REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-546/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i mr. sc. Igora Periše, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, Građansko-upravni odjel, protiv tuženice OSN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Marko Bebek, odvjetnik u Sisku, radi ispravka zemljišnoknjižnog upisa, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž Zk-671/2021-2 od 6. travnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Glini poslovni broj P-355/2020-11 od 3. rujna 2021., u sjednici održanoj 15. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„I. Ispravlja se zemljišnoknjižno stanje nastalo na osnovu rješenja Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Glini, Zemljišnoknjižnim odjelom Gvozd, broj: Z- 7110/2020 od 01. rujna 2020. donesenog u pojedinačnom ispravnom postupku na način da se na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak stanište površine 13272 m2, k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak stanište površine 12229 m2, k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak stanište 8470 m2, k. č. br. [katastarska čestica] jošik površine 11622 m2, k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak podkućnica površine 2356 m2, a sve upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uspostavlja zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe rješenja Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Glini, Zemljišnoknjižnog odjela Gvozd, broj: Z-7110/2020 od 01. rujna 2020., te određuje uknjižba brisanja prava vlasništva tuženice OSN, OIB: [osobni identifikacijski broj], uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva za korist Republike Hrvatske na k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak stanište površine 13272 m2, k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak stanište površine 12229 m2, k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak stanište 8470 m2, k. č. br. [katastarska čestica] jošik površine 11622 m2, k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak podkućnica površine 2356 m2, a sve upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u cijelosti.

II Nalaže se tuženici OSN, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici Republici Hrvatskoj naknadi parnični trošak u iznosu od 1.125,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

III Nalaže se tužiteljici Republici Hrvatskoj da tuženici OSN naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 3. rujna 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.".

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska odluka. Odbijeni su zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-3190/2022-2 od 21. ožujka 2023. tužiteljici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž Zk-671/2021-2 od 6. travnja 2021. u odnosu na sljedeće pitanje:

"Imajući u vidu pravne stavove izražene u odlukama Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske broj 35298/04, Radomilja i drugi protiv Hrvatske broj 37685/10, Jakeljić protiv Hrvatske broj 22768/12 te odluku Velikog vijeća u predmetu Radomilja i dr. protiv Hrvatske (zahtjevi broj 37685/10 i 22768/12 od 20. ožujka 2018.), je li moguće stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile vlasništvo zemljišne zajednice?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužiteljica je protiv navedene presude podnijela reviziju u odnosu na naznačeno pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena. Predložila je da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu odluku, a podredno ukine nižestupanjske odluke i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na reviziju tuženik je predložio odbiti istu kao neosnovanu.

6. Revizija nije osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se ispravi zemljišnoknjižno stanje nastalo na osnovu rješenja prvostupanjskog suda broj Z-7110/2020 od 1. rujna 2020. na nekretnini pobliže opisanoj u izreci prvostupanjske presude i da se uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe navedenog rješenja, tako da se briše pravo vlasništva na tim nekretninama s imena tuženice uz istovremeni upis tih nekretnina na ime tužiteljice.

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da se nekretnine koje su predmet spora u katastarskoj evidenciji od 1960. vode upisane kao posjed nekoliko prednika tuženice,

- da je tužiteljica u zemljišnoknjižnom predmetu prvostupanjskog suda koji se vodio pod brojem Z-796/07 podnijela prijedlog radi uknjižbe prava vlasništva na predmetnim nekretninama te je rješenjem tog suda od 3. travnja 2009. dopušten besteretni otpis navedenih nekretnina upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te su iste prenesene u novi z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za korist Republike Hrvatske,

- da su prije tog upisa predmetne nekretnine bile upisane kao vlasništvo "Zemljišne zajednice mjesta Podgorje",

- da je ovdje tuženica u zemljišnoknjižnom predmetu tog suda koji se vodio pod poslovnim brojem Z-7110/20 pokrenula pojedinačni zemljišnoknjižni ispravni postupak u kojem je prvostupanjski sud rješenjem od 1. rujna 2020. njezinom prijedlogu udovoljio te je određeno brisanje uknjižbe prava vlasništva na tim nekretninama na ime Republike Hrvatske i određena je uknjižba prava vlasništva za korist ovdje tuženice,

- da tuženica predmetne nekretnine drži u posjedu nakon što je iste naslijedila iza smrti svoje bake OS, umrle 2020. u 93. godini,

- da su, predmetne nekretnine, za svojih života obrađivali njezin djed TS, potom njezin otac O, da tuženici i njezinim prednicima nitko nije osporavao pravo na posjed navedenih nekretnina te da se, uključujući posjed njezinih prednika, tuženica nalazi u posjedu nekretnina više od 80 godina prije podnošenja predmetne tužbe.

10. Nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev za utvrđenje pogrešnog upisa na predmetnim nekretninama i uknjižbu prava vlasništva za korist tužiteljice jer su utvrdili da je posjed tuženice zakonit, istinit i pošten. Sud je u pobijanoj presudi zaključio da je stupanjem na snagu Zakona o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica i krajiških imovnih općina općenarodnom imovinom ("Narodne novine", broj 36/47) 15. travnja 1947., sukladno odredbi čl. 1. tog Zakona, imovina zemljišnih zajednica po sili zakona postaje općenarodna imovina. Tuženica je u ovom parničnom postupku u smislu čl. 219. st. 1. ZPP dokazala da su njezini prednici predmetne nekretnine, koje su od 15. travnja 1947. imale pravni status općenarodne imovine, dakle imovine u društvenom vlasništvu (a ne imovine zemljišnih zajednica) držali najkasnije od tada u samostalnom, neprekidnom i poštenom posjedu, i to sve do 17. studenog 1999., kada su se prema odredbama čl. 159. st. 1., čl. 18. st. 1. i čl. 160. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 - Odluka USRH, 22/00 - odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 - pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta - dalje: ZVDSP), u skladu s pravnim shvaćanjem Europskog suda za ljudska prava stekle pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti. Nižestupanjski su sudovi, s obzirom da se u smislu čl. 18. st. 5. ZVDSP poštenje posjeda pretpostavlja, zaključili da je tužiteljica bila dužna dokazati nepoštenje posjeda prednice tuženice, sada pokojne OS, kao nasljednice pokojnog TS, u trenutku nasljeđivanja predmetnih nekretnina odnosno tuženice kao njezine nasljednice, u smislu odredbe čl. 160. st. 3. ZVDSP. Naime, prema toj zakonskoj odredbi nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati. Tužiteljica, međutim, svoju tvrdnju da se u konkretnom slučaju radi o nepoštenom posjedu nije dokazala.

11. Naznačeno pitanje se odnosi na nekretnine koje su bile upisane kao pravo vlasništva zemljišne zajednice i tu treba dodatno objasniti da su Zakonom o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina općenarodnom imovinom ("Narodne novine", broj 36/47, 51/58 i 13/87) prestale postojati zemljišne zajednice te je imovina zemljišnih zajednica postala općenarodna imovina, odnosno društveno vlasništvo. Stoga, od 19. travnja 1947., kada je navedeni Zakon stupio na snagu, nije bilo zapreke da se dosjedanjem stječe vlasništvo na nekretninama koje su nekada bile u vlasništvu zemljišnih zajednica, a imovina kojih je stupanjem na snagu citiranog Zakona postala društveno vlasništvo, što je ujedno odgovor na naznačeno pitanje (tako i u Rev-1355/2021-2 od 17. prosinca 2024., Rev- 82/2024-2 od 21. siječnja 2025.). Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama na kojima je bilo upisano pravo vlasništva za korist Republike Hrvatske, samostalni posjednik nekretnine može steći pravo vlasništva ako je kao samostalni posjednik nekretnine, čiji je posjed bio zakonit, istinit i pošten, te je istu samostalno posjedovao protekom 20 godina ili ako je njegov posjed bio barem pošten kada je nekretninu samostalno posjedovao protekom 40 godina (čl. 159. st. 4. i čl. 160. ZVDSP). Ovaj sud je u nizu svojih odluka izrazio shvaćanje da kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVSDP (odluke Rev-1480/2016 od 5. studenog 2019., Rev-2771/2023 od 13. kolovoza 2013., Rev-2771/2013. i druge) koje shvaćanje je doneseno sukladno shvaćanju izraženom u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske, Gashi protiv Hrvatske).

12. U ovom sporu odlučno je da je tuženica osobno i putem svojih prednika bila u poštenom posjedu predmetnih nekretnina više od četrdeset godina, a koje su nekretnine od 1947. imale pravni status općenarodne imovine, dakle imovine u društvenom vlasništvu (a ne imovine zemljišnih zajednica) te su iste držali najkasnije od tada u samostalnom, neprekidnom i poštenom posjedu, a savjesnost posjeda nije ni osporavana.

13. Stoga uz utvrđenje da su tuženica i njezini prednici konkretne nekretnine stekli posjedovanjem kroz propisano vrijeme, da je posjed tuženice i njezinih prednika zakonit, istinit i pošten, pravilno su nižestupanjski sudovi odlučili kada su odbili tužbeni zahtjev.

14. S obzirom da shvaćanje drugostupanjskog suda ne odstupa od shvaćanja revizijskog suda, valjalo je na temelju odredbe članka 391. st. 6. ZPP-a reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.

15. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 15. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Marina Paulić