REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-680/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Timon Sakoman, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Agencije za podršku informacijskim sustavima i informacijskim tehnologijama d.o.o. Zagreb, Paljetkova 18, OIB 02994650199, kojeg zastupa punomoćnica Željka Slanina Fabijanić, odvjetnica u Rijeci, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-260/2022-4 od 17. svibnja 2023. kojom je djelomično preinačena i djelomično potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2999/2018 od 23. studenog 2021., u sjednici održanoj 15. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se točka II. izreke presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-260/2022-4 od 17. svibnja 2023. te se predmet u tom dijelu vraća tom drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.313.345,26 kn/174.310,87€ s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na pojedinačne iznose teku od dospijeća do isplate. U točki II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 208.550,00 kn/27.679,34€ zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Drugostupanjski je sud preinačio prvostupanjsku presudu i odlučio:

„I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2999/18 od 23. studenog 2021. u dijelu točke I. izreke u kojoj je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 125.499,19 EUR / 945.573,69 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 25.160,87 EUR / 189.574,59 kn od 2. lipnja 2014.,

- 24.719,88 EUR / 186.251,99 kn od 2. lipnja 2015.,

- 23.336,55 EUR / 175.829,27 kn i od 2. lipnja 2016.,

- 52.281,88 EUR / 393.917,84 kn od 2. lipnja 2017., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od osam dana i u dijelu točke II. izreke u kojoj je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 15.248,52 EUR / 114.890,00 kn, sa zateznom kamatom od 23. studenog 2021. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2999/18 od 23. studenog 2021. u točki I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 48.811,67 EUR / 367.771,57 kn i u dijelu točke II. izreke u kojoj je naloženo tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 12.430 EUR / 93.660,00 kn i sudi:

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 48.811,67 EUR / 367.771,57 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose od

- 16.773,91 EUR / 126.383,06 kn od 2. lipnja 2014.,

- 16.479,92 EUR / 124.167,99 kn od 2. lipnja 2015.,

- 15.557,84 EUR / 117.220,52 kn i od 2. lipnja 2016., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 12.430 EUR / 93.660,00 kn sa zateznom kamatom od 23. studenog 2021. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-1732/2024-4 od 19. veljače 2025. protiv točke II. izreke presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 260/2022-4 od 17. svibnja 2023. tužitelju dopustio reviziju u odnosu na sljedeća pitanja:

„1. Jesu li drugostupanjski sudovi prilikom donošenja odluke o žalbi, primjenom čl. 373. st. 1. ZPP-a ili čl. 373a ZPP-a odnosno prilikom donošenja odluke o preinaci prvostupanjske odluke kojom je usvojen tužbeni zahtjev na način da se tužbeni zahtjev odbije zbog toga što smatraju da odlučne pravno relevantne činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev, protivno ocjeni prvostupanjskih sudova, primjenom pravila o teretu dokazivanja nisu utvrđene, na to, temeljem čl. 221.a i čl. 8. ZPP-a, ovlašteni i onda kad tijekom prvostupanjskog postupka nisu provedeni svi dokazi predloženi radi utvrđenja tih odlučnih činjenica?

2. Jesu li sudovi prilikom donošenja odluke o trošku i utvrđenju omjera uspjeha stranaka primjenom čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku, ovlašteni cijeniti uspjeh stranaka isključivo u kvantitativnom smislu odnosno prema uspjehu u visini ili su u svakom slučaju dužni uzeti u obzir i uspjeh stranaka u dokazivanju osnove zahtjeva (kvalitativni dio)?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 80/22 - dalje: ZPP) u odnosu na naznačena pitanja. Predlaže da ovaj sud prihvati podnesenu reviziju i preinači drugostupanjsku presudu na način da prihvati zahtjev tužitelja, podredno da ukine drugostupanjsku odluku u pobijanom dijelu i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija je osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog koje je dopuštena.

8. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev tužitelja za isplatu s osnove stimulativne nagrade za 2013., 2014., 2015. i posebne stimulativne nagrade sukladno odredbama Ugovora o međusobnim pravima i obvezama člana Uprave i Društva sklopljenog 15. ožujka 2013.

9. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da su tužitelj i tuženik 15. ožujka 2013. sklopili ugovor o međusobnim pravima o obvezama člana Uprave i Društva (dalje: Ugovor) koja prava su prvenstveno uređena Društvenim ugovorom i Zakonom o trgovačkim društvima,

- da je čl. 1. Ugovora utvrđeno je da je FČ Odlukom Nadzornog odbora od 23. srpnja 2012. imenovan za člana uprave Društva na mandat od četiri godine i to od 24. srpnja 2012. do 24. srpnja 2016. Ugovor je sklopljen na određeno vrijeme i to za vrijeme trajanja mandata člana uprave, a može prestati i ranije u slučajevima određenim Ugovorom,

- da je FČ **.**.2016. podnio ostavku na funkciju predsjednika uprave,

- da je čl. 7. Ugovora ugovoreno da član uprave ima sukladno Odluci Vlade o izmjeni i dopunama odluke o utvrđivanju plaća i drugih primanja člana i članova uprava trgovačkih društava, Klasa: 120-02/12-01/01, Ur.broj: 50301020-123 od 19. travnja 2012. („Narodne novine“, broj 46/12) pravo na godišnju nagradu - varijabilni dio plaće (stimulativnu nagradu) u iznosu od 70% od godišnje bruto plaće ovisno o uspješnosti poslovanja Društva,

- da tužitelj pored stimulativne nagrade ima pravo i na posebnu stimulativnu nagradu (jednokratna posebna stimulativna nagrada) za ostvarivanje višegodišnjeg plana (tri ili više godina) poslovanja s dobiti Društva u iznosu od 25% od umnoška mjesečne bruto plaće i ugovorenog razdoblja u mjesecima,

- da je kriterije za isplatu stimulativne nagrade i posebne stimulativne nagrade utvrdio Nadzorni odbor i kriteriji su sastavni dio Ugovora i primjenjuju se tijekom cijelog trajanja Ugovora, da Odluku o vrednovanju kriterija Nadzorni odbor mora donijeti najkasnije do 1. lipnja tekuće godine,

- da su kriteriji za isplatu stimulativne nagrade i posebne stimulativne nagrade određeni na način da poslovanje tuženika mora biti s planiranom dobiti, treba postojati realizacija strateških projekata i treba doći do povećanja broja klijenata u odnosu na prethodnu godinu,

- da je nakon toga, Odlukom Vlade Republike Hrvatske od 19. travnja 2012. („Narodne novine“, broj 46/12) određeno da nadzorni odbor može ugovoriti za upravu stimulativnu nagradu za rad za rezultate poslovanja u 2012. godine te je sukladno istoj, tužitelju isplaćena stimulativna nagrada za rad za 2012. godinu u iznosu od 44.718,52 kn, a koja činjenica nije sporna u postupku,

- da je novom Odlukom Vlade Republike Hrvatske od 21. veljače 2013. određeno da se ista pravila imaju primijeniti i na 2013. godinu u odnosu na isplate plaća i drugih primanja upravama trgovačkih društava u pretežnom vlasništvu Republike Hrvatske,

- da je kasnijom Odlukom Vlade Republike Hrvatske od 21. veljače 2014. određeno da nadzorni odbor može ugovoriti isplatu godišnje nagrade upravi za rezultate poslovanja u 2013. godini,

- da je na 29. sjednici Nadzornog odbora održanoj 30. lipnja 2014., pod točkom 8. dnevnog reda Nadzorni odbor prihvatio jednoglasno realizaciju plana poslovanja za 2013. godinu te je pod točkom 9. jednoglasno prihvaćeno revidirano godišnje izvješće za 2013. s izvještajem neovisnih revizora,

- da je na 32. sjednici Nadzornog odbora održanoj 12. lipnja 2015., pod točkom 3. dnevnog reda Nadzorni odbor prihvatio jednoglasno realizaciju plana poslovanja za 2014., ujedno je pod točkom 2. jednoglasno prihvaćeno revidirano godišnje izvješće za 2014. s izvještajem neovisnih revizora,

- da je na 35. sjednici Nadzornog odbora održanoj 27. lipnja 2016., pod točkom 4. dnevnog reda Nadzorni odbor prihvatio jednoglasno realizaciju plana poslovanja za 2015. i pod točkom 3. sa četiri glasa za i jednim suzdržanim prihvaćeno revidirano godišnje izvješće za 2015. s izvještajem neovisnih revizora,

- da je provedeno vještačenje po vještaku financijske struke Tamari Miljuš sa zadatkom utvrditi visinu stimulativne nagrade i posebne stimulativne nagrade i ispunjenje uvjeta iz čl. 7. st. 4. navedenog Ugovora za navedeno razdoblje,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da stimulativna nagrada tužitelja za razdoblje za 2013. iznosi 315.957,65 kn, za 2014. iznosi 310.419,98 kn i za 2015. iznosi 293.049,79 kn, a da jednokratna posebna stimulativna nagrada iznosi 393.917,84 kn.

10. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti, zaključio je da je tužitelj ispunio prema tuženiku obveze preuzete iz Ugovora o međusobnim pravima i obvezama predsjednika Uprave i Društva, a da tuženik nije ispunio svoje obveze prema tužitelju preuzete u navedenom ugovoru, te je sukladno čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO), prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu u cijelosti.

11.1. Drugostupanjski sud je ocijenio da su ispunjeni kriteriji za isplatu stimulativne nagrade za iznos dobiti u visini ili iznad dobiti predviđene planom i povećanjem broja klijenata u odnosu na prethodnu godinu za 2013., 2014., 2015. u iznosu od 125.499,20€ i u tom dijelu je potvrdio prvostupanjsku presudu.

11.2. Međutim, drugostupanjski sud je na temelju ovlaštenja iz čl. 373.a ZPP-a djelomično preinačio pobijanu presudu jer je ocijenio da tužitelj nije dokazao da su tijekom predmetnih godina realizirani strateški projekti, što posljedično znači da je nemoguće utvrditi ispunjenje kriterija za isplatu (posebne) stimulativne nagrade u tom dijelu. Ocijenio je da tužitelj, na kojem je bio teret dokaza nije predložio odgovarajuće dokazne prijedloge, odnosno nije dokazao koji su to strateški projekti realizirani u razdoblju od 2013. do 2015. Stoga je primjenom pravila o teretu dokazivanja sukladno čl. 221.a ZPP i čl. 219. ZPP ocijenio da je u odnosu na dosuđeni iznos za strateške projekte trebalo preinačiti prvostupanjsku odluku i odbiti kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 48.811,67€.

12.1. Ovaj sud ne može prihvatiti ovakvu, pogrešnu, primjenu procesnih odredbi ZPP- a koja je dovela do bitnih povreda odredaba parničnog postupka koje su bile od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

12.2. Treba napomenuti da drugostupanjski sud nije uzeo u obzir da je tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka predložio dokaze (saslušanje svjedoka, nalaganje tuženiku da dostavi dokumentaciju iz koje proizlaze podaci o realiziranim strateškim projektima), koje dokaze prvostupanjski sud nije smatrao shodnim provesti jer je zaključio da su usvojena izvješća o ostvarenim planovima poslovanja dovoljan dokaz na okolnost da su ostvareni strateški projekti.

13. Odgovor na prvo naznačeno pitanje glasi:

Drugostupanjski sud nema ovlaštenje prvostupanjskog suda da, u nemogućnosti da se neka činjenica s dovoljnom sigurnošću utvrdi, o postojanju te činjenice odluči primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP). Naime, odredbe čl. 373.a ZPP, kao niti odredba čl. 373. ZPP ne daju drugostupanjskom sudu ovlaštenje, kada preinačuje prvostupanjsku presudu, da primijeni odredbu čl. 221.a ZPP odnosno pravilo o teretu dokazivanja na štetu stranke u situaciji kada prvostupanjski sud nije izveo dokaze koje je predložila ta stranka, a na temelju kojih bi se mogle utvrditi činjenice koje su prema stavu drugostupanjskog suda ključne za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva (tako i u Rev-1174/2021 od 12. listopada 2022., Revr-1076/2015 od 5. travnja 2016., Rev-814/2018. od 21. travnja 2020.).

14. Drugostupanjski sud, odlučujući o troškovima postupka nije vodio računa o uspjehu tužitelja u kvalitativnom smislu odnosno nije pravilno primijenio odredbu čl. 154. st. 2. ZPP i odgovor na drugo naznačeno pitanje glasi:

Sud pogrešno primjenjuje odredbu čl. 154. st. 2. ZPP ako prilikom donošenja odluke o parničnom trošku ne vodi računa o osnovi tužbenog zahtjeva, već sam o visini odbijenog odnosno prihvaćenog tužbenog zahtjeva te ako omjer uspjeha u parnici ne ocijeni prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Sud, kod djelomičnog uspjeha stranka u sporu, mora ocijeniti ne samo kvantitativno uspjeh u sporu s obzirom na visinu prihvaćenog odnosno odbijenog tužbenog zahtjeva već i kvalitativno uspjeh u sporu s obzirom na osnovu tužbenog zahtjeva (Rev-181/2024 od 5. ožujka 2024., Rev-24/2023 od 28. ožujka 2023.).

15. Slijedom iznesenog, a s obzirom da drugostupanjski sud nije postupio u smislu shvaćanja istaknutog u točki 13. u obrazloženju ove odluke, čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 221.a, čl. 8. i čl. 373.a ZPP zbog čega je valjalo djelomično ukinuti drugostupanjsku presudu sukladno odredbi čl. 391. st. 7. ZPP (kao u točki I. izreke ove odluke).

16. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu (čl. 164. st. 4. i čl. 166. st. 3. ZPP), a suđeno je protivno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka i u ponovljenom suđenju drugostupanjski sud treba, kada odlučuje o troškovima postupka (u slučaju djelomičnog uspjeha stranaka u parnici) postupiti sukladno shvaćanju iznesenom u točki 14. obrazloženja ove odluke.

17. Slijedom iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP prihvatiti reviziju tužitelja, djelomično ukinuti pobijanu presudu i predmet, u tom dijelu, vratiti sudu drugog stupnja na ponovno suđenje kako je odlučeno u točki I. izreke ove odluke.

18. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

19. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22 i 88/22 - dalje: Zakon o uvođenju eura) nužno je prilagoditi sudske odluke vezano uz uvođenje eura kao službene valute (čl. 43. i čl. 48. Zakona o uvođenju eura) uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450, preračunati u eure sukladno općim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz odredbe čl. 14. Zakona o uvođenju eura.

Zagreb, 15. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Marina Paulić