Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4865/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Velimiru Galiću, odvj. u Požegi, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, zastupanog po punomoćnici Mariji Radelja, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o., Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-67/2024-6 od 21. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 15. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-67/2024-6 od 21. lipnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja citiranom u izreci odlučeno je:

„I Utvrđuje se, da je ništetna odredba članka 2. Ugovora o kreditu, broj [broj kredita], koji je tužiteljica NR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zaključila s prednikom tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, dana 14.srpnja 2005., koja glasi:

" Članak 2.

Banka u skladu s propisima Republike Hrvatske te odluke Kreditnog odbora, Slavonska banka d.d., Osijek, Podružnica [adresa], odobrava stambeni kredit za kupovinu kuće, u iznosu od 34.600CHF, odnosno protuvrijednost u HRK prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita." II Nalaže se tuženiku, Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska Avenija 6, da tužiteljici NR, [adresa], isplati iznos od 4.093,20 EUR, na ime stečenog bez osnove. sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose:

-za iznos od 0,61 EUR sa z.z. kamatom počevši od 19.11.2008 godine, do isplate

-za iznos od 4,44 EUR sa z.z. kamatom počevši od 29.12.2008 godine, do isplate

-za iznos od 43,59 EUR sa z.z. kamatom počevši od 26.01.2009 godine, do isplate

-za iznos od 10,68 EUR sa z.z. kamatom počevši od 20.02.2009 godine, do isplate

-za iznos od 6,48 EUR sa z.z. kamatom počevši od 24.03.2009 godine do isplate

-za iznos od 8,46 EUR sa z.z. kamatom počevši od 27.04.2009 godine, do isplate

-za iznos od 6,18 EUR sa z.z. kamatom počevši od 22.05.2009 godine, do isplate

-za iznos od 5,08 EUR sa z.z. kamatom počevši od 23.06.2009 godine, do isplate

-za iznos od 3,03 EUR sa z.z. kamatom počevši od 04.07.2009 godine, do isplate

-za iznos od 4,77 EUR sa z.z. kamatom počevši od 11.08.2009 godine, do isplate

-za iznos od 4,45 EUR sa z.z. kamatom počevši od 22.09.2009 godine, do isplate

-za iznos od 2,63 EUR sa z.z. kamatom počevši od 05.11.2009 godine, do isplate

-za iznos od 6,60 EUR sa z.z. kamatom počevši od 01.12.2009 godine, do isplate

-za iznos od 6,72 EUR sa z.z. kamatom počevši od 14.01.2010 godine, do isplate

-za iznos od 10,98 EUR sa z.z. kamatom počevši od 21.01.2010 godine, do isplate

-za iznos od 16,25 EUR sa z.z. kamatom počevši od 01.03.2010 godine, do isplate

-za iznos od 10,88 EUR sa z.z. kamatom počevši od 11.03.2010 godine, do isplate

-za iznos od 13,83 EUR sa z.z. kamatom počevši od 27.04.2010 godine, do isplate

-za iznos od 13,71 EUR sa z.z. kamatom počevši od 24.05.2010 godine, do isplate

-za iznos od 20,12 EUR sa z.z. kamatom počevši od 23.06.2010 godine, do isplate

-za iznos od 25,88 EUR sa z.z. kamatom počevši od 26.07.2010 godine, do isplate

-za iznos od 31,72 EUR sa z.z. kamatom počevši od 24.08.2010 godine, do isplate

-za iznos od 31,68 EUR sa z.z. kamatom počevši od 27.09.2010 godine, do isplate

-za iznos od 27,93 EUR sa z.z. kamatom počevši od 25.10.2010 godine, do isplate

-za iznos od 21,21 EUR sa z.z. kamatom počevši od 02,12.2010 godine, do isplate

-za iznos od 72,06 EUR sa z.z. kamatom počevši od 03.01.2011 godine, do isplate

-za iznos od 24,68 EUR sa z.z. kamatom počevši od 17.01.2011 godine, do isplate ,

-za iznos od 9,64 EUR sa z.z. kamatom počevši od 20.01.2011 godine, do isplate

-za iznos od 22,35 EUR sa z.z. kamatom počevši od 04.02.2011 godine, do isplate

-za iznos od 5,36 EUR sa z.z. kamatom počevši od 01.03.2011 godine, do isplate

-za iznos od 44,10 EUR sa z.z. kamatom počevši od 10.03.2011 godine, do isplate

-za iznos od 10,20 EUR sa z.z. kamatom počevši od 14.03.2011 godine, do isplate

-za iznos od 37,91 EUR sa z.z. kamatom počevši od 14.04.2011 godine, do isplate

-za iznos od 51,65 EUR sa z.z. kamatom počevši od 24.05.2011 godine, do isplate

-za iznos od 83,37 EUR sa z.z. kamatom počevši od 28.07.2011 godine, do isplate

-za iznos od 81,50 EUR sa z.z. kamatom počevši od 29.08,2011 godine, do isplate

-za iznos od 58,29 EUR sa z.z. kamatom počevši od 30.09.2011 godine, do isplate

-za iznos od 58,34 EUR sa z.z. kamatom počevši od 31.10.2011 godine, do isplate

-za iznos od 39,72 EUR sa z.z. kamatom počevši od 05.12.2011 godine, do isplate

-za iznos od 73,09 EUR sa z.z. kamatom počevši od 12.12.2011 godine, do isplate

-za iznos od 63,53 EUR sa z.z. kamatom počevši od 17.01.2012 godine, do isplate

-za iznos od 65,94 EUR sa z.z. kamatom počevši od 06.02.2012 godine, do isplate

-za iznos od 66,42 EUR sa z.z. kamatom počevši od 08.03.2012 godine, do isplate

-za iznos od 17,53 EUR sa z.z. kamatom počevši od 18.04.2012 godine, do isplate

-za iznos od 46,83 EUR sa z.z, kamatom počevši od 23.04.2012 godine, do isplate

-za iznos od 26,39 EUR sa z.z. kamatom počevši od 14.05.2012 godine, do isplate

-za iznos od 24,92 EUR sa z.z. kamatom počevši od 01.06.2012 godine, do isplate

-za iznos od 41,26 EUR sa z.z. kamatom počevši od 11.06.2012 godine, do isplate

-za iznos od 30,61 EUR sa z.z. kamatom počevši od 03.07.2012 godine, do isplate

-za iznos od 33,42 EUR sa z.z. kamatom počevši od 13.07.2012 godine, do isplate

-za iznos od 18,49 EUR sa z.z. kamatom počevši od 13.08.2012 godine, do isplate

-za iznos od 31,54 EUR sa z.z. kamatom počevši od 03.09.2012 godine, do isplate

-za iznos od 63,60 EUR sa z.z. kamatom počevši od 11.09.2012 godine, do isplate

-za iznos od 56,92 EUR sa z.z. kamatom počevši od 03.10.2012 godine, do isplate

-za iznos od 66,15 EUR sa z.z. kamatom počevši od 02.11.2012 godine, do isplate

-za iznos od 68,27 EUR sa z.z. kamatom počevši od 03.12.2012 godine, do isplate

-za iznos od 67,70 EUR sa z.z. kamatom počevši od 02.01.2013 godine, do isplate

-za iznos od 65,78 EUR sa z.z. kamatom počevši od 28.02.2013 godine, do isplate

-za iznos od 2,96 EUR sa z.z. kamatom počevši od 01.03.2013 godine, do isplate

-za iznos od 65,49 EUR sa z.z. kamatom počevši od 22.03.2013 godine, do isplate

-za iznos od 1.04 EUR sa z.z. kamatom počevši od 01.04.2013 godine, do isplate

-za iznos od 61,03 EUR sa z.z. kamatom počevši od 27.05.2013 godine, do isplate

-za iznos od 49,69 EUR sa z.z. kamatom počevši od 02.07.2013 godine, do isplate

-za iznos od 30,95 EUR sa z.z. kamatom počevši od 16.07.2013 godine, do isplate

-za iznos od 51,79 EUR sa z.z. kamatom počevši od 01.08,2013 godine, do isplate

-za iznos od 46,77 EUR sa z.z. kamatom počevši od 26.08.2013 godine, do isplate

-za iznos od 63,82 EUR sa z.z. kamatom počevši od 29.08.2013 godine, do isplate

-za iznos od 54,41 EUR sa z.z. kamatom počevši od 23.09.2013 godine, do isplate

-za iznos od 33,95 EUR sa z.z. kamatom počevši od 06.11.2013 godine, do isplate

-za iznos od 113,83 EUR sa z.z .kamatom počevši od 15.11.2013 godine, do isplate

-za iznos od 79,53 EUR sa z.z. kamatom počevši od 08.01.2014 godine, do isplate

-za iznos od 76,34 EUR sa z.z. kamatom počevši od 31.01.2014 godine, do isplate

-za iznos od 77,58 EUR sa z.z. kamatom počevši od 28.02.2014 godine, do isplate

-za iznos od 77,50 EUR sa z.z. kamatom počevši od 31.03.2014 godine, do isplate

-za iznos od 76,10 EUR sa z.z. kamatom počevši od 15.04.2014 godine, do isplate

-za iznos od 73,64 EUR sa z.z. kamatom počevši od 29.05.2014 godine, do isplate

-za iznos od 70,77 EUR sa z.z. kamatom počevši od 08.07.2014 godine, do isplate

-za iznos od 80,99 EUR sa z.z. kamatom počevši od 23.07.2014 godine, do isplate

-za iznos od 80,28 EUR sa z.z. kamatom počevši od 30.08.2014 godine, do isplate

-za iznos od 76,94 EUR sa z.z. kamatom počevši od 02.10.2014 godine, do isplate

-za iznos od 85,12 EUR sa z.z. kamatom počevši od 30.10.2014 godine, do isplate

-za iznos od 81,64 EUR sa z.z. kamatom počevši od 03.11.2014 godine, do isplate

-za iznos od 82,93 EUR sa z.z. kamatom počevši od 03.12.2014 godine, do isplate

-za iznos od 83,02 EUR sa z.z. kamatom počevši od 05.01.2015 godine, do isplate

-za iznos od 83,90 EUR sa z.z. kamatom počevši od 06.02.2015 godine, do isplate

-za iznos od 84,27 EUR sa z.z. kamatom počevši od 09.03.2015 godine, do isplate

-za iznos od 82,70 EUR sa z.z. kamatom počevši od 02.05.2015 godine, do isplate

-za iznos od 86,29 EUR sa z.z. kamatom počevši od 27.05.2015 godine, do isplate

-za iznos od 82,61 EUR sa z.z. kamatom počevši od 07.07.2015 godine, do isplate

-za iznos od 87,29 EUR sa z.z. kamatom počevši od 13.07.2015 godine, do isplate

-za iznos od 84,62 EUR sa z.z. kamatom počevši od 01.08.2015 godine, do isplate

-za iznos od 0,52 EUR sa z.z. kamatom počevši od 14.08.2015 godine, do isplate i to od 31.srpnja 2015.po stopi određenoj u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za 5% poena, a od 1.kolovoza 2015.godine, do 31.srpnja 2022 godine, po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, a od 1. siječnja 2023 godine pa do isplate, po stopi zateznih kamata koje se određuju za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 % poena, te naknadi parnični trošak tužiteljici sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. III Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, da tužiteljici NR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] na ime naknade troškova parničnog postupka isplati iznos od 2.659,53 EUR, u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije a tuženiku dosude troškovi parničnog postupka, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

3. Na žalbu nije podnesen odgovor.

4. Žalba nije osnovana.

5. U predmetnom postupku tužiteljica traži da sud utvrdi ništetnim odredbe ugovora o kreditu od **.**.2005., u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF, te isplatu preplaćenih iznosa po kreditu sklopljenom sa prednikom tuženika, a radi ništetnosti odredaba ugovora o kreditu.

6. Među strankama nije sporno da je između prednika tuženika Slavonske banke d.d. Osijek kao kreditora i tužitelja, kao korisnika kredita, dana 214. srpnja 2005. sklopljen Ugovor o kreditu na iznos od 34.600,00 CHF s rokom otplate od 10 godina u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatih po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan korištenja kredita.

7. U prvostupanjskoj presudi i postupku koji joj je prethodio nisu ostvarene bitne povrede ZPP iz čl. 365. st. 2., na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti onu iz čl. 354. st. 2. t. 11., na koju se ukazuje u žalbi, a kako će nastavno biti obrazloženo.

8. Žalbeni navodi tuženika da se na njegova prednika – Slavonsku banku. d.d. ne odnose utvrđenja iz kolektivne tužbe, jer navedena banka nije bila stranka, odnosno tuženik u tom postupku, nisu osnovani iz razloga što je Slavonska banka d.d. u veljači 2009. bila pripojena Hypo Alpe-Adria bank d.d., koja je bila jedan od tuženika u kolektivnom sporu. Kako je tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača podnesena tek 2012., Slavonska banka d.d. dakle nije niti mogla biti tuženica u tom postupku, već Hypo Alpe-Adria bank d.d., pod kojim nazivom je tuženica poslovala u vrijeme pokretanja spora.

9. Prvostupanjski sud se u obrazloženju presude pozvao na odluku Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., donesenu u postupku protiv ovdje tuženika a po tužbi Potrošača – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, kojom presudom je utvrđeno da je tuženik u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena glavnica vezana za švicarski franak, što je prosječnom potrošaču nerazumljivo, nepošteno i prema tome ništetno jer su banke prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustile informirati potrošače o četiri činjenice: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temeljila na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije bila pod kontrolom HNB, što proizlazi iz potvrde HNB od 7. lipnja 2013.), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Navedena je presuda potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/2013. od 13. lipnja 2014. U obrazloženju presude Visokog trgovačkog suda posl. br. Pž-7129/13 navodi se da se pojedini potrošači u postupku individualne pravne zaštite mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa, a što je u skladu s odredbom čl. 138.a. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/07 i dr., dalje: ZZP) te odluka u tom postupku u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u individualnim postupcima potrošača radi naknade štete uzrokovane postupanjem tuženika koje je predmet postupka povodom kolektivne tužbe.

10. U odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012. od 4. srpnja 2013., donesena u postupcima protiv ovdje tuženika a po tužbi Potrošača – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, kojom presudom je utvrđeno da je tuženik u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena glavnica vezana za švicarski franak, što je prosječnom potrošaču nerazumljivo, nepošteno i prema tome ništetno jer su banke prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustile informirati potrošače o četiri činjenice: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temeljila na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije bila pod kontrolom HNB, što proizlazi iz potvrde HNB od 7. lipnja 2013.), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

10.1. Navedena presuda potvrđena je u tom dijelu presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019.

11. Ovdje tuženik bio je u tom predmetu također tuženik te je istom presudom, i u odnosu na tuženika, utvrđeno da je isti u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući s njima ugovore o kreditima u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Time je postupano suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 93/03) i to čl. 81., 82. i 90 tog Zakona, u razdoblju od 1.1.2004. do 6.8.2007., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (NN br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO/91) u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., koja povreda traje i nadalje.

12. U obrazloženju presude Visokog trgovačkog suda posl. br. Pž-7129/13 navodi se da se pojedini potrošači u postupku individualne pravne zaštite mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa, a što je u skladu s odredbom čl. 138.a. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/07 i dr., dalje: ZZP) te odluka u tom postupku u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u individualnim postupcima potrošača radi naknade štete uzrokovane postupanjem tuženika koje je predmet postupka povodom kolektivne tužbe.

13. U odluci Ustavnog suda U-III-5458/2021. od 30. lipnja 2022. obrazloženi su razlozi direktnog učinka presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača propisanog u čl. 502.c. ZPP, pri čemu je u postupku saslušan i tužitelj, kao i osoba koja je u ime banke (svjedok AR) sudjelovala u sklapanju ugovora.

14. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude analizirao i iskaz tužiteljice te svjedokinje ZR, predložene po tuženiku na okolnost sklapanja kredita I informiranja klijenata o riziku valutne klauzule u CHF.

14.1. Tužiteljica NR iskazala je u svrhu dokazivanja da je kredit podigla za kupnju kuće. Podigla ga je u tadašnjoj Slavonskoj banci jer su ti krediti tada u toj banci bili "hit" jer su bili povoljni. U to vrijeme CHF je bio stabilan i u banci su joj ponudili upravo taj kredit kao najbolju mogućnost. Nije ništa pregovarala o uvjetima s bankom, kredit je za nju bio najpovoljniji i zato je pristala na uvjete banke. Prije sklapanja ugovora isti je pročitala, nije se raspitivala u drugim bankama jer je bila klijent Slavonske banke i oni su joj kao klijentu ponudili 1% manju kamatu.

14.2. Svjedokinja ZR iskazala je da se ne sjeća je li radila na zaključenju ugovora o kreditu s tužiteljicom, ali radim na tim poslovima. Ugovori o kreditu koji se zaključuju su špranca i u njih se samo unose podaci kao što su vrsta kredita, iznos kredita, rok otplate, visina kamatne stope i klijent može pristati na ponuđeni ugovor ili ga odbiti, ne može postavljati svoje uvjete. Klijenti su upoznati s promjenjivom kamatnom stopom, valutnom kamatom i ne sjeća se kakva je bila situacija sa stabilnosti CHF. Ne zna je li stranka iskazala nezadovoljstvo odredbom o valutnoj klauzuli, ali stranka može samo prihvatiti takav ugovor ili ne.

15. Iz navedenih iskaza proizlazi, da tužiteljica nije dobila odgovarajuće obavijesti u vezi rizika kredita s promjenjivom kamatom u valuti CHF; a posebno ne o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro, te o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Kada nije dobila takve obavijesti, tužiteljica nije mogla dati niti informirani pristanak na sklapanje ugovora sa spornim sadržajem.

16. Predmet ovoga spora je povrat uplata za koje se u smislu članka 1111. ZOO neosnovano obogatio tuženik kada je dio imovine tužiteljice prešao u njegovu imovinu na temelju ugovorne odredbe koja je, jer uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice, utvrđena ništetnom.

17. Provedenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije Borisa Belunjaka je nedvojbeno utvrđeno da je tuženik početno ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu od 4,90% i početni mjesečni anuitet od 365,79 CHF, a naknadno su kamatne stope i anuiteti mijenjani od strane tuženika te dodatno uz primjenu tečaja CHF za kune na dan plaćanja kredita.

17.1. Vještak je razliku više plaćene glavnice kredita zbog primjene ugovorenog tečaja CHF Zakon o otplati glavnice kredita izračunao kao razliku između stvarno plaćene glavnice kredita u kunama preračunate iz CHF u kune prema ugovorenom tečaju iz CHF u kune na dan plaćanja glavnice kredita, u odnosu na plaćenu glavnicu kredita u CHF preračunatu prema ugovorenom tečaju za 1CHF= 4,6721610 kuna na dan isplate kredita 22. srpnja 2005. U izračunu nije korišten dug tuženika pregled prometa za klijenta u kojem je vještačenjem utvrđena knjižena otplaćena glavnica kredita od 34.646,44 CHF ukupno iznosi preračunato u ugovorenim tečajem CHF za kune prema svakom pojedinačnom iznosu od plaćene glavnice kredita 192.819,04 kn. Književna otplaćena glavnica kredita od ukupno 34 646,44 CHF preračunata ugovorenim tečajem CHF za kune na dan isplate kredita 22. srpnja 2005., za 1 CHF= 4,6721610 kuna iznosi 161.873,74 kn. Ukupna razlika tako izračunatih iznosa razlike plaćene glavnice kredita ( i više plaćeni iznosi kadar je ugovoreni tečaj u odnosu na ugovoreni tečaj na dan isplate kredita i manje plaćeni iznosi kadar je ugovoreni tečaj bio manji u odnosu na ugovoreni tečaj na dan isplate kredita) ukupno iznosi 30.945,30 kn. To su razlike koje su ukupno plaćene (i više plaća i manje plaćene). Iznos i računatih samo manje plaćenih razlika glavnice kredita iznosi – 1.068,54 kn, kada je ugovoreni tečaj CHF zakune u otplati glavnice kredita bio manji u odnosu na tečaj CHF za kune na dan isplate kredita. Iznos izračunatih samo više plaćenih razlika glavnice kredita u kunama iznosi 32.013,84 kn, kada i gdje ugovoreni tečaj CHF zakune u otplati glavnice kredita bio veći u odnosu na tečaj CHF za kune na dan isplate kredita.

18. Prema odredbi čl. 323. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, dok je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO propisano da je stjecatelj, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, dužan vratiti ju, odnosno naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se kod prijelaza imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

19. Obveza vraćanja imovine ili nadoknada vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, tako da se pri vraćanju onog što je stečeno bez osnove moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva (čl. 1115. ZOO).

20. S obzirom da se ovdje radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je ništetna, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), to je tuženik nesavjestan stjecatelj, pa tužitelj ima pravo na kamate od dana izvršenih uplata.

21. Prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

22. Radi toga, u nedostatku posebnih zakonskih odredaba koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći i računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora, vođenjem kolektivnog spora došlo je do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO/05 jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla.

23. Zato nisu osnovani navodi žalbe da bi zastarni rok trebao teći od dana sklapanja ništetnog pravnog posla, pri čemu je za povrat iznosa stečenih bez osnove u smislu čl. 1111-1120 ZOO, kao što je predmetno, rok zastare upravo pet godina, i to od dana stjecanja svakog neosnovano naplaćenog iznosa.

24. Nadalje, prema zaključku sa druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održane 27. svibnja 2024., u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

25. Radi toga nije osnovan prigovor zastare istaknut u žalbi, jer je sud isti pravilno otklonio.

26. Zato je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenjeno materijalno pravo citiranih odredaba ZOO i ZZP kada je tuženik obvezan na isplatu, a o činjenicama odlučnim za presuđenje, sud je dao i valjane razloge.

27. Odluka o parničnim troškovima donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP.

28. Prema shvaćanju Vrhovnog suda RH izraženom u odluci broj: Revx-254/2014 od 10. prosinca 2014., na koje se taj sud pozvao u odluci Rev-80/2022. od 5. rujna 2023., u slučaju smanjenja tužbenog zahtjeva tuženiku pripada pravo na naknadu troškova koje je imao u vezi dijela tužbenog zahtjeva za koji je zahtjev smanjen neovisno o uspjehu u sporu, jer smanjenje tužbenog zahtjeva u biti predstavlja povlačenje tužbe u odnosu na smanjeni dio tužbenog zahtjeva, ali to samo u slučaju ako bi troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta spora ranijeg zahtjeva bili veći od troškova izračunatih prema vrijednosti smanjenog tužbenog zahtjeva. U konkretnom slučaju tužbeni zahtjev je sa 5.434,37 eur smanjen na 4.093,20 eur, pa se dakle prema Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) radi o istom tarifnom razredu za koji je propisana naknada od 100 bodova. Radi toga tuženiku uslijed djelomičnog povlačenja tužbe, odnosno u fazi postupka prije toga, nisu nastali posebni troškovi koje bi bilo opravdano dosuditi.

29. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 15. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić