Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4344/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Aralice, predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ilijane Petyo, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ismar Avdagić, odvjetnik u Zagrebu, Pantovčak 5, protiv tužene Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupane po punomoćnici Sanji Porobiji, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, Iblerov trg 10/VII, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5256/2019-32 od 19. studenog 2020., u sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 5256/2019-32 od 19. studenog 2020. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II. O troškovima nastalim u povodu žalbe odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je ništetnom odredba čl. 2. Ugovora o kreditu br. [broj kredita], sklopljenog 1. lipnja 2005. između tužitelja CO, kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora (u daljnjem tekstu Ugovora o kreditu), u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem jednostrane Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., Zagreb (točka I izreke) te je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 35.896,52 kn zajedno sa kamatama na pojedine iznose (točka II izreke). Nadalje utvrđena je ništetna i odredba čl. 1. Ugovora o kreditu, u dijelu kojim je ugovorena valuta švicarski franak (CHF) uz koju je vezana glavnica obračunato prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita (točka III izreke) te je naloženo tuženoj da tužitelju isplati iznos od 66.852,19 kn sa zatraženim zateznim kamatama (točka IV izreke). Isto tako naloženo je tuženoj da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 23.763,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama (točka V izreke).

2. Tuženik je podnio žalbu protiv presude iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93. 112/99, 88/01. 117/03, 88/05. 84/08, 123/08. 57/11, 25/13. 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te naložiti tužitelju da mu naknadi parnični trošak kao i trošak žalbenog postupka, podredno, ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava navode žalbe te predlaže da sud drugog stupnja istu odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu. traži trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je utvrđenje djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu te zahtjev za isplatu iznosa po osnovi ništetnih dijelova ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF sadržanih u tom ugovoru za koji je provedena konverzija sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju.

6. U provedenom postupku strankama nije bilo sporno da je tužitelj kao korisnik kredita i tužena kao kreditor sklopili ugovor o kreditu kojim je tužena odobrila tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 174.190,00 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja na rok otplate od 30 godina uz ugovornu kamatu od 4,90 % godišnje promjenjivu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, te uz zateznu kamatu po dospijeću (u daljnjem tekstu ugovor o kreditu). Nadalje nije bilo sporno da se za vrijeme trajanja otplate kredita mijenjala kamatna stopa kao i da se mijenjao tečaj CHF u odnosu na kunu što je dovelo do povećanja mjesečnog anuiteta. Nije bilo niti sporno da je za predmetni ugovor provedena konverzija sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju.

7. Pošavši od utvrđenja:

- da predmetni ugovor o kreditu predstavlja tipski ugovor te da tužena s tužiteljem nije pojedinačno pregovarala o ugovornim odredbama o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli,

- da su se u odnosu na nepoštene ugovorne odredbe o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vodili sudski postupci zaštite kolektivnih interesa potrošača u kojima je utvrđeno da je i tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a sve na štetu potrošača pa da je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 96/03 u daljnjem tekstu ZZP/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama ZOO,

- da je navedenim pravnim shvaćanjima iz presuda donesenih u postupcima radi kolektivne zaštite potrošača prvostupanjski sud vezan na temelju odredbe čl. 502.c ZPP i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 41/14, 110/15, 14/19 dalje: ZZP/14),

- da je neosnovan prigovor zastare tužene jer je podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO, zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe,

- da tužitelj može osnovano tražiti pravnu zaštitu osiguranu potrošačima bilo temeljem ZZP ili putem Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (u daljnjem tekstu Direktive 93/13) odnosno da se može uspješno pozivati na stajališta zauzeta u kolektivnim tužbama i u praksi suda EU, te utvrdivši visinu tužbenog zahtjeva na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka prihvatio je tužbeni zahtjev u iznosu od 35.896,52 kn i 66.852,19 kn koji iznos je tužitelj platio uslijed primjene ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sa pripadajućim zateznim kamatama.

8. Sud prvog stupnja počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP na koju upire tužena u svojoj žalbi. To iz razloga što je presuda nejasna te jer ne sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama za pravilnu primjenu materijalnog prava. Tako sud prvog stupnja u pobijanoj odluci za svoje utvrđenje da tužitelj ima status potrošača i da kao takav može osnovano tražiti pravnu zaštitu osiguranu potrošačima bilo temeljem ZZP ili putem Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (u daljnjem tekstu Direktive 93/13) odnosno da se može uspješno pozivati na stajališta zauzeta u presudama donesenim u kolektivnim sporovima i u praksi suda EU ne daje nikakve razloge zbog čega se pobijana odluka ne može ispitati.

9. Prema odredbi čl. 3. toč. 1. ZZP/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Dakle nije samo po sebi ukoliko fizička osoba sklopi ugovor da takav ugovor predstavlja potrošački ugovor. Za prosudbu suda o svojstvu potrošača mjerodavan je kriterij svrhe u koju je fizička osoba sklopila konkretan ugovor (objektivan kriterij), koji kriterij sud prvog stupnja uopće nije ocjenjivao slijedom čega su u tom pogledu izostali bilo kakvi razlozi.

10. Imajući u vidu navedeno za sada se ne može niti prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da u odnosu na tužitelja dolazi do primjene stavova iz presuda sudova koje su donesene u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. To iz razloga jer o činjenici da li tužitelj ima ili nema svojstvo potrošača odnosno da li je predmetni ugovor potrošački ugovor ili ne ovisi hoće li se predmetni odnos između parničnih stranaka prosuđivati prema Zakonu o zaštiti potrošača kao jednom (glavnom pravnom izvoru zaštite potrošača od nepoštenih ugovornih odredaba) ili temeljem odredbi ZOO, budući da je Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima prenesena ne samo u ZZP već djelomično i u odredbe čl. 295. i 296. ZOO.

11. Nadalje, osnovano tuženik navodi u žalbi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer za svoju odluku kojom je na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka dosudio tužitelju iznose na ime preplate s osnova tečajnih razlika i kamata, na ime razlike pogrešno obračunate glavnice i na ime zakonskih zateznih kamata nije dao razloge odnosno nije dao odgovor na prigovore tuženika u postupku koji se pozivao na zaključen Dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija i zbog čijeg postojanja tuženik smatra da tužitelj nema pravo na isplatu. Tuženik osnovano ukazuje da su u obrazloženju presude izostali razlozi o odlučnim činjenicama jer u odnosu na učinke konverzije, odnosno učinke sklapanja Dodatka Ugovoru o kreditu u odluci nema razloga, pa presudu u tom dijelu nije moguće ispitati. Kako prvostupanjski sud očigledno zaključenje Dodatka ugovoru o kreditu ne smatra bitnim, to je za sada i činjenično stanje nepotpuno utvrđeno.

12. Prvostupanjski sud nije imao u vidu da je Dodatak Ugovor o kreditu između stranaka sklopljen na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15, dalje: ZID ZPK/15). Ovaj zakon je donesen nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca) u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF, i to stoga što je na domaćem tržištu s vremenom izrazito jačao tečaj CHF, rasle su ugovorene promjenjive kamatne stope što je potrošače, u ispunjavanju kreditnih obveza, dovelo u izrazito težak položaj. Stoga je ZID ZPK/15 imao za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati otplatu kreditnih zaduženja u iznosu i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na kreditora kao vjerovnika, vodeći se načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u EUR.

13. Valja reći da je ZID ZPK/15 bio predmetom ocjene suglasnosti s Ustavom RH te je Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju od 4. travnja 2017. broj U-I-3685/2015 i dr. nije prihvatio prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske osporenih zakona - ZID ZPK/15 i Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne novine" broj 102/15.) jer je utvrdio da su kao jednokratne interventne mjere zakonodavca bile nužne za ostvarenje legitimnih ciljeva koji su se njima željeli postići - povećanje socijalne zaštite, sprječavanje nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanje produbljivanja dužničke krize, na način da je osporenim zakonima postavljen temelj za rješavanje problema kredita denominiranih u CHF i kredita denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF te je provedena konverzija kredita u CHF u kredite denominirane u EUR, odnosno u kune s valutnom klauzulom u EUR kako bi se potrošače kredita u CHF izjednačilo s položajem u kojem bi bili da su od početka imali ugovorene takve kredite.

14. U odluci broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020., odlučujući o prijedlogu za rješavanje pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava, Vrhovni sud Republike Hrvatske je iznio pravno stajalište da ugovor o konverziji koji su stranke sklopile na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

15. Dakle, a imajući na umu da ZID ZPK/15, kao izvanredna, jednokratna i retroaktivna mjera (intervencija) zakonodavca, predstavlja lex specialis u odnosu na opće odredbe obveznog prava u dijelu kojim se njime drugačije uređuju pojedini ugovorni odnosi i njihovi pravni učinci, njime je stvorena pravna osnova za zaključivanje sporazuma u obliku dodatka ugovora. Stoga dodatak ugovoru svoje izvorište ima u tom prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske (u tom smislu i ovaj sud u rješenju C1/19 od 4. ožujka 2020.) pa se odredbe Dodatka zaključenog među parničnim strankama ne mogu ocijeniti nepoštenima niti posljedično ništetnima.

16. Polazeći od načela konverzije kredita koje je sadržano u čl. 19.b ZID ZPK/15 koji propisuje da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR; da je način izračuna konverzije propisan čl. 19.c ZID ZPK/15 dok čl. 19.d propisuje postupak informiranja, pa je tako za potrebe provjere izračuna konverzije vjerovnik dužan izraditi kalkulator na temelju kojeg je izračunata konverzija koji uključuje detaljan pregled izračuna svih elemenata izračuna konverzije utvrđene u čl. 19.c ZID ZPK/15 te je dužan učiniti ga dostupnim svakom pojedinom potrošaču preko svojih mrežnih stranica, a kojem će potrošač pristupiti preko svog osobnog identifikacijskog broja, te da je prije objave kalkulatora na mrežnoj stranici vjerovnik dužan pribaviti mišljenje ovlaštenog revizora ili sudskog vještaka da je kalkulator izrađen u skladu s načinom izračuna propisanim čl. 19.c ZID ZPK/15 i takvo mišljenje objaviti na svojim mrežnim stranicama u roku od 45 dana od dana stupnja na snagu ZID ZPK/15; da je prema čl. 19.e ZID ZPK/15 kojim je propisana sama konverzija kredita banka kao vjerovnik bila dužna u roku od 45 dana po stupanju na snagu ZID ZPK/15 preporučenom pošiljkom obavijestiti korisnike kredita

- potrošače o izračunu konverzije kredita sa stanjem na dan 30. rujna 2015. izračunatim u skladu sa čl. 19.c ZID ZPK/15, zajedno s prijedlogom novog ili izmijenjenog ugovora o kreditu; da je zajedno s izračunom konverzije kreditna institucija bila dužna dostaviti i pregled stanja svih pojedinačnih vrsta tražbina, odnosno izvod otvorenih stavaka od potrošača na temelju ugovora o kreditu denominiranom u CHF i denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF koji je predmet konverzije na dan 30. rujna 2015. preračunato u kune po tečaju one vrste koji je vjerovnik primijenio za izračun konverzije, te da je izračun trebao sadržavati jasan pregled svih promjena iz kojeg mora biti vidljivo na koji način je utvrđen iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR iz čl. 19.c st. 1. toč. 7. ZID ZPK/15, iznos preplate iz čl. 19.c st. 1. toč. 5. ZID ZPK/15 ako je ona utvrđena, odnosno manje plaćeni iznos iz čl. 19.c st. 1. toč. 6. ZID ZPK/15 ako je on utvrđen; da je potrošač o prihvatu izračuna konverzije dužan preporučenom pošiljkom uz povratnicu ili osobno obavijestiti vjerovnika u roku 30 dana od dana primitka izračuna konverzije i pregleda stanja svih tražbina vjerovnika, odnosno izvoda otvorenih stavaka (st. 5. čl. 19.e ZID ZPK/15), a ako potrošač ne prihvati izračun konverzije kredita ili ne sklopi s vjerovnikom sporazum iz čl. 19.c st. 1. toč. 6. ZID ZPK/15 da se otplata kredita nastavlja prema važećim ugovorenim uvjetima i sukladno odredbama ovog Zakona, iz čega proizlazi da su banke bile obvezne postupiti po navedenom Zakonu dok su potrošači mogli sklopiti navedeni sporazum prihvaćajući konverziju ili zadržati stari važeći kredit denominiran u CHF ili kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF.

17. Primjenom citiranih zakonskih odredaba o konverziji prilikom izračuna obveze potrošača, banka je bila dužna uzeti u obzir sve uplaćene anuitete i utvrditi visinu obveze prema ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom EUR na isti iznos kredita isplaćenog u kunama i prema kamatnoj stopi koja je jednaka kamatnoj stopi po iznosu, vrsti i razdoblju promjene koju je banka primjenjivala na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF.

18. U hrvatskom zakonodavstvu konverzija je propisana u svrhu zaštite potrošača, da bi (potrošači) korisnici kredita u CHF bili dovedeni u ravnopravan položaj s korisnicima (potrošačima) kredita u EUR. Banka je bila obvezna ponuditi potrošaču konverziju prema definiranim pravilima ZID ZPK/15, a potrošač je bio slobodan prihvatiti ili odbiti ponudu. U slučaju potrošačeva pristanka prisilne odredbe ZID ZPK/15 zamjenjuju ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli. Pristankom potrošača konvertirani ugovor o kreditu u EUR u potpunosti i retroaktivno zamjenjuje dotadašnji ugovor o kreditu u CHF na način da se smatra kako je između ugovornih strana od samog početka bio sklopljen ugovor o kreditu u EUR, a ne ugovor o kreditu u CHF.

19. Primjena posebnog propisa (ZID ZPK/15) derogira opće odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO) o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se svote koje su plaćene na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate i valutne klauzule, ne vraćaju potrošaču, već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom Ugovora o kreditu u svemu na način kako je to određeno ZID ZPK/15. Pritom je ZID ZPK/15 propisao i način raspolaganja eventualno nastalom preplatom koja se, u slučaju da nije dostatna za zatvaranje obveze iz kredita prema novom otplatnom planu, koristi za namirenje budućih obroka ili anuiteta, dok se, za slučaj da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka ili anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR prema novom otplatnom planu, vraća potrošaču. Na taj je način valjano prestala obveza banke (čl. 160. st. 1. ZOO) za isplatu iznosa s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne kamate i valutne klauzule, a koja bi proizlazila iz opće odredbe obveznog prava (čl. 1111. st. 1. ZOO).

20. Dakle, ako je konverzija izvršena pravilno sukladno odredbama ZID ZPK/15 tada tužitelj ne bi imao pravo na isplatu iznosa koje potražuje po osnovi ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, osim prava na isplatu zateznih kamata na pojedinačne svote na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije, i to na pojedinačne iznose obračunatih na pojedinačne iznose od dana plaćanja do dana izvršene konverzije, a koja obveza proizlazi iz čl. 1115. ZOO. Takvo pravno shvaćanje izraženo je i u oduci Vrhovnog suda RH od 21. prosinca 2022. broj Rev 586/2019 u kojoj se ukazuje da je na 7. sjednici Građanskog odjela VSRH održanoj 13. i 20. prosinca 2022. zauzeto pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača, koje prihvaća i ovaj sud i koje glasi: "Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 - dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“

21. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će ispraviti nedostatke na koje je ukazano ovim rješenjem, dati jasne razloge o svim odlučnim činjenicama vodeći računa o navodima i prigovorima stranaka, te imajući u vidu pravno shvaćanje iz ove odluke, provesti dokaze radi utvrđenja relevantnih činjenica i donijeti novu zakonitu i pravilnu odluku uzevši u obzir i ostale žalbene navode tužene.

22. Stoga je na temelju čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP prihvaćena žalba tužene i ukinuta prvostupanjska presuda te predmet vraćen sudu prvog stupanja na ponovno odlučivanje.

23. S obzirom da obveza naknade troškova ovisi o konačnoj odluci o sporu, ukinuta je i odluka o parničnom trošku.

24. O troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci, a sukladno čl. 166. st. 4. ZPP.

U Zagrebu 15. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Aralica