Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3486/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HK OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Toni Primorac, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Primorac i Primorac u Rijeci, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. OIB:92963223473 iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, koju zastupa punomoćnica Margita Kiš Kapetanović, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Porobija i Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10320/2023-78 od 24. svibnja 2024., ispravljene rješenjima istog suda poslovni broj P-10320/2023-82 od 21. veljače 2025. i poslovni broj P-10320/2023-85 od 28. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 15. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10320/2023-78 od 24. svibnja 2024., ispravljena rješenjima istog suda poslovni broj P-10320/2023-82 od 21. veljače 2025. i poslovni broj P-10320/2023-85 od 28. travnja 2025. u pobijanom dijelu iz stavka I, II, III i V izreke.

II Odbija se zahtjev tužene za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. P-10320/2023-78 od 24. svibnja 2024. ispravljenom rješenjima istog suda posl. br. P-10320/2023-82 od 21. veljače 2025. i posl. br. P-10320/2023-85 od 28. travnja 2025. utvrđen je ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe čl. 2. st. 1. Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3206499475 od 27. travnja 2006., solemniziranog kod Javnog bilježnika Pere Džankića iz Zagreba 22. svibnja 2006. pod brojem OU – 272/2006, koji glasi: "…koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d….", kao u stavku I izreke te presude.

1.2. U stavku II izreke prvostupanjske presude utvrđena je ništetnom i bez pravnog učinka odredba čl. 7. st. 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3206499475 od 27. travnja 2006., solemniziran kod javnog bilježnika Pere Džankića iz Zagreba 22. svibnja 2006. pod brojem OU – 272/2006, koji glasi: "Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Kreditor će obavijestiti Korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja Kreditora."

1.3. Tuženiku je naloženo da isplati tužiteljici iznos od 3.847,36 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose sa početkom tijeka od svakog 16.-tog u mjesecu od studenog 2007. do srpnja 2015. pa do isplate, kao u stavku III izreke presude suda prvog stupnja.

1.4. U stavku IV izreke prvostupanjske presude odbijen je dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.209,52 eura sa traženim zateznim kamatama.

1.5. U stavku V izreke prvostupanjske presude tuženiku je naloženo da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 2.859,08 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. svibnja 2024. do isplate.

2. Protiv navedene presude suda prvog stupnja žali se tuženik, koji istu presudu žalbom osporava u dijelu iz stavka I, II, III i V izreke zbog svih žalbenih razloga, sa prijedlogom da ovaj sud preinači prvostupanjsku presudu i odbije zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnih troška tuženoj sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. studenog 2022. do isplate i uz naknadu troška sastava žalbe sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja drugostupanjske odluke do isplate a podredno da ju ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na daljnje postupanje s odgovarajućim uputama.

3. Žalba je neosnovana.

4. Za razliku od žalbenih navoda, u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati. Ujedno se u prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

5.1. Nakon što je sud prvog stupnja pravomoćnim rješenjem posl. br. P-10320/2023- 85 od 28. travnja 2025. ispravio očitu grešku pri pisanju poslovnog broja predmeta spisa suda prvog stupnja, bespredmetno je žalbeno ukazivanje na to da poslovni broj predmeta nije točno naveden. Isto tako je bespredmetno žalbeno osporavanje pravilnosti odluke o kamatnoj stopi iz stavka V izreke prvostupanjske presude nakon ispravka izvršenog pravomoćnim prvostupanjskim rješenjem posl. br. P-10320/2023- 82 od 21. veljače 2025.

5.2. Posljedica toga što je iznos od 3.847,33 eura koji predstavlja zbroj pojedinačnih iznosa iz stavka III izreke prvostupanjske presude manji od ukupno dosuđenog iznosa od 3.847,36 eura u tom stavku bila bi u tome da na razliku od 0,03 eura neće teći zakonske zatezne kamate tako da se ne radi o povredi iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP i tuženik navedenom žalbenom tvrdnjom ne može dovesti u dvojbu zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude.

5.3. Nema mjesta žalbenom pozivanju na relativno bitnu povredu odredba postupka iz čl. 109. u vezi čl. 201. ZPP jer se, za razliku od ponovljenog neosnovanog prigovora tuženika, založni dužnik i tužiteljica ne nalaze u položaju nužnih suparničara. U parnici radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora stranke predmetnog ugovora o namjenskom kreditu nemaju svojstvo nužnih suparničara tako da nije počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 109. i čl. 201. ZPP, kako se prigovara u žalbi tuženika. Stoga činjenica, da tužbom nije obuhvaćen založni dužnik ne utječe na valjanost postavljenog zahtjeva ni na odluku o istom.

5.4. Kada u žalbi upire na navodnu bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. i čl. 502.c ZPP s tvrdnjama kako je prvostupanjski sud prilikom ocjenjivanja izvedenih dokaza vodio računa isključivo i samo o dokazima koji idu u prilog tužbenog zahtjeva a nije vodio računa o rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka ni o prigovorima tuženika, tuženik ističe žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP međutim ni taj žalbeni razlog nije ostvaren jer je sud prvog stupnja raspravio sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene a u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. U postupku je utvrđeno da su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor dana 27. travnja 2006. zaključili ugovor o namjenskom kreditu br. 3206499475 u iznosu od 108.000,00 eura sa svrhom kupnje nekretnine i s rokom otplate od 17 godina, uz kamatnu stopu od 5,50% godišnje, koja je promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta a na temelju Odluke o kamatnim stopama tuženika. Prvostupanjski je sud utvrdio ništetnost odredbi čl. 2. st. 1. i čl. 7. st. 2. istog ugovora o jednostrano promjenjivim kamatnim stopama i naložio isplatu stečenog bez osnove pravilno primjenjujući mjerodavno materijalno pravo iz čl. 87. st. 1. u vezi čl. 81. st. 1., 2. i 4. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03, dalje: ZZP/03) u vezi čl. 3., čl. 4. i čl. 12. te čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, dalje: ZOO) na temelju utemeljenog zaključka da se o tim unaprijed sastavljenim odredbama nije pojedinačno pregovaralo jer tuženik ne tvrdi niti dokazuje suprotno a one, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača.

7. Nije osnovano tuženikovo žalbeno osporavanje tužiteljičinog svojstva potrošača i posljedična primjena ZZP/03, koje je prvostupanjski sud utvrdio pravilnom ocjenom sadržaja Ugovora o kreditu i iskaza tužiteljice sa ročišta od 10. ožujka 2021. i o tome da prihvatljive razloge kao u točki 6. obrazloženja prvostupanjske odluke. Time je tužiteljica iznijela svoj teret dokaza svojstva potrošača u smislu čl. 3. ZZP/03 dok tuženik koji je to osporavao nije dokazao da tužiteljica taj status nema a na njemu je prema zaključku sa sjednice predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 23. studenog 2023. (Su IV-56/2023) bio teret dokaza. Stoga je neosnovano tuženikovo žalbeno osporavanje pravilno utvrđenog tužiteljičinog svojstva potrošača.

8.1. Prvostupanjski je sud dao razloge za zaključak o ostvarenju pretpostavki ništenosti čl. 2. st. 1. i čl. 7. st. 2. predmetnog ugovora o kreditu propisanih odredbama čl. 81. st. 1. ZZP/03, pri čemu utvrđenje odlučnih činjenica uzrokovanja značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača od strane tuženika suprotno načelu savjesnosti i poštenja nije temeljio jedino i samo na primjeni čl. 502.c ZPP i utvrđenjima iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13, raspravivši sporna pitanja na koje je upućeno prethodnim rješenjem ovoga suda posl. br. Gž- 102/2023-3 od 18. srpnja 2023., tako da se u sadržaju žalbe neosnovano ističe žalbeni razlog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 377. st. 1. i 2. ZPP.

8.2. Pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 nema obvezujući učinak u smislu odredbe čl. 502.c ZPP za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi čl. 2. st. 1. i čl. 7. st. 2. predmetnog Ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope sukladno odlukama tuženika. O tom je pitanju koje glasi: "Je li odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda RH posl.br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015. odlučeno o osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva za utvrđenjem ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovoru o kreditu zaključenom u euru ili HRK valuti?" odgovor dao Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi br. Rev-678/2024-2 od 21. svibnja 2024. kako slijedi: "Presuda u kolektivnom sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013., broj P-1401/12 koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13. lipnja 2014. broj Pž-7129/13-4 i odlukom Vrhovnog suda RH posl.br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015., ne primjenjuje se na korisnike kredita u drugim valutama (HRK i EUR) niti je tim odlukama odlučeno o osnovanosti tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovoru o kreditu zaključenom u EUR ili HRK valuti."

8.3. Iako se utvrđenja iz navedenog postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13 ne mogu primijeniti temeljem čl. 502.c ZPP u odnosu na predmetni ugovor br. [broj kredita] od 27. travnja 2006. između stranaka o kreditu u valuti euro jer u tom postupku zaštita kolektivnih interesa nije ni tražena niti je utvrđena u odnosu na ugovore o kreditu s valutom u eurima, u tim su odlukama postavljeni standardi za ocjenu ništetnosti po odredbama čl. 87. st. 1. u vezi čl. 81. st. 1., 2. i 4. ZZP/03.

9.1. Odgovarajućom primjenom odredbi čl. 81. st. 2. i 4. ZZP/03 prvostupanjski je sud pravilno zaključio kako se o unaprijed sastavljenim spornim odredbama čl. 2. st. 1. i čl. 7. st. 2. predmetnog Ugovora o kreditu o kamatnim stopama promjenjivim prema odlukama prednika tuženika nije pojedinačno pregovaralo jer tuženik ne tvrdi niti dokazuje suprotno. Ujedno je utvrđeno da je tuženik kao kreditor u unaprijed sastavljeni standardni ugovor unio odredbe o kamatnoj stopi koja će se mijenjati onako kako odluči tuženik, sukladno njegovim jednostranim odlukama a bez parametara odredljivosti, o kojim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo niti je tužiteljica mogla utjecati na njihov sadržaj. Takvim odredbama o promjeni kamatne stope jednostranom odlukom tuženika bez jasnih i razumljivih parametara o kojima ovisi promjena kamatne stope tužiteljica je kao potrošač dovedena u neravnopravni položaj suprotno načelu savjesnosti i poštenja, čime je uzrokovana znatna neravnoteža prava i obveza ugovornih strana na njenu štetu.

9.2. Prvostupanjski je sud zaključak o ostvarenu pretpostavki ništenosti iz čl. 81. st. 1. ZZP/03 utemeljio na pravilnom utvrđenju odlučnih činjenica tuženikovog uzrokovanja značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Za razliku od tvrdnji tuženika, riječ je o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužiteljice u odnosu na koju se sukladno čl. 81. st. 1. ZZP/03 i čl. 4. ZOO primjenjuje mjerilo savjesnosti i poštenja.

9.3. Presudom suda EU br. C-26/13 od 30. travnja 2014. je u odnosu na tumačenje i primjenu čl. 4. st. 2. Direktive 93/13/EEZ, odlučeno da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva već da u ugovoru moraju na transparentan način potrošaču biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora odnosno općih uvjeta poslovanja koje se na to odnose, tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednostranoj odluci kreditora je nerazumljiva jer ne sadrže egzaktne parametre o kojima ovisi promjena kamatne stope već samo upućuje na to da se kamatna stopa mijenja jednostranom odlukom kreditora o kamatama. Navedenim načinom ugovaranja tuženik je maksimalno zaštitio svoje interese a svoj rizik povećanja mjesečnih anuiteta uslijed jednostrano promjenjive kamatne stope prebacio na tužitelja, narušivši time ugovornu ravnotežu. Kreditor koji jednostranom odlukom mijenja kamatnu stopu određujući time i visinu obveze tužiteljice kao korisnika kredita a koja pak promjenu stope ne može predvidjeti uslijed nepostojanja egzaktnih parametara o kojima ovisi ta promjena, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, što sve takvu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi čini nepoštenom i ništetnom.

10.1. Povodom žalbenih tvrdnji tuženika o navodnom propustu ocjene sadržaja Općih uvjeta tuženika valja reći da se odgovarajućim postupanjem po čl. 11.a. st. 5. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15, 52/16, 128/22, 156/23, dalje: ZPK) ne može smatrati to što je tuženik donio Opće uvjete promjene kamatnih stopa u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim osobama od 11. prosinca 2012. (list 55-60 spisa predmeta suda prvog stupnja) i o tome obavijestio tužiteljicu dopisom od 8. siječnja 2013. (list 47 istog spisa). Stupanjem na snagu odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 112/12, dalje: ZID ZPK) a na tragu Direktive 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ, tuženik je bio dužan do 9. siječnja 2013. uskladiti svoje poslovanje izražavanjem kamatne stope na temelju jasnih mjerila poznatih potrošačima, dakle uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu odrediti elemente i parametre ovisno o kretanju kojih se mijenja visina promjenjive kamatne stope, tako da promjena kamatne stope ne ovisi isključivo o volji jedne od ugovornih strana odnosno tuženika te odrediti rokove u kojima se korekcija visine kamatne stope razmatra.

10.2. Na tragu odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-1172/2018-2 od 19. ožujka 2019., iako je na dan sklapanja Ugovora bio na snazi ZZP/03 koji nije obvezivao na razgraničenje fiksnog i promjenjivog dijela kamatne stope pri ugovaranju promjenjive kamatne stope u ugovoru, jasno je da ukupna kamatna stopa iz predmetno ugovora o kreditu sadrži dva elementa: fiksni element koji se utvrđuje prema stanju na dan sklapanja ugovora i koji se ne mijenja sve dok ugovor traje (fiksni dio) i promjenjivi element koji se mijenja prema utvrđenim parametrima (varijabilni dio) i iako je tuženik pravilno u obavijesti od 8. siječnja 2'013. naveo da je „Fiksni dio kamatne stope je određeni postotak koji se ne mijenja tijekom korištenja, odnosno otplate kredita.“ radi se o tome da je ostalo nejasno po kojim je kriterijima je razgraničen fiksni i promjenjivi dio te da tuženi nije tužiteljici kao ugovornoj strani ponudio samo LIBOR kao mehanizam promjene kamatne stope već je cijenu kredita jednostrano formirao na novi način u odnosu na početni sadržaj ugovora.

10.3. Nastavno na utvrđenje da pri sklapanju ugovora tužiteljici nisu objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora odnosno općim uvjetima poslovanja tako da tužiteljica može na temelju točnih i razumljivih kriterija predvidjeti ekonomske posljedice koje za nju proizlaze iz ugovora u kojem početna stopa nije bila izražena na način da je u njoj definiran fiksni i promjenjivi dio, od 1. siječnja 2013. tuženik nije ponudio razjašnjenje ovog razgraničenja koje utječe na ukupnu cijenu kredita. Jednostrani i nejasni Opći uvjeti promjene kamatnih stopa u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim osobama od 11. prosinca 2012. i Obavijest tuženika od 8. siječnja 2013. nisu sami po sebi doveli do dopune predmetnog ugovora o kreditu niti se posljedično može zaključiti da je tužiteljica pristala na ovakvu ponudu navodne novacije ugovora o kreditu time što je nastavila ispunjavati obvezu vraćanja kredita, kao što to neosnovano tuženik u žalbi tvrdi. Stoga se ne radi o primjeni odredaba ZID ZPK koja bi dovela do otklanjana uzroka ništenost odredbi čl. 2. st. 1. i čl. 7. st. 2. predmetnog Ugovora o kreditu.

11.1. Odluka o naknadi parničnog troška sadržana u stavku V izreke prvostupanjske presude temelji se na pravilnoj primjeni čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP, što nije dovedeno u dvojbu neosnovanim žalbenim navodima tuženika o povredi prava na ravnopravnost stranaka u postupku i na raspravljanje, jer sud, prema odredbi čl. 164. st. 1. ZPP, o naknadi troškova odlučuje bez raspravljanja. Suprotno tvrdnjama iz žalbe, pravilno je utvrđen omjer uspjeha tužiteljice u sporu od 84% a u odnosu na sadržaj podnesaka od 10. rujna 2021. i od 6. rujna 2022. pravilno je primijenjena odredba tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/22 i 138/2023, dalje: Tarifa). Nakon što je na ročištu od 13. listopada 2022. pred prvostupanjskim sudom pročitan spis i zaključena glavna rasprava, tuženik se bez uspjeha u žalbi poziva na to da mu podnesci od 25. rujna 2020. i od 8. prosinca 2020. nisu poznati dok su u proturječju žalbeni navodi o sadržaju podneska od 15. rujna 2021. koji upravo opravdavaju primjenu tbr. 8. toč. 3. Tarife.

11.2. Budući da se rješenje posl. br. P-7343/19-44 od 11. studenog 2021. temelji na pravilnoj primjeni čl. 156. st. 1. ZPP u okolnostima u kojima je na teret tuženika određen trošak pristupa na ročište od 11. studenog 2021. odgođenog zbog nedovoljnog vremena za očitovanje na obrazloženi podnesak jer ga je tuženik podnio 4. studenog 2021., suprotni se žalbeni navodi tuženika otklanjaju kao neosnovani.

11.3. Stoga je primjenom čl. 380. toč. 2 u vezi čl. 154. st. 2. ZPP odlučeno kao u stavku I izreke.

12. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe nije prihvaćen već je primjenom čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP odlučeno kao u stavku II izreke.

U Zagrebu 15. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Gabriela Topić Kordej