Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2138/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Aralice, predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ilijane Petyo članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Čačiću, odvjetniku u Bjelovaru, A.K.Miošića 32, protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d., Jadranski trg 3/a, Rijeka, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković i partneri u Zagrebu, Radnička cesta 22, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, poslovni broj P-967/2019-32 od 15. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Preinačuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, poslovni broj P-967/2019-32 od 15. ožujka 2024., u dijelu točke I izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa glavnice u iznosu od 1.646,81 eura, u iznosu od 9.826,10 eura kao i iznosa glavnice od 2.281,66 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe do isplate i sudi:
Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa glavnice u iznosu od 1.646,81 eura, u iznosu od 9.826,10 eura kao i iznosa od 2.281,66 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe do isplate kao neosnovan.
r i j e š i o j e
I Ukida se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, poslovni broj P-967/2019-32 od 15. ožujka 2024., u dijelu točke I izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata obračunatih na sljedeće iznose:
- na iznos od 28,75 EUR tekućim od 2. svibnja 2009. godine do isplate,
- na iznos od 28,69 EUR tekućim od 5. lipnja 2009. godine do isplate,
- na iznos od 4,72 EUR tekućim od 2. srpnja 2009. godine do isplate,
- na iznos od 23,96 EUR tekućim od 9. srpnja 2009. godine do isplate,
- na iznos od 28,67 EUR tekućim od 8. kolovoza 2009. godine do isplate,
- na iznos od 28,66 EUR tekućim od 5. rujna 2009. godine do isplate,
- na iznos od 28,65 EUR tekućim od 8. listopada 2009. godine do isplate,
- na iznos od 28,64 EUR tekućim od 7. studenoga 2009. godine do isplate,
- na iznos od 0,16 EUR tekućim od 2. prosinca 2009. godine do isplate,
- na iznos od 28,47 EUR tekućim od 5. prosinca 2009. godine do isplate,
- na iznos od 0,05 EUR tekućim od 2. siječnja 2010. godine do isplate,
- na iznos od 28,56 EUR tekućim od 9. siječnja 2010. godine do isplate,
- na iznos od 0,09 EUR tekućim od 2. veljače 2010. godine do isplate,
- na iznos od 28,50 EUR tekućim od 5. veljače 2010. godine do isplate,
- na iznos od 28,58 EUR tekućim od 4. ožujka 2010. godine do isplate,
- na iznos od 0,11 EUR tekućim od 2. travnja 2010. godine do isplate,
- na iznos od 28,45 EUR tekućim od 7. travnja 2010. godine do isplate,
- na iznos od 0,05 EUR tekućim od 2. svibnja 2010. godine do isplate,
- na iznos od 28,50 EUR tekućim od 7. svibnja 2010. godine do isplate,
- na iznos od 28,53 EUR tekućim od 5. lipnja 2010. godine do isplate,
- na iznos od 28,52 EUR tekućim od 7. srpnja 2010. godine do isplate,
- na iznos od 28,50 EUR tekućim od 7. kolovoza 2010. godine do isplate,
- na iznos od 28,48 EUR tekućim od 7. rujna 2010. godine do isplate,
- na iznos od 28,45 EUR tekućim od 6. listopada 2010. godine do isplate,
- na iznos od 28,44 EUR tekućim od 5. studenoga 2010. godine do isplate,
- na iznos od 28,42 EUR tekućim od 8. prosinca 2010. godine do isplate,
- na iznos od 28,40 EUR tekućim od 8. siječnja 2011. godine do isplate,
- na iznos od 28,37 EUR tekućim od 8. veljače 2011. godine do isplate,
- na iznos od 5,73 EUR tekućim od 2. ožujka 2011. godine do isplate,
- na iznos od 22,62 EUR tekućim od 5. ožujka 2011. godine do isplate,
- na iznos od 5,80 EUR tekućim od 2. travnja 2011. godine do isplate,
- na iznos od 22,53 EUR tekućim od 7. travnja 2011. godine do isplate,
- na iznos od 11,92 EUR tekućim od 2. svibnja 2011. godine do isplate,
- na iznos od 16,38 EUR tekućim od 6. svibnja 2011. godine do isplate,
- na iznos od 28,28 EUR tekućim od 2. lipnja 2011. godine do isplate,
- na iznos od 28,25 EUR tekućim od 2. srpnja 2011. godine do isplate,
- na iznos od 28,23 EUR tekućim od 2. kolovoza 2011. godine do isplate,
- na iznos od 28,20 EUR tekućim od 7. rujna 2011. godine do isplate,
- na iznos od 28,17 EUR tekućim od 7. listopada 2011. godine do isplate,
- na iznos od 18,36 EUR tekućim od 8. studenoga 2011. godine do isplate,
- na iznos od 18,34 EUR tekućim od 3. prosinca 2011. godine do isplate,
- na iznos od 0,88 EUR tekućim od 2. siječnja 2012. godine do isplate,
- na iznos od 17,45 EUR tekućim od 10. siječnja 2012. godine do isplate,
- na iznos od 18,30 EUR tekućim od 10. veljače 2012. godine do isplate,
- na iznos od 18,27 EUR tekućim od 8. ožujka 2012. godine do isplate,
- na iznos od 18,24 EUR tekućim od 6. travnja 2012. godine do isplate,
- na iznos od 18,22 EUR tekućim od 9. svibnja 2012. godine do isplate,
- na iznos od 0,87 EUR tekućim od 2. lipnja 2012. godine do isplate,
- na iznos od 17,33 EUR tekućim od 7. lipnja 2012. godine do isplate,
- na iznos od 18,17 EUR tekućim od 3. srpnja 2012. godine do isplate,
- na iznos od 18,15 EUR tekućim od 8. kolovoza 2012. godine do isplate,
- na iznos od 18,12 EUR tekućim od 6. rujna 2012. godine do isplate,
- na iznos od 18,09 EUR tekućim od 10. listopada 2012. godine do isplate,
- na iznos od 18,06 EUR tekućim od 8. studenoga 2012. godine do isplate,
- na iznos od 18,04 EUR tekućim od 7. prosinca 2012. godine do isplate,
- na iznos od 18,01 EUR tekućim od 8. siječnja 2013. godine do isplate,
- na iznos od 17,98 EUR tekućim od 7. veljače 2013. godine do isplate,
- na iznos od 0,51 EUR tekućim od 2. ožujka 2013. godine do isplate,
- na iznos od 17,43 EUR tekućim od 7. ožujka 2013. godine do isplate,
- na iznos od 17,92 EUR tekućim od 10. travnja 2013. godine do isplate,
- na iznos od 17,88 EUR tekućim od 7. svibnja 2013. godine do isplate,
- na iznos od 17,85 EUR tekućim od 6. lipnja 2013. godine do isplate,
- na iznos od 17,82 EUR tekućim od 11. srpnja 2013. godine do isplate,
- na iznos od 0,14 EUR tekućim od 2. kolovoza 2013. godine do isplate,
- na iznos od 17,64 EUR tekućim od 3. kolovoza 2013. godine do isplate,
- na iznos od 17,75 EUR tekućim od 6. rujna 2013. godine do isplate,
- na iznos od 17,71 EUR tekućim od 5. listopada 2013. godine do isplate,
- na iznos od 17,68 EUR tekućim od 7. studenoga 2013. godine do isplate,
- na iznos od 0,15 EUR tekućim od 2. prosinca 2013. godine do isplate,
- na iznos od 17,49 EUR tekućim od 7. prosinca 2013. godine do isplate,
- na iznos od 0,43 EUR tekućim od 2. siječnja 2014. godine do isplate,
- na iznos od 17,17 EUR tekućim od 11. siječnja 2014. godine do isplate,
- na iznos od 17,57 EUR tekućim od 6. veljače 2014. godine do isplate,
- na iznos od 17,53 EUR tekućim od 4. ožujka 2014. godine do isplate,
- na iznos od 0,33 EUR tekućim od 2. travnja 2014. godine do isplate,
- na iznos od 17,16 EUR tekućim od 3. travnja 2014. godine do isplate,
- na iznos od 0,44 EUR tekućim od 2. svibnja 2014. godine do isplate,
- na iznos od 17,01 EUR tekućim od 6. svibnja 2014. godine do isplate,
- na iznos od 0,85 EUR tekućim od 2. lipnja 2014. godine do isplate,
- na iznos od 16,56 EUR tekućim od 3. lipnja 2014. godine do isplate,
- na iznos od 0,41 EUR tekućim od 2. srpnja 2014. godine do isplate,
- na iznos od 16,96 EUR tekućim od 2. srpnja 2014. godine do isplate,
- na iznos od 1,24 EUR tekućim od 2. kolovoza 2014. godine do isplate,
- na iznos od 15,91 EUR tekućim od 2. kolovoza 2014. godine do isplate,
- na iznos od 17,11 EUR tekućim od 3. rujna 2014. godine do isplate,
- na iznos od 17,06EUR tekućim od 2. listopada 2014. godine do isplate,
- na iznos od 17,02 EUR tekućim od 4. studenoga 2014. godine do isplate,
- na iznos od 16,98 EUR tekućim od 6. prosinca 2014. godine do isplate,
- na iznos od 16,93 EUR tekućim od 6. siječnja 2015. godine do isplate,
- na iznos od 16,59 EUR tekućim od 4. veljače 2015. godine do isplate,
- na iznos od 16,54 EUR tekućim od 3. ožujka 2015. godine do isplate,
- na iznos od 16,49 EUR tekućim od 2. travnja 2015. godine do isplate,
- na iznos od 16,44EUR tekućim od 5. svibnja 2015. godine do isplate,
- na iznos od 16,40 EUR tekućim od 2. lipnja 2015. godine do isplate,
- na iznos od 16,35 EUR tekućim od 2. srpnja 2015. godine do isplate,
- na iznos od 0,02 EUR tekućim od 2. srpnja 2007. godine do isplate,
- na iznos od 0,35 EUR tekućim od 2. kolovoza 2007. godine do isplate,
- na iznos od 3,31 EUR tekućim od 2. rujna 2007. godine do isplate,
- na iznos od 1,89 EUR tekućim od 2. prosinca 2007. godine do isplate,
- na iznos od 1,55 EUR tekućim od 2. siječnja 2008. godine do isplate,
- na iznos od 8,16 EUR tekućim od 2. veljače 2008. godine do isplate,
- na iznos od 12,41 EUR tekućim od 2. ožujka 2008. godine do isplate,
- na iznos od 16,21 EUR tekućim od 2. travnja 2008. godine do isplate,
- na iznos od 0,73 EUR tekućim od 4. travnja 2008. godine do isplate,
- na iznos od 6,13 EUR tekućim od 2. svibnja 2008. godine do isplate,
- na iznos od 0,31 EUR tekućim od 6. svibnja 2008. godine do isplate,
- na iznos od 3,53 EUR tekućim od 2. lipnja 2008. godine do isplate,
- na iznos od 0,64 EUR tekućim od 5. lipnja 2008. godine do isplate,
- na iznos od 6,21 EUR tekućim od 2. srpnja 2008. godine do isplate,
- na iznos od 0,62 EUR tekućim od 4. srpnja 2008. godine do isplate,
- na iznos od 0,73 EUR tekućim od 2. kolovoza 2008. godine do isplate,
- na iznos od 0,18 EUR tekućim od 5. kolovoza 2008. godine do isplate,
- na iznos od 1,94 EUR tekućim od 1. rujna 2008. godine do isplate,
- na iznos od 0,32 EUR tekućim od 5. rujna 2008. godine do isplate,
- na iznos od 7,23 EUR tekućim od 2. listopada 2008. godine do isplate,
- na iznos od 1,44 EUR tekućim od 7. listopada 2008. godine do isplate,
- na iznos od 31,25 EUR tekućim od 2. studenoga 2008. godine do isplate,
- na iznos od 4,42 EUR tekućim od 6. studenoga 2008. godine do isplate,
- na iznos od 11,68 EUR tekućim od 2. prosinca 2008. godine do isplate,
- na iznos od 3,68 EUR tekućim od 10. prosinca 2008. godine do isplate,
- na iznos od 29,91 EUR tekućim od 2. siječnja 2009. godine do isplate,
- na iznos od 9,59 EUR tekućim od 9. siječnja 2009. godine do isplate,
- na iznos od 27,21 EUR tekućim od 2. veljače 2009. godine do isplate,
- na iznos od 14,74 EUR tekućim od 12. veljače 2009. godine do isplate,
- na iznos od 23,66 EUR tekućim od 2. ožujka 2009. godine do isplate,
- na iznos od 23,35 EUR tekućim od 11. ožujka 2009. godine do isplate,
- na iznos od 16,07 EUR tekućim od 2. travnja 2009. godine do isplate,
- na iznos od 20,95 EUR tekućim od 10. travnja 2009. godine do isplate,
- na iznos od 12,37 EUR tekućim od 2. svibnja 2009. godine do isplate,
- na iznos od 27,17 EUR tekućim od 8. svibnja 2009. godine do isplate,
- na iznos od 5,43 EUR tekućim od 2. lipnja 2009. godine do isplate,
- na iznos od 29,95 EUR tekućim od 5. lipnja 2009. godine do isplate,
- na iznos od 0,38 EUR tekućim od 2. srpnja 2009. godine do isplate,
- na iznos od 29,39 EUR tekućim od 9. srpnja 2009. godine do isplate,
- na iznos od 3,65 EUR tekućim od 22. srpnja 2009. godine do isplate,
- na iznos od 0,58 EUR tekućim od 22. srpnja 2009. godine do isplate,
- na iznos od 26,67 EUR tekućim od 8. kolovoza 2009. godine do isplate,
- na iznos od 4,46 EUR tekućim od 22. kolovoza 2009. godine do isplate,
- na iznos od 30,92 EUR tekućim od 5. rujna 2009. godine do isplate,
- na iznos od 4,72 EUR tekućim od 22. rujna 2009. godine do isplate,
- na iznos od 27,51 EUR tekućim od 8. listopada 2009. godine do isplate,
- na iznos od 3,76 EUR tekućim od 20. listopada 2009. godine do isplate,
- na iznos od 28,21 EUR tekućim od 7. studenoga 2009. godine do isplate,
- na iznos od 4,60 EUR tekućim od 15. studenoga 2009. godine do isplate,
- na iznos od 0,02 EUR tekućim od 2. prosinca 2009. godine do isplate,
- na iznos od 30,59 EUR tekućim od 5. prosinca 2009. godine do isplate,
- na iznos od 4,62 EUR tekućim od 5. prosinca 2009. godine do isplate,
- na iznos od 0,01 EUR tekućim od 2. siječnja 2010. godine do isplate,
- na iznos od 34,94 EUR tekućim od 9. siječnja 2010. godine do isplate,
- na iznos od 6,60 EUR tekućim od 14. siječnja 2010. godine do isplate,
- na iznos od 0,01 EUR tekućim od 2. veljače 2010. godine do isplate,
- na iznos od 38,19 EUR tekućim od 5. veljače 2010. godine do isplate,
- na iznos od 6,72 EUR tekućim od 23. veljače 2010. godine do isplate,
- na iznos od 0,76 EUR tekućim od 23. veljače 2010. godine do isplate,
- na iznos od 39,18 EUR tekućim od 4. ožujka 2010. godine do isplate,
- na iznos od 7,61 EUR tekućim od 5. ožujka 2010. godine do isplate,
- na iznos od 0,02 EUR tekućim od 2. travnja 2010. godine do isplate,
- na iznos od 44,99 EUR tekućim od 7. travnja 2010. godine do isplate,
- na iznos od 5,26 EUR tekućim od 23. travnja 2010. godine do isplate,
- na iznos od 4,36 EUR tekućim od 29. travnja 2010. godine do isplate,
- na iznos od 0,01 EUR tekućim od 2. svibnja 2010. godine do isplate,
- na iznos od 44,58 EUR tekućim od 7. svibnja 2010. godine do isplate,
- na iznos od 46,87 EUR tekućim od 5. lipnja 2010. godine do isplate,
- na iznos od 27,16 EUR tekućim od 11. lipnja 2010. godine do isplate,
- na iznos od 62,20 EUR tekućim od 7. srpnja 2010. godine do isplate,
- na iznos od 16,46 EUR tekućim od 22. srpnja 2010. godine do isplate,
- na iznos od 1,17 EUR tekućim od 22. srpnja 2010. godine do isplate,
- na iznos od 54,68 EUR tekućim od 7. kolovoza 2010. godine do isplate,
- na iznos od 17,60 EUR tekućim od 22. kolovoza 2010. godine do isplate,
- na iznos od 0,18 EUR tekućim od 22. kolovoza 2010. godine do isplate,
- na iznos od 1,42 EUR tekućim od 22. kolovoza 2010. godine do isplate,
- na iznos od 70,03 EUR tekućim od 7. rujna 2010. godine do isplate,
- na iznos od 6,14 EUR tekućim od 22. rujna 2010. godine do isplate,
- na iznos od 2,17 EUR tekućim od 22. rujna 2010. godine do isplate,
- na iznos od 9,15 EUR tekućim od 24. rujna 2010. godine do isplate,
- na iznos od 64,18 EUR tekućim od 6. listopada 2010. godine do isplate,
- na iznos od 56,80 EUR tekućim od 5. studenoga 2010. godine do isplate,
- na iznos od 71,74 EUR tekućim od 8. prosinca 2010. godine do isplate,
- na iznos od 1,95 EUR tekućim od 24. prosinca 2010. godine do isplate,
- na iznos od 9,71 EUR tekućim od 28. prosinca 2010. godine do isplate,
- na iznos od 83,79 EUR tekućim od 8. siječnja 2011. godine do isplate,
- na iznos od 0,36 EUR tekućim od 21. siječnja 2011. godine do isplate,
- na iznos od 1,55 EUR tekućim od 21. siječnja 2011. godine do isplate,
- na iznos od 1,49 EUR tekućim od 21. siječnja 2011. godine do isplate,
- na iznos od 0,40 EUR tekućim od 21. siječnja 2011. godine do isplate,
- na iznos od 10,26 EUR tekućim od 21. siječnja 2011. godine do isplate,
- na iznos od 167,12 EUR tekućim od 8. veljače 2011. godine do isplate,
- na iznos od 41,04 EUR tekućim od 8. veljače 2011. godine do isplate,
- na iznos od 1,82 EUR tekućim od 2. ožujka 2011. godine do isplate,
- na iznos od 107,95 EUR tekućim od 5. ožujka 2011. godine do isplate,
- na iznos od 1,70 EUR tekućim od 2. travnja 2011. godine do isplate,
- na iznos od 100,27 EUR tekućim od 7. travnja 2011. godine do isplate,
- na iznos od 3,53 EUR tekućim od 2. svibnja 2011. godine do isplate,
- na iznos od 20,43 EUR tekućim od 6. svibnja 2011. godine do isplate,
- na iznos od 86,25 EUR tekućim od 6. svibnja 2011. godine do isplate,
- na iznos od 29,26 EUR tekućim od 2. lipnja 2011. godine do isplate,
- na iznos od 111,03 EUR tekućim od 7. lipnja 2011. godine do isplate,
- na iznos od 21,36 EUR tekućim od 2. srpnja 2011. godine do isplate,
- na iznos od 76,63 EUR tekućim od 7. srpnja 2011. godine do isplate,
- na iznos od 29,78 EUR tekućim od 7. srpnja 2011. godine do isplate,
- na iznos od 7,09 EUR tekućim od 7. srpnja 2011. godine do isplate,
- na iznos od 20,13 EUR tekućim od 2. kolovoza 2011. godine do isplate,
- na iznos od 161,52 EUR tekućim od 5. kolovoza 2011. godine do isplate,
- na iznos od 5,11 EUR tekućim od 5. kolovoza 2011. godine do isplate,
- na iznos od 161,88 EUR tekućim od 7. rujna 2011. godine do isplate,
- na iznos od 14,30 EUR tekućim od 8. rujna 2011. godine do isplate,
- na iznos od 1,37 EUR tekućim od 16. rujna 2011. godine do isplate,
- na iznos od 129,30 EUR tekućim od 7. listopada 2011. godine do isplate,
- na iznos od 1,17 EUR tekućim od 15. listopada 2011. godine do isplate,
- na iznos od 130,65 EUR tekućim od 8. studenoga 2011. godine do isplate,
- na iznos od 22,90 EUR tekućim od 8. studenoga 2011. godine do isplate,
- na iznos od 14,72 EUR tekućim od 3. prosinca 2011. godine do isplate,
- na iznos od 79,03 EUR tekućim od 10. prosinca 2011. godine do isplate,
- na iznos od 25,67 EUR tekućim od 10. prosinca 2011. godine do isplate,
- na iznos od 14,25 EUR tekućim od 10. prosinca 2011. godine do isplate,
- na iznos od 0,36 EUR tekućim od 2. siječnja 2012. godine do isplate,
- na iznos od 134,79 EUR tekućim od 10. siječnja 2012. godine do isplate,
- na iznos od 6,98 EUR tekućim od 10. siječnja 2012. godine do isplate,
- na iznos od 138,97 EUR tekućim od 10. veljače 2012. godine do isplate,
- na iznos od 9,45 EUR tekućim od 11. veljače 2012. godine do isplate,
- na iznos od 139,85 EUR tekućim od 8. ožujka 2012. godine do isplate,
- na iznos od 9,89 EUR tekućim od 8. ožujka 2012. godine do isplate,
- na iznos od 137,08 EUR tekućim od 6. travnja 2012. godine do isplate,
- na iznos od 8,46 EUR tekućim od 6. travnja 2012. godine do isplate,
- na iznos od 53,47 EUR tekućim od 9. svibnja 2012. godine do isplate,
- na iznos od 94,82 EUR tekućim od 9. svibnja 2012. godine do isplate,
- na iznos od 0,37 EUR tekućim od 2. lipnja 2012. godine do isplate,
- na iznos od 141,32 EUR tekućim od 7. lipnja 2012. godine do isplate,
- na iznos od 10,26 EUR tekućim od 9. lipnja 2012. godine do isplate,
- na iznos od 4,97 EUR tekućim od 3. srpnja 2012. godine do isplate,
- na iznos od 137,74 EUR tekućim od 5. srpnja 2012. godine do isplate,
- na iznos od 3,87 EUR tekućim od 5. srpnja 2012. godine do isplate,
- na iznos od 138,73 EUR tekućim od 8. kolovoza 2012. godine do isplate,
- na iznos od 9,30 EUR tekućim od 8. kolovoza 2012. godine do isplate,
- na iznos od 136,47 EUR tekućim od 6. rujna 2012. godine do isplate,
- na iznos od 8,16 EUR tekućim od 6. rujna 2012. godine do isplate,
- na iznos od 134,30 EUR tekućim od 10. listopada 2012. godine do isplate,
- na iznos od 7,10 EUR tekućim od 10. listopada 2012. godine do isplate,
- na iznos od 137,80 EUR tekućim od 8. studenoga 2012. godine do isplate,
- na iznos od 8,83 EUR tekućim od 8. studenoga 2012. godine do isplate,
- na iznos od 1,55 EUR tekućim od 7. prosinca 2012. godine do isplate,
- na iznos od 137,09 EUR tekućim od 8. prosinca 2012. godine do isplate,
- na iznos od 6,90 EUR tekućim od 8. prosinca 2012. godine do isplate,
- na iznos od 138,57 EUR tekućim od 8. siječnja 2013. godine do isplate,
- na iznos od 9,22 EUR tekućim od 8. siječnja 2013. godine do isplate,
- na iznos od 134,76 EUR tekućim od 7. veljače 2013. godine do isplate,
- na iznos od 6,76 EUR tekućim od 7. veljače 2013. godine do isplate,
- na iznos od 0,55 EUR tekućim od 14. veljače 2013. godine do isplate,
- na iznos od 0,21 EUR tekućim od 2. ožujka 2013. godine do isplate,
- na iznos od 135,22 EUR tekućim od 7. ožujka 2013. godine do isplate,
- na iznos od 7,34 EUR tekućim od 7. ožujka 2013. godine do isplate,
- na iznos od 138,41 EUR tekućim od 10. travnja 2013. godine do isplate,
- na iznos od 9,13 EUR tekućim od 10. travnja 2013. godine do isplate,
- na iznos od 134,78 EUR tekućim od 7. svibnja 2013. godine do isplate,
- na iznos od 7,33 EUR tekućim od 7. svibnja 2013. godine do isplate,
- na iznos od 128,28 EUR tekućim od 6. lipnja 2013. godine do isplate,
- na iznos od 4,40 EUR tekućim od 6. lipnja 2013. godine do isplate,
- na iznos od 121,91 EUR tekućim od 11. srpnja 2013. godine do isplate,
- na iznos od 9,09 EUR tekućim od 11. srpnja 2013. godine do isplate,
- na iznos od 0,05 EUR tekućim od 2. kolovoza 2013. godine do isplate,
- na iznos od 109,83 EUR tekućim od 3. kolovoza 2013. godine do isplate,
- na iznos od 25,23 EUR tekućim od 8. kolovoza 2013. godine do isplate,
- na iznos od 109,61 EUR tekućim od 6. rujna 2013. godine do isplate,
- na iznos od 28,90 EUR tekućim od 7. rujna 2013. godine do isplate,
- na iznos od 110,47 EUR tekućim od 5. listopada 2013. godine do isplate,
- na iznos od 33,75 EUR tekućim od 5. listopada 2013. godine do isplate,
- na iznos od 0,01 EUR tekućim od 16. listopada 2013. godine do isplate,
- na iznos od 98,07 EUR tekućim od 7. studenoga 2013. godine do isplate,
- na iznos od 45,42 EUR tekućim od 7. studenoga 2013. godine do isplate,
- na iznos od 0,06 EUR tekućim od 2. prosinca 2013. godine do isplate,
- na iznos od 126,43 EUR tekućim od 7. prosinca 2013. godine do isplate,
- na iznos od 19,39 EUR tekućim od 8. prosinca 2013. godine do isplate,
- na iznos od 0,18 EUR tekućim od 2. siječnja 2014. godine do isplate,
- na iznos od 123,46 EUR tekućim od 11. siječnja 2014. godine do isplate,
- na iznos od 17,25 EUR tekućim od 11. siječnja 2014. godine do isplate,
- na iznos od 124,44 EUR tekućim od 6. veljače 2014. godine do isplate,
- na iznos od 24,29 EUR tekućim od 7. veljače 2014. godine do isplate,
- na iznos od 106,97 EUR tekućim od 4. ožujka 2014. godine do isplate,
- na iznos od 44,11 EUR tekućim od 5. ožujka 2014. godine do isplate,
- na iznos od 0,14 EUR tekućim od 2. travnja 2014. godine do isplate,
- na iznos od 120,38 EUR tekućim od 3. travnja 2014. godine do isplate,
- na iznos od 29,52 EUR tekućim od 4. travnja 2014. godine do isplate,
- na iznos od 0,18 EUR tekućim od 2. svibnja 2014. godine do isplate,
- na iznos od 96,89 EUR tekućim od 6. svibnja 2014. godine do isplate,
- na iznos od 49,15 EUR tekućim od 6. svibnja 2014. godine do isplate,
- na iznos od 0,35 EUR tekućim od 2. lipnja 2014. godine do isplate,
- na iznos od 106,91 EUR tekućim od 3. lipnja 2014. godine do isplate,
- na iznos od 37,62 EUR tekućim od 4. lipnja 2014. godine do isplate,
- na iznos od 0,17 EUR tekućim od 2. srpnja 2014. godine do isplate,
- na iznos od 131,57 EUR tekućim od 2. srpnja 2014. godine do isplate,
- na iznos od 14,54 EUR tekućim od 2. srpnja 2014. godine do isplate,
- na iznos od 0,53 EUR tekućim od 2. kolovoza 2014. godine do isplate,
- na iznos od 113,25 EUR tekućim od 2. kolovoza 2014. godine do isplate,
- na iznos od 143,97 EUR tekućim od 3. rujna 2014. godine do isplate,
- na iznos od 108,35 EUR tekućim od 2. listopada 2014. godine do isplate,
- na iznos od 32,43 EUR tekućim od 16. listopada 2014. godine do isplate,
- na iznos od 100,08 EUR tekućim od 4. studenoga 2014. godine do isplate,
- na iznos od 139,50 EUR tekućim od 6. prosinca 2014. godine do isplate,
- na iznos od 111,18 EUR tekućim od 6. siječnja 2015. godine do isplate,
- na iznos od 170,86 EUR tekućim od 4. veljače 2015. godine do isplate,
- na iznos od 67,35 EUR tekućim od 7. veljače 2015. godine do isplate,
- na iznos od 113,95 EUR tekućim od 3. ožujka 2015. godine do isplate,
- na iznos od 76,41 EUR tekućim od 5. ožujka 2015. godine do isplate,
- na iznos od 5,04 EUR tekućim od 12. ožujka 2015. godine do isplate,
- na iznos od 131,38 EUR tekućim od 2. travnja 2015. godine do isplate,
- na iznos od 52,72 EUR tekućim od 15. travnja 2015. godine do isplate,
- na iznos od 147,36 EUR tekućim od 5. svibnja 2015. godine do isplate,
- na iznos od 26,24 EUR tekućim od 6. svibnja 2015. godine do isplate,
- na iznos od 44,22 EUR tekućim od 15. svibnja 2015. godine do isplate,
- na iznos od 129,34 EUR tekućim od 2. lipnja 2015. godine do isplate,
- na iznos od 156,41 EUR tekućim od 2. srpnja 2015. godine do isplate,
- na iznos od 68,00 EUR tekućim od 3. srpnja 2015. godine do isplate,
- na iznos od 140,19 EUR tekućim od 4. kolovoza 2015. godine do isplate,
- na iznos od 66,33 EUR tekućim od 5. kolovoza 2015. godine do isplate,
- na iznos od 133,92 EUR tekućim od 2. rujna 2015. godine do isplate,
- na iznos od 63,53 EUR tekućim od 26. rujna 2015. godine do isplate, u roku od 15 dana,
i u točki II izreke te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
II O troškovima nastalim u povodu žalbe odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo tuženici isplatiti tužitelju po osnovi preplaćenih iznosa temeljem ništetnih odredbi o načinu promjene kamatne stope u iznosu od 1.646,81 eura sa zateznim kamatama na pojedine iznose i valutnoj klauzuli u CHF u iznosu od 9.826,10 eura sa zateznim kamatama na pojedine iznose, kao i iznos od 2.281,66 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe do isplate na ime razlike glavnice koja je nastala prilikom konverzije (točka I izreke). Nadalje naloženo joj je da naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.643,96 eura s pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja do isplate dok je zahtjev tužene za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan (točka II izreke).
2. Tuženica je podnijela žalbu protiv presude iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, te naložiti tužitelju da tuženici naknadi parnični trošak kao i trošak žalbenog postupka, podredno, ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tuženice protiv presude je osnovana.
5. Ovaj drugostupanjski sud je na temelju čl. 365. st. 2. ZPP ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga tuženice, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP jer presuda nije nerazumljiva, i nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, presuda ne proturječi sama sebi i razlozima presude, isti nisu nejasni ni proturječni, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika. Pri tome valja reći kako je sud prvog stupnja za svoju odluku o ne prihvaćanju dokaznih prijedloga tuženice za saslušanjem dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.
7. Predmet spora je zahtjev za isplatu plaćenih iznosa po osnovi ništetnih dijelova ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF sadržanih u predmetnom potrošačkom ugovoru za koji je provedena konverzija sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15, dalje ZID ZPK/15).
8. Prvostupanjski je sud utvrdio sljedeće:
- da su tužitelj, kao korisnik kredita, i tužena, kao davatelj kredita, sklopili Ugovor o kreditu broj [broj kredita], dana 28. lipnja 2007. na iznos od 65.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj, uz valutnu klauzulu s rokom otplate od 216 mjesečnih anuiteta,
- da je čl. 8. ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja u trenutku ugovaranja iznosi 8,25 % godišnje koja se može mijenjati u skladu sa važećim odlukama banke, te da je čl. 7. ugovorena i valutna klauzula odnosno određeno je da će se povrat obveza iz tog ugovora obračunati po srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa banke, te da kredit dospijeva na naplatu svakog prvog u mjesecu,
- da iz Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o standardnom tipskom ugovoru sadržaj kojeg je unaprijed pripremljen od strane tuženice,
- da se o spornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo,
- da se radi o potrošačkom ugovoru u kojem je namjena kredita "hipotekarni krediti građana",
- da je 18. siječnja 2016. zaključen Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita iz CHF u EUR, i koja je provedena u skladu s ZID ZPK/15,
- da je u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji se je vodio pod posl.br. P-1401/12 presudom od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. pravomoćno utvrđeno da je, između ostalih, tuženica u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene banke o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je tuženica postupila suprotno tada važećim Zakonima o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 6. kolovoza 2007., a nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 te suprotno odredbama);
- da je u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača Visoki trgovački sud Republike Hrvatske pod posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, a koje shvaćanje prihvaća i Vrhovni sud RH u odluci Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. te je u navedenom postupku pravomoćno utvrđeno da su tužene banke među kojima je i ovdje tuženica u razdoblju od 1.11.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 ) u razdoblju do 6.08.2007. da od 7.08.2007. do 31.12.2008. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07 i dr.),
- da je tužba podnesena 12. lipnja 2019.
9. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud zaključio da su ništetni sporni dijelovi ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF. Nadalje stav prvostupanjskog suda je da unatoč provedenoj konverziji tužitelj ima pravo na potpunu restituciju, koja konverzijom nije provedena, a koje pravo tužitelju pripada temeljem odredbi Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje ZOO) kao posljedica ništetnosti spornih odredbi Ugovora o kreditu, zbog čega ima pravni interes za vođenje ovog postupka. Na temelju provedenog financijskog vještačenja tužitelju sudi iznos od 1.646,81 eura za preplatu na ime kamata između izvršenih uplata i iznosa koje bi uplatio da se od početka otplate primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa te iznos od 9.826,10 eura na ime preplate zbog rasta tečaja zbog valutne klauzule CHF između izvršenih uplata i iznosa koje bi uplatila da je tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, sve sa kamatama na pojedine iznose, kao i iznos od 2.281,66 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe do isplate na ime razlike glavnice koja je nastala prilikom konverzije uz primjenu odredaba čl. 323. st. 1. ZOO i čl. 1111. ZOO, pri tom otklonivši kao neosnovan prigovor zastare.
10. Prije svega, neosnovani su žalbeni navodi tuženice o nepostojanju pravnog interesa tužitelja na isticanje o postojanju ništetnosti pojedinih dijelova ugovornih odredbi Ugovora o kreditu zbog provedene konverzije, jer sama činjenica da su stranke sklopile Dodatak Ugovora kojim su odredbe osnovnog ugovora izmijenile u pogledu valutne klauzule i kamatne stope, te postigle sporazum o raspolaganju preplatom, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za isticanjem da su pojedine odredbe Ugovora o kreditu ništetne (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj: Rev 2868/2018-2 od 12. veljače 2019. i Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020.).
11. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženice vezani za stajalište prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare potraživanja, koje je u skladu s Objedinjenim pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom u vidu zaključka na sjednici održanoj 31. siječnja 2022., koje pravno shvaćanje je prihvaćeno i kroz sudsku praksu ovog suda. Valja navesti i da je svoj stav u odnosu na navedeno Objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izrazio i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U-III-3202/2023 od 26. rujna 2024. u kojoj je navedeno da su "…time sudska vijeća Vrhovnog suda ispunila ustavnu obvezu iz čl. 115. st. 3. Ustava da pored zakonskih pravila koja uređuju zastaru, primijene izravno čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije i osiguraju da njihovo tumačenje zakona ne predstavlja neproporcionalno ograničenje prava na pristup sudu".
12. Odredba čl. 502.c ZPP određuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove i da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude.
13. Sudovi su u navedenim presudama donesenim u postupku radi kolektivne zaštite potrošača, proveli test neravnoteže (analizom činidbe i protučinidbe), kao i test nesavjesnosti te su svoju ocjenu o nesavjesnosti banaka, između ostaloga i tuženice, utemeljili u bitnom na činjenicama da trgovac nije potrošaču dao dovoljno informacija u fazi pregovaranja i zaključivanja ugovora o kreditu, a koje su bile važne za donošenje informirane odluke, da potrošača nisu upoznali s rizicima koji za njega proizlaze iz ugovora o kreditu, da potrošača nisu informirali o uvjetima jednostrane promjene kamatne stope (prema odluci trgovca), da je bila riječ o ugovorima u kojima je obveza potrošača ovisila o promjenjivim elementima (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa), da su sporne odredbe u standardni ugovor ušle na inicijativu trgovaca (banaka), da su banke u vrijeme sklapanja ugovora trebale voditi računa i o interesima druge strane i odrediti neku referentnu vrijednost, da je nepošteno koristiti se odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima su banke bile ovlaštene jednostrano promijeniti obvezu potrošača, da su potrošači bili u ovisnom položaju, jer nisu imali drugu mogućnost doći do novčanih sredstava izvan kredita, da potrošači nisu mogli imati utjecaj (reklamacijom) na izmjenu jednostrane odluke banke u pogledu promjene kamatne stope, a koji test nesavjesnosti su sudovi proveli s obzirom na okolnosti prije sklapanja ugovora o kreditu, odnosno prilikom pregovaranja o uvjetima kredita.
14. Prvostupanjski sud je u svojoj odluci dao dostatne i odlučne razloge o primjeni utvrđenja iz spora za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, pravilno utvrđujući da je tužitelj predmetni Ugovor o kreditu zaključio kao potrošač u smislu odredbe čl. 3. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03,46/07,79/07, dalje ZZP/03), kao i da tuženica na kojoj je teret dokaza sukladno odredbi čl. 81. st. 4. istog Zakona nije dokazala postojanje okolnosti koje bi isključile pretpostavke za primjenu direktnog učinka tih odluka u konkretnom slučaju, pa tako ni da je pregovarala sa tužiteljem ni da ga je unatoč tome što u Ugovoru o kreditu nisu navedeni nikakvi parametri ostvarenjem kojih bi bila ovlaštena mijenjati redovnu kamatu prije sklapanja ugovora o tome obavijestila na drugi način, kao ni da bi ga u potpunosti informirala o svim mogućim rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF za buduće obveze.
15. Kako su odredbom čl. 8. i 7. Ugovora o kreditu ugovorna kamata i valuta glavnice u CHF sadržajno izražene na način kao i one, koje su pravomoćnim presudama u postupku kolektivne zaštite potrošača utvrđene ništetnima te ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženice prilikom ugovaranja promjenjive kamatne stope i valute CHF uz koju je vezana glavnica kredita između stranaka bilo drugačije od utvrđenog u navedenim sudskim postupcima, to je prvostupanjski sud osnovano zaključio da su iste ništetne.
16. Što se tiče opširnog razlaganja tuženice o zakonitosti i opravdanosti ugovaranja promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule, valja reći da nije sporna zakonitost ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, već je odlučujući način ugovaranja. Obzirom da u ovom konkretnom slučaju iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je ugovorena redovna kamatna stopa promjenjiva jednostranom odlukom banke, a da se prije zaključenja nije pojedinačno pregovaralo o egzaktnim parametrima i metodi izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača, a valutna klauzula u CHF je ugovorena bez da je tuženica u cijelosti informirala tužiteljicu o rizicima promjene tečaja CHF, a to znači o svim parametrima bitnim za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja, to je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da su sporni dijelovi odredbi Ugovora o kreditu ništetni, te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženice.
17. Nadalje treba reći da nije sporno da je između stranaka zaključen Dodatak Ugovoru o kreditu 18. siječnja 2016. kojim je izvršena konverzija kredita prema odredbama ZID ZPK.
18. U oglednom postupku koji se vodio u predmetu Gos-1/2019, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava Vrhovni sud RH je dao sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“ Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U- I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/15.
19. ZID ZPK/15 predstavlja lex specialis u odnosu na opće odredbe obveznog prava u dijelu kojim se njime drugačije uređuju pojedini ugovorni odnosi i njihovi pravni učinci, i njime je stvorena pravna osnova za zaključivanje sporazuma u obliku dodatka ugovoru. Stoga dodatak ugovoru svoje izvorište ima u tom prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske (u tom smislu i ovaj sud u rješenju Đ1/19 od 4. ožujka 2020.) pa se odredbe Dodatka zaključenog među parničnim strankama ne mogu ocijeniti nepoštenima niti posljedično ništetnima. Iako je riječ o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, te je odredbe unaprijed formulirao zakonodavac, a ne banka, pa se njegove odredbe ne mogu ocjenjivati jednako kao odredbe koje je unaprijed sastavio trgovac i o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, što proizlazi iz odredbe čl. 49. st. 5. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14 i 110/15, dalje ZZP).
20. Odredbe Dodatka Ugovoru koji je sklopljen u skladu sa ZID ZPK/15 odraz su prisilnih zakonskih odredbi ZID ZPK/15 zbog kojeg se ne primjenjuje odredba čl. 49. st. 1 i 5. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 dalje: ZZP/14), važećeg u vrijeme sklapanja Dodatka Ugovoru pa kako se radi o propisu koji je prošao test ocjene ustavnosti njegovih odredbi, koje je unaprijed odredio zakonodavac, a ne tuženik, obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali značenje nepoštenosti sa posljedicom ništetnosti.
21. Odredbom čl. 19.b. ZID ZPK/15 propisano je osnovno načelo konverzije i to da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.
22. Nastavnom odredbom čl. 19.c st.1. ZID ZPK/15 propisan je način izračuna konverzije kredita i to na način da se:
1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,
2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF,
3. početno utvrđeni otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s toč. 1. i 2. ovoga stavka, a na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,
4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz toč. 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,
5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz toč. 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz toč. 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, a ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz toč. 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača, time da se iznos preplate iz ove točke preračunava u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač,
6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz toč. 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz toč. 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača,
7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno toč. 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno toč. 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u toč. 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u toč. 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača.
23. Nepoštene (i ništetne) ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni stope ugovorne kamate i valutnoj klauzuli u CHF iz Ugovora o kreditu nakon sklapanja Dodatka Ugovoru ne obvezuju tužitelja jer su zamijenjene na način kao da je za cijelo ugovoreno vrijeme kredit bio ugovoren s valutnom klauzulom u EUR uz promjenjivu kamatnu stopu za kredite s valutnom klauzulom u EUR. Parnične stranke su sklapanjem Dodatka Ugovoru izvršile konverziju kredita u skladu s prisilnom odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15 na način da su svi iznosi plaćeni na ime otplate Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF tijekom otplate kredita do dana obračuna konverzije (osim onih koji su eventualno plaćeni na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja tužitelja u plaćanju dospjelih obveza, naknada i troškova iz čl. 19.c st. 1. toč. 4. ZID ZPK/15) uzeti u obračun konverzije na način i pod uvjetima kako je određeno specijalnim propisom – ZID ZPK/15. Na trgovcu tj. banci je bila obveza da potrošaču ponudi sklapanje dodatka ugovora o kreditu čiji je sadržaj u pogledu načina izračuna konverzije u cijelosti određen ZID ZPK/15, dok je potrošaču sklapanje takvog dodatka bilo ostavljeno na izbor, a u konkretnom slučaju tužitelj je kao potrošač prihvatio ponudu i Dodatak je zaključen i izvršen u skladu s odredbama ZID ZPK/15 te izaziva pravne učinke.
24. Tako je sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu sukladno odredbi čl. 19.c ZID ZPK/15 osiguran povrat stečene koristi banke, putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u EUR koji je zamijenio kredit u CHF, a do njegova sklapanja je došlo na temelju pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije.
25. Kraj činjenice da je tuženica postupila na temelju kogentnih odredbi ZID ZPK/15 jer je utvrđeno da je u izračun konverzije uvrstila sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primila od tužitelja, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi na kredite u valuti euro, kao i sve svote koje je primila uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita te su stranke suglasno utvrdile ukupno potraživanje tuženice na dan sklapanja Dodatka, razlike koje tužitelj zahtijeva tužbom, nakon zaključenog Dodatka nisu (više) u imovini tuženice bez pravne osnove pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat iznosa propisane člankom 1111. ZOO.
26. Primjena ZID ZPK/15 kao posebnog propisa derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti tako da se svote koje su plaćene na temelju nepoštenog dijela odredbe o jednostranoj izmjeni stope redovne kamate i valutnoj klauzuli ne vraćaju potrošaču već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom sklopljenim sukladno odredbama ZID ZPK/15, sa jasno propisanim načinom raspolaganja nastalom preplatom koja se, u slučaju da nije dostatna za zatvaranje obveze iz kredita prema novom otplatnom planu, koristi za namirenje budućih obroka ili anuiteta dok se, za slučaj da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka ili anuiteta u valutnoj klauzuli u eurima prema novom otplatnom planu, vraća potrošaču.
27. Na taj način je valjano prestala obveza tuženice (čl. 160. st. 1. ZOO) za povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetnih dijelova odredbi iz Ugovora o kreditu, a koja bi proizlazila iz čl. 1111. st. 1. ZOO i te preplaćene svote nisu bez pravne osnove ostale u imovini tuženika. Budući da je tužitelj kao korisnik kredita prihvatio konverziju na temelju odredbi ZID ZPK/15 sklapanjem Dodatka Ugovoru sa tuženicom, nema više pravo na povrat više plaćenih svota po osnovi ništetnih odredbi iz Ugovora o kreditu, jer izračun konverzije kredita iz čl. 19. c st. 1 ZIP ZPK/15 uključuje i te uplate. Tužitelj ne može zahtijevati ni iznos na ime razlike glavnice kao nepriznatog iznosa umanjenja glavnice u provedenoj konverziji odnosno razlike između neotplaćene (nedospjele) glavnice u CHF po početnom tečaju i neotplaćene glavnice u EUR po tečaju na dan konverzije 30. rujna 2015., jer je Dodatkom Ugovoru sukladno odredbi čl. 160. st. 1 ZOO sporazumno postojeći ugovorni odnos na temelju osnovnog ugovora (Ugovora o kreditu) izmijenjen u skladu s navedenim Dodatkom Ugovoru te je time postignut puni sporazum o novim kreditnim uvjetima.
28. Imajući u vidu navedeno, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.646,81 eura na ime preplate po osnovi ništetnog dijela odredbe o redovnoj kamati i iznosa od 9.826,10 eura na ime preplate po osnovi ništetnog dijela odredbe o valutnoj klauzuli u CHF kao i iznosa od 2.281,66 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe do isplate na ime razlike glavnice koja je nastala prilikom konverzije, zbog čega je valjalo preinačenjem prvostupanjske presude odbiti te zahtjeve primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP i odlučiti u izreci presude.
29. Tužitelju jedino pripada pravo na zakonske zatezne kamate od dana plaćanja pojedinačnih novčanih iznosa na temelju nepoštenih ugovornih odredaba koje je tuženica uračunala prilikom izračuna konverzije kredita pa do dana izvršene konverzije kada su ti iznosi iskorišteni za ispunjenje obveze koje je tužitelj preuzeo sklapanjem Dodatka Ugovora. Naime, ZID ZPK/15 izrijekom ne regulira materijalnopravni učinak ništetnosti ugovorne odredbe propisan čl. 1111. st. 1. ZOO u vezi s čl. 1115. ZOO kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
30. S obzirom da specijalnim propisom nije uređeno područje prava na zatezne kamate po osnovi odredbe čl. 1111. ZOO, tada se primjenjuje opći propis, odnosno čl. 1115. ZOO temeljem kojeg tužitelju pripada pravo na isplatu zatezne kamate od dana plaćanja pojedinačnih novčanih iznosa na temelju nepoštenih ugovornih odredaba uračunatih prilikom izračuna konverzije kredita pa do dana izvršene konverzije. Takvo pravno shvaćanje izraženo je i u odluci Vrhovnog suda RH od 21. prosinca 2022. broj Rev 586/2019 u kojoj se ukazuje da je na 7. sjednici Građanskog odjela VSRH održanoj 13. i 20. prosinca 2022. zauzeto pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača, koje prihvaća i ovaj sud i koje glasi: "Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 - dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“, kao i u odluci Vrhovnog suda RH od 8. travnja 2025. broj Rev 925/2023-2.
31. Kako zbog pogrešnog pravnog shvaćanja da izvršenom konverzijom kredita prema odredbama ZID ZPK/15 nije prestala obveza tuženice po osnovi ništetnih dijelova ugovornih odredbi iz Ugovora o kreditu, prvostupanjski sud nije utvrđivao u kojem razdoblju i u kojoj visini bi tužitelju pripadale zatezne kamate u smislu čl. 1115. ZOO na više plaćene iznose uračunate prilikom konverzije, u tom dijelu nisu ispunjeni uvjeti za preinačenje te je na temelju čl. 370. ZPP valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i odlučiti pod točki I izreke rješenja.
32. S obzirom da obveza naknade troškova ovisi o konačnoj odluci o sporu, ukinuta je i odluka o parničnom trošku (točka II izreke rješenja).
33. O troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci, a sukladno čl. 166. st. 4. ZPP (točka III izreke rješenja).
34. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će izvesti predložene dokaze radi utvrđenja bitnih činjenica koje se odnose na razdoblje i u kojoj visini bi tužitelju pripadale zatezne kamate te primijeniti materijalno pravo vodeći računa o gore izloženim shvaćanjima, i potom donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku.
U Zagrebu 15. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Aralica
