rok koji nema za posljedicu odbacivanje tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom (stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev-852/07 od 30. siječnja 2008.)".
5.1. Tužiteljica u ovoj pravnoj stvari zahtijeva da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi na nekretnini u vlasništvu tužiteljice i to k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], koje je doneseno na temelju Ugovora o kreditu [broj kredita] od 4. srpnja 2018. i Aneksa 1. Ugovora o kreditu broj 940001258-0 od 3. srpnja 2019., koji su Ugovor o Kreditu i Aneks I. prvotno sklopljeni između Istarske kreditne banke Umag d.d., ovdje tuženika kao kreditora i društva Emporio International d.o.o. Trakošćanska ulica 2, Zagreb, OIB: 10611084028 kao korisnika kredita te ĆT, ovdje tužiteljice, kao zalogodavatelja i društva Pharos d.o.o., OIB: 18215331472, kao solidarnog jamca za iznos glavnice 606.867,69 kn, koji iznos glavnice je osiguran založnim pravom pod poslovnim brojem Z-21056/2018 na nekretnini.
U trenutku sklapanja Ugovora o Kreditu i Aneksa I., tužiteljica je pristala jamčiti nekretninom u svojem vlasništvu za obveze Emporia koje su proizlazile temeljem Ugovora o Kreditu i Aneksa I. Međutim, nakon što je 10. prosinca 2019. u odnosu na poslovni udjel Emporia, kao korisnika kredita, sklopljen Ugovor o prijenosu poslovnih udjela i Ugovor o uređenju međusobnih prava i obveza, kojim Ugovorom je došlo do preuzimanja duga od strane novog dužnika, tužiteljica nije više pristala jamčiti nekretninom u svojem vlasništvu za obveze novog dužnika.
Naime, na temelju Ugovora 1 dotadašnji imatelj poslovnog udjela u Emporiu ĆTD prenijela je poslovne udjele u društvu Emporio na RT, Müllerstr. 7, München, Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj], a R se kao protučinidbu Ugovorom obvezao (i) podmiriti obveze društva Emporio, po računu br. 1-R1-44 od 11. studenog 2019. i to na dan kada bude upisan kao jedini član društva Emporio; (ii) preuzeti sva prava i obveze nastale u Emporiu, ali ne obveze veće od 200.000,00 EUR; (iii) isplatiti iznos kredita prema Aneksu 1. te brisati založno pravo u korist tuženika u roku od 2 mjeseca od dana potpisa Ugovora 2; (iv) da će društvo čiji je vlasnik RT BLEU HOMME d.o.o., Slavonska avenija 3, Zagreb, OIB: 73550495190 sklopiti Ugovor o radu na neodređeno vrijeme s Z.
Dakle, sklapanjem Ugovora 1 i Ugovora 2, sukladno članku 96. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) došlo do preuzimanja duga temeljem Ugovora o Kreditu, odnosno Aneksa I. od strane RT, koji se obvezao, ne samo podmiriti dugovanje prema tuženiku, već se obvezao brisati založno pravo upisano u korist tuženika na nekretnini.
Sukladno članku 99. stavku 1. ZOO-a u slučaju preuzimanja duga jamstva te zalozi koje su dale treće osobe prestaj,u ako jamci i zalogodavci ne pristaju odgovarati i za novog dužnika. Budući da je i samim Ugovorom 2 predviđena obveza brisanja založnog prava na nekretnini, razvidno je da ovdje tužiteljica nikada nije niti bi ikada pristala dati kao osiguranje nekretninu za tražbinu koju tuženik ima prema novom dužniku – RT.
Nadalje, činjenicu da je RT zaista preuzeo dug potvrđuje i to da je nakon sklapanja Ugovora 1 i Ugovora 2 u prostorijama tuženika održan sastanak na kojem su bili prisutni ZT kao prethodni imatelj poslovnog udjela Emporia kao dužnika tuženika te RT koji se obvezao na sebe preuzeti obvezu plaćanja temeljem Ugovora o Kreditu Aneksa I. te je tuženik kao vjerovnik dao suglasnost na preuzimanje duga od strane RT.
Osim toga, u prilog tome da je pristao na preuzimanje duga stoji i činjenica da je tuženik bez ograde primio uplate kojim se podmiruje potraživanje temeljem Ugovora o Kreditu i Aneksa I. od strane RT, a što se temeljem članka 96. stavak 3. ZOO-a smatra pristankom vjerovnika na preuzimanje duga.
Međutim, premda je RT preuzeo dugovanje i djelomično vršio pojedine uplate temeljem Ugovora o Kreditu i Aneksa I., a koje je tuženik primio, nije izvršio u cijelosti niti jednu obvezu koju je preuzeo Ugovorom 1 i Ugovorom 2, već je poduzeo sve kako bi sebi osigurao znatnu protupravnu imovinsku korist, zbog čega je Z već pokrenula te će pokrenuti i daljnje sudske postupke protiv Ž.
No, to ne umanjuje ni na koji način činjenicu da je sklapanjem Ugovora 2, RT na sebe preuzeo dvije obveze relevantne u ovoj pravnoj stvari. Stoga, tužiteljica ističe da je ovrha nedopuštena budući da tuženik nije ovlašten prema tužiteljici pokretati ovrhu na nekretnini jer je osiguranje založnim pravom prestalo trenutkom kada je nastupilo preuzimanja duga, a najkasnije kada je tuženik bez ograde primio uplatu na temelju Ugovora o Kreditu i Aneksa I. Slijedom toga, tužiteljica pobija rješenje o ovrsi, u skladu s člankom 50., stavak 1., točka 7. OZ-a, s obzirom da tuženik nije ovlašten zahtijevati ispunjenje tražbine ovrhom na nekretnini tužiteljice.
6. Među strankama ovog postupka nisu sporne sljedeće relevantne činjenice:
- da je u tijeku ovršni postupak u predmetu suda prvog stupnja poslovni broj Ovr-1280/2021 između ovdje tuženika kao ovrhovoditelja i ovdje tužiteljice kao ovršenice na nekretnini tužiteljice, a koja je ovrha određena na temelju Ugovora o kreditu u kojem je tužiteljica sudjelovala u svojstvu zalogodavatelja i kao zalog dala predmetnu nekretninu,
- da je u tom ovršnom postupku ovdje tužiteljica u svojstvu ovršenice predmetno rješenje o ovrsi pobijala žalbom navodeći da ovrhovoditelj (ovdje tuženik) nije ovlašten tražiti ovrhu protiv nje, uslijed čega je zaključkom suda ovdje tužiteljica upućena pokrenuti parnicu,
- da je ovu parnicu pokrenula podnijevši tužbu 9. lipnja 2022. nakon proteka roka od 15 dana određenog zaključkom ovršnog suda,
- da su predmetni Ugovor o kreditu od 4. srpnja 2018. kao i Aneks broj 1. toga Ugovora sklopili ovdje tuženik u svojstvu kreditora i društvo EMPORIO INTERNATIONAL d.o.o. u svojstvu korisnika kredita, a u sklapanju predmetnog ugovora sudjelovali su i ovdje tužiteljica kao zalogodavatelj te društvo PHAROS d.o.o. [adresa] kao solidarni jamac,
- da je Ugovor o kreditu i Aneks broj 1. u ime korisnika kredita EMPORIO INTERNATIONAL d.o.o. potpisala tadašnja zakonska zastupnica ĆTD,
- da je ovdje tužiteljica ĆT majka ĆTD,
- da je potom ĆTD sklopila ugovor sa RT kojim je svoje poslovne udjele u društvu EMPORIO INTERNATIONAL d.o.o. u cijelosti prenijela na njega,
- da je ĆTD sa RT istog dana 10. prosinca 2019. sklopila još i Ugovor o uređenju međusobnim prava i obveza.
7. Između stranaka je sporno je li tužbu tužiteljice trebalo odbaciti s obzirom da je podnesena nakon proteka roka za pokretanje parnice na koju je tužiteljica upućena zaključkom ovršnog suda. Potom je sporno je li tuženik kao ovrhovoditelj bio ovlašten pokrenuti ovrhu protiv ovdje tužiteljice kao ovršenice na založenoj nekretnini na temelju ovršnog Ugovora o kreditu i Aneksa istog, uzimajući u obzir tvrdnje tužiteljice da je založno pravo koje je bila dala prestalo uslijed preuzimanja duga po novom dužniku čiju tražbinu nije pristala osigurati. Nastavno na to, sporno je i je li tuženik kao vjerovnik na eventulano preuzimanje duga pristao.
8. Sud prvog stupnja navodi da pravni interes tužiteljice za vođenje ove parnice proizlazi iz zaključka poslovni broj Ovr-1280/21-11 od 13. svibnja 2022. kojim je tužiteljica kao ovršenica, povodom podnesene žalbe, upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom na temelju članka 52. stavka 3. OZ-a.
9. Prema članku 50. stavku 1. točki 7. OZ-a ovršenik može protiv rješenja o ovrsi izjaviti žalbu ističući kao žalbeni razlog da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno da nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika. U tom će slučaju sud prvoga stupnja, sukladno odredbi članka 52. stavka 3. OZ-a, ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, donijeti bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga zbog kojeg je izjavio žalbu.
10. Uvidom u spis prvg stupnja poslovni broj Ovr-1280/2021 utvrđeno je da je ovdje tuženik IKB Umag d.d. kao ovrhovoditelj podnio 24. studenog 2021. prijedlog za ovrhu protiv ovdje tužiteljice kao ovršenice na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisanoj u vlasništvu ovršenice na temelju Ugovora o kreditu od 4. srpnja 2018. i Aneksa broj 1 od 3. srpnja 2019., radi namirenja novčane tražbine po tim ugovorima ukupnog iznosa od 501.386,69 kuna. Prihvaćanjem predmetnog prijedloga za ovrhu doneseno je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-1280/2021 od 30. prosinca 2021. protiv kojeg je ovdje tužiteljica kao ovršenica podnijela žalbu. Ovdje tuženik je kao ovrhovoditelj osporio navode iz žalbe pa je tužiteljica kao ovršenica zaključkom od 13. svibnja 2022. upućena na pokretanje parnice te je rješenjem odbijen prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe. Predmetni zaključak tužiteljica je zaprimila 19. svibnja 2022. Potom je tuženik u spis dostavio rješenje Županijskog suda u Vukovaru posl.br. Gž Ovr-293/2022 od 24. siječnja 2023. kojim je potvrđeno predmetno rješenje o ovrsi (izuzev iz razloga zbog kojih je ovršenica upućena u parnicu).
11. Nije sporno da je tužiteljica tužbu u ovom predmetu podnijela nakon isteka roka od 15 dana u kojem je roku zaključkom suda upućena pokrenuti parnicu. Međutim, sud prvog stupnja smatra da, sukladno navodima tužiteljice, predmetni rok nije prekluzivne naravi jer zakonskim odredbama nije propisana posljedica (odbacivanje tužbe) u slučaju nepodnošenja tužbe u roku određenom odlukom ovršnog suda.
12. Ovo pravno shvaćanje suda prvog stupnja je pogešno.
Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Rev-477/2021 od 17. listopada 2023. zauzeo je pravno shvaćanje da nije riječ o instruktivnom već o prekluzivnom roku.
Relevantni dio obrazloženja navedene revizijske odluke glasi:
„3. Rješenjem ovog suda broj Revd-122/20-2 od 25. studenoga 2020. dopuštena je tužitelju revizija protiv drugostupanjskog rješenja zbog pravnog pitanja koje glasi:
"Je li rok od 15 dana za pokretanje parnice propisan odredbom članka 52. stavak 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13 i 93/14) prekluzivne ili instruktivne naravi?"
4. Protiv drugostupanjskog rješenja tužitelj je zbog prethodno naznačenog pitanja podnio reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se nižestupanjska rješenja ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na meritorno odlučivanje.
5. U odgovoru na reviziju tuženik osporava istaknute navode tužitelja, s prijedlogom da se revizija odbije kao neosnovana.
6. Revizija je neosnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.
8. Nižestupanjski sudovi su, pozivom na odredbu čl. 282. st. 1. ZPP-a, odbacili tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, utvrdivši da je tužba podnesena protekom roka iz čl. 52. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 - dalje: OZ). Prema stajalištu nižestupanjskih sudova, rok u kojem je tužitelj bio ovlašten podnijeti tužbu prema odredbi čl. 52. st. 3. OZ-a je prekluzivan.
9. Odredbom čl. 52. st. 3. OZ-a propisano je da će sud u povodu žalbe ovršenika koja je izjavljena zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7. i 9. - 11. OZ-a u slučaju spora između stranaka o kojem ovršni sud ne može odlučiti po odredbama OZ-a (čl. 52. st. 4.), donijeti posebno rješenje kojim će ovršenika uputiti da u roku od 15 dana od pravomoćnosti toga rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Prema odredbi čl. 21. st. 1. OZ-a u ovršnom postupku na odgovarajući se način primjenjuju odredbe parničnog postupka, ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Kako odredbama OZ-a nisu regulirane pravne posljedice propuštanja roka za podnošenje tužbe iz čl. 52. st. 3. OZ-a, dolazi do primjene odredba čl. 282. st. 1. ZPP-a, kojom je propisano da će se tužba odbaciti ako se utvrdi da je podnesena nepravodobno i posebnim propisima je određen rok za njezino podnošenje. Naime, za pokretanje parnice u povodu žalbe uređene odredbom čl. 52. OZ-a, kao i žalbe koju uređuje odredba čl. 55. OZ-a, predviđen je isti rok od petnaest dana. Taj rok je prekluzivan, što znači da dovodi do gubitka prava na traženje parnične pravne zaštite (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U-III/186/20 od 18. svibnja 2022., kao i ovaj sud u odluci broj Rev-386/17-2 od 3. svibnja 2017., na koju se u svojoj odluci referira i Ustavni sud Republike Hrvatske).
10. Slijedom navedenog, budući da je shvaćanje drugostupanjskog suda o postavljenom pitanju podudarno sa shvaćanjem ovog suda koje je izraženo u navedenim odlukama, valjalo je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a, odbiti reviziju tužitelja i odlučiti kao u izreci.”
13. Dakle, rok za pokretanje parnice je prekluzivni rok pa je tužbu tužiteljice sud prvog stupnja trebao odbaciti.
Umjesto toga, sud prvog stupnja odlučivao o osnovanosti tužbenog zahtjeva te isti odbio.
U takvim okolnostima, ovaj sud je kao drugostupanjski primjenom čl. 369. st. 2. ZPP-a prvostupanjsku presudu u dijelu odluke o glavnoj stvari ukinuo i tužbu odbacio.
14. S druge strane, pravilna je odluka o troškovima postupka jer tužiteljica nije uspjela u ovom sporu pa je tuženiku dužna naknaditi troškove postupka dok njoj ne pripada parvo na naknadu troškova postupka.
15. Zbog navedenoga je primjenom čl. 380. t. 2. ZPP-a prvostupanjska presuda potvrđena u točkama II i IV izreke.
16. Primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe odbijen je kao neosnovan jer tužiteljica nije uspjela sa žalbom, a primjenom čl. 155. ZPP-a odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu jer taj trošak nije bio potreban za vođenje spora.
U Zagrebu 15. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Sanja Joka Umićević