Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3732/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, suca Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te suca Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Luki Mardešiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB. 22694857747, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 10. studenog 2023., poslovni broj Pn-1277/2014-84, u sjednici vijeća 15. srpnja 2025.

r j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 10. studenog 2023., poslovni broj Pn-1277/2014-84 u toč. I. izreke preko 1.778,48 eur do 2.601,37 eur sa zakonskom zateznom kamatom (za iznos od 822,89 eur) te u toč. II. i III. izreke, kao i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 10. studenog 2023., poslovni broj Pn-1277/2014-84, i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pred drugim sucem.

II. O troškovima postupka u povodu žalbi odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 2.601,37 eur/19.600,00 kn[1] (neimovinska šteta) sa zakonskom zateznom kamatom (toč. I. izreke) te 169,22 eur/1.275,00 kn (imovinska šteta) također sa zakonskom zateznom kamatom (toč. I. izreke). Pod toč. II. izreke je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj zahtjeva isplatu zatezne kamate na 1.672,31 eur/12.600,00 kn tekuće od 05. rujna 2013. do dana 17.02.2014. Pod toč. III. izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak od 5.000,83 eur/37.678,75 kn.

1.1. Rješenjem sadržanim u istoj odluci, u toč. I. izreke je dopuštena objektivna preinaka povišenjem tužbenog zahtjeva prema podnesku tužitelja od 3. lipnja 2019. godine tj. s osnova isplate neimovinske štete do iznosa od 2.601,37 eur/19.600,00 kn. U toč. II. izreke nije dopuštena objektivna preinaka povišenjem tužbenog zahtjeva preko iznosa od 2.601,37 eur/19.600,00 kn s osnova naknade neimovinske štete do iznosa od 33.900,00 kn tj. za iznos od 1.897,94 eur/14.300,00 kn prema podnesku tužitelja od 02. listopada 2020. godine

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj u toč. II. izreke presude i toč. II. izreke rješenja kojim je odbijena preinaka tužbenog zahtjeva zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

2.1. I tuženik je podnio žalbu protiv presude u toč. I. izreke preko 1.778,48 eur sa zakonskom zateznom kamatom (za iznos od 822,89) i toč. I. izreke rješenja kojim je dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalbe tuženika i tužitelja su osnovane.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade neimovinske i imovinske štete (tuđe pomoći i njege) koja je tužitelju nastala zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi koju je uzrokovao osiguranik tuženika svojim vozilom 5. kolovoza 2013.

5. U žalbenoj fazi postupka sporna je odluka vezano za preinaku tužbe i zastara potraživanja za preinačeni dio tužbe.

6. Tužitelj je tijekom postupka:

- podneskom od 22. svibnja 2014. prije održavanja pripremnog ročišta s osnova neimovinske štete potraživao 9.400,00 kn te s osnova imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu 4.000,00 kn

- podneskom od 15. srpnja 2014. prije održavanja pripremnog ročišta, imajući u vidu nesporno isplaćeni iznos prije podnošenja tužbe od 12.600,00 kn potraživao daljnju isplatu neimovinske štete od 7.520,00 kn sa zateznom kamatom te 3.200,00 kn sa zateznom kamatom,

- podneskom od 14. srpnja 2017. potraživao daljnji iznos s osnova neimovinske štete od 9.400,00 kn sa zateznom kamatom te 4.000,00 kn s osnova imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu. Navedenim podneskom tužitelj ujedno preinačuje tužbu i zahtijeva isplatu zatezne kamate na nesporno isplaćeni iznos u visini od 12.600,00 kn tekuće od 5. rujna 2013. do dana 17. veljače 2014.,

- nakon provedenog medicinskog vještačenja po vještaku dr. Žarku Rašiću i dr. Gordanu Makariću podneskom od 3. lipnja 2019. (list 131-133 spisa) zahtijevao s osnova daljnje neimovinske štete 19.600,00 kn, te 1.275,00 kn s osnova imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu te zateznu kamatu na nesporno isplaćeni iznos od 12.600,00 kn,

- podneskom od 2. listopada 2020. (list 154-155 spisa) preinačio tužbeni zahtjev te zahtijeva isplatu daljnje neimovinske štete u visini od 33.900,00 kn, potom s osnova imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege 1.955,00 kn te zateznu kamatu na nesporno isplaćeni iznos od 12.600,00 kn,

- tužitelj u daljnjem tijeku postupka ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva od 2. listopada 2020.

7. Tuženik je tijekom postupka prigovarao objektivnoj preinaci tužbenog zahtjeva te je istaknuo prigovor zastare na preinačeni dio i to u odnosu na podneske od 14. srpnja 2017., 3. lipnja 2019. i 2. listopada 2020.

7.1. Naime, tuženik je tijekom postupka prigovarao objektivnoj preinaci iz podneska 14. srpnja 2017. u odnosu na zatezne kamate na nesporno isplaćeni iznos štete, zatim preinaci u svezi s podneskom 3. lipnja 2019. u odnosu na povećanje tužbenog zahtjeva neimovinske štetu od 19.600,00 kn, te preinaci u svezi s podneskom od 2. listopada 2020. u odnosu na povećanje neimovinske štete od 33.900,00 kn (za 24.500,00 kn) i imovinske štete tuđe pomoći i njege od 1.955,00 kn (za 680,00 kn).

7.2. Prvostupanjski sud je ocijenio da je dopuštena objektivna preinaka tužbe iz podneska od 3. lipnja 2019. (neimovinska šteta), ali da preinaka iz podneska 2. listopada 2020. (s osnove naknade neimovinske štete preko 2.601,37 eur/19.600,00 kn do iznosa 33.900,00 kn - za 1.897,94 eur/14.300,00 kn) nije dopuštena. Također je odbio dio tužbenog zahtjeva utvrdivši zastaru preinačenog dijela koji se odnosi na zatezne kamate na isplaćeni iznos od 12.600,00 kn kako je to zatraženo podneskom od 14. srpnja 2017.

8. Prvostupanjski sud nije dopustio objektivnu preinaku tužbenog zahtjeva iz podneska od 2. listopada 2020. smatrajući kako je nalaz i mišljenje vještaka dr. Lane Mužinić Marinić istovjetan nalazu i mišljenju vještaka dr. Gordana Makarića, a ujedno su u nalazu i mišljenju vještaka dr. Vedrane Petrovečki utvrđene istovjetne činjenice kao i u nalazu i mišljenju vještaka dr. Pera Bubala, slijedom čega nije niti bilo potrebno u odnosu na vještačenje usklađivanje tužbenog zahtjeva, odnosno povećanje zahtijevanog iznosa.

8.1. Također je naveo da čak kada bi se i dopustila objektivna preinaka povišenjem tužbenog zahtjeva, prigovor zastare tuženika na povišeni dio tužbenog zahtjeva bio bi osnovan, pozvavši se na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 526/18-2 od 28. svibnja 2019. i Revr- 1460/13-2 od 24. siječnja 2017., Rev- 1734/19 od 21. svibnja 2019.

9. Zaključci prvostupanjskog suda vezano za preinaku tužbe i nastup zastare nisu pravilni.

10. Sukladno odredbi čl. 191. st. 1. i st. 2. ZPP, preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći, a ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti. Odredbom čl. 190. st. 1.- 3. ZPP je propisano da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, a iznimno može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

10.1. Dakle, osnovno je pravilo da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, a samo iznimno tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

11. Također valja ukazati na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-

III/4474/2019 od 29. ožujka 2022.

11.1. Naime, u predmetu koji je razmatrao Ustavni sud Republike Hrvatske, drugostupanjski sud je također ocijenio da podnositeljica nije bila ovlaštena za preinaku tužbe jer je već bio zaključen prethodni postupak, odnosno parnica se nalazila u fazi glavne rasprave.

11.2. Međutim, Ustavni sud ocjenjuje da zbog formalističkog stajališta da preinaka tužbe nije dozvoljena nakon zaključenja prethodnog postupka neovisno o ostalim odredbama ZPP, drugostupanjski sud nije ni pokušao sagledati postoje li u konkretnom slučaju okolnosti koje opravdavaju preinaku tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka. Slijedom navedenog, Ustavni sud je ocijenio da postupanje drugostupanjskog suda u toj situaciji, način na koji je primijenio čl. 190. st. 1. ZPP, nije bilo razmjerno legitimnom cilju kojem čl. 190. ZPP teži (i to i prije izmjena iz 2019.) čime je narušena sama bit prava na pristup sudu zajamčena čl. 29. st. 1. Ustava (od čega polazi i odluka Vrhovnog suda broj Rev 3158/2018 od 22. studenoga 2023.).

11.3. U konkretnom slučaju je u odnosu na preinaku iz podneska 2. listopada 2020. prvostupanjski sud zanemario činjenicu da je tužitelj preinačio tužbeni zahtjev radi povećanja Orijentacijskih kriterija, a ne radi obnove vještačenja po novim vještacima. Pa kako tužbu sa zahtjevom za naknadu neimovinske štete tužitelj nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka bez svoje krivnje u odnosu na pravno shvaćanje sa druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br Su IV-47/2020-5 koja je održana 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. o izmjeni Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete (dalje: Orijentacijski kriteriji), to je preinaka tužbe u smislu čl. 190. st. 2. i 3. ZPP moguća i dopuštena.

11.4. S time u vezi valja naglasiti da nije osnovan niti prigovor zastare na tako preinačeni dio iz podneska od 2. listopada 2020., kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud (točka 23. obrazloženja). Naime, prema shvaćanju ovog višeg suda ukoliko je zahtjev za isplatom povišenog dijela zahtjeva izjavljen iz iste pravne osnove iz koje je izjavljen i prvobitni u tužbi postavljen zahtjev onda se i na ovaj povišeni dio zahtjeva rokovi zastare računaju kao da je istaknut uz tužbu, a ne od dana preinake tužbe. Kako je tužitelj povisio tužbeni zahtjev za dio koji se temelji na istoj pravnoj osnovi kao i prvobitni u tužbi postavljen zahtjev (naknada neimovinske i imovinske štete), to prigovor zastare nije osnovan. O postavljenom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske je zauzeo pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održanoj 27. svibnja 2024., a koje glasi:

"U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.".

11.5. Također je nejasno iz obrazloženja presude, smatra li prvostupanjski sud da objektivna preinaka nije moguća i dopuštena u smislu čl. 190. st. 2. ZPP pa zato donosi rješenje kojim istu ne dopušta ili iz razloga što smatra da je nastupila zastara, jer ukoliko je smatrao da je nastupila zastara (točka 23. obrazloženja, zadnji pasus) tada je bio dužan meritorno odlučiti i odbiti dio preinačenog zahtjeva.

11.6. Naime, prigovor zastare preinačenog dijela je materijalnopravni prigovor, čijem rješavanju se pristupa tek kada se utvrdi postoje li procesne pretpostavke za odlučivanje u smislu čl. 190. i čl. 191. ZPP. Ukoliko sud smatra da je nastupila zastara, tada je smatrao da je preinaka dopuštena i moguća te je bio dužan rješenjem odlučiti o dopuštenosti, a što nije učinio.

11.7. Također u odnosu na toč. II. izreke rješenja, sud nije odlučio u odnosu na povećanje iznosa tuđe pomoći i njege od 680,00 kn (s potraživanih 1.275,00 kn na 1.955,00 kn) jer je i navedeni iznos objektivno povećan u odnosu na podnesak od 3. lipnja 2019.

12. Nadalje, u odnosu na odbijajući dio tužbenog zahtjeva (toč. II. pobijane presude) u dijelu kojim tužitelj zahtjeva isplatu zatezne kamate na iznos u visini od 1.672,31 eur/12.600,00 kn tekuće od 5. rujna 2013. do dana 17. veljače 2014. (preinaka učinjena podneskom od 14. srpnja 2017.), valja odgovoriti da je također nejasno, odbija li prvostupanjski sud dio tužbenog zahtjeva jer smatra da preinaka nije moguća i dopuštena ili smatra da je nastupila zastara.

12.1. Naime, kao što je prethodno obrazloženo, prvostupanjski sud ne daje razloge niti donosi odluku je li preinaka moguća i dopuštena već presudom samo odbija dio tužbenog zahtjeva.

13. Nadalje, u odnosu na dopuštenu preinaku izvršenu podneskom od 3. lipnja 2019., valja reći sljedeće.

13.1. S obzirom da je tužitelj preinačio tužbu nakon provedenog vještačenja na način da potražuje 19.600,00 kn na ime neimovinske štete i 1.275,00 kn na ime tuđe pomoći i njege, pravilno je prvostupanjski sud u smislu čl. 190. st. 2. ZPP zaključio da je takva preinaka dopuštena.

13.2. Međutim, sud u točki 20. obrazloženja navodi da je prigovor zastare na specificirani tužbeni zahtjev iz podneska 3. lipnja 2019. djelomično osnovan i pritom ne daje razloge o tome niti navodi zašto to smatra, da bi potom u 22. točki obrazloženja ocijenio prigovor zastare neosnovanim.

13.3. Nadalje, sud daje i nejasne, odnosno proturječne razloge o dopuštenosti preinake tužbenog zahtjeva, navodeći u točki 22. obrazloženja navode koji je djelomično tiču smanjenja, odnosno povlačenja tužbenog zahtjeva, a potom obrazlažući dopuštenost povećanja tužbenog zahtjeva primjenom čl. 191. st. 2. ZPP.

14. Stoga, uzevši u obzir da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, čl. 190. i čl. 191. ZPP, te s obzirom da sud zbog pogrešnog pravnog pristupa po pitanju zastare i preinake nije ulazio u ocjenu osnovanosti visine tužbenog zahtjeva to je zbog navedenog, na temelju 370. ZPP-a, odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

15. S obzirom da je ukinuta odluka o glavnoj stvari ukinuto je i rješenje o troškovima postupka sadržano u izreci pobijane presude jer odluka o zahtjevima stranaka za naknadu troškova postupka zavisi o konačnom uspjehu stranaka u ovom postupku (čl. 380. točka 3. ZPP-a), dok se odluka o zahtjevima stranaka za naknadu troškova nastalih podnošenjem žalbi temelji na čl. 166. st. 3. tog Zakona.

16. U ponovnom suđenju sud prvog stupnja će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, prvenstveno će prilikom odlučivanja uzeti u obzir stavove VSRH i ovog suda u pogledu preinake tužbe i zastare, razmotriti će primjenu čl. 190. i čl. 191. ZPP u odnosu na dopuštenost preinake te nakon utvrđenja odlučnih činjenica donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku.

17. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 15. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Sabina Dugonjić